Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-127/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja [obrt], obrt za usluge i prijevoz, vl. IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 13A, protiv tuženika ADRIA VICTUS d.o.o., Vodice, Put Gaćeleza 12, OIB: 98359712962, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Marijana Peše, odvjetnika iz OD VUKUŠIĆ BOKAN i partneri d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 8 i odsutnosti uredno pozvanog tuženika te nakon objave presude 11. ožujka 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nevena Nakića iz Šibenika, Ante Starčevića 5, poslovni broj Ovrv-4456/2023, UPP/OS-Ovrv-488/2023 od 2. kolovoza 2023. kojim se nalaže tuženiku ADRIA VICTUS d.o.o., Vodice, Put Gaćeleza 12, OIB: 98359712962, isplatiti tužitelju [obrt], obrt za usluge i prijevoz, vl. IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.260,03 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.192,31 EUR od 16. travnja 2022.,

- na iznos od 1.190,51 EUR od 23. travnja 2022.,

- na iznos od 877,21 EUR od 16. svibnja 2022.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. kolovoza 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 439,53 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev na naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 218,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 29. lipnja 2023. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Nevenu Nakiću iz Šibenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 3.260,03 EUR sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 2. kolovoza 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4456/2023, UPP/OS-Ovrv-488/2023.

2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti u bitnom navodeći da tuženik nije naručio usluge prijevoza od tužitelja stoga da je prethodno potrebno usuglašenje sa posrednikom, utvrđenje stvarnih troškova kao i platitelja istih ostavljajući pri tom mogućnost dogovora sa strankom.

3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Šibeniku koji se rješenjem poslovni broj 27 Povrv-123/2024 od 30. kolovoza 2024. oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja spis dostavio ovom sudu na daljnje rješavanje. Ovaj sud nastavno rješenjem poslovni broj Povrv-127/2024-2 od 11. studenog 2024. (koje rješenje je postalo pravomoćno), stavio je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Istim rješenjem tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a tuženik da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, sve sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a.

5. Tužitelj je postupio sukladno naprijed citiranoj odredbi. U dostavljenom podnesku ističe kako su prigovorni navodi tuženika u cijelosti neosnovani i kao takvi usmjereni isključivo ka izbjegavanju podmirenja obveza prema tužitelju. Pojašnjava da je tužitelj izvršio prijevoz robe tuženiku temeljem teretnih listova (CMR-ova) slijedom čega je tuženik – primatelj robe obvezan tužitelju za to platiti naknadu. Posebno ističe kako je tužitelj sve usluge prijevoza vršio po nalogu pošiljatelja MŽ, s kojim je tuženik dogovorio prijevoz i dostavu naručenih stvari – pločica upravo tuženiku. Prevezene stvari da su dostavljene na mjesto određeno tovarnim listovima te da ih je tuženik preuzeo. Međunarodni tovarni listovi da predstavljaju potvrdu o obavljenom prijevozu. Posebno ističe kako se nigdje u međunarodnim tovarnim listovima ne navodi da bi naknadu za prijevoz tužitelju trebao platiti pošiljatelj ili neka druga osoba, slijedom čega je sukladno relevantnom materijalnom pravu obveza plaćanja naknade tužitelju kao prijevozniku upravo na strani tuženika kao primatelja. Dakle, tužitelj da je svoju uslugu prijevoza uredno i pravovremeno ispunio slijedom čega da ima pravo od tuženika zahtijevati isplatu usmeno dogovorene naknade iz utuženih računa, sve sukladno čl. 4. i 13. st. 2. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom te čl. 9., čl. 669., čl. 682. i čl. 671. Zakona o obveznim odnosima. Da je tuženik svjestan svoje obveze podmirenja naknade za prijevoz tužitelju proizlazi i iz whatsapp komunikacije direktorice tuženika i MŽ iz koje jasno proizlazi da je prigovor tuženik napisao samo radi odugovlačenja podmirivanja svojih obveza. U prilog prednjih navoda tužitelj je dostavio utužene račune: br. 127/1/1-2022, br. 134/1/1-2022, br. 189/1/1-2022 sve s pripadajućim međunarodnim tovarnim listom, izvod iz otvorenih stavki od 17. svibnja 2023., presliku whatsapp komunikacije, relevantnu sudsku praksu, a u nastavku postupka predložio je izvesti dokaz saslušanjem tužitelja IŽ te svjedoka MŽ, FŽ, djelatnice društva HITRO-tec d.d., kao i ovlaštene osobe društva HITRO-tec d.o.o. Kako tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR, predložio je sudu i postupiti sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a.

6. Podnesak tužitelja sa prilozima uredno je dostavljen tuženiku koji je u nastavku postupka ostao pasivan. Tuženik se tako, sukladno čl. 461.a st. 4. ZPP, nije očitovao na podnesak tužitelja, a niti je, uredno pozvan, pristupio na zakazano ročište na kojem je sud zaključio raspravljanje. Pripremno ročište u prethodnom postupku sud je zakazao rješenjem poslovni broj Povrv-127/2024-5 od 9. prosinca 2024. kojim je ujedno tuženika u točki XIII. pozvao postupiti sukladno odredbi čl. 221.b ZPP-a uz upozorenje iz točke XIV., međutim tuženik po prednjem nije postupio.

7. Na pripremnom ročištu održanom u prethodnom postupku tužitelj je pojasnio ranije predložene personalne dokaze navodeći da je svjedok ŠŽ s tužiteljem i tuženikom dogovarao prijevoz i dostavu naručene robe tuženiku, svjedok FŽ da je preuzeo robu za tuženika od tužitelja kao prijevoznika (CMR uz račune br. 127/1/1-2022 i br. 134/1/1-2022) kao i društvo Hitro-tec d.o.o. (CMR uz račun br. 189/1/1-2022) dok je svjedokinja I radnica društva Hitro-tec d.o.o. s kojom je vršena komunikacija oko prijevoza robe.

8. Sud je izveo dokaz čitanjem svih isprava priloženih spisu.

9. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Isplatu iznosa od 3.260,03 EUR potražuje tužitelj od tuženika na ime naknade za pruženu uslugu prijevoza robe, a temeljem dospjelih i nepodmirenih računa broj: 127/1/1-2022, 134/1/1-2022 i 189/1/1-2022.

Utuženi računi odnose se na uslugu međunarodnog prijevoza robe jer je uslugu iz tih računa tužitelj izvršio na relaciji Italija – Hrvatska, stoga su u konkretnom slučaju mjerodavne odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni promet robe cestom CMR ("Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori" broj 11/58; dalje: Konvencija), koja se uvijek primjenjuje kad se u ugovoru navedeno mjesto primanja robe na prijevoz i mjesto odredišta (isporuke) nalaze u dvije različite zemlje, od kojih je bar jedna zemlja ugovornica, bez obzira na sjedište i državnu pripadnost stranaka (čl. 1. st. 1.). Ova Konvencija primjenjuje se u Republici Hrvatskoj na temelju t. 3. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnost Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 31/91), odnosno čl. 33. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora ("Narodne novine" broj 59/91).

Prema čl. 4. Konvencije ugovor o prijevozu potvrđuje se izdavanjem teretnog lista. Nepostojanje, nevaljanost ili gubitak teretnog lista ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu na koji se i dalje primjenjuju odredbe ove Konvencije, dok prema čl. 9. teretni list predstavlja prima facie dokaz o sklapanju ugovora o prijevozu, uvjetima ugovora i preuzimanju robe od strane prijevoznika. Prema odredbi čl. 13. st. 2. Konvencije primatelj robe koji se koristi svojim pravom na prijem robe i tovarnog lista dužan je prijevozniku platiti naknadu prijevoza predviđenu tovarnim listom, ukoliko samim tovarnim listom nije što drugo ugovoreno.

Računi koje je tužitelj dostavio u prilog svojih navoda sami po sebi nisu dokaz obavljenog prijevoza ali uz ove račune tužitelj je dostavio i prateću dokumentaciju - teretne listove koji su popunjeni, ali sudu, pa tako i protivnoj strani dostavljeni u nečitkom obliku. Međutim, tako dostavljenu dokumentaciju tuženik je uredno zaprimio, a nije osporio kao što nije osporio ni navode tužitelja o tuženikovom "kupovanju vremena" koji proizlaze iz ostvarene whatsapp komunikacije (stranica 59 spisa). Konačno sud je na prijedlog tužitelja pozvao tuženika, sukladno odredbi čl. 221.b ZPP- a dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza obzirom da tražbina tužitelja po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR, a kako tuženik nije postupio na opisani način, sukladno odredbi čl. 221.b st. 4. ZPP-a, smatra se da je koristio pravo na odbitak pretporeza, odnosno da tražbina postoji.

12. Ocjenom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da je tužitelj u skladu sa odredbama Konvencije obavio uslugu prijevoza i izdao tuženiku utužene račune, a kako tuženik svoje prigovorne navode tijekom postupka ničim nije dokazao, niti je uredno pozvan pristupio na zakazano ročište, a niti je dokazao da je utužene račune podmirio sud je primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP- a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 3.260,03 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po višoj stopi kako je i zatraženo.

13. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 273,75 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje zatraženi trošak na ime predujma naknade iz čl. 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22 - dalje Pravilnik) u iznosu od 10,00 EUR, uvećano za PDV, zatim ostatak iznosa naknade u iznosu od 10,00 EUR, uvećano za PDV, sukladno čl. 5. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi ("Narodne novine" broj: 97/01, 115/12, 120/15, 64/19 i 17/23). Nadalje, priznat je tužitelju i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 199,00 EUR uvećano za PDV, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Dakle, ukupno je tužitelju priznat iznos od 273,75 EUR kako je to i zatraženo. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose kako je to i zatraženo.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. u iznosu od 100 bodova (vrijednost boda iznosi 2 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife), sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife te za pristup na ročište održano 19. veljače 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 400 EUR, kao i trošak na ime sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,53 EUR, sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23) i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23); što sveukupno iznosi 439,53 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a ali po nižoj stopi.

Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u daljnjem iznosu od 218,58 EUR sa zateznom kamatom odbijen je kao neosnovan (pristojba na prijedlog za ovrhu, razlika zatražene pristojbe na presudu te pristup na ročište za objavu presude uvećan za PDV).

U Zadru 11. ožujka 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 15 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku,

- tuženiku,

- u spis.