Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: P-267/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sutkinji toga suda Kristini Devčć Merzel u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženika LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bebek, odvjetnik iz Siska, nakon održane i zaključene glavne rasprave 27. siječnja 2025., na kojoj su prisustvovali z.z. tužitelja CM, savjetnica u ODO Sisak te tuženik osobno i punomoćnica tužitelja Milica Nenadović Timarac, odvjetnica iz Siska, dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Republika Hrvatska koji glasi: " Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje nastalo na osnovu rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Sisku broj Z-12507/2023 od 18. srpnja 2024. donesenog u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, na način da se na nekretninama u zemljišnoj knjizi označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica cvijetnjak površine 2996 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] kuća u cvijetnjak površine 30 m2 i dvorište u cvijetnjak površine 697 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uspostavlja zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Sisku broj Z-12507/2023 od 18. srpnja 2024., te se određuje uknjižba brisanja prava vlasništva tuženika LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u cijelosti, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva za korist Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) na k. č. br. [katastarska čestica] oranica cvijetnjak površine 2996 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti i na k. č. br. [katastarska čestica] kuća u cvijetnjak površine 30 m2 i dvorište u cvijetnjak površine 697 m2 upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti. Nalaže se tuženiku LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana." kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi tuženiku LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 875,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 (dalje: tužitelj) podnio je tužbu 19. kolovoza 2024. protiv tuženika LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je pred Općinskim sudom u Sisku, Zemljišnoknjižnom odjelu u Sisku pod brojem Z-12507/2023 (ranije Z- 5393/2021) vođen pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu predlagatelja LM, ovdje tuženika, u kojem je postupku predlagatelj, ovdje tuženik, zahtijevao uknjižbu prava vlasništva na nekretninama u zemljišnoj knjizi ranije upisanih:

- u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] kuća u cvijetnjak površine 30 m2 i dvorište u cvijetnjak površine 697 m2 kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja za korist Općine Sisak u cijelosti i

- u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica cvijetnjak površine 2996 m2 kao vlasništvo Republike Hrvatske u cijelosti. Tužitelj ističe da po provedenom pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku Općinski sud u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel u Sisku donio je 18. srpnja 2024. rješenje broj Z- 12507/2023, a kojim rješenjem je udovoljeno prijedlogu predlagatelja, ovdje tuženika, te je određen ispravak zemljišnoknjižnog stanja na način da se određuje brisanje uknjižbe društvenog prava s uknjiženim pravom korištenja i prava vlasništva Republike Hrvatske na prethodno navedenim nekretninama, te se određuje uknjižba prava vlasništva za korist tuženika u cijelosti, dok je odbijen kao neosnovan prigovor i prijava protustranke Republike Hrvatske pod brojem Z-8030/2021, a odbacuje kao nepravovremen prigovor i prijava protustranke Grada Siska pod brojem Z-8730/2021. Tužitelj tvrdi da prije provedbe upisa prava vlasništva za korist tuženika temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Sisku broj Z-12507/2023 od 18. srpnja 2024., u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila je upisana ovdje tužiteljica na temelju prijedloga Republike Hrvatske od 23. siječnja 2005. broj IpH-DO-587/2005, a sve to sukladno odredbi članka 388. stavka 2. i članka 13. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, članka 16. stavka 1. Zakona o šumama (Narodne novine 52/1990, 5/1991, 9/1991, 61/1991, 26/1993, 76/1993), na način da je nadležni zemljišnoknjižni odjel uknjižio pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist Republike Hrvatske pod brojem Z-353/2006. Tužitelj navodi da prije prelaska predmetna nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvo Republike Hrvatske bila je upisana isključivo kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Sisak, pa je u smislu odredbe članka 362. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u svezi, a u svezi članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, članka 16. stavka 1. Zakona o šumama (Narodne novine 52/1990, 5/1991, 9/1991, 61/1991, 26/1993, 76/1993), ex lege postala vlasništvo Republike Hrvatske. Uvidom u očitovanje Općine Sunja od 7. kolovoza 2024. razvidno je da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske za područje Općine Sunja te je predviđena za zakup, uz napomenu da je ista dijelom javno vodno dobro, a na javnom vodnom dobru fizičke osobe sukladno odredbama Zakona o vodama ne mogu stjecati pravo vlasništva. Navodi da je uvidom u povijesni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno da su obje čestice prilikom osnivanja novih zemljišnih knjiga 1987. upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Sisak. Ističe da je uvidom u Uvjerenje Sisačko- moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i e- nekretnine, Klasa: 350-02/21-01/216, Urbroj:2176/01-08/05-21-02 od 15. srpnja 2021. razvidno je da su obje čestice na dan 24. srpnja 1991. bile izvan granica građevinskog područja naselja, kakvo je stanje ostalo do danas. Uvidom u digitalni ortofoto snimak 2019. na https://geoportal.dgu.hr/ razvidno je da na k. č. br. [katastarska čestica] nema izgrađene kuće niti dvorišta. Tužitelj nadalje navodi da je uvidom u očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 28. lipnja 2023. razvidno da je uviđajem na terenu utvrđeno da upisani način uporabe k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara stanju na terenu, dok na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji stambena zgrada niti dvorište nego se čestica koristi kao oranica. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj Republika Hrvatska navodi da je u predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku podnijela prijavu da se ista upiše kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da je sadašnji upis zastario i neusklađen s važećim zakonodavstvom. Naime, na predmetnoj čestici nije izgrađena građevina, a prema uvjerenju Sisačko-moslavačke županije od 15. srpnja 2021. utvrđuje se da je na dan 24. srpnja 1991. bila izvan granica građevinskog područja naselja, kakvo je stanje ostalo do danas, te je očito da čestica predstavlja poljoprivredno zemljište. Slijedom navedenog, na temelju Uvjerenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i e-nekretnine, klase: 350-02/21-01/216, urbroj: 2176/01-08/05-21-02 od 15. srpnja 2021., odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) i članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 34/1991, 71/1991, 40/1992, 26/1993, 79/1993, 90/1993, 29/1994, 37/1994, 65/1994, 21/1995, 48/1995, 19/1998, 105/1999, 66/2001) bio je predložen upis prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica]/4k.o. [adresa] za korist Republike Hrvatske u cijelosti, koju je prijavu sud rješenjem od 18. srpnja 2024. odbio. Tužitelj nadalje ističe da tuženik i njihovi pravni prednici nikada nisu bili upisani kao vlasnici niti suvlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnoj knjizi iz čega proizlazi da tuženik nikada nije imao pošten posjed spornih nekretnina za koje je bio podnio prijedlog za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog postupka s daljnjim prijedlogom da se isti upiše kao vlasnik predmetnih nekretnina, a upravo je Općinski sud u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel u Sisku donoseći rješenje broj Z- 12507/2023 od 18. srpnja 2024. odredio uknjižbu prava vlasništva za korist tuženika temeljem instituta dosjelosti pozivajući se pritom u obrazloženju samo na povijest posjeda nadležnog katastarskog ureda i ugovora o darovanju nekretnine od 26. ožujka 2008., bez uvida u bilo kakve valjane isprave koje bi tuženiku dale pravo na posjed, jer takve isprave tuženik nije niti dostavio, a niti dao naslutiti da istom raspolaže, dok se ugovor od 26. ožujka 2008. ne može smatrati ispravom koja bi tuženiku dala pravo na posjed, jer darovateljica u vrijeme sklapanja ugovora nije bila vlasnica predmetnih nekretnina, a u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] niti posjednica iste, a niti se isti ugovor odnosi na predmetne čestice. Pritom sud u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije uopće razmatrao nepoštenje tuženika, koje je bilo razvidno uvidom u materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane ovdje tužiteljice. Nepoštenje tuženika razvidno je iz činjenice da je tužiteljica Republika Hrvatska bila upisana kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Sisak, a kako je zemljišna knjiga javna isprava, tuženiku i njegovim pravnim prednicima navedene činjenice vlasništva na predmetnim nekretninama nisu mogle ostati nepoznate, čime se isti i njegovi pravni prednici ukazuju u potpunosti nepoštenim. Nadalje tužitelj navodi da Nepoštenje pravnog prednika tuženika DM, a samim time i ovdje tuženika, razvidno je iz činjenice jer je rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 29. prosinca 2006. o promjeni nositelja posjeda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na tužiteljicu Republiku Hrvatsku dostavljeno DM na njenu adresu prebivališta, što je razvidno uvidom u dostavne naredbe iz rješenja, a koje je rješenje tužiteljica dostavila sudu u pojedinačnom zemljišnoknjižnom postupku u prilog svojim činjeničnih navoda i prigovora. Stoga je pravni prednik tuženika DM primitkom rješenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 29. prosinca 2006. postala nepošten posjednik, a koje se nepoštenje nastavilo od strane samo tuženika, koji je i sam izjavio da zna da mu je majka išla na sud sa odvjetnicom i da je ranije saznao za vlasništvo Republike Hrvatske i Društveno vlasništvo na predmetnim nekretninama. Uvidom u ugovor od 26. ožujka 2008. razvidno je da se isti niti ne odnosi na predmetne čestice te je isti sklopljen nakon što je darovateljica postala nepoštena. Stoga tužitelj smatra da se darovanje iz ugovora od 26. ožujka 2008. ne može smatrati valjanom osnovom, obzirom da je već tada darovateljica bila nepoštena, tim više što niti jednom fizička osoba nikada nije bila vlasnik predmetnih nekretnina, a poglavito niti posjednik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Eventualni pravni posao kojeg bi predlagatelj zaključio s ne vlasnikom, jer su predmetne nekretnine prije tog "posla" podržavljene, nema učinka, te navodi da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Ističe da tuženik u pojedinačnom ispravnom postupku nije dokazao pravnu osnovu stjecanja vlasništva na predmetnim nekretninama, nije dokazao da posjeduje ispravu koja bi mu davala pravo na posjed, ispravu iz koje proizlazi zakonitost posjeda, te i nakon provedenog ispravnog postupka ostaje nejasno temeljem koje osnove/isprave su tuženik odnosno njegovi pravni prednici upisali posjed u katastarskom operatu, jer tuženik nije dostavio niti jednu ispravu temeljem koje bi proizlazilo izvanknjižno pravo njegovog vlasništva ili njegovih prednika na predmetnim nekretninama, jer nisu dostavili niti dokazali postojanje isprava temeljem kojih su vršene promjene posjeda u katastru. Tuženik nije niti dokazao da je protekao zakonom propisani rok za dosjedanje. Dokaz koji je cijenio zemljišnoknjižni sud, i to pogrešno cijenio, je povijest posjeda za predmetne nekretnine. Ističe da bi se vlasništvo nekretnine moglo steći dosjelošću, među ostalim, mora biti ispunjena i kvaliteta posjeda, odnosno posjed mora biti barem pošten. Stoga, tužitelj ističe da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem samog posjeda obzirom da su tuženik i njegov pravni prednik nepošteni, a nepošteni posjednici ne mogu steći pravo vlasništva dosjelošću, a nisu niti bili upisani kao vlasnici niti kao nositelji prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na predmetnim česticama u zemljišnoj knjizi, dok sam posjed nema kvalitete kvalificiranog posjeda, a niti je prošlo zakonom određeno vrijeme za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću od 1985. do 1999., pa niti do podnošenja prijedloga ovdje tuženika za otvaranje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. U zemljišnoknjižnom ispravnom postupku tuženik nije dokazao, odnosno nije dostavio ispravu kojima bi učinio vjerojatnim da mu pripada pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, niti ne navode niti dostavljaju ikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama da im je posjed samostalan, pošten, zakonit i istinit. Pozivanje na ugovor o darovanju od 26. ožujka 2008. je bespredmetno jer se istim ugovorom ne daruju predmetne čestice, dok je darovateljica VM u momentu sklapanja ugovora bila nepoštena u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obzirom da je još tijekom 2006. zaprimila rješenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 29. prosinca 2006. o promjeni nositelja posjeda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime je nedvojbeno postala nepoštena znajući da joj ne pripada pravo na posjed. Naime, ističe se da povijest posjeda nije dokaz da nekome pripada pravo vlasništva, nego eventualno pravo posjeda, a što ne znači samo po sebi da je posjed zakonit i da postoji pravna osnova za posjed. Smatra da je tuženik bio dužan dokazati da predmetne nekretnine posjeduje kao samostalni i pošteni posjednik kroz zakonom određeno vrijeme i to 40 godina, a koje vrijeme je moralo isteći prije 1999., a rok za dosjedanje na strani tuženika nije do 1999. niti istekao, a koje mu je činjenice ovdje tužiteljica osporila prigovorom protustranke te je iste činjenice kao sporne tuženik bio ovlašten dokazivati isključivo u parničnom postupku. Nadalje tužitelj smatra da u odnosu na zakonom određeno vrijeme posjedovanja, iz dostavljene katastarske dokumentacije je razvidno da je pravni prednik tuženika kao posjednik evidentiran tek 1985., a prema sadašnjoj sudskoj praksi isti je rok morao isteći do 1999., pa se niti navedeno vrijeme posjedovanja ne uračunava u tijek vremena za dosjelost. Dapače rok dosjedanja od 40 godina nije istekao niti u momentu podnošenja prijedloga za pokretanje pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. S obzirom da tuženik nije dokazao niti jedno obilježje kakvoće svog posjeda, a osobito zakonitost i istinitost, a niti poštenje, razvidno je da predmetne nekretnine u svakom slučaju nisu posjedovali kroz zakonom određeno vrijeme za stjecanje dosjelošću. Tužitelj ističe da bi utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti bilo osnovano tuženik mora dokazati da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke za stjecanje prava suvlasništva dosjelošću propisane odredbama članka 159. i 160. ZV-a. Te su pretpostavke: a) sposobnost osobe koja dosjeda da može stjecati putem dosjelosti, b) da stvar (objekt) koju samostalno posjeduje može biti predmet toga njezina dosjedanja, c) da je riječ o samostalnom posjedu zakonom određene kakvoće i d) da taj posjed neprekidno traje zakonom određeno vrijeme. Tužitelj ističe da na strani tuženika nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane odredbama članka 159. i 160 ZV, te da njihov posjed kao niti pravnih prednika istih nije kvalificiran, dapače isti su nepošteni. Naime, prema članka 159. stavka 2. ZV-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; stavkom 3. propisanom je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je u posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja; stavkom 4. propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Odredbom članka 160. stavka 1. i 2. ZV propisano je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stoga tuženik nije imao samostalan i pošten posjed predmetnih nekretnina, budući da mu nije moglo ostati nepoznato da nema pravo na posjed, a niti je isti bio ikada upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, dok je njegov posjed i njegovog pravnog prednika nepošten te je isti posjed nezakonit. Naime, da bi se nekretnina mogla steći dosjelošću, među ostalim, mora biti ispunjena i kvaliteta posjeda, odnosno, posjed mora biti barem pošten. Člankom 18. ZV-a propisano je kada je posjed zakonit, istinit i pošten. Posjed je zakonit ako posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu to pravo na posjed ne pripada. Tuženik nikako nije pošten posjednik predmetnih nekretnina. Tužitelj tvrdi da kako je tuženik nepošteni posjednik, kao nepošten posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, a koje je nepoštenje započelo nepoštenjem njegovog pravnog prednika DM. Vlasništvo na nekretninama koje su bile u državnom vlasništvu bez obzira radi li se o šumskom ili nekom drugom zemljištu mogao je steći dosjelošću onaj koji je nekretninu držao u posjedu kao pošten posjednik 40 godina, a sve prema propisima koji su važili do 06. travnja 1941. godine (pravno pravilo paragrafa 1472. OGZ-a). Također, i prema sada važećoj odredbi čl. 159. st. 4. ZVDSP-a, a na koju se pozivaju i tuženici, za stjecanje dosjelošću vlasništva nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske traži se pošten samostalan posjed u trajanju od 40 godina. Tužitelj ističe kako smisao i svrha pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka nije rješavanje sporova o vlasničkim ili o kojim drugim pravima na nekretninama, stoga se u tom postupku ne može utvrđivati ničije pravo vlasništva na temelju dosjelosti, bez postojanja valjanih isprava podobnih za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Naime, tužitelj navodi da je svojim prigovorom u pojedinačnom ispravnom postupku sporio pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, budući da drugi pravni temelj predlagatelj, ovdje tuženik, nije niti navodio, međutim, Zemljišnoknjižni sud je isključivo na utvrđenju stanja posjeda odredio uknjižbu prava vlasništva za korist predlagatelja, ovdje tuženika, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužiteljice i društvenog vlasništva s pravom korištenja Općine Sisak. Navodi da je Zemljišnoknjižni odjel u Sisku, upustivši se u utvrđivanje prava vlasništva stečenog dosjelošću doveo tužiteljicu u nepovoljan položaj budući je ista morala braniti svoje pravo vlasništva po pravilima izvanparničnog postupka, umjesto po pravilima parničnog postupka gdje bi tuženik, između ostalog, morao dokazati da su se ispunile sve pretpostavke potrebne za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižnog odjela u Sisku broj Z-12507/2023 od 18. srpnja 2024. tužiteljica nije mogla uložiti žalbu, već svoje pravo može ostvarivati pred sudom sukladno odredbi članka 213. Zakona o zemljišnim knjigama, to tužitelj temeljem članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama podnosi ovu tužbu te predlaže sudu da donese presudu kao što je navedeno u tužbenom zahtjevu odnosno izreci toč. I ove presude.

2. U svom odgovoru na tužbu dostavljenom 7. listopada 2024., tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, međutim prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženici prigovaraju vrijednosti predmeta spora, postavljenoj od strane tužiteljice, kao suviše previsoko određenoj te predlažu da se ista postavi u visini od 1.237,00 eura kolika je približna vrijednost nekretnina koje su predmetom postupka. Naime, predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jednu oranicu ukupne površine 3723 m2 pa je stoga 1237,00 eura njihova približna vrijednost ako se uzme u obzir da je prema izvješću Agencije za promet poljoprivrednim zemljištem u RH za 2024. godinu prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj po hektaru iznosi 3.325 € za oranice. Tuženik ističe da nije sporno da se tuženik na temelju rješenja naslovnog suda, zemljišnoknjižni odjel Sisak broj Z- 12507/2023 od 18. srpnja 2024, donesenog u pojedinačnom ispravnom postupku, uknjižio kao vlasnik nekretnina koje su predmetom ovog postupka. Isto tako nije sporno da je, prije provedbe pojedinačnog ispravnog postupka, zemljišnim knjigama: − k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužiteljice Republike Hrvatske, a prije toga kao Društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Sunja,

− k. č. br. [katastarska čestica] bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, osporavaju se tužbeni navodi da tuženik nije mogli steći dosjelošću pravo vlasništva na predmetnim nekretninama obzirom da su iste bile uknjižene društveno vlasništvo, zatim da tuženik (kao niti njegovi preci) nikada nisu imali pošten posjed nekretnina, da se u rok za stjecanje prava vlasništva tuženice na temelju dosjelosti ne može uračunati posjed u vremenu od 06. travnja 1941 do 08. listopada 1991., kao i navodi da zemljišnoknjižni sud u pojedinačnom ispravnom postupku nije bio ovlašten uknjižiti tuženike kao vlasnike / suvlasnike predmetnih nekretnina. Tuženik prije svega ističe kako je izvornom odredbom čl. 388. st. 4. izvorne verzije ZV/96, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navodi da je ta odredba ostala je na snazi sve do 14. prosinca 1999. kada ju je Ustavni sud ukinuo s učinkom ex nunc, što znači da osobe koje su na dan 01. siječnja 1997. (ili bilo koji kasniji dan do 14. prosinca 1999.) imale ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama Republike Hrvatske koje su nekada bile u režimu društvenog vlasništva, su to pravo vlasništva stekla po sili zakona na temelju izvorne odredbe čl. 388. st. 4. ZV/96 . Naime, tuženik navodi da su predmetne nekretnine bila su upisane u katastru zemljišta kao posjed prednika tuženika od 1985 godine od kada katastar raspolaže podacima, međutim nalaze se u posjedu prednika tuženika još od prije Drugog svjetskog rata. U tom posjedu tuženika odnosno njegove prednike nitko nikada nije smetao niti im je sporio pravo na posjed i vlasništvo. Budući da su prednici tuženika bili upisani u katastru kao posjednici te su redovno plaćali katastarski prihod to nisu imali nikakvog razloga posumnjati da im ista nekretnina ne pripada ili da bi bilo tko drugi polagao vlasnička prava na predmetnoj nekretnini. U pogledu poštenja posjeda tuženik ističe kako je odredbom čl. 18 st. 5. ZV-a propisano kako se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a smatra da u konkretnom slučaju tužiteljica nije priložila niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da tuženik nije pošten posjednik predmetnih nekretnina. Konačno, tuženik navodi da tužitelj u tužbi navodi kako se u pojedinačnim ispravnim postupcima uopće ne može utvrđivati vlasništvo stečeno dosjelošću te u prilog takvoj tvrdnji poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-346/2023-2 od 13. lipnja 2023., međutim ista praksa je irelevantna za ovaj postupak obzirom da je činjenično i pravno stanje koje je utvrđeno u tom postupku u bitnome različito od činjeničnog i pravnog stanja utvrđenoga u pojedinačnom ispravnom postupku koji je prethodio predmetnom parničnom postupku. Naime, u predmetu u kojemu je donesena spomenuta revizijska odluka odbijen je prijedlog predlagatelja za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka iz razloga što predlagatelj, u smislu odredbe čl. 200. st. 3. ZZK, nije raspolagao nikakvom ispravom kojom bi učinio vjerojatnim da mu pripada pravo koje nije u njegovu korist upisano i radi čijeg bi upisa trebalo ispraviti određeni zemljišnoknjižni opis, već je svoj prijedlog temeljio isključivo na iskazima svjedoka i očevidom. S druge strane, u konkretnom slučaju tuženik navodi da je svoj prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka temeljio na dokumentaciji iz katastra zemljišta (posjedovni list i povijest promjena) iz koje proizlazi da su njegovi prednici dugi niz godina u katastru zemljišta bili upisani kao posjednici nekretnina koje su predmetom postupka, a koja dokumentacija nesumnjivo predstavlja vjerodostojne isprave, u smislu odredbe čl. 208. st. 3. ZZK, kojom je učinjeno vjerojatno da tuženicima pripada pravo vlasništva na nekretninama koje su predmetom postupka. Dakle, tuženik ističe da je evidentno je kako se spomenuta revizijska odluka ne može primijeniti na ovaj predmet. Slijedom svega navedenoga predlaže se odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u preslike povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka za predmetne nekretnine i preslik ručno vođene knjige (str. 12-26 spisa), rješenje Z-12507/2023 od 18. srpnja 2024. (str. 27-31 spisa), uvjerenje od 15. prosinca 2005. (str. 32-33 spisa), izvod iz posjedovnog lista od 15. srpnja 2021. (str. 34-37 spisa), povijest promjena od 15. srpnja 2021. (str. 38-39 spisa), očitovanje Općine Sunja od 7. kolovoza 2024. (str. 40 spisa), prigovor broj Ip-DO-475/2021-19 od 23. srpnja 2021. (str. 41-44 spisa), uvjerenje Sisačko-moslavačke županije od 15. srpnja 2021. (str. 45 spisa), izvod iz katastarskog plana od 15. srpnja 2021. (str. 46 spisa), ispis digitalne ortofo snimke 2019. (str. 47 spisa), očitovanje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 28. lipnja 2023. (str. 48-49 spisa), očitovanje Sisačko-moslavačke županije od 7. kolovoza 2024. (str. 50 spisa), presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev 811/1996-2 od 9. veljače 2000. (str. 51-52 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž Zk-71/2020-2 od 8. rujna 2021. (str. 53-55 spisa), presudu Općinskog suda u Sisku broj: Psp-121/16 od 13. srpnja 2017. (str. 56- 58 spisa), presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Gž-1271/2017 od 17. prosinca 2018. (str. 59-61 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, broj: Gž Zk- 419/15 od 5. rujna 2016. (str. 62-64 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev- 346/202-2 od 13. lipnja 2023. (str. 65-68 spisa), sudsku praksu, izvod iz katastarskog plana (str. 121-122 spisa), vlasnički list (str. 123 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 125-126 spisa), iskaz svjedoka AM, iskaz svjedoka HM, iskaz tuženika kao stranke, spise ovog suda broj: Z- 14382/24, Z-8730/21 i Z-8030/21.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Uvidom u spis ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Sisak poslovni broj Z- 14382/24 (ranije započet kao Z-12507/23 i z-5393/21) utvrđeno je da je u istom ovdje tuženik podnio dana 20. svibnja 2021. prijedlog za pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za predmetne nekretnine a po kojem prijedlogu je rješenjem ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel Sisak od 25. lipnja 2021. poslovni broj Z-5393/2021 i otvoren pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak za predmetne nekretnine. Protiv tog rješenja ovdje tužitelj je uložio prigovor (kako je to vidljivo iz spisa ovog suda Z.k. odjel Sisak broj Z-8030/2021) i po kojem prigovoru je rješenjem ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Sisak od 23. srpnja 2021. poslovni broj Z-8030/2021 određena zabilježba prigovora u zk. ul. [broj ZK uloška] na kčbr. [katastarska čestica] i zk. ul. [broj ZK uloška] na kčbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Uvidom u rješenje istog suda od 18. srpnja 2024. poslovni broj Z-12507/2023 utvrđeno je isti sud, a nakon provedenog zemljišnoknjižnog postupka, donio rješenje a kojim je udovoljeno prijedlogu predlagatelja (ovdje tuženika) te je određena uknjižba prava vlasništva predlagatelja ovdje tuženika na spornim česticama (sada predmetnima) u cijelosti a ujedno je odbijen kao neosnovan prigovor i prijava protustranke RH i odbačen prigovor kao nepravovremen Grada Siska. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba već samo pravo na pokretanje parnice, a koju parnicu je tužitelj protiv citiranog rješenja i pokrenuo u predmetnom postupku dana 19. kolovoza 2024..

6. Uvidom u povijesni z.k. izvadak br 301 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] bile upisane kao Društveno vlasništvo od 18. lipnja 1987. godine (temeljem različitih br RZ) s pravom korištenja Općine Sisak . Nadalje je vidljivo da je dana (izvadak iz zk. posebni izvadak za kčbr. [katastarska čestica] k.o. 301 od 12. srpnja 2021. povijesni prikaz) da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju prijedloga od 19. siječnja 2006. godine i Uvjerenja Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 15. prosinca 2005. i uvjerenja istog ureda od 20. travnja 2005. te odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 3.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao i čl. 16. st. 1. Zakona o šumama, je otpisana ista čestica iz zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o [katastarska općina] te je prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška] ku vlasništvo RH. Uvidom u zk. izvadak br 1362 k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica] povijesni prikaz, utvrđeno je da je ista čestica, a temeljem prijedloga od 19. siječnja 2006. godine i Uvjerenja Ureda državne uprave u Sisačko- moslavačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 15. prosinca 2005. i uvjerenja istog ureda od 20. travnja 2005. te odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 3.1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu kao i čl. 16. st. 1. Zakona o šumama te čl. 60. st. 1. Zakona o vodama je upisano u A čestice, između ostalog i kčbr. [katastarska čestica] a koje su otpisane iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje čestica je upisana kao vlasništvo RH.

7. Dakle, iz povijesnog prikaza za kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je ista kčbr. zajedno sa drugim brojnim kčbr. pobliže navedenih u povijesnom prikazu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane u isti zk. ul. temeljem različitih zakona, između ostalog i Zakona o vodama čl. 60. st. 1.. U vrijeme upisa istih kčbr., pa tako i predmetne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na snazi je bio Zakon o vodama (Narodne novine broj: Narodne novine br. 107/1995, 150/2005, 153/2009, dalje Zakon o vodama/95) a koji u svom čl. 60. st. 1. je propisivao da javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona (vodonosna i napuštena korita površinskih kopnenih voda, uređeni inundacijski pojas, neuređeni inundacijski pojas, otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode njenom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem), koje su do dana stupanja na snagu ovoga Zakona bile upisane u zemljišnim knjigama kao javno dobro, vodno dobro , državno vlasništvo ili vlasništvo jedinica lokalne samouprave, odnosno koje su na osnovi zakona postale vlasništvom Države. St. 2. istog čl. je bilo propisano da javnim vodnim dobrom smatraju se, sve do dokaza suprotnog, i one zemljišne čestice iz članka 57. stavka 1. ovoga Zakona koje do dana njegova stupanja na snagu nisu bile upisane u zemljišnu knjigu, odnosno koje su upisane u zemljišnu knjigu ali nitko nije naveden kao njihov vlasnik. U konkretnom slučaju, ne samo da sporna čestica nije u zemljišnim knjigama opisana sukladno čl. 57. Zakona o vodama/95 (već je opisana kao oranica cvjetnjak, dakle poljoprivredno zemljište) već i, unatoč činjenici da tužitelj dostavlja dopis Općine Sunja, Jedinstvenog upravnog odjela od 7. kolovoza 2024. a u kojem se navodi da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za područje Općine Sunja te je predviđena za zakup, uz napomenu da je navedena čestica dijelom javno vodno dobro, iz zk. izvadaka, kako povijesnih pa tako i povijesnog posebnog izvatka za upravo tu česticu, je utvrđeno da sporna čestica nije uknjižena kao javno vodno dobro, niti iz dokumenata koje je dostavio tužitelj proizlazi da bi ista ikada dijelom, ili u cijelosti, bila u posjedu Hrvatskih voda. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da samo navođenje (napomena) Općine Sunja, bez dostavljanja relevantne dokumentacije koja potvrđuje takvu činjenicu, se ne može uzeti kao dokaz da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila ili je javno vodno dobro, a slijedom čega bi ovaj sud eventualno u odnosu na tu česticu dosjelost i mogućnost sjecanja takve čestice dosjelošću ocjenjivao primjenom pravila o stjecanju prava vlasništva javnog dobara.

8. Naime, na zemljištu koje se nalazi u režimu javnog dobra u općoj uporabi nije se moglo dosjelošću steći pravo vlasništva niti prema pravilima Austrijskog općeg građanskog zakonika (01.01.1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 01.07.1814. u Karlovačkoj Granici, 01.08.1815. u Istri, 01.01.1816. u Dalmaciji, 01.10.1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 01.05.1853. u Hrvatskoj i Slavoniji, Justizgesetzsammlung br. 1/1811 Citatdalje, dalje: OGZ) niti prema čl. 29. Zakona o osnovanim vlasničkopravnim odnosima (dalje:

Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) do 8. listopada 1991.g. kada je preuzimanjem ZOVO-a brisana navedena odredba, a niti prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/201, dalje: ZOV) koji je stupio na snagu 1.1.1997.g., time da tek nakon što na nekretnini koja predstavlja javno dobro bude ukinut status javnog dobra tada ista može postati stvar podobna za stjecanje prava vlasništva.

9. Tako je prema paragrafu 287. OGZ-a bilo određeno da stvari koje su dozvoljene samo na uporabu, kao ceste, rijeke, luke i morske obale jesu opće ili javno dobro, a paragrafom 1455. da stvari koje se ne mogu posjedovati radi njihovog sućanstva ili radi zakona, ne mogu se niti dosjedati. Nadalje za vrijeme važenja ZOVO- a javna dobra bila su u društvenom vlasništvu, a odredbom čl. 29. ZOVO-a bilo je propisano da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može stječi dosjelošću. Prema odredbi čl. 35. st. 4. ZOV-a, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra, a odredbom čl. 3. st. 2. istog ZOV propisano je da opća dobra nisu sposobna biti objektom prava vlasništva. Na istom je stajalištu i pravna praksa ne samo Vrhovnog suda RH već i Ustavnog suda RH (npr. Rev-783/02 od 30. listopada 2003.g., Rev-17/97 od 9. listopada 1997.g., Rev-3916/94 od 31. siječnja 1996.g., br. U-III-2336/05 od 9. listopada 2007.g.).

10. No, u konkretnom slučaju, osim činjenice da se sporna kčbr. [katastarska čestica]/3k.o. [adresa] na dan 24. srpnja 1991. nalazi izvan granica građevinskog područja i izvan granica izgrađenog i neizgrađenog građevinskog područja naselja Sunja (baš kao i kčbr. [katastarska čestica] iste k.o., a što je vidljivo iz Uvjerenja Ureda državne uprave u Sisačko moslavačkoj županiji od 15. prosinca 2005. godine i Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša u Sisačko moslavačkoj županiji od 15. srpnja 2021.,) iz dostavljenih podataka (pa tako zk. izvatka, kopije katastarskog plana, opisa same kčbr. a koja se navodi da se radi o cvjetnjaku oranica, pa i dopisa Općine Sunja, koja navodi da je predmetna čestica predviđena za zakup, a što je protivno odredbi čl. st. 3. st. 2. ZOV, obzirom da bi u tom slučaju iste bile u prometu odnosno istima bi se raspolagalo davanjem u zakup) ne proizlazi da bi ista čestica bila vodno dobro niti je kao takva upisana u zemljišne knjige niti podatke nadležnog katastarskog ureda, a iz iskaza saslušanih svjedoka kao i tuženika kao stranke proizlazi da se radi o oranici koju je isključivo čistio i održavao sam tuženik, a da ga u tome nitko nikada, osobno, ali niti njegove prednike, nije smetao. Osim iznesenog i činjenica, a koja je vidljiva iz Izvatka iz zemljišne knjige broj 301 k. o. [katastarska općina] posebni izvadak za kčbr. [katastarska čestica], povijesni prikaz, drugi odjeljak pod rbr 1.1., a gdje se navodi da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], između ostalih čestica, otpisana iz tog zk. ul. i prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], no ne temeljem Zakona o vodama, već isključivo sve čestice temeljem čl. 388. st. 2. ZOV, čl. 3/1 Zakona o poljoprivrednom zemljištu i čl. 16/1 Zakona o šumama, ukazuje da ista čestica nije javno vodno dobro niti je bila upisana kao vlasništvo RH temeljem Zakona o vodama (a time niti imala status javnog vodnog dobra).

11. Naime, dobra od interesa za Republiku Hrvatsku su dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih ili pravnih osoba) nije ni moguće s obzirom na to da je riječ o dobrima koja služe svima i/ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakvu drugu stratešku važnost. U konkretnom slučaju takav značaj i takvo korištenje sporne čestice ničim nije dokazano, čak protivno tome iz dopisa Općine Sunja od 7. kolovoza 2024. proizlazi da je navedena čestica u Programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem te je predviđena za zakup, a kojim zakupom bi se isključila i ograničila svrha javnog dobra (odnosno mogućnost korištenja svih istim dobrom). Dakle, ne radi se o javnom dobru niti je to tijekom ovog postupka na nedvojbeni način dokazano (a temeljem č. 221.a ZPP temeljem tereta dokaza). Ovdje sud napominje da iz iskaza tuženika je utvrđeno da se sporna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proteže do kanala (potvrđuje i svjedok AM) a koji eventualno može ukazivati na određeno vodno dobro, iz snimke geoportala.dgu.hr je vidljivo da u naravi nije vidljiv nikakav kanal u upotrebi već je na kraju kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- suprotno od prometnice, vidljivo visoko raslinje-šikara i drveće, dakle ne i bilo kakav eventualno vodni kanal u uporabi, za razliku od javnog vodnog dobra, vodno dobro može biti u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba i njihovi vlasnici dužni su dopustiti njihovo korištenje za sve namjene predviđene za održavanje i poboljšanje vodnog režima (dakle dolazi samo do ograničenja prava vlasništva u smislu čl. 31. ZOV). Da se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu, a koje se kao takvo i upotrebljava vidljivo je iz Očitovanja Države geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak od 28.lipnja 2023. a u kojem se navodi da kčbr. [katastarska čestica] je upisana s načinom uporabe – oranica od 2996 m2, a što i odgovara stanju a terenu. Stoga u tom dijelu prigovor tužitelja (da ista kčbr. nije podobna za promet niti je mogla biti u prometu) je ocijenjen neosnovanim.

12. Nadalje, u odnosu na posjed spornih nekretnina sud je utvrdio slijedeće: Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku od 8. svibnja 1996. poslovni broj O-309/96-4 (u spisu ovog suda, z.k. odjel Sisak, Z-14382/24) utvrđeno je da je istim rješenjem ostavinska imovina iza pok. FM, sina OM a koji je umro **.**.1988. utvrđena ostavinska imovina, između ostalog vanknjižno vlasništvo nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je njegovim nasljednikom proglašena DM, sestra ostavitelja iz [adresa] u cijelosti. Uvidom o rješenje o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Sanji Čubelić Šimac iz Siska kao povjerenici ovog suda, poslovni broj O-183/2021, UPP- OS-Sisak-29/2021 od 23. travnja 2021. utvrđeno je da je iza pok. DM, kćeri OM, rođene FM, iz [adresa], umrle **.**.2021. utvrđena ostavinska imovina i to pokretnine te je njezinim nasljednikom a temeljem zakona i ustupa utvrđen upravo ovdje tuženik, LM, sin ostaviteljice (nasljednik prvog nasljednog reda). Navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 10. lipnja 2021..

13. Uvidom u Izvod iz posjedovnog lista broj 251 k. o. [katastarska općina] od 15. srpnja 2021. utvrđeno je da je se kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] Cvetnjak oranica od 2996 m2 navodi RH, Povjerenstvo za upravljanje imovinom RH, Visoka Ulica 15 Zagreb.

14. Uvidom u Izvod iz posjedovnog lista broj 1115 k. o. [katastarska općina] od 15. srpnja 2021. utvrđeno je da je se kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] Cvetnjak stambena zgrada cvetnjak od 30 m2 i dvorište od 697 m2 vodi DM, rođena FM iz [adresa]. Dakle, obzirom na rješenje iz toč. 12. ove presude, jasno je da se radi upravo o majci tuženika.

15. Uvidom u Posjedovni list broj 1115 od 20. travnja 2000. utvrđeno je da se u istom kao posjednica kčbr. [katastarska čestica] cvetnjak oranica od 2996 m2 kao i kčbr. [katastarska čestica] cvetnjak dvorište od 697 m2 te kčbr. [katastarska čestica] stambena zgrada od 30 m 2 vodila upravo DM rođena FM.

16. Uvidom u rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Sisak od 29. prosinca 2006. godine klasa UP/I-932-07/06-04/00055, urbroj: 541-09- 2/7-06-15 (spis ovog suda Z-8030/2021) utvrđeno je da se pred istim tijelom vodio upravni postupak radi promjene podataka u katastarskom operatu, a u povodu obavijesti ovog suda, tijekom kojeg postupka su predmet istog bile i nekretnine i to između ostalog, i upisane u k. o. [katastarska općina] broj posjedovnog lista 1115 i to kčbr [katastarska čestica] k.o. cvetnjak oranica od 2996 m2 a koja je do tada bila upisana kao posjed DM rođene FM iz [adresa] (majke tuženika) a nakon provedenog postupka Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Sisak klasa UP/I-932- 07/06-04/00055, urbroj: 541-09-2/7-06-15 je upisano novo stanje na način da je kao posjednik na toj čestici upisana Republika Hrvatska, Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom RH, Zagreb Visoka ulica 15 a kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je kao takav posjed upisana u posjedovni list broj 251. Iz obrazloženja istog rješenja vidljivo je da je nadležni upravni organ tijekom tog postupka, provođenja promjena u katastarskom operatu, a po rješenju ovog suda, zk. odjela poslovni broj Z-353/06, vezano za prijavu nadležnog državnog odvjetništva radi uknjižbe prava vlasništva, je proveden postupak i pozvane su osobe koje su do tada bile upisane u katastarskom operatu kao posjednici nekretnina, između ostalog i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to DM, sve iz razloga što podaci koji se navodi u prijavi (ODO) ne odgovaraju podacima upisanim u katastru (posjednicima). Nadalje se u obrazloženju istog rješenja navodi da DM, unatoč uredno zaprimljenom pozivu, se nije odazvala pozivu na ročište 22. studenog 2006.. Slijedom toga doneseno je citirano rješenje i usklađeno je posjedovno stanje sa zemljišnoknjižnim te je navedeno rješenje, a kako je i navedeno u dostavnoj naredni, dostavljeno i DM iz [adresa]. Da je majka tuženika i živjela na navedenoj adresi sve do svoje smrti (1. siječnja 2021.) vidljivo je i iz rješenja o nasljeđivanju iza iste (vidi toč. 12. ove presude), dakle i na istoj je mogla ili morala zaprimiti rješenje nadležnog ureda državne geodetske uprave.

17. Uvidom u Ugovor o darovanju nekretnina od 26. ožujka 2008. (u spisu ovog suda Z-14382/24) utvrđeno je da je isti sklopljen između DM rođene FM iz [adresa] (a koja je istovjetna ŠM, kćeri OM rođene FM) kao darodavateljice i LM (ovdje tuženika) kao daroprimatelja (dalje: Ugovor o darovanju). Čl. 1. Ugovora o darovanju darodavateljica je darovala daroprimatelju cijele svoje nekretnine upisane kod ovog suda i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste k.o., te nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (između ostalih i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), no između kojih nekretnina nisu darovane i predmetne nekretnine niti se iste navode u tom Ugovoru o darovanju. U svom prijedlogu u zemljišnoknjižnom postupku tuženik je isticao da kčbr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] i predmetne čestice čine jednu cjelinu i graniče (a koju činjenicu potvrđuje i izvod iz katastarskog plana od 15. srpnja 2021. k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica]) te da su iste u posjedu tuženika i njegovih prednika više od 40 godina.

18. Na okolnost posjeda tuženika sud je saslušao tuženika kao stranku kao i svjedoka ŽM i AM.

19. U svome iskazu svjedok AM (dalje: I. svjedok) je iskazao tuženika poznaje od njegovog rođenja, a poznavao je i njegovu majku s kojom se igrao u djetinjstvu te mu je poznato i kada se majka tuženika udala i kada se tuženik rodio.

I. svjedok je iskazao da mu je poznato da tuženik živi u [adresa] u [adresa], ne zna točno koji broj, a tuženik živi u novoj obiteljskoj kući koju kuću je napravio još otac tuženika, AM. Naveo je, a koliko mu je poznato, tuženik osim te kuće u kojoj živi u [adresa] nema druge kuće. I. svjedok je naveo da majka tuženika, koliko je I. svjedoku poznato djevojački se zvala FM, a ime joj je bilo DM, a zvali su ju ŠM. I. svjedok je iskazao da se ona udala za GM te ne zna je li se majka tuženika razvela od GM, ali zna da je on umro, a onda se ona udala za BM, oca tuženika, a u kojem braku je onda tuženik i rođen. Naveo je da mu nije poznat OM iz [adresa]. I. svjedok je naveo da je otac tuženika imao traktor i obrađivao je zemlju i poznato mu je da su imali zemlje koju su obrađivali, no ni sam više ne zna gdje je koja zemlja, jer I. svjedok se mlad zaposlio i nije pratio tko što radi po polju. I. svjedok je iskazao da kuća u kojoj tuženik živi je izgrađena misli i prije Domovinskog rata. Naveo je da dva kilometra cca. izvan [adresa] prema istoku tuženik ima zemlju koju obrađuje, a na kojoj zemlji je nekada bila stara drvena kućica koja se sada srušila i u kojoj kućici su živjele baka tuženika po majci TM i majka tuženika DM, a koja majka tuženika je živjela u toj kućici dok se nije udala za oca tuženika. Iskazao je da je baka tuženika i dalje nastavila živjeti u toj kućici. Naime, I. svjedok je naveo da je baka tuženika TM u II. svjetskom ratu došla u [adresa] sa troje djece i to majkom tuženika i još dva sina te se udala za čovjeka koji je bio kovač, a I. svjedok sad ne zna kako mu je ime bilo, a zvali su ga "kovač" i koji čovjek je živio u toj kućici koja se nalazila na zemlji koju sad tuženik obrađuje. I. svjedok je iskazao da je ta kućica je izgrađena prije II. svjetskog rata, a uslijed vremenskih prilika se i srušila. Naveo je da ta zemlja na kojoj je bila kućica se nalazi do glavne ceste koja vodi do Bobovca i rijeke Save. Iskazao je da tu zemlju, koju tuženik obrađuje i koja se nalazi na mjestu gdje je bila ta kućica je negdje pola hektra.

I. svjedok je naveo da zemlja koju tuženik obrađuje, a koja se nalazi na mjestu gdje je bila kućica njegove pokojne bake, se s jedne strane proteže od glavne ceste koja vodi za Bobovac, a s druge strane sve do kanala, ne zna točno u kojoj širini. I svjedok je iskazao, a koliko mu je poznato, nikad nitko, koliko I. svjedok pamti, nije polagao pravo na tu zemlju gdje se nalazila kuća bake tuženika i osim obitelji tuženika nitko nikad nije obrađivao tu zemlju. Naveo je da tuženik i aktualno obrađuje tu zemlju gdje se nalazila kućica njegove bake te sije različite kulture, jedne godine kulturu i jedne godine pšenicu. Iskazao je da na toj zemlji više nema vidljivih ostataka bilo kakvog objekta.

20. U svome iskazu svjedok ŽM (dalje: II. svjedok) je iskazao da poznaje tuženika, budući da su zajedno odrasli u [adresa]. II. svjedok je naveo da mu je poznato da tuženik ima zemlju u [adresa] i to prvo kuću u kojoj živi u [adresa] u [adresa], a ima još i zemlje kojekuda koju obrađuje. II. svjedok je iskazao da mu je poznato da tuženik ima zemlju u [adresa] koju obrađuje, a iz razloga što je ta zemlja do zemlje koju II. svjedok ima i obrađujem i ta zemlja se nalazi na glavnoj cesti koja vodi u sela Žrme, Selište i Bobovac. Naime, naveo je da ta zemlja, koju tuženik obrađuje i koja se nalazi do njegove zemlje, je zemlja koju je nekada davno, 1984. do 1985. bila kuća u kojoj je živjela baka tuženika, ne zna sad točno kako se zove, možda L. Iskazao je da mu je to osobno poznato, jer je vidio da tamo živi baka tuženika, a i ujak tuženika. II. svjedok je naveo da otkad pamti, a II. svjedok je rođen nekih 400 ili 500 metara od te kuće, baka tuženika je živjela u toj kući. II. svjedok je iskazao da mu je poznato da, osim bake tuženika i samog tuženika, nikad nitko nije polagao pravo na tu zemlju gdje se kuća nalazila u kojoj je živjela baka tuženika, a nakon smrti bake tuženika je upravo tuženik obrađivao tu zemlju. Iskazao je da na toj zemlji tuženik sadi kukuruzu, koliko je II. svjedoku poznato. II. svjedok je iskazao da ta zemlja koju tuženik obrađuje i koja se nalazi na mjestu gdje je nekad bila kuća od bake tuženika se proteže od glavne ceste, koja vodi do sela, sve do, u dubinu, kanala, a iza kojeg kanala se nalazi državna zemlja. Naveo je, a koliko je upoznat, ta zemlja je površine oko 4500 m2. Iskazao je da ne zna otkada je ta zemlja bila od bake tuženika. II. svjedok je naveo da mu je poznato da je muž bake tuženika umro, ali to zna samo iz priče, no ne zna ništa o njezinom mužu. II. svjedok je iskazao da mu je poznato da je osim mame tuženika, baka tuženika imala jednog sina, a koji sin je umro i nije se vjenčao niti imao djece. Naveo je da je i otac tuženika BM također znao obrađivati tu zemlju na kojoj se nalazila nekada kuća bake tuženika i znao je pomagati tuženiku prilikom obrade te zemlje.

21. U svome iskazu tuženik je naveo da zemlja koja je predmet ovog postupka je bila zemlja od tuženikove bake po majci i njegova ujaka odnosno brata njegove majke, a koji, osim njega, nije imao nasljednike niti je bio u braku niti je imao djece. Naime, tuženik je iskazao da je njegova majka je imala dva brata, no jedan brat je umro prije 60 godina i to negdje kada se tuženik rodio 1964. ili 1965. je umro, a i taj njegov ujak je umro bez nasljednika i nije imao ženu niti djecu. Naime, naveo je da na spornoj zemlji je nekada bila stara drvena kuća u kojoj je živjela njegova baka po majci TM i koja je tamo živjela sa njegovom majkom i sa svojim sinovima i njegova mama je tamo živjela dok se nije udala za prvog muža MM od kojeg se razvela i nakon njega se udala za oca tuženika BM. Iskazao je da oba njegova ujaka su umrla prije njegove bake po mami, a njegova baka je ostala živjeti u toj drvenoj kućici do 1980. i neke godine, ne zna točno, a kada je preselila kod njegove mame, jer više nije mogla živjeti sama. Tuženik je naveo da mu nije poznato otkada je njegova baka u toj kući, a otkada se tuženik sjeća, samo zna da je njegova baka živjela tamo u toj kućici, a koja kućica se nalazila na zemlji, koja zemlja je od nekih 4500 m2 i proteže se od glavne ceste pa sve do kanala. Tuženik je iskazao da ne zna točno kada je njegova baka došla u tu kuću, jer tuženik pamti samo događaje nakon svog rođenja, a rodio se 1964., no koliko mu je poznato nikad nitko nije polagao pravo na tu zemlju niti ju obrađivao osim što je na nju polagala pravo baka tuženika, a nakon njezine smrti su ju obrađivali roditelji tuženika odnosno njegova mama kao nasljednica i sada nakon njegove mame ju tuženik obrađuje. Naveo je da na toj zemlji tuženik sije različite kulture pšenicu, kukuruz, ječam. Iskazao je da je njegova mama umrla 2021., a iz prvog braka njegova majka ima još dvoje djece i to kćer C i sina D koji su tuženikova braća po majci. Tuženik je naveo da njegova braća po majci znaju da tuženik obrađuje tu zemlju i nikada nisu tražili tu zemlju niti polagali pravo na istu. Tuženik je iskazao da je njegov otac umro prije njegove majke 2008.. Naveo je da i sada obrađuje tu zemlju, a na kojoj se sada nalaze samo kulture koje sije i nema ostataka drvene kuće u kojoj je živjela baka tuženika. Iskazao je da je ta kuća bila derutna i s obzirom da je bila stara više od 100 godina sama se srušila, a otac tuženika je uklonio ostatke te kuće. Tuženik je naveo da još 3 ili 4 čestice koje su bile nasljedstvo iza mame tuženika, ne zna sad o kojim površinama se radi, je uzela RH i tuženik ne traži tu zemlju, a ni ovu zemlju ne bi tražio da nije toliko radio na njoj svih ovih godina, a tuženik tu zemlju obrađuje osobno bar 40 godina, a prije njega su obrađivali roditelji tuženika dugi niz godina i nikada nitko ga nije smetao niti im osporavao pravo na tu zemlju. Tuženik je iskazao da nije predmetnu zemlju obrađivao, ta zemlja bi bila čista šikara kao što jesu čestice koje sad ne traži, a bile su nasljedstvo tuženika i koje je prisvojila RH, koje čestice sada nitko ne obrađuje, već su se pretvorile u šikaru. Naveo je da je njegova majka, prije svoje smrti, sve svoje nekretnine i pokretnine pisano ostavila tuženiku dokumentom koji je potpisan kod javnog bilježnika, slijedom čega iza mame nije vođena ostavina. Iskazao je da misli da su i predmet tog dokumenta bile i nekretnine koje su sada predmet ovog postupka. Tuženik je naveo da mu nije poznato da bi njegova majka 2006. ili 2007. primila rješenje katastra o promjeni posjednika, a kojim je RH upisana kao posjednik. Tuženik je iskazao da je KM ujak tuženika, a koji je umro 80ih godina. Iskazao je da se prvi bračni drug njegove mame zvao GM. Tuženik je naveo da je njegovog ujaka FM naslijedila majka tuženika. Tuženik je iskazao da mu nije poznato tko je bio OM, sin V.

22. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka, a i tuženika kao stranke, ovaj sud je utvrdio da su iskazi istih u binom suglasni, slijedom čega ovaj sud nije imao razloga smatrati da isti ne iskazuju istinu. Tako i svjedok I. i svjedok II. potvrđuju, baš kao i sam tuženik, da se sporne nekretnine (dakle obje čestice) nalaze nekih 2 km izvan [adresa] (a u kojoj tuženik živi) prema mjestu Bobovac i da se protežu u dužini od glavne ceste pa do kanala. Iskaz svjedoka I., a u kojem isti iskazuje o načinu stjecanja nekretnina od strane tuženika a koje nisu predmet ovog postupka (kupoprodaja između majke I. svjedoka i pravnih prednika tuženika) ovaj sud nije posebno cijenio jer je u tom dijelu iskaz istog svjedoka irelevantan za predmet ovog postupka. Ono što je relevantno, a što je utvrđeno temeljem iskaza upravo I. svjedoka (koje djelomično, a obzirom na poznatu kronologiju događaja zbog dobi II. svjedoka i samog tuženika, potvrđuju i II. svjedok i tuženik) je činjenica da se sporne čestice nalaze jedna do druge (jedna iza druge) te da je tijekom 1980-tih na toj nekretnini živjela baka ovdje tuženika TM u kući koja je izgrađena prije II. svjetskog rata i u kojoj je živio čovjek za kojeg se baka (po majci) tuženika udala. Da se kuća doista i nalazila na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi i iz samog zk. izvatka broj 301 k. o. [katastarska općina] a u kojem se još kao kultura iste čestice navodi kuća u svijetnjak od 30 m2 (te dvorište cvijetnjak od 697 m2), slijedom čega osporavanje tužitelja u tom dijelu odnosno osporavanje činjenice da su prednici tuženika spornu česticu koristili i za stanovanje, ovaj sud smatra neosnovanim. Da su baka tuženika po majci, majka tuženika ali i ujaci tuženika koristili sporne čestice i za stanovanje potvrđuje i sam tuženik u svome iskazu ali i II. svjedok koji je potvrdio da se kuća nalazila na spornoj zemlji do 1984. odnosno 1985.godine. Iz iskaza samog tuženika utvrđeno je da je majka tuženika stanovala zajedno sa bakom tuženika u toj kući dok se nije udala a da je baka stanovala u toj kući sve do 1980. i neke godine a kada je preselila kod majke tuženika jer više nije mogla živjeti sama. Dakle, iz iskaza svjedoka, ali i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da se na spornoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] doista i nalazio stambeni objekt a koji je izgrađen prije II. svjetskog rata (kako to potvrđuje svjedok AM) i kojeg su koristili od II. svjetskog rata upravo pravni prednici tuženika (u njoj je živio čovjek za kojeg se udala baka tuženika), a koja činjenica, unatoč osporavanju tužitelja, tužitelju nije mogla ostati nepoznata (što zbog postojanja stambenog objekta a koji je u konačnici kao takav bio i uknjižen, što zbog stanja posjeda u katastru ali i faktične vlasti na stvari). Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i tuženika kao stranke, proizlazi da su prednici tuženika posjedovali sporne nekretnine, na način da su stanovali na njima ali i obrađivali iste (sijući različite kulture ali i održavajući iste) još od II. svjetskog rata i u tome ih nitko nikada nije smetao niti im osporavao pravo na sporne nekretnine (ovdje sud napominje da su sporne čestice upisane kao društveno vlasništvo tek u lipnju 1987. –vidi toč. 6.- a kada su već bile u posjedu pravnih prednika tuženika, protivno nije dokazano). Da RH nikada nije ušla u posjed spornih nekretnina (vršila faktičnu vlast nad njima, a u smislu čl. 10.st.1. ZOV) potvrđuje i svjedok AM koji u svom iskazu navodi da je faktičnu vlast nad spornim nekretninama vršio isključivo tuženika i njegovi pravni prednici sve do kanala (od ceste do kanala) a da se državna zemlja (vlasništvo tužitelja) nalazi iza kanala. Da tužitelj nije podnio protiv tuženika ili njegovih pravnih prednika tužbu za predaju u posjed ne tvrdi niti sam tužitelj (niti dokazuje), a iz iskaza saslušanih proizlazi da jedini posjed, nesmetani, još od drugog svjetskog rata su imali pravni prednici tuženika (a nastavno i sam tuženik).

23. Nadalje, u smislu čl. 200. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama "Narodne novine" br. NN 63/19 dalje ZZK, a koji se obzirom na pokretanje z.k. postupka, a i predmetnog, ima primijeniti (z.k. ispravni pokrenut dana 20. svibnja 2021.) pojedinačni ispravni postupak provodi se kad za to postoji opravdani razlog, a st. 2. istog je određeno da se na pojedinačni ispravni postupak na odgovarajući način primjenjuju odredbe o sastavljanju uložaka i ispravnom postupku, a u kojem postupku (u svezi s čl. 201. ZZK) će se provesti rasprava a kako bi se raspravili navodi predlagatelja.

24. Upravo takva rasprava (kako uvid u dokumentaciju tako i te saslušanje stranke i svjedoka) je tijekom z.k. postupka i provedena te je osnovom iste sud i donio sada pobijano rješenje Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak od 18. srpnja 2024. poslovni broj Z-12507/20232 protiv kojeg rješenja žalba nije bila dopuštena, već je tužitelj svoju zaštitu potražio, a u smislu čl. 213. st. 2. ZZK, podnošenjem tužbu u ovom predmetu. Dakle, upravo ovaj sud je ovlašten i dužan razmotriti i sve dokaze koji su provedeni i u zemljišnoknjižnom postupku, a kako bi mogao utvrditi osnovanost i pravilnost odluke zemljišnoknjižnog odjela u dijelu u kojem je usvojen prijedlog predlagatelja (ovdje tuženika), a što je sud u konačnici i učinio (vidi toč. 16-17 ove presude).

25. Naime, pojedinačni ispravni postupak treba voditi uvijek kada postoji neko knjižno pravo koje nije upisano u zemljišne knjige, a ne postoji isprava na temelju koje se to pravo može upisati. Postojanje opravdanog interesa za vođenje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka treba tumačiti na način da isti postoji uvijek kada postoji nesuglasje zemljišnoknjižnog stanja sa katastarskim i stvarnim stanjem. Pritom je prilikom podnošenja prijedloga dovoljno učiniti vjerojatnim postojanje opravdanog razloga, dok će sud u postupku utvrđivati sve činjenice, pa tako i trajanje posjeda odnosno kvalitetu posjeda predlagatelja te odlučivati o osnovanosti prijedloga (Županijski sud u Velikoj Gorici GžZk-229/2020-2 od 26. svibnja 2020.).

26. U konkretnom slučaju uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 3. prosinca 2024. Države geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Sisak utvrđeno je da je uvidom u arhivsku građu katastarskog operata za katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u katastarskoj općini [katastarska općina] poveden postupak nove izmjere koja je stupila na snagu 1985. te je utvrđeno da su kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u novoj izmjeri formirane od starih kčbr. [katastarska čestica]/1b i 511/2. Nadalje uvidom u povijest promjena kčbr. [katastarska čestica]/1b i 511/2 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je temeljem uvida u najstariji podatak katastarskog operata iz 1957. je utvrđeno da su kčbr. [katastarska čestica]/1b u kulturi oranica površine od 1385 m2 i kčbr. [katastarska čestica] u kulturi oranica sa površinom 1798 m2 i kulturi dvorište od 540 m2 (dakle ukupno 3720 m2, a što je čak i nešto više od sporne površine) su bile upisane u posjedovnom listu br. 312 posjednika Mije Amića 1/1, sina V iz [adresa]. Iz navedenog ovaj sud zaključuje da je već i u trenutku posjeda prednika EM sporne čestice bile svojom kulturom predviđene za stanovanje jer je i sama kultura kčbr. [katastarska čestica] dijelom bila dvorište (od 540 m2). Da je stanje bilo doista takvo (dakle da je postojao stambeni objekt i da se kao takav i koristio za stanovanje) proizlazi dalje i povijesti promjena a iz koje je vidljivo da je provedbom nove izmjere k. o. [katastarska općina] 1985 godine od dio stare kčbr. [katastarska čestica]/1b i dio kčbr. [katastarska čestica] se formira kčbr. [katastarska čestica] te se upisuje u kulturi oranica sa površinom od 2996 m2 (a koje je i aktualno stanje) te kčbr. [katastarska čestica] se formira od dio stare kčbr. [katastarska čestica]/1b i dio kčbr. [katastarska čestica] te se upisuje kulturi stambeni objekt sa površinom od 30 m2 i u kulturi dvorište sa površinom od 697 m2 te se obje čestice upisuju u posjedovni list br. 487 na posjednika FM (sina TM odnosno ujaka tuženika a sina bake tuženika po majci TM, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, ali i tuženika, te rješenja o nasljeđivanju O-309/96-4 i O-183/2021 iz [adresa]). Dakle, iz navedenog je vidljivo da upravo KM, ujak tuženika, je kao posjednik bio upisan na adresi [adresa] na kojoj adresi je bio i njegov pravni prednik OM. Činjenica da nitko od svjedoka i tuženik nije potvrdio tko je bio OM, nije od odlučnog značaja, a kod nedvojbene činjenici da je isti živio na adresi na kojoj je naknadno živio i ujak tuženika, dakle, vidljivo je da je ujak tuženika ušlo u posjed iza OM te da njegov posjed nije bio nepošten (a protivno nije dokazano, čl. 18. st. 5. ZOV). Nadalje uvidom u Povijest promjena za predmetne nekretnine utvrđeno je da je nakon FM (ujaka tuženika), a promjenom 28/97 i 1997. godine a na temelju rješenja O-309/96-4 (vidi toč. 12.ove presude) kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] ispisane iz posjedovnog lista 487 te su upisane u posjedovni list br. 1115 na posjednicu DM, rođenju FM, iz [adresa], odnosno majku tuženika. Nadalje iz Povijesti promjena je dalje vidljivo da je promjenom 59/06 iz 2006., a na temelju rješenja Z- 353/06 (vidi toč. 16. ove presude), kčbr. [katastarska čestica] ispisana iz posjedovnog lista br. 1115 te je upisana u posjedovni list br. 251 na posjednika RH-Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom RH, Zagreb, Visoka ulica 15. Konačna promjena izvršena vezano za posjed u evidencije nadležnog ureda za katastar je bila 2024. godine broj 53/24 kad je na temelju rješenja ovog suda broj Z-12507/2023 kčbr (zbog kojega se sada i vodi ovaj postupak) 1105/3 ispisana iz posjedovnog lista 251 zatim kčbr. [katastarska čestica] ispisana iz posjedovnog lista 1115 te su obje kčbr. upisane u posjedovni list br. 2383 na tuženika kao posjednika. Vezano za činjenicu da je promjenom iz 2006. a po rješenju ovog suda Z-353/06 tužitelj upisan kao posjednik kčbr. [katastarska čestica] k.o. te činjenicu da je o upravnom postupku u kojem je takvo stanje provedeno (vidi toč. 16. ove presude) bila obaviještena majka tuženika koja je do tada bila upisana kao posjednica iste čestice sud navodi slijedeće:

27. U smislu čl. 159. st 1. ZOV dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. St. 3. istog čl. ZOV propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. U smislu čl. 159. st. 4. ZOV samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. U konkretnom slučaju tužitelj osporava tuženiku kakvoću posjeda i neprekidno trajanje istog, u zakonom kvalificiranom roku. Dakle, u konkretnom slučaju, a obzirom da se radi o nekretnini koja je bila vlasništvu ovdje tužitelja, odnosno bila je društveno vlasništvo, tuženik treba dokazati da je njegov posjed spornih nekretnina, najmanje pošten i samostalan i trajao bar 40 godina. Ovdje sud ističe da u smislu čl. 18. st. 3. ZOV je propisano da je posjed pošten ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. St. 5. istog čl. je propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Pritom sud napominje da sama činjenica pravne sudbine upisa predmetne čestice u zemljišnim knjigama, a kod utvrđenja da nitko nikada osim tuženika (i njegovih prednika) nije vršio faktičnu vlast na spornoj nekretnini, ne čini posjed tuženika nepoštenim, tim više što tužitelj nije dokazao, niti tijekom postupka tvrdi, da je protiv tuženika ili njegovih pravnih prednika ikada podnio tužbu radi predaje u posjed spornih nekretnina, a s druge strane tuženik je dokazao da je njegov pošteni posjed neprekinut od drugog svjetskog rata a od kada su njegovi pravni prednici u posjedu tih nekretnina (a svakako od 1957. od kada se vode podaci o posjedu i od kada je u posjedu tih nekretnina bio OM, koji je živio na adresi upravo na kojoj je živio i ujak tuženika, odnosno pravni prednik tuženika, a i baka tuženika kako to proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka). Nadalje iz podataka u spisu, ali i iskaza svjedoka, proizlazi da tužitelj nikada nije vršio faktičnu vlast na spornim nekretninama (a u smislu čl.10. st. 1. ZOV). Sama činjenica upisa u posjedovni list (dakle javne knjige) ne upućuje na zaključak da je netko drugi provodio faktičnu vlasti osim tuženika (i njegovih prednika) već samo na formalno provođenje rješenja zemljišnoknjižnog odjela.

28. Dakle, utvrđeno je da je tuženik, što osobno što po svojim pravnim prednicima, nesmetano posjedovao sporne nekretnine, a posjeduje ih i sada, od drugog svjetskog rata (sigurno od 1957. a od kada se posjed fizičke osobe, pravnog prednika tuženika, vodi i u povijesti promjena posjeda).

29. U smislu čl. 388. st. 1. ZOV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno. St. 2. istog članka propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

30. U smislu čl. 396. ZOV isti je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine.

31. Ovdje sud napominje da tuženik svoje vlasništvo temelji na čl. 159. i 160. ZOV te ističe da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao kvalificiranim posjedovanjem predmetnih nekretnina zakonom propisano vrijeme. Naime, tuženik ističe da je spornu nekretninu pravni prednik tuženika stekao nasljeđivanjem (a na kojoj nekretnini su i živjeli pravni prednici tuženika, u kući koju su i izgradili) i nikada nije sumnjao da mu ne pripada pravo na istu nekretninu niti mu je itko ikada osporavao takvo pravo (do postupka koji se vodio kod ovog suda pod brojem Z-14382/24) 32. U smislu čl. 388. st. 3. ZOV rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

33. U smislu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96) bilo je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

34. Naime, prije stupanja na snagu ZOV na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje ZOVO) a koji je u čl. 28. st. 4. propisivao stjecanje vlasništva na nekretninama dosjelošću a kojim je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina, a čl. 5. da nasljednik postaje savjestan posjednik od trenutka otvaranja nasljeđa i u slučaju kada je ostavilac bio nesavjestan posjednik, a nasljednik to nije znao niti je mogao znati, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa. No, čl. 29. ZOVO je bilo propisano da na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću.

35. No, stupanjem na snagu ZOV čl. 388. st. 4. , a u svezi čl. 388. st. 1. ZOV, se propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

36. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I58/1997, U-I- 235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/19997, U-I-1054/1997 („Narodne novine“ broj: 137/99) od 17. studenog 1999. ukinuta tada važeća odredba članka 388. stavak 4. ZOV prema kojoj se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računalo i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Nastavno je Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 114/2001, a koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001.) izmijenjen čl. 388. st. 3. ZOV tako da isti sada propisuje da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za sjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

37. No, ovdje sud ističe da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka, od kojih se izdvaja ona broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., zauzeo slijedeće shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ a koje pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH utemeljeno je na odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu A protiv Hrvatske (zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. .

38. Obzirom na takvu pravnu situaciju ovaj sud navodi da je utvrdio da je pravi prednik tuženika, majka tuženika, a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem od svoga brata, ujaka tuženika i koji je iste stekao (pošteni posjed) od svog pravnog prednika koji je živio na istoj adresi kao i on (dakle, nedvojbeno su oba bila u posjedu te nekretnine i to u stambenom objektu a koji je i upisan u zemljišnim knjigama, iako fizički više ne postoji na licu mjesta-kako to potvrđuje Očitovanje Područnog ureda za katastar Sisak od 28. lipnja 2023. ali i sam tuženik u svome iskazu) posjedovala predmetne nekretnine i to pošteno, da joj nitko nikada nije osporavao iste i to sve od drugog svjetskog rata a sigurno od 1957. (od kada datiraju prvi podaci o posjedu fizičkih osoba) slijedom čega je majka tuženika iste nekretnine stekla sigurno poštenim posjedom i to kako kčbr. [katastarska čestica] tako i kčbr. [katastarska čestica] već 1997. godine kada je protekao rok od 40 godina poštenog i neometanog posjedovanja tih nekretnina (čl. 160. st. 1. ZOV u svezi čl. 18. st. 3 i 5. ZOV, pritom sud još jednom ističe da je majka tužitelja bila u posjedu spornih nekretnina i kada su iste bile uknjižene kao društveno vlasništvo). Dakle, u trenutku promjene upisa posjeda 2006. godine, a kada se RH uknjižila u zemljišne knjige kao vlasnik a potom i uskladila stanje u katastru, majka tuženika je već temeljem zakona, postala vlasnica spornih nekretnina, a što samom tužitelju, obzirom na upise u posjedovnom listu, ali i stanje na terenu odnosno izvršavanje faktične vlasti na stvari, nije moglo ostati nepoznato (čl. 122. st. 1. ZOV) pa je time tužitelj u trenutku stjecanja i upisa bio nesavjestan. Naime, iako se od tužitelja nije moglo tražiti da istražuje izvanknjižno stanje, tužitelj je isto učinio i istražio te mu je takvo stanje bilo poznato (dakle već tada nije bio savjestan) a kada je pokrenuo postupak iz toč. 16. ove presude i zbog kojeg je bio upoznat i istražio izvanknjižno stanje (posjed spornih nekretnina) a time bio obaviješten i znao je tko su posjednici sporne nekretnine (majka tuženika). Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da, unatoč tome što je majka tuženika bila obaviještena o postupku iz toč. 16. ove presude, u trenutku provođenja takvog postupka ista je već stekla poštenim posjedom vlasništvo na stvari (dakle već 1997., slijedom čega činjenica obavijesti o nekom postupku iz 2006. ne može prekinuti tijek njezinog poštenog posjeda). Osim iznesenog u smislu čl. 160. st. 3. ZOV nasljednik ( u konkretnom slučaju tuženik iz svoje majke, a obzirom da je isti isključivi nasljednik iza svoje majke po odluci drugih nasljednika) postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. U svom iskazu tuženik navodi da mu nije poznato da bi njegova majka bila obaviještena o bilo kakvom upravnom postupku vezano za posjed. Obzirom na navedeno ovaj sud smatra da se tuženiku, a temeljem čl. 160. st. 4. ZOV, u pošten posjed svakako uračunava vrijeme u kojem su njegovi pravni prednici pošteno i neometano posjedovali spornu nekretninu sve do 1997. godine (a kada je ispunjen uvjet od svakako 40 godina nesmetanog i poštenog posjeda spornih nekretnina a time i stjecanje prava vlasništva temeljem čl. 159. st. 4. ZOV) slijedom čega naknadni formalni upis tužitelja odnosno promjena posjeda, a bez bilo kakvog ulaska u posjed faktično (vršenje faktične vlasti nad stvari) takvu činjenicu ne može osporiti.

39. Slijedom iznesenog kako ovaj sud nije utvrdio da bi upis tuženika u zemljišnim knjigama bio neispravan slijedom čega je tužbu tužitelja, a temeljem čl. 205. u svezi čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024) kao neosnovana odbijena i odlučeno je kao u toč. I izreke.

40. Odluka o troškovima temelji se na čl. 154.s t. 1. ZPP a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj spor.

41. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine broj: 138/23,dalje: Tarifa, Tbr. 8/1, 52/3, 54 i 46 ) priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 eur, trošak pristupa na ročište od 25. studenog 2024. i 27. siječnja 2025. za svako u iznosu od 250,00 eur (Tbr 9/1, 52/3, 54 i 46 Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 eur (Tbr 9/3, 52/3, 54 i 46 Tarife) odnosno ukupno trošak u iznosu od 875,00 eur a koji je naloženo da plati tužitelj.

U Sisku, 11. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po zakonskom zastupniku

2. Tuženiku po punomoćniku