Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2237/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ĆM, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 30. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 66/19., 84/21., 47/23.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 20. prosinca 2024., poslovni broj: Pp-4576/2022-8, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni RM (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

oslobađa se od optužbe

što je 14. prosinca 2021., 18. svibnja 2022. i 6. lipnja 2022. zahvaćao i koristio vodu iz bušotine na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez vodopravne dozvole,

čime je počinio prekršaj iz članka 169. stavak 1. Zakona o vodama, kažnjiv na temelju članka 224. stavak 3. istog Zakona.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba tužitelja je bespredmetna.

III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. tog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni RM proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 224. stavak 3. Zakona o vodama, činjenično opisanog u izreci presude, te je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 210,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, navodeći kako je prvostupanjski sud, primjenjujući institut ublažavanja kazne, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u preniskom iznosu, a posebno s obzirom na težinu počinjenog prekršaja. Žalitelj predlaže da se okrivljenika kazni kaznom u visini posebnog zakonskog minimuma propisanog za predmetni prekršaj.

2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznesenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je bespredmetna.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je pobijanom presudom povrijeđeno prekršajno materijalno pravo iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer djelo, na način kako je činjenično opisano u optužnom prijedlogu, kao i u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj.

4.1. Naime, odredbom članka 224. stavak 1. točka 30. u svezi stavka 3. Zakona o vodama propisano je kažnjavanje fizičke osobe koja koristi vode bez akta iz članka 169. stavka 1. istog Zakona (vodopravne dozvole za korištenje voda). Odredbom članka 169. stavak 1. Zakona propisano je da se vodopravna dozvola za korištenje voda izdaje za svako korištenje voda iz članka 86. Zakona koje prelazi opseg iz članaka 88. (opće korištenje voda) i 89. (slobodno korištenje voda) ovoga Zakona, osim za korištenje voda za koje se prema ovom Zakonu izdaje koncesija iz članka 177. stavka 1. ovoga Zakona ili korištenje iz članka 170. ovoga Zakona. Nadalje, odredbom članka 86. Zakona o vodama propisano je što se sve smatra korištenjem voda u smislu Zakona, dok odredba članka 170. Zakona propisuje za koje vrste korištenja voda vodopravna dozvola nije potrebna.

4.2. Iz prethodno navedenih zakonskih odredaba proizlazi kako je vodopravna dozvola potrebna za samo određene, Zakonom propisane, namjene korištenja voda. Međutim, u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude, a istovjetno i u optužnom prijedlogu, nije navedena namjena s kojom je okrivljenik koristio vodu u smislu Zakona o vodama odnosno nije navedeno je li okrivljenik koristio vodu za one Zakonom propisane namjene korištenja za koje je obvezno imati vodopravnu dozvolu, pa da bi takvim ponašanjem ostvario zakonska obilježja inkriminiranog prekršaja. Stoga iz takvog činjeničnog opisa ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja te je takav činjenični opis nepotpun.

4.3. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

5. S obzirom da iz činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim ne proizlaze sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 224. stavka 3. u svezi stavka 1. točke 30. Zakona o vodama za koji je okrivljenik proglašen krivim, to je ovaj Sud po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, preinačio pobijanu odluku, u skladu s odredbom članka 207. Prekršajnog zakona te okrivljenika oslobodio od optužbe za djelo opisano u izreci, primjenjujući članak 182. točku 1. Prekršajnog zakona.

6. Uslijed ove odluke žalba tužitelja postala je bespredmetna.

7. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe za terećeno djelo, to je temeljem članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona u pogledu troškova prekršajnog postupka odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava.

8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović v.r.

Katica Lučić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.