REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1953/2019-94

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku iz Zagreba, Đorđićeva 19, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA SVETI DUH, Zagreb, Sveti Duh 64, OIB: 65119154523, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 116, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Jurice Tončića, zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Katarine Prelec, te zamjenika punomoćnika umješača odvjetničkog vježbenika EC, dana 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.735,55 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 9. siječnja 2018. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.224,71 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 11. ožujka 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se dana 15. rujna 2017. dogodila nezgoda pri redovnom obavljanju zanimanja, na radnom mjestu tužiteljice u internoj intenzivnoj, na adresi tuženika, prilikom koje je tužiteljica zadobila snažan udarac u glavu. Tužiteljica se u mirnom postupu obratila osiguravatelju tuženika Croatia osiguranje u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod osiguranja policom broj [broj police]. Osiguranje je u mirnom postupku isplatilo tužiteljici 6.300,00 kn, koji iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu obzirom na štetu koju je tužiteljica pretrpjela. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede.

Tužiteljica je u podnesku od 28. svibnja 2024. postavila konačni tužbeni zahtjev sukladno nalazima i mišljenjima vještaka i to na način da potražuje naknadu štete za povredu prava osobnosti i to za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 450,00 eura, za pretrpljeni strah 1.922,00 eura, za pretrpljene fizičke boli 968,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu 231,70 eura, odnosno ukupno iznos od 3.571,70 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana nakon završetka liječenja, od dana 9. siječnja 2018. pa do isplate. Tužiteljica umanjuje svoj tužbeni zahtjev za nesporno isplaćen iznos od 836,15 eura, te od tuženika potražuje daljnji iznos od 2.735,55 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti te da je upravljen na isplatu iznosa od 18.200,00 kn na ime naknade neimovinske štete zbog nezgode pri redovnom obavljanju zanimanja, na adresi tuženika.

Prema odredbi čl. 131. st. 1. ZOR-a u slučajevima spora iz radnog odnosa teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Opći propisi obveznog prava koji reguliraju načelo objektivne odgovornosti jesu odredbe Zakona o obveznim odnosima prema kojima se šteta nastala u vezi s opasnom stvari tj. s opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu uzrok štete (čl. 1063 ZOO). Za štetu odgovara vlasnik stvari, odnosno njezin imatelj, a on se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti, čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti (čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO).

U ovoj fazi postupka sporno je da li je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, u obvezi isplatiti traženu naknadu štete. Odredbom čl. 103. st. 1. Zakona o radu propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, s tim da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koju poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Također, odredbom čl. 77. ZZR-a određeno je da je radnik dužan obavljati poslove s dužnom pozornošću, te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, kao i sigurnosti i zdravlju drugih osoba na radu. Tužbeni zahtjev je utemeljen na predmetnoj odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu. Iz činjenica navedenih u tužbi, razvidno je kako je riječ upravo o događaju na koji poslodavac nije mogao utjecati.

Naime, nije razumno i životno logično očekivati od tuženika da je isti mogao predvidjeti odnosno utjecati na ponašanje određenog pacijenta. Povrh svega nakon nastupa štetnog događaja tuženik je učinio sve potrebne mjere radi sprječavanja nastanka još veće štete, povrh svega iz prijave o ozljedi na radu, razvidno je kako su prilikom obavljanja posla tužiteljice, korištena sva osobna zaštitna sredstva, ista je osposobljena za rad na siguran način, primijenjena su osnovna i posebna pravila zaštite na radu. Povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a predstavlja neimovinsku štetu, međutim, svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a ne znači istovremeno i bezuvjetno pravo oštećenika, ovdje tužiteljice na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete, jer to pravo oštećenik odnosno tužiteljica može ostvariti samo pod pretpostavkom iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, dakle, ako jačina i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha opravdava dosuđenje naknade. Istovremeno, sud mora voditi računa i o cilju kojem služi dosuđenje naknade neimovinske štete i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. S obzirom na navedeno, razvidno je kako je tužiteljica postavila previsoki iznos pravične naknade neimovinske štete, a uzevši u obzir pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kao i činjenice koje proizlaze iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

Tuženik ističe kako tužiteljica nije dokazala da je tuženik odgovoran za štetu koju bi tužiteljica eventualno pretrpjela na radu kod tuženika, niti je dokazala kako je ista prilikom obavljanja rada postupala sa dužnom pozornošću. Tuženik nadalje ističe kako predmet tužbenog zahtjeva predstavlja naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti, odnosno materijalne štete koja s tuženikom nije ugovorena, pa niti pokrivena odgovornost za navedenu štetu, pa slijedom navedenog tuženik nije odgovoran za štetu tužiteljice u traženom vidu. Naime, tuženik je s osiguravateljem zaključio policu osiguranja osobe od posljedica nesretnog slučaja, te je povodom zahtjeva tužiteljice osiguravatelj u mirnom postupku isplatio tužiteljici iznos od 6.300,00 kn na ime štete nastale u štetnom događaju. Tužiteljica traži naknadu s osnove povrede prava osobnosti, te tuženik ističe kako s policom osiguranja s osiguravateljem, nije pokrivena takva šteta. Osiguranje radnika od posljedica nesretnog slučaja, iznos koji je tužiteljica primila na ime osigurane svote iz ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja uračunat je u iznos odštete koji joj je poslodavac dugovao s osnove odgovornosti.

Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troška postupka, čemu se pridružio i umješač na strani tuženika (osiguravatelj), koje miješanje je dopušteno rješenjem od 27. veljače 2020. godine.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju (str. 5-30, 161-195 spisa), dopis tuženika od 08.08.2018., uz prilog te presliku dostavnice (str. 31-38 spisa), Policu osiguranja, s privitkom (str. 58-59 spisa), saslušao je svjedoke AC i ČC, oboje na ročištu od 07.09.2020. (str. 80-82 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Žarka Rašića, prim.dr.med. od 16.01.2021. (str. 91-93 spisa), saslušao je vještaka dr. Žarka Rašića na ročištu od 07.09.2022. (str. 126-128 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka doc.dr.sc. Željka Orihovca dr. med. od 22.01.2023. (str. 144-145 spisa), izvršio je uvid u pisano očitovanje vještaka dr. Željka Orihovca od 24.05.2023. (str. 198-199 spisa), izvršio je uvid u nalaz i mišljenje vještaka prof.dr.sc. Branke Vidrih od 24.04.2024. (str. 208-209 spisa), saslušao je vještaka dr. Branku Vidrih na ročištu od 16.09.2024. (str. 225-226 spisa), kao što je saslušao i tužiteljicu osobno na ročištu od 08.01.2025. (str. 235-236 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO- a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

9. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

11. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da se prilikom davanja intravenozne terapije pacijent agresivno ponašao i ozlijedio ju je na način da ju je udario nogom u područje lica. Sa njom je bila kolegica, preko puta, ČC. Ona je bila sa njom s obzirom da se kod takvih pacijenata uvijek terapija daje u dvoje jer se ishod nikada ne zna kod takvih pacijenata. Nakon udarca joj je priskočila druga kolegica u pomoć (kolegica K, prezimena se ne sjeća), ona ju je podigla i dala joj daljnje upute da se slika na rengen i ode na pregled i da prijavi dežurnom liječniku što se dogodilo jer liječnik u tom trenutku nije bio na toj jedinici. Kod kuće joj je tuđu pomoć i njegu pružala sestra. HZZO joj je priznao ozljedu na radu i bila je na bolovanju. Reakcija pacijenta je bila iznenadna, on u tom trenutku nije pogledao u nju nego u kolegicu i misli da se takva reakcija nije mogla predvidjeti. Što se tiče postupka zaštite na radu postupljeno je po svim pravilima. Radi se o pacijentu koji je bolovao od alkoholizma, primljen je sa intenzivne jedinice iz bolnice Vrapče i u tom trenutku nije primao nikakvu psihijatrijsku terapiju, samo je primao terapiju koja mu je određena prilikom prijama u bolnicu Sv. Duh. Nakon dva tjedna vraćen je na intenzivnu jedinicu jer mu je stanje bilo jako loše, a kada je primljen na odjel navodi da nije pokazivao stanje agresivnosti.

13. Svjedok ŽC navodi da radi na radnom mjestu kod tuženika – stručnjak zaštite na radu i zaštite od požara. Godišnje ima 100-tinjak ozljeda koje prijavljuje pa je tako i ovu ozljedu prijavio, na osnovu izjave ozlijeđene, svjedoka, i medicinske dokumentacije. Sami ozlijeđeni mu se obrate, pa je tako bilo i u ovom slučaju. Vjeruje da je tužiteljica samo nazvala i rekla da je imala ozljedu, da ju je pacijent udario, a daljnja procedura ide nakon dobivanja medicinske dokumentacije. Vidio je dokumentaciju, to je kontuzija udarca, sukladno propisima prijavili su ozljedu. Policija nije obaviještena jer nije bilo potrebe koliko on zna. Svaki radnik koji dolazi u bolnicu mora biti osposobljen za zaštitu na radu i zaštitu od požara, a to je i provedeno. Nije svaki odjel isti zbog toga radnici dobiju priručnik i upute od glavne sestre i glavnih kolega. Ovdje su bile poduzete sve mjere zaštite na radu, jer je to bilo djelovanje pacijenta na medicinsku sestru. Prijavu za ozljedu na radu popunjavao on sam. Nisu postojali, koliko on zna, propusti zaštite na radu. Iz Izjave bi proizlazilo da je sestra sama obrađivala pacijenta, pa u tom smislu se može reći da je postojao propust, s obzirom da u svakoj prezentaciji se radnici upućuju da nikada sami ne obrađuju pacijenta, a što je propisano Zaštitom na radu.

14. Svjedok ČC navodi da radi na radnom mjestu medicinske sestre te da je ona potpisala Izjavu o ozljedi na radu. Bila je noćna smjena i bila je zajedno s tužiteljicom u smjeni, imali su pacijenta koji je bio izuzetno agresivan. Prilikom davanja venozne terapije od strane tužiteljice pacijent ju je udario nogom u glavu. Tužiteljica nije bila sama, navodi da je ona bila s druge strane kreveta. Pacijent je bio okrenut prema njoj i kada je tužiteljica prišla, pacijent se naglo okrenuo i udario ju. Oni na intenzivnoj moraju timski raditi, ne može se individualno pristupati pacijentu, a pacijent je od početka bio agresivan. Obuku zaštite na radu su prolazili prije zapošljavanja. Nakon udarca odmah su obavijestiti dežurnog liječnika, tužiteljica je išla na obradu, policiju nisu obavijestili, jer u tom trenutku njoj to nije bilo na pameti, već joj je prioritet bio da pomogne tužiteljici. Kada je pacijent agresivan oni moraju obavijestiti dežurnog liječnika i liječnik im je prepisao da pacijentu daju normabel ili nešto za smirenje venozno i to je bila uobičajena procedura. Tužiteljica nije bila niti na koji način neoprezna prilikom postupanja s pacijentom, a pacijent je bio okrenut prema njoj i nitko se nije nadao da će se okrenuti i udariti tužiteljicu. Ističe da su one zajedno obrađivale istog pacijenta.

15. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je tužiteljica dana 15. rujna 2017. ozlijeđena na radnom mjestu dok je obavljala poslove radnog mjesta medicinske sestre tj. za vrijeme obavljanja redovitih poslova svog radnog mjesta. Konkretno, prilikom davanja venozne terapije od strane tužiteljice pacijent ju je udario nogom u lice, a kako to jasno proizlazi iz Prijave o ozljedi na radu isto kao i iz iskaza svjedoka i tužiteljice koji su u tom smislu međusobno suglasni. Međutim, treba napomenuti kako sud nije prihvatio iskaz svjedoka AC u dijelu u kojem je iskazao da bi postojao propust tužiteljice jer da je sama obrađivala pacijenta. