Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-126/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog OC, zbog kaznenog djela iz članka 326. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj K–712/2024-30 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog OC kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi PC proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, označeno i kažnjivo po čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.

1.1. U izrečenu kaznu zatvora optuženiku je po čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. rujna 2024. pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženika je oduzet mobitel marke Redmi, pobliže označen u toč. V. izreke pobijane presude.

1.3. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) optuženiku je vraćeno teretno vozilo Iveco Daily reg. oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) s pripadajućim ključem i prometnom dozvolom.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i troškova obrane po službenoj dužnosti.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Tamari Mušnjak Špišić, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne uvjetnu osudu ili blažu kaznu ili ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Državni odvjetnik odgovorio je na žalbu optuženika, koji odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i branitelju.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Stranke ni braniteljica nisu zatražili obavijest o drugostupanjskoj sjednici, a ovaj sud drugog stupnja ne nalazi potrebnim obavijestiti stranke o sjednici radi eventualnih pojašnjenja.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Žalitelj istaknutu bitnu povredu obrazlaže kao nedostatak razloga o odlučnim činjenicama i nedostatno obrazloženje odluke o izboru vrste i mjere kazne. To se obrazlaže tvrdnjom da je prvostupanjski sud kao otegotne okolnosti cijenio okolnosti da je „prevozio 45 ilegalnih migranata od kojih je bilo desetero djece, svi stiješnjeni u tovarnom prostoru bez sjedala, sigurnosnih pojaseva, ventilacijskih otvora i prozora“ što predstavlja opis obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11. Prema žalitelju ovo predstavlja dvostruko vrednovanje kvalifikatornih okolnosti iz čl. 326. st. 2. KZ/11.

8.1. Navedena tvrdnja žalitelja nije točna. Ove okolnosti nisu spomenute u kontekstu utvrđivanja otegotnih okolnosti, već u obrazlaganju da se optuženik upustio u počinjenje konkretnog kvalificiranog oblika kaznenog djela nakon počinjenja istovrsnog kaznenog djela u R Njemačkoj i nedugo nakon otpuštanja iz istražnog zatvora u tom predmetu. Dakle, ne radi se uopće o dvostrukom vrednovanju okolnosti koje predstavljaju obilježja kaznenog djela.

8.2. Žalitelj bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 vidi u tvrdnji kako prvostupanjski sud nije utvrdio niti vrednovao sve okolnosti iz čl. 47. st. 1. KZ/11. Navedeno također nije točno. Prvostupanjski je sud utvrdio i vrednovao upravo sve okolnosti koje prema čl. 47. st. 1. KZ/11 mora naročito vrednovati i obrazloženje sankcije u pobijanoj presudi je školski primjer kako treba izgledati obrazloženje izbora vrste i mjere kazne.

8.3. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijetih žalbi, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Naime, iz istih razloga iz kojih ne postoji bitna povreda, ne postoji niti povreda kaznenog zakona jer se ne radi o dvostrukom vrednovanju obilježja djela kao otegotnih okolnosti.

9. Optuženik se očitovao kako se smatra krivim za kazneno djelo pa prema čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud drugog stupnja neće razmatrati dio žalbe optuženika o tome koliko je migranata trebao voziti, da je samo izvršitelj koji nije mogao utjecati na okolnosti počinjenja kaznenog djela, jer se radi o činjeničnim prigovorima koji se tiču obilježja i okolnosti počinjenja kaznenog djela.

10. Optuženik se nominalno ne žali zbog odluke o kazni, ali sadržajem žalbe prigovara odabiru vrste i mjere kazne, pa stoga njegova žalba sadrži i ovu žalbenu osnovu. Tako se u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije dostatno cijenio utvrđene olakotne okolnosti, posebno priznanja kaznenog djela, kajanja i žaljenja, osobne, obiteljske i financijske prilike optuženika, utjecaj priznanja na ekonomičnost vođenja postupka i optuženikovo korektno držanje pred sudom.

11. Nije osnovana žalba optuženika po osnovi pobijanja zbog odluke o kazni. Optuženik u žalbi navodi da mu je sud trebao više olakotnim vrednovati priznanje kaznenog djela i izraženo žaljenje i kajanje te utjecaj na ekonomično vođenje postupka. No, prvostupanjski je sud sasvim ispravno cijenio da ove okolnosti nemaju posebno veliko značenje jer je optuženik zatečen u počinjenju kaznenog djela. Prvostupanjski je sud također ispravno optuženiku olakotnim vrednovao osobne, obiteljske i financijske prilike, suprotno navodima žalbe da to nije učinjeno. Korektno držanje pred sudom je očekivano i uobičajeno ponašanje pred sudom i ne predstavlja okolnost koju valja posebno cijeniti. Optuženik je kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja, prema utvrđenju iz pobijane presude, pa nema govora o nekom manjem stupnju krivnje. Optuženik je neposredno prije počinjenja kaznenog djela u pitanju u R Njemačkoj osuđen za istovrsno kazneno djelo, izrečena mu je uvjetna osuda, a u tom predmetu bio je u istražnom zatvoru. Upravo u tom kontekstu se spominje da je optuženik ponovio kazneno djelo unatoč prethodnoj osudi i boravku u istražnom zatvoru i spominju okolnosti počinjenja kaznenog djela. Optuženiku je ispravno otegotnim vrednovana društvena opasnost kaznenog djela i kontinuiranog porasta broja ovih kaznenih djela, pri čemu na društvenu opasnost svakako utječe broj migranata koje je optuženik prevozio, među kojima je bilo desetero djece. Skup otegotnih okolnosti bitno preteže nad značenjem olakotnih okolnosti i iste zavrjeđuju upravo izbor kazne zatvora i to u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Minimum kazne za ovo kazneno djelo je tri godine, a utvrđene otegotne okolnosti traže izricanje upravo kazne kakva je optuženiku i izrečena. Takvom će se kaznom ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu.

12. Žalba zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o oduzimanju predmeta. Od optuženika je oduzet mobitel kojim predmetom se optuženik služio kod počinjenja kaznenog djela, pa je odluka o oduzimanju tog predmeta ispravna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 79. st. 2. KZ/11.

13. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog OC kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke