Poslovni broj Povrv-294/2024-15
Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja njiric plus arhitekti d.o.o., OIB: 55347561606, Zagreb, Petrova ulica 140, kojeg zastupa punomoćnik Matija Milčec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika INHOTECH d.o.o., OIB: 07970882422, Dobrovac, Ulica Stjepana Radića 10, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Begić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 10.000,00 EUR, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 30. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka i zakonskih zastupnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke dana 11. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se u cijelosti snazi platni nalog javnog bilježnika Berislava Mihalja iz Pakraca broj Ovrv-622/2024 od 13. ožujka 2024., u kojem se nalaže tuženiku INHOTECH d.o.o., Dobovac, Ulica Stjepana Radića 10, OIB: 07970882422, da tužitelju njiric plus arhitekti, d.o.o., Zagreb, Petrova ulica 140, OIB: 55347561606, isplati iznos od 10.000,00 EUR (slovima: desettisućaeura), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. 8. 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. 12. 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. 12. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 317,50 EUR (slovima: tristosedamnaesteuraipedesetcenti) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 8 dana.
II. Dopušta se preinaka tužbe tužitelja od 23. listopada 2024.
i sudi:
I. Nalaže se tuženiku INHOTECH d.o.o., Dobovac, Ulica Stjepana Radića 10, OIB: 07970882422, da tužitelju njiric plus arhitekti, d.o.o., Zagreb, Petrova ulica 140, OIB: 55347561606, isplati iznos od 10.000,00 EUR (slovima: desettisućaeura), uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. 8. 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. 12. 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. 12. 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku INHOTECH d.o.o., Dobovac, Ulica Stjepana Radića 10, OIB: 07970882422, da tužitelju njiric plus arhitekti, d.o.o., Zagreb, Petrova ulica 140, OIB: 55347561606, isplati iznos od 317,50 (slovima: tristosedamnaesteuraipedesetcenti) na ime troškova ovršnog postupka, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. kolovoza 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.146,45 EUR (slovima: tisućustočetrdesetšesteuraičetrdesetpetcenti), uvećan za zatezne kamate koje na isti trošak teku od 11. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne radi naplate iznosa od 10.000,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Berislava Mihalj iz Pakraca određena je ovrha na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-622/2024 dana 13. ožujka 2024. godine. Protiv istog rješenja tuženik je pravovremeno izjavio prigovor, te je spis dostavljen na daljnje postupanje Općinskom sudu u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, koji je rješenjem broj Povrv-94/2024-2 od 15. travnja 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, te je nastavio postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a nakon toga se isti sud rješenjem broj Povrv-94/2024-4 od 3. lipnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja predmet dostavio ovome sudu na daljnje postupanje.
2. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporava u cijelosti predmetno rješenje o ovrsi, te ističe kako račun koji je dostavljen uz prijedlog za ovrhu te na temelju kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi u rubriciranom predmetu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu sukladno članku 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24; dalje: OZ), a niti knjigovodstvenu ispravu sukladno članku 8. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ 78/15., 134/15., 120/16., 116/18,. 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23; dalje: ZR). Naime, na računu uopće nije navedeno vrijeme isporuke navodno pruženih usluga, što je nužan preduvjet podobnosti vjerodostojne isprave za ovrhu sukladno članku 31. stavku 3. OZ-a. Životno je i logično kako ovrhovoditelj vrijeme isporuke navedenih usluga nije niti mogao navesti obzirom na to da se poslovni događaj u računu naveden pod rednim brojem 2 nije niti ostvario, pa je slijedom navedenog ovrhovoditelj preuranjeno pokrenuo predmetu ovrhu. Slijedom navedenog, razvidno je da dostavljeni račun ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer isti sadržava poslovni događaj koji se još nije ostvario te je prijedlog za ovrhu iz svih gore navedenih razloga očigledno manjkav odnosno ovršni zahtjev je nedopušten, uslijed čega bi prijedlog za ovrhu prije svega trebalo odbaciti, a rješenje o ovrsi je nezakonito, uslijed čega bi ga trebalo ukinuti. Nadalje, iz dostavljenog računa se ne može jasno iščitati na što se isti odnosi jer u istom nisu točno, jasno i precizno naznačene usluge koje su navodno pružene, a slijedom čega je sasvim nejasno na temelju čega i na koji način je određena i sama visina ovršnog zahtjeva. S tim u svezi, ovršenik nema nikakvih zaduženja prema ovrhovoditelju. Ovim se putem ujedno prigovara tijeku i visini potraživanih zakonskih zateznih kamata određenih prijedlogom odnosno rješenjem o ovrsi jer nije jasno na temelju čega je tijek istih predložen od datuma navedenog u prijedlogu. Jednako tako, ovršenik prigovara i navodno nastalim troškovima čiju naknadu ovrhovoditelj zahtjeva. Slijedom svega navedenog, ovršenik prigovara na predmetno rješenje o ovrsi u cijelosti, i to kako u osnovi tako i u visini. S obzirom na navedeno, ovršenik predlaže sudu odbaciti navedeni prijedlog za ovrhu i obustaviti predmetni postupak, a podredno predlaže ukinuti predmetno rješenje o ovrsi odnosno tome podredno staviti izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje te nastaviti s postupkom kao povodom prigovora protiv platnog naloga odnosno ovršenik predlaže sudu postupiti po zakonu.
3. Nadalje, tuženik u podnesku od 17. listopada 2024. dostavlja dodatno očitovanje te ističe da su tužitelj i tuženik dana 6. srpnja 2024. godine sklopili Ugovor o izradi projektno-tehničke dokumentacije br. 03/23 (dalje: Ugovor), a na temelju Ponude br. 365/23_b od 21. lipnja 2023. godine (dalje: Ponuda) koja je ujedno i sastavni dio Ugovora. Člankom 13. Ugovora definirana je dinamika plaćanja gdje stavku 2. točki 2. stoji da će ovdje tuženik. „…Po rješenju posebnih uvjeta…“ isplatiti tužitelju ovdje utuženi iznos od 10.000,00 EUR. Obzirom da do današnjeg dana posebni uvjeti nisu riješeni, tako je i pobijani Račun 14/PO1/1-2023 (dalje: Račun) izdan preuranjeno odnosno u izravnoj suprotnosti s gore citiranim člankom Ugovora. Tužitelj je dakle istodobno s podnošenjem Zahtjeva za izdavanjem posebnih uvjeta dana 2. kolovoza 2023. godine izdao osporavani Račun iako on u trenutku njegova donošenja, međutim i na današnji dan – još nije dospio, a sve obzirom na ugovorenu dinamiku iz članka 12. Ugovora. Tuženik u spis predmeta dostavlja i Posebne uvjete bez uvjeta priključenja broj 0136/2023. izdane od strane javnopravnog tijela - HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. od dana 17. kolovoza 2023. godine u kojemu stoji između ostalog stoji: „…za predmetni objekt potrebno ishoditi uvjete priključenja (elektroenergetsku suglasnost) podnesen na službenom HEP obrascu, prema kojoj će biti izrađen Glavni elektrotehnički projekt te će se za njega biti potrebno ishoditi potvrdu na glavni projekt…“. Obzirom na to da predmetni posebni uvjeti priključenja još nisu izdani, tako je nesporno da tuženik nije izvršio svoju obvezu iz članka 12. Ugovora, pa je stoga i osporavani račun izdan nepravovremeno, prije dospijeća, pa je stoga i nezakonit.
4. Tužitelj u podnesku od 23. listopada 2024. dostavlja odgovor na prigovor protiv rješenja o ovrsi, te ističe da su svi prigovori tuženika paušalni i neosnovani, usmjereni prvenstveno ka izbjegavanju ispunjenja nastale ugovorne obveze. Prije svega, tuženik pogrešno tumači odredbu čl. 31. Ovršnog zakona, obzirom da su u cijelosti ispunjeni apsolutno svi uvjeti propisani navedenim člankom da bi račun, temeljem kojeg je tužitelj podnio predmetni ovršni prijedlog, zadovoljio formu vjerodostojne isprave podobne za ovrhu. Tužitelj, uz sav uloženi trud, ne uspijeva u okviru odredbe iz čl. 31. OZ-a pronaći „vrijeme isporuke pružene usluge“, koje iz nekog razloga apostrofira tuženik u svom prigovoru, kao jednu od nužnih sastavnica vjerodostojne isprave. Nadalje, tuženik u svom prigovoru paušalno navodi da se ''poslovni događaj u računu naveden pod rednim brojem 2 nije niti ostvario''. Predmetni poslovni odnos između stranaka temelji se na Ugovoru o izradi projektno – tehničke dokumentacije br. 03/23, a kojim se tužitelj tuženiku obvezao isporučiti sljedeću arhitektonsku dokumentaciju: - Idejno rješenje za izdavanje posebnih uvjeta (elaborat predan na sustav eDozvole), - Zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta i uvjeta priključenja (kao potvrdu o predaji na sustav eDozvole), - Knjižicu idejnog rješenja s vizualizacijama. Da je tužitelj ugovorene usluge uredno pružio tuženiku proizlazi iz korespondencije vođene između zaposlenice tužitelja, gđe. ŠM, mag.ing.arh i gosp. UM, direktora tuženika, u okviru koje je tuženiku dostavljen link za njeno preuzimanje u mail-u. U navedenoj korespondenciji, gđa ŠM tuženiku je također dostavila i predmetni račun, na što je tuženik odgovorio nedvojbenim priznanjem tužiteljeva potraživanja. Nadalje, gđa. ŠM je 22. kolovoza 2023. tuženiku uredno poslala i obavijest o zaprimljenim posebnim uvjetima, a uz dostavu odgovarajućeg linka u mailu, pri čemu se tuženik na istima zahvalio, ali je svoju obvezu plaćanja uredno izignorirao. Tijekom rujna 2023. gosp. GM se obratio tuženiku putem mail-a, u kojem ga, zbog značajnog proteka vremena, ponovno poziva na uplatu preostalog iznosa od 10.000,00 €, u kojem tuženik opetovano tvrdi da će uredno podmiriti svoju obvezu u najkraćem mogućem roku, što se, ponovno, nije dogodilo. Valja napomenuti da je tužitelj, unatoč grubom kršenju ugovorne obveze od strane tuženika, bio voljan mirnim putem riješiti spornu situaciju, a što i potvrđuje činjenica da je tuženika kontaktirao u još dva navrata, točnije 27. rujna 2023., te konačno, putem svojeg opunomoćenika, 8. prosinca 2023, i to u vidu opomene pred tužbu. Obzirom da su sva dobronamjerna nastojanja tužitelja ostala bez pozitivnog ishoda, to je isti bio primoran svoja prava ostvarivati kroz iniciranje postupka prisilne naplate.
5. Nadalje, tužitelj se u podnesku od 28. listopada 2024. očitovao na navode tuženika iz podneska od 23. listopada 2024., te ističe kako u svom očitovanju tuženik iskrivljeno tumači sadržaj Posebnih uvjeta HEP-a br. 0133/2023 od 17. kolovoza 2023. te ih nastoji prikazati u skladu sa svojim interesima - naime, kao da uopće nisu izdani - u želji da iskonstruira tezu prema kojoj predmetna tražbina uopće nije dospjela. Tužitelj je, a kako je to već objašnjeno u podnesku od 23. listopada 2024., ishodio sve posebne uvjete te ih uredno dostavio tuženiku, a što je vidljivo iz korespondencije vođene između zaposlenice tužitelja, gđe ŠM i gdina UM, direktora tuženika, čime je ispunio svoje obveze iz Ugovora, kao preduvjet dospjelosti predmete tražbine. Ispunjenje navedene ugovorne obveze od strane tužitelja potvrđuje i Potvrda HEP-a, u kojoj je nedvojbeno potvrđeno ishođenje posebnih uvjeta, kao i Obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima izdana od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško- slavonske županije. Iz priloženog je jasno i neupitno da je tužitelj uredno ispunio svoju ugovornu obvezu, što je potvrdio i sam tuženik u mail korespondenciji koju je tužitelj već dostavio sudu. Istim podneskom tužitelj je specificirao tijek kamata na glavnicu duga tako što je umjesto
6. Tuženik je dana 4. studenog 2024. dostavio podnesak kojim se očitovao na navode tužitelja iz podneska od 23. i 28. listopada 2024., te je u istom naveo kako je tužitelj u spis predmeta dostavio prvotni nacrt ugovora predložen u pregovorima od strane tužitelja koji u konačnici uopće nije potpisan. Tuženik ističe kako nikad nije priznao osnovanost duga po ovdje osporavanom računu te u spis predmeta ovim putem dostavlja i email korespondenciju koju je tužitelj selektirajući i slažući za sebe povoljnu situaciju, očito propustio dostaviti. Iz iste je vidljivo kako je tuženik odmah po primitku računa putem mail-a od 3.8.2023. godine isti osporio te naveo kako će ga platiti sukladno dogovoru, odnosno po rješenju svih posebnih uvjeta koji do današnjeg dana nisu riješeni. Na što mu zaposlenica tužitelja gđa. ŠM odgovara „…Ok neki se glitch dogodio u komunikaciji, onda ćete platiti kako ste dogovorili s Š“. Štoviše iz iste email korespondencije vidljivo je da je tužitelj izdao račun oko kojeg se i vodi predmetni spor na isti dan (2. kolovoza 2023. godine) kad je i podnio Zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta i uvjeta priključenja putem sustava e-Dozvole – čime se nesporno potvrđuje da isti nije izdan u skladu s ugovorenom dinamikom plaćanja u članku 13. Ugovora. Tuženik posebno upire na to kako je tužitelj Podneskom od 28. listopada 2024. godine sam priznao i potvrdio tumačenje tuženika da je ishođenje svih posebnih uvjeta kako navodi „…preduvjet dospjelosti predmetne tražbine...“. Da još nisu ishođeni svi posebni uvjeti potvrđuje i zaposlenica tužitelja gđa. ŠM u dostavljenom mail-u od strane tuženika (Prilog 9) gdje navodi kako u linku šalje sve „...dobivene…“ posebne uvjete. Nadalje, oba dostavljena dokumenta uz Podnesak tužitelja od 28. listopada 2024. godine samo potvrđuju kako uvjeti priključenja od strane HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. još nisu izdani odnosno kako je imenovano javnopravno tijelo izdalo posebne uvjete bez uvjeta priključenja u kojem dokumentu dostavljenom od strane tuženika uz Podnesak od 18. listopada 2024. na stranici dva jasno stoji: „…za predmetni objekt potrebno ishoditi uvjete priključenja (elektroenergetsku suglasnost) podnesen na službenom HEP obrascu, prema kojoj će biti izrađen Glavni elektrotehnički projekt te će se za njega biti potrebno ishoditi potvrdu na glavni projekt…“. Dakle, tužitelj dostavom priloga uz Podnesak od 28. listopada 2024. ničime ne dokazuje ispunjenje svoje ugovorne obveze, pa tuženik, koristeći se retorikom tužitelja iz dostavljenih podnesaka, navodi kako uz sav uloženi trud u istima nije mogao pronaći elektroenergetsku suglasnost izdanu od strane javnopravnog tijela HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Dakle, ovdje nije riječ o pokušaju nekakve konstrukcije tuženika radi vlastitog interesa kako to pogrešno tvrdi tužitelj, nego o citiranju službenog sadržaja dokumenta izdanog od strane javnopravnog tijela za koje čije tumačenje nije potrebna posebna teleologija. Tuženik također ukazuje na to da se tužitelj nigdje u podnescima nije očitovao o datumu izdavanja računa. Koji je točno razlog izdavanja istog na dan 2. kolovoza 2023. godine, kad i sam tužitelj potvrđuje i priznaje kako je ispunjenje ugovorne obveze izdavanja svih posebnih uvjeta preduvjet dospjelosti tražbine? Štoviše, tužitelj u podnescima tvrdi da je ispunio ugovorom preuzetu obvezu (iako to nesporno nije učinio) dana 22. kolovoza 2023. godine dostavom linka dobivenih (ne svih) posebnih uvjeta od strane zaposlenice tužitelja ŠM, dok se ovdje predmetni parnični postupak vodi oko računa izdanog 2. kolovoza 2023. godine, dakle 20 dana ranije, s tim da je tijek zakonskih zateznih kamata u Prijedlogu za ovrhu od 31.1.2024. godine određen na 15. kolovoza 2023. godine, dakle opet prije navodnog dospijeća – ispunjenja ugovorne obveze po tvrdnjama tužitelja, koja je preduvjet dospjelosti tražbine. Drugim riječima, sve i da je tužitelj uistinu 22. kolovoza 2023. godine ispunio ugovornu obvezu iz članka 13. Ugovora (a nije), to bi značilo da sam tužitelj priznaje kako je račun oko kojeg se vodi predmetni postupak izdan preuranjeno, odnosno prije dospijeća obveze utvrđene člankom 13. Ugovora. Stoga, potraživanje tužitelja po računu 14/PO1/1-2023, na temelju kojeg je doneseno Rješenje o ovrsi od strane javnog bilježnika Berislava Mihalja i u njemu sadržani platni nalog - nije osnovano, što i sam tužitelj nesporno izričito i konkludentno priznaje. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se naslovnom sudu, a nakon izvođenja svih dokaza, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženiku.
7. Ovdje valja istaknuti kako je tužitelj podneskom od 23. listopada 2024. preinačio tužbeni zahtjev na način da je u istom zatražio isplatu iznosa od 10.000,00 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10. kolovoza 2023. do isplate, dok je tužitelj ishodio rješenje o ovrsi u kojem su mu priznate zatezne kamate tekuće na isti iznos glavnice i to od 15. kolovoza 2023. do isplate. Sud je stava kako je tužitelj tom preinakom povećao tužbeni zahtjev sukladno članku 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP). Budući da se podneskom tuženika od 4. studenog 2025. isti upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, sud je stava kako je isti dao pristanak na preinaku predmetne tužbe, sukladno članku 190. stavak 4. ZPP-a.
8. Slijedom iznijetoga, budući da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, te da se tuženik upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, valjalo je sukladno članku 451. stavak 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ovoga rješenja, te sukladno članku 191. stavak 9. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
9. Nadalje, u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun tužitelja broj 14/P01/1-2023 od 2.8.2023. (str. 13 spisa), Ugovor o izradi projektno-tehničke dokumentacije br. 03/23 od 6. srpnja 2024. godine (str. 43 do 47 spisa), Ponuda br. 365/23_b od 21. lipnja 2023. godine (str. 48 do 51 spisa), posebni uvjeti HEP-a bez uvjeta priključenja broj 0136/2023 od 17. kolovoza 2024. godine (str. 52 do 54 spisa), nepotpisani ugovor od strane stranaka ( str 58 – 62) arhitektonsku dokumentaciju, uz potvrdu predaje nadležnom upravnom tijelu (str. 63 do 112 spisa), mail korespondencija (str. 117 do 124 spisa), Obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima izdana od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Požeško-slavonske županije, KLASA: 350-05/23- 28/000201, URBROJ: 2177-07-01/12-23-0015 (str. 127 do 130 spisa), Obavijest o utvrđenim posebnim uvjetima, izdana od strane HEP - Operatora distribucijskog sustava d.o.o., KLASA: 350-05/23-28/000201, URBROJ: 4007/378-23-0011 (str. 131 spisa), preslika email korespondencije od 3. kolovoza 2023. godine (str. 136 i 137 spisa), te je sasluša zakonske zastupnike tužitelja i tuženika na ročištu održanom 30. siječnja 2025. (str. 150 do 154 spisa).
10. Cijeneći izvedene dokaze, te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
11. Tužitelj tužbom potražuje od tuženika iznos od 10.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po osnovi izdanog računa broj 14/P01/1-23 i to na ime izrade projektno-tehničke dokumentacije za višestambeni objekt u Lipiku prema ugovoru 3/23 od 6.7.2023. i to na ime izrade preliminarnog idejnog rješenja i na ime izrade idejnog rješenja.
12. Među strankama nije sporno kako su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o izradi projektno-tehničke dokumentacije broj 3/23 od 6.7.2023. (str. 41 do 47 spisa), a kojeg su sklopili na temelju ponude tužitelja broj 365/23 b od 21.6.2023. (str. 48 do 51 spisa). Nadalje, među strankama tijekom postupka je postala i nesporna visina tužbenog zahtjeva tužitelja, jer ona proizlazi iz naprijed navedenog sklopljenog ugovora.
13. Među strankama je međutim sporno da li izdani račun sadržava sve formalne pretpostavke za izdavanje istoga, da li je isti račun izdan preuranjeno, a budući da tuženik ističe da tužitelj nije u cijelosti ispunio svoj ugovorni odnos jer isti nije ishodio posebne uvjete. Nasuprot tome, tužitelj tvrdi da je u cijelosti ispunio svoje obveze iz ugovornog odnosa, te da je stoga imao pravo izdati račun za predmetne usluge, a budući da tuženik isti račun nije platio podnio je prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave – računa koji sadržava sve obvezne sastojke određene člankom 31. Ovršnog zakona. Također je sporno da li je tuženik priznao tužiteljevo potraživanje prije ovog postupka.
