REPUBLIKA HRVATSKA
Broj: Ppž-2103/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe SPLIT CARGO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi AM, zbog prekršaja iz članka 116. stavak 2. i stavak 4. te članka 111. stavak 2. i stavak 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novineˮ broj 41/18., 98/19., 30/21., 89/21., 114/22., 136/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika zastupanih po branitelju Ivi Gabriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kasalo & Raić d.o.o. sa sjedištem u [adresa], podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 11. veljače 2025., poslovni broj: Pp-1460/2021, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe SPLIT CARGO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi AM, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na djelo opisano u točki I. izreke na način da se okrivljenici SPLIT CARGO d.o.o., kao pravna osoba i AM, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona ( „Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.)
oslobađaju od optužbe
da bi dana 2. travnja 2021. godine u 10:22 sati dopustili da njihovim teretnim automobilom (NDM 15000kg), reg. oznaka [registarska oznaka], upravlja vozač ĐM koji nije stručno osposobljen, obavljajući unutarnji javni cestovni prijevoz tereta na relaciji Metković – Pelješac, prevozeći sadnu opremu i sadnice, krećući se državnom cestom D8, mjesto Zaton-most Bistrina, smjer Dubrovnik, što je ustanovljeno inspekcijskim nadzorom,
čime su počinili prekršaj iz članka 5. stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kažnjivo po članku 116. stavka stavku 2. i stavku 4. citiranog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke, žalba okrivljenika u odnosu na djelo opisano u točki I. izreke pobijane presude je bespredmetna.
III. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe SPLIT CARGO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi AM, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i novčanoj kazni tako da se djelo okrivljenika, činjenično opisano u točki II. izreke pobijane presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 111. stavak 1. točka 2. u vezi stavka 2. i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, te se okrivljenicima, na temelju tog propisa te uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) pravnoj osobi te 132,00 eura (stotridesetdva eura) odgovornoj osobi, koju kaznu su okrivljenici dužni platiti u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
IV. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe SPLIT CARGO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi AM te se pobijana presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona okrivljenici su obvezni naknaditi iznos troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki, u roku od 60 (šezdeset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba SPLIT CARGO d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba AM proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 116. stavak 2 i stavak 4. te članka 111. stavak 2. i stavak 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanih u izreci presude, te su, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni na način da je pravnoj osobi izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.820,00 eura (2.320,00 eura za djelo iz točke I. izreke te 500,00 eura za djelo iz točke II. izreke), a odgovornoj osobi ukupna novčana kazna u iznosu od 264,00 eura (132,00 eura za oba djela). Okrivljenici su ujedno propisno upozoreni da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura, svaki.
2. Protiv navedene presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni.
2.1. Žalitelji u žalbi u bitnome ponavljaju navode obrane te poriču počinjenje prekršaja navodeći kako je nelogično da bi okrivljenici riskirali počinjenje inkriminiranih djela, s obzirom na njihovo dugogodišnje iskustvo, kao i to da osposobljavanje vozača košta manje nego izrečene im kazne. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenicima izreknu blaže novčane kazne, odnosno da se presuda ukine.
2.2. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je u odnosu na djelo opisano u točki I. izreke pobijane presude utvrđena povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika u pitanju je li djelo za koje se protiv okrivljenika vodi postupak prekršaj, koja je povreda navedena i opisana u točki 196. točki 1. Prekršajnog zakona. U odnosu na ostale prekršaje nije utvrđeno postojanje povreda na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Naime, točkom I. izreke pobijane presude okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama zbog prekršaja iz članka 116. stavka 2. i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, u bitnome počinjenog time da bi kritične zgode vozač obavljao prijevoz tereta, teretnim vozilom za čije upravljanje nije bio stručno osposobljen, odnosno što je okrivljena pravna osoba, odnosno odgovorna osoba u pravnoj osobi, dozvolila da njenim vozilom upravlja osoba koja nije za to stručno osposobljena.
5.1. Međutim, člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu propisan je prekršaj, ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen (članak 5. stavak 4. propisuje da domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovog Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.).
5.2. Nadalje, Zakon o prijevozu u cestovnom prometu propisuje člankom 7. početnu kvalifikaciju, člankom 8. stjecanje prava na upravljanje vozilom, a člankom 9. periodičnu izobrazbu, pa činjenični opis djela sadrži samo zakonski opis inkriminiranog prekršaja, no ne i konkretiziranje njegovog činjeničnog opisa na način da se navodi u čemu se sastoji protupravno ponašanje okrivljenika, s obzirom da nije navedeno na koji to način vozač nije bio osposobljen, odnosno koju je vrstu osposobljenosti morao posjedovati, tako da djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa nije dostatan zakonski opis djela prekršaja, kako je konkretno žaliteljima stavljeno na teret.
5.3. Naime, budući da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
5.4. Slijedom navedenog, budući da točka I. izreke pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz članka 116. stavka 1. točke 1., stavka 2. i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, ovaj sud je, postupajući u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe okrivljenike, budući da sukladno načelu zabrane reformacije in peius sud više nema ovlasti mijenjati činjenični opis optužbe konkretiziranjem obilježja inkriminiranog djela.
6. Protivno žalbenim navodima da okrivljenici nisu počinili prekršaje za koje ih se tereti, pravilno je po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud donio odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj iz točke II. izreke pobijane presude.
6.1. Naime, po mišljenju ovog Suda, činjenično stanje u provedenom postupku potpuno je i pravilno utvrđeno te je prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka u kojem je izvršen uvid u materijalne dokaze koji prileže spisu te je ispitan svjedok NM, inspektor cestovnog prometa, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila obilježja prekršaja koji im je stavljen na teret. Slijedom navedenog, žalitelji nisu žalbenim navodima doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja.
7. Neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika o počinjenoj bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u obrazlaganju presude, već je po mišljenju ovog Suda prvostupanjski sud za svoju odluku dao dostatne i relevantne razloge koji su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni za prekršaj opisan u točki II. izreke pobijane presude, ovaj sud je mišljenja da okrivljenici za počinjeni prekršaj nisu kažnjeni prestrogim kaznama, s obzirom da su im utvrđene ublažene novčane kazne. Kako okolnosti koje bi dovele do njihovog daljnjeg ublažavanja nisu utvrđene, to su iste kazne primjerene svim okolnostima počinjenih djela i stupnju odgovornosti okrivljenika te će se tako izrečenim ukupnim kaznama postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je svoju odluku o kazni obrazložio na način koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a okrivljenici u žalbi ne ističu i ne dokumentiraju nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.
9. Ovaj je sud uočio da je, očito omaškom u pisanju, djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima u točki II. izreke presude nepotpuno pravno označeno kao prekršaj iz članka 111. stavak 2. i stavak 4., umjesto kao prekršaj iz članka 111. stavak 1. točka 2. u vezi stavka 2. i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovno prometu, pa je ovaj Sud po službenoj dužnosti pravilno pravno označio djelo okrivljenika, kao u izreci.
10. Budući da je ovaj Sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena njihova prekršajna odgovornost, to je temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom Sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.
11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 11. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
