Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2069/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BK, zbog prekršaja iz članka 115. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“ broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 102/15., 44/17., 90/18., 32/20., 62/20., 117/21., 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog BK, zastupanog po branitelju Željku Vuksanoviću, odvjetniku u [adresa], podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 27. siječnja 2025., poslovni broj: Pp-1682/2024, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog BK te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljeni BK proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 115. stavka 4. u svezi stavka 1. točke 7. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, činjenično opisanog u izreci presude, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 540,00 eura. Okrivljenik je ujedno propisno upozoren da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 120,00 eura.
2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelj u žalbi u bitnome ponavlja navode obrane navodeći da okrivljenik nije prekršajno odgovoran za inkriminirano djelo s obzirom da isti nije vlasnik niti nositelj drugih stvarnih ili obveznih prava na kulturnom dobru. Žalitelj ujedno navodi da je u predmetnom slučaju povrijeđeno načelo ne bis in idem s obzirom na upravno rješenje kojim su okrivljeniku nametnute određene obveze kaznenopravne naravi, kao i da iz činjeničnog opisa prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim ne proizlazi postojanje djela.
2.2. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga iznijetih u žalbi, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Protivno žalbenim navodima da okrivljenik nije prekršajno odgovoran za prekršaj za koji ga se tereti, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika.
5.1. Prije svega, prema mišljenju ovog Suda, okolnost je li okrivljenik vlasnik ili nositelj drugih stvarnih ili obveznih prava na kulturnom dobru, odnosno je li okrivljenik nositelj prava na kulturnom dobru u smislu članka 6. točke 9. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nije odlučna za pitanje prekršajne odgovornosti okrivljenika.
5.2. Naime, kažnjivom odredbom članka 115. stavak 1. točka 7. u svezi stavka 4. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisana je odgovornost pravne odnosno fizičke osobe koja „obavlja radnje na kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja ili suprotno prethodnom odobrenju (članak 62. stavak 1.)“. Iz smisla citirane zakonske odredbe proizlazi kako ista ne predviđa kažnjavanje samo onih počinitelja koji su ujedno i nositelji prava na kulturnom dobru u smislu zakonske definicije iz članka 9. točke 6. Zakona, već bilo kojeg počinitelja, neovisno o tome je li počinitelj vlasnik ili nositelj drugih stvarnih ili obveznih prava na kulturnom dobru. U tom smislu za odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika nije odlučno je li okrivljenik nositelj stvarnog ili obveznog prava u odnosu na stan na drugom katu zgrade koja ima status zaštićenog kulturnog dobra, već je li okrivljenik u inkriminiranom razdoblju izvršio sporne preinake bez prethodnog odobrenja, a koja činjenica je u prvostupanjskom postupku nedvojbeno utvrđena, budući da iz materijalne dokumentacije u spisu nesporno proizlazi da je upravo okrivljenik izveo sporne radove bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela.
5.3. Slijedom navedenog, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže kako u predmetnom postupku nije došlo do povrede načela ne bis in idem zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava RH te člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, iz rješenja Ministarstva kulture i medija od 13. ožujka 2023. proizlazi da su okrivljeniku istim rješenjem naložene određene obveze u vidu otklanjanja nedostataka na građevini te ishođenja potrebnog odobrenja, te da je upozoren na mogućnost novčanog kažnjavanja ukoliko u naloženom roku ne postupi u skladu s naloženim mu obvezama. U tom smislu izrečena upravna mjera nema penalni karakter jer njena svrha nije kažnjavanje okrivljenika, već usklađivanje izvedenih radova s pravnim propisima, a koja svrha se ne može postići prekršajnim postupkom, pa vođenje prekršajnog postupka u ovom slučaju ne predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
-
- 7. U odnosu na navode žalitelja kako iz činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik proglašen krivim ne proizlazi je li u predmetnom slučaju riječ o radnjama kojima je „narušena cjelovitost i/ili su prouzročene promjene na nepokretnom kulturnom dobru“, u smislu materijalnopravne odredbe članka 62. stavak 1. Zakona o očuvanju kulturnih dobara, pa da iz činjeničnog opisa djela ne proizlazi postojanje prekršaja, ovim se putem ukazuje kako iz činjeničnog opisa djela jasno proizlazi da su inkriminiranim radnjama prouzročene promjene na nepokretnom kulturnom dobru (uklanjanje izvorne drvene vanjske stolarije na pet prozora zapadnog pročelja te na prozoru i vratima sjevernog pročelja na drugom katu građevine, te ugradnja nove stolarije), slijedom čega, suprotno žalbenim navodima, iz činjeničnog opisa djela proizlaze sva konstitutivna obilježja inkriminiranog prekršaja.
-
8. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima odlučnim za određivanje kazne (u smislu članka 36. Prekršajnog zakona).
8.1. Naime, okrivljeniku je kazna izrečena vrlo blizu donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (kazna je propisana u iznosu od 530,00 eura do 1.990,00 eura), a koju kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njegova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
10. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović v.r.
Katica Lučić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