14. Na pripremnom ročištu održanom 6. studenog 2024. sud je zaključio prethodni postupak, te je izradio plan upravljanja postupkom, sa kojim su se usuglasile i stranke. Dana 30. siječnja 2025. održana je glavna rasprava kod ovoga suda na kojoj je zakonski zastupnik tužitelja GM u svojstvu stranke iskazao kako nije sporno da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora broj 03/2023. Na upit jesu li prilikom sklapanja ugovora uvjeti priključenja bili također ugovoreni, odnosno da li je o uvjetima priključenja bila ključna dospjelost tražbine tužitelja, isti iskazuje kako o tome nije bilo dogovora prilikom sklapanja ugovora, te ti uvjeti priključenja nisu bili dio ugovornog odnosa, nego izrada idejnog projekta, a sami uvjeti priključenja su dio slijedeće faze projekta, odnosno ulaze u fazu izrade glavnog projekta, a u koju fazu tužitelj nije došao, budući da mu nije plaćena prethodna faza. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je kada je tužitelj predao idejni projekt tuženiku bilo govora da je potrebno i dostaviti uvjete priključenja, zz tužitelja iskazuje da to nije bilo problematizirano od strane tuženika. Na upit, da li je nakon ishođenja posebnih uvjeta tužitelj kontaktirao tuženika radi plaćanja dugovanja, zz tužitelja iskazuje kako su u više navrata kako telefonski, a kako je njemu poznato i mailom, stranke komunicirale, te je tuženik pozivan na plaćanje, međutim da je odgovor tuženika bio da nemaju sredstva za podmirenje dugovanja jer su ušli u neki drugi posao, odnosno izgradnju vrtića. Na upit pun. tuženika tko je inzistirao da u dinamiku plaćanja uđe i rješavanje posebnih uvjeta, zz tužitelja iskazuje kako on nije inicirao tu stavku, a niti je to uobičajeno. Na daljnji upit pun. tuženika da li ima saznanja da su posebni uvjeti priključenja od strane HEP-a izdani tuženiku, zz tužitelja iskazuje da on nema saznanja o tome. Na daljnji upit pun. tuženika zašto je račun tužitelja izdan na dan 2.8., odnosno na dan predaje zahtjeva za posebne uvjete, zz tužitelja iskazuje kako je izdavanje računa bilo automatski rađeno od strane djelatnika tužitelja, te nije smatrao da je izdavanje tog računa tog dana problematično s osnove i zahtjeva za posebnim uvjetima, budući da je smatrao da je zahtjev za posebne uvjete samo formalna radnja. Na upit jesu li uvjeti priključenja sastavni dio posebnih uvjeta, zz tužitelja iskazuje da po njegovom mišljenju nisu. Na upit suda od čega se sastoji radnja dobijanja uvjeta priključenja i tko zahtjeva tu radnju od javnopravnog tijela – HEP, zz tužitelja iskazuje kako se ta radnja sastoji od samog zahtjeva javnopravnom tijelu kojeg može predati ili projektant ili investitor, te nakon toga javnopravno tijelo provjerava kapacitet mreže i uvjete i načine priključenja građevine na sustav opskrbe. Na dodatni upit pun. tužitelja u kojoj fazi se detaljizira i preciziraju uvjeti priključenja objekta na mrežu i način rješavanja istog, zz tužitelja ističe kako se to sve radi prilikom izrade glavnog projekta, te tada projektant iz tvrtke koja radi projektiranje glavnog projekta u dogovoru sa javnopravnim tijelom, HEP-om, vrši te detalje oko priključenja objekta na mrežu i izrađuje dokumentaciju u skladu s tim, a na projektantu prilikom faze izrade idejnog projekta je samo da ispita kapacitet i potrebnu snagu priključenja. Na dodatni upit pun. tuženika je li tužitelj ishodio uvjete priključenja od HEP-a na temelju utvrđenog kapaciteta iz idejnog projekta, zz tužitelja iskazuje da nije, budući da to ulazi u slijedeću fazu, odnosno prilikom izrade glavnog projekta.
15. Na istom ročištu u svojstvu stranke saslušan je i zakonski zastupnik tuženika UM koji u svom iskazu ne spori da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem predmetnog ugovora koji se nalazi u spisu, a koji je i dalje zapravo na snazi. Na upit pun. tuženika da li je tuženik osporio račun, kada i zašto, zz tuženika navodi da je račun osporio odmah drugi dan po izdavanju, a što je razvidno i iz e-maila koji se nalazi u spisu, te navodi da je osporio iz razloga što isti nije izdan sukladno dogovoru. Na poseban upit suda da li je u bilo kojem od mailova, odnosno u razgovoru sa tužiteljem, tuženik priznao svoje dugovanje, zz tuženika iskazuje da nije. Na upit suda tuženik navodi kako on smatra da tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu do kraja, budući nije ishodio uvjete priključenja HEP-a, a na daljnji upit zbog čega ukoliko je smatrao da tužitelj nije izvršio svoju ugovornu obvezu do kraja, nije eventualno raskinuo predmetni ugovor, zz tuženika iskazuje kako nije bio siguran tko ima autorska prava na predmetnom idejnom projektu, a također navodi kako je avansno isplatio tužitelju iznos od 5.000,00 eura vezano za idejni projekt, od kojeg bi tuženik morao odustati ukoliko on raskine ugovor.
16. Ovdje valja istaknuti kako je tužitelj prije početka raspravljanja na glavnoj raspravi 30. siječnja 2025. istaknuo kako odustaje od dokaznog prijedloga saslušanja svjedokinje ŠM, budući da taj dokazni prijedlog nije odlučujući za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, te su stranke suglasno iskazale, nakon provedenog dokaznog postupka da drugih dokaznih prijedloga stranke nemaju, te da predlažu sudu da donese odluku na temelju stanja spisa.
17. U vezi sporne činjenice da li predmetni račun – vjerodostojna isprava sadrži sve bitne sastojke za određivanje ovrhe na temelju iste, sud ističe kako je člankom 31. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/23; u daljnjem tekstu: OZ) određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze. Uvidom u vjerodostojnu ispravu – račun 14/P01/1-23 (str. 23 spisa) razvidno je kako su na istom računu naznačeni i vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze koje je naznačeno u roku od 7 dana od dana zaprimanja. Također, iz istog računa razvidno je kako je isti račun izdan 2.8.2023. Slijedom iznijetoga, naprijed navedeni račun – vjerodostojna isprava je podobna za određivanje ovrhe. Nadalje u vezi sporne činjenice da li je tuženik priznao predmetno potraživanje prije pokretanja ovog postupka, sud je stava kako iz priloženih dokaza, a posebice e-mail korespondencije stranaka, ne proizlazi izričito priznanje potraživanja tužitelja od strane tuženika, a činjenica da tuženik nije priznao predmetni račun proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ŽM danog na ročištu 30. siječnja 2025.
18. Nadalje, u vezi sporne činjenice da li je osnovan tužbeni zahtjev, sud je stava kako su stranke u potpisanom Ugovoru (str. 43 do 47 spisa) u članku 13. ugovorile dinamiku plaćanja te su tako ugovorile da će avans tuženik tužitelju uplatiti po uvođenju u izradu preliminarnog idejnog rješenja – studije, te da će po rješenju posebnih uvjeta tuženik tužitelju isplatiti iznos od 10.000,00 eura. U vezi s tim valja istaknuti kako je nesporno među strankama da je tuženik tužitelju isplatio avans u iznosu od 5.000,00 eura, te da je stoga nesporna visina tužbenog zahtjeva. Nadalje, stranke su u članku 16. stranke ugovorile da će u slučaju odustajanja naručitelja od daljnjeg posla naručitelj pismenim putem obavijestiti izvršitelja s tim da će se u tom trenutku već započeta faza posla naplatiti prema specifikaciji iz članaka 12. i 13. u cijelosti. Pod fazom posla smatra se tehničko-funkcionalna cjelina, svaka od 4 navedene iz članka 3. dokumentacije, zaokružena za predaju radi ishođenja dozvola kako je navedeno u članku 12. U članku 12. navedena je cijena dokumentacije i usluga iz članka 3. iz kojeg je razvidno kako preliminarno idejno rješenje studija iznosi 7.000,00 eura, a idejno rješenje 8.000,00 eura. U članku 13. određena je dinamika plaćanja u kojoj je navedeno da će tuženik platiti tužitelju po uvođenju u izradu preliminarnog idejnog rješenja – studije avans od 5.000,00 eura i po rješenju posebnih uvjeta 10.000,00 eura. Člankom 3. istog ugovora određeni su elementi vezani za izradu tehničke dokumentacije za građevinsku dozvolu koja obuhvaća: 1. preliminarno idejno rješenje – studija, 2. idejno rješenje, 3. glavni projekt, 4. troškovnici na temelju glavnog projekta i 5. projektantski nadzor.
19. U vezi s tim valja istaknuti kako je u ponudi broj 365/23 i to pod brojem B kompletno idejno rješenje uključivalo ishođenje posebnih uvjeta, međutim u članku 16. sklopljenog ugovora među strankama ugovoreno je da se fazom posla smatra tehničko-funkcionalna cjelina dokumentacije zaokružena za predaju radi ishođenja dozvole. Slijedom toga sud je stava kako su sukladno članku 264. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) stranke izmijenile predmetnu ponudu, te su ugovorile da je faza posla tehničko-funkcionalna cjelina dokumentacije zaokružena za predaju radi ishođenja dozvole. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj ispunio ugovornu fazu preliminarnog idejnog rješenja – studije, te je ujedno ispunio i fazu idejnog rješenja, a posebice stoga što iz dokaznih prijedloga proizlazi kako je tužitelj za tuženika zatražio ishođenje posebnih dozvola kako od HEP-a (str. 52 do 54 spisa), tako i od drugih nadležnih tijela - Požeško-slavonske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Pakrac (str. 111 spisa) i to dana 1.8.2023., te je ujedno i tužitelj tuženiku dana 2.8.2023. dostavio u digitalnom obliku idejno rješenje koje sadržava idejno rješenje za izdavanje posebnih uvjeta (elaborat predan na sustav e-Dozvole), zahtjev za utvrđivanjem posebnih uvjeta i uvjeta priključenja (kao potvrdu o predaju na sustav e- Dozvole), knjižicu idejnog rješenja sa vizualizacijama (str. 112 spisa). Također činjenicu da je tužitelj od HEP-a zatražio izdavanje posebnih uvjeta dana 2.8.2023. proizlazi i iz navoda punomoćnika tužitelja iz podneska od 17.10.2024. (str. 41 spisa), u kojem je isti naznačio da je tužitelj istodobno sa podnošenjem zahtjeva za izdavanje posebnih uvjeta HEP-u, dana 2. kolovoza 2023. izdao osporavani račun. Iako tuženik smatra da predmetni račun u tom trenutku nije dospio, sud je stava kako je taj navod tuženika nije osnovan iz razloga što je razvidno da je tužitelj svu dokumentaciju zaokruženu za predaju izradio do dana izdavanja računa, te da je sukladno ugovoru zaokružio fazu posla za predaju radi ishođenja dozvola, te je ujedno i predao dokumentaciju nadležnim tijelima, te je stoga tužitelj imao osnovu izdati predmetni račun, radi naplate svoga potraživanja.
20. Slijedom svega navedenog, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj izvršio u cijelosti ugovornu uslugu tuženiku, te je stoga sud stava da je tužbeni zahtjev osnovan, sukladno članku 590. ZOO-a i članku 325. stavak 1. ZPP-a i valjalo ga je prihvatiti. Sud je ujedno tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća 10. kolovoza 2023., kako je to u računu navedeno pa da isplate, te je stoga odlučeno kao u točki I. izreke presude.
21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 118/18, 53/19 i 92/21), Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21 i 18/22), te članka 29. ZOO-a.
22. Budući da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a kako je ovaj predmet započeo prijedlogom za ovrhu, te je tužitelj ishodio rješenje o ovrsi, istome su nastali troškovi ovršnog postupka, te je stoga sud tužitelju priznao i trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 317,50 EUR i to na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. t. 1. OT) uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 50,00 EUR, predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 2,50 EUR, ostatak naknade u iznosu od 44,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV od 25% u iznosu od 11,00 EUR, sve sukladno članku 4. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku, a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi, a sve sukladno članku 29. st. 1. i 2. ZOO-a. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.
23. Nadalje, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, sud je tužitelju priznao i trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.146,45 EUR, za trošak pristupa na ročište održano 6.11.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT), trošak pristupa na ročište održano 30.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.9.t.1. OT), trošak podneska od 23.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. OT), trošak podneska od 28.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. OT), a sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 200,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,45 EUR, odnosno sveukupno 1.146,45 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, te je slijedom navedenog odlučeno kao u točki III. izreke presude.
24. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.
U Osijeku 11. ožujka 2025.
S U D A C
Augustin Jalšovec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.
