Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-333/2024-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankica Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženice JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Šolaja, odvjetnica u Zagrebu, Zvonimirova 62, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-176/21-25 od 26. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Grada Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-176/21-25 od 26. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz stana na trećem katu u površini od 37,97 m2, [adresa], koji stan predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-42) koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to: stambene zgrade br. 2, 4, 6, [adresa], površine 600 m2, sagrađene na z.k. č. br. [katastarska čestica], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te predati opisanu nekretninu, slobodnu od osoba i stvari, u posjed tužitelju GRADU ZAGREBU, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, u roku od 15 dana

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 nadoknaditi tuženici JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 500,00 Eur u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja Grada Zagreba, odnosno prihvaćen je prigovor prava na dom istaknut od strane tuženice. Sud svoju odluku temelji na stajalištu da je predmetna nekretnina dom tuženice, a da je tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana, te da bi iseljenjem tuženice iz predmetne nekretnine tužitelj dobio u posjed stambeni prostor koji ne bi sam koristio već bi u njega uselio drugu privatnu osobu ili ga prodao. Sud utvrđuje da je tuženica još u braku s VD, međutim istodobno prihvaća iskaz tuženice kao uvjerljiv, iskren i životan, u kojem iskazu ista navodi da je njezin suprug, s kojim je još u braku, odselio prije 10 godina. Navedena činjenica se ne može utvrđivati isključivo temeljem iskaza tuženice, obzirom je ista neposredno zainteresirana za ishod ovog spora, jer bi na taj način svatko mogao reći da ne živi sa suprugom koji raspolaže drugom nekretninom. Osim iskaza tuženice ne postoji niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da tuženica ne živi sa suprugom VD. Upravo suprotno, sama tuženica u podnesku od 23.11.2021. navodi da VD povremeno živi u predmetnom stanu, a povremeno u stanu svoje snahe BD. VD je bio vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], z.k. č. br. [katastarska čestica], koja nekretnina ima 1413 m2, te između ostalog uključuje i kuću u [adresa], u površini od 167 m2. Navedenu nekretninu je VD prodao CD. Suprug tuženice s kojim je još uvijek u braku je prodao nekretninu i tako doveo sebe i svoju obitelj u nepovoljni stambeni položaj. Radi se o nekretnini prilične kvadrature, pa je suprug tuženice prodajom iste u svakom slučaju mogao sebi i svojoj obitelji riješiti stambeno pitanje. Tuženica ničim ne dokazuje navode da je pravi vlasnik kuće u [adresa] bio njezin sin DD, a da je vlasništvo njezinog supruga samo formalno upisano. Sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a pogrešno je primijenio materijalno pravo. Budući je odluka o glavnoj stvari nezakonita, sud je nezakonito naložio tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka. Predlaže se preinačiti presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tuženici da naknadi tužitelju parnični trošak, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe na žalbu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje, te ispitao pobijanu presudu i na temelju toga ustanovio da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP- a ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka. Na žalbene navode valja reći da temeljem čl. 220. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica, a što je prvostupanjski sud i učinio

5. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio je slijedeće činjenice:

- da tužitelj tvrdi da je vlasnik sporne nekretnine, te da je tuženica bespravno uselila u isti s obitelji

- da nije postupila po traženju da preda sporni stan, a njezin suprug, ima u vlasništvu kuću površine 167 m2 u [adresa]

- da se tuženica protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u sporni stan uselila s obitelji 1990. uz dopuštenje i suglasnost KD, ranijeg korisnika, jer je zbog lošeg materijalnog stanja bila na ulici

- da ona sporni stan koristi 30 godina zajedno sa kćeri OD koja zahtijeva neprekidnu skrb, a ona je imenovana njezinom skrbnicom

- da nema sredstava kojima bi na drugačiji način riješila svoje stambeno pitanje

- da podmiruje sve troškove u svezi spornog stana

- da je rješenjem Zavoda za izgradnju grada od 8. travnja 1975. predmetni stan dan na korištenje KD, kao nositelju stanarskog prava, te je s istim 21. travnja 1975. zaključen ugovor o korištenju stana

- da je tužitelj vlasnik predmetnog stana,

- da je u zapisniku s uviđaja na licu mjesta od 8. veljače 2021. evidentirana izjava tuženice da su unazad 10-ak godina njezin suprug i sin odselili

- da OD rođ. 1994., ima dijagnozu retardatio mentalis levis te je rješenjima nadležnog tijela iz 2018. stavljena pod skrbništvo tuženice kao soba djelomično lišena poslovne sposobnosti, te da joj je priznata invalidnina u iznosu 1.500,00 kn

- da je tužitelj 3. ožujka 2021. pozvao tuženicu da iseli iz predmetnog stana i preda mu ga slobodnog od osoba i stvari

- da je između DD, kao kupca i ID, TD i UD, kao prodavatelja zaključen 27. travnja 2020. ugovor o kupoprodaji nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] – obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište sagrađena na zk.č.br.198/2, dok je između DD, kao kupca i LD, kao prodavatelja zaključen 2. studenog 2021. ugovor o kupoprodaji nekretnine – posebnog dijela – stan u [adresa] površine 43,46 m2

- da je između BD, kao kupca i prodavatelja Munis d.o.o. zaključen ugovor o kupoprodaji neutvrđenog datuma, predmet kojeg je stan površine 25,86 m2 u [adresa] te je 18. travnja 2019. izvršena primopredaja istog (adresa [adresa])

- da je vlasnik kuće u [adresa] CD, a kao raniji vlasnik je bio upisan VD,

- da je tuženica još uvijek u braku s VD

- da je iz iskaza tuženice utvrđeno da je u predmetni stan uselila 1990. po dozvoli ranijeg nositelja stanarsko prava KD

- da je njezin suprug VD, s kojim je još uvijek u braku, odselio prije 10 godina, da sporni stan ona koristi s kćeri OD, uredno podmiruje režije i najamninu

- da ona i kći nemaju u vlasništvu nikakvih nekretnina niti pokretnina većih vrijednosti, da trenutno nije zaposlena i nalazi se na Zavodu za zapošljavanje

- da je prije radila skraćeno radno vrijeme - četiri sata - zbog kćeri koja je osoba s posebnim potrebama i nije sposobna za samostalan život

- da je stara kuća u [adresa] bila kupljena na ime njezina supruga VD, koji je početkom rata bio jedini kreditno sposoban

- da su na njegovo ime kredit otplaćivali njegovi brat i sestra i obećali mu, jer se brinuo za stare roditelje, da će mu ustupiti tu kuću

- da je njihov sin DD dokupio dio zemlje u blizini, srušio tu staru kuću i napravio novu te preuzeo brigu oko svog oca, a njezinog supruga VD, pa je ta nova kuća u

[adresa] bila vlasništvo njezina sina DD

- da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženice u trajanju 34 godine, razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom, na način da tuženica upravo istu može smatrati svojim domom.

6. Suprotno žalbenim navodima nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u obrazloženju presude.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj vlasnik nekretnine te da tuženica, koja istu koristi za stanovanje od 1990., nema pravo koje ju ovlašćuje na posjed. Prema odredbama Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 22/90, 22/92, 58/93, 70/93 i 99/96; dalje: ZSO) stanar je imao pravo koristiti stan i u okviru tog prava dozvoliti i drugim osobama da u njemu stanuju. Stanarovom smrću (prema izjavi tuženice u zapisniku s uviđaja na licu mjesta isti je preminuo oko 1994.) ili njegovim trajnim napuštanjem stana prestaju sva njegova prava stečena sukladno odredbama ZSO-a, slijedom čega se ugasilo i dano odobrenje ranijeg nositelja stanarskog prava tuženici da stanuje u predmetnom stanu, a time i valjana pravna osnova za korištenje istog.

8. Tuženica ne ulazi u krug osoba iz čl. 12. ZSO-a, a raniji nositelj stanarskog prava nije niti mogao steći prava i obveze najmoprimca u smislu čl. 30. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18; dalje: ZNS) jer mu je stanarsko pravo prestalo smrću, prije stupanja na snagu ZNS-a, to na tuženicu nisu mogla preći prava koja isti nije imao, a samim time niti pravo na korištenje tog stana.

9. Prema čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), dom je nepovrediv, a slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

9.1. Zbog navedenog prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stvari razmatrao pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njezina doma, te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženice u trajanju 34 godine, razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom, na način da tuženica istu može smatrati svojim domom. U odnosu na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, sud utvrđuje da tužitelj, sukladno čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta), ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove. Međutim, tužitelj nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana. Prvostupanjski sud utvrđuje da bi iseljenjem tuženice iz predmetne nekretnine tužitelj dobio u posjed stambeni prostor koji u naravi ne bi sam koristio, već bi u njega očito uselio drugu privatnu osobu ili ga prodao i tako stekao određenu imovinsku korist, slijedom čega sud zaključuje da u nedostatku legitimnog cilja koji bi se očitovao u zaštiti prava i sloboda drugih privatnih osoba, a što ovdje tužitelj nije, eventualno opravdanje mjera iseljenja tuženice obvezom zaštite prava vlasništva tužitelja ili pak gospodarskom dobiti nije moguće smatrati relevantnim odnosno dostatnim u smislu prethodno navedenih odredaba Ustava i Konvencije.

11. Posebno se utvrđuje da tužitelj u propisanom postupku prema Odluci o najmu stanova ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23) putem gradskih stambenih objekata / stanova zbrinjava građane na temelju socioekonomskog statusa odnosno građane nižih i srednjih prihoda po priuštivim cijenama, u koju kategoriju tuženica, imajući u vidu prihode, mogućnost zaposlenja i zdravstveno stanje njezine kćeri, ulazi.

12. Pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koje terete nekretninu, pa kako tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da tuženica eventualno ne bi ispunjavala obveze u tom pravcu, to nema mjesta zaključku da bi stanovanje tuženice u spornoj nekretnini uz plaćanje potrebnih troškova predstavljalo nametanje tužitelju prekomjerno velikog tereta. Sud utvrđuje da ne postoji prijeka, neodgodiva potreba za iseljenjem tuženice, pa je tužbeni zahtjev odbijen.

13. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je jedan od aspekata prava na privatni i obiteljski život i pravo na dom. Gubitak doma je najekstremniji oblik miješanja u pravo na poštovanje doma. Kada stranka tijekom postupka pred građanskim sudovima istakne prigovor miješanja (zadiranja, uplitanja) u njeno pravo na poštovanje doma, mora se osigurati da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takve predložene mjere bez obzira na (ne)postojanje pravne osnove, a što je ovdje tužena i učinila. Pravilna provedba „testa razmjernosti“ u parnicama za iseljenje neovlaštenih posjednika u pravilu se svodi upravo na temeljitu procjenu razmjernosti između prava (neovlaštenog) posjednika na poštivanje njegovog doma i prava vlasnika na slobodno uživanje u vlastitoj imovini, a što je prvostupanjski sud pravilno procijenio. Žalbenim navodima tužitelja utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u pitanje, niti je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka dokazao suprotno.

14. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka.

15. Zbog navedenog, žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina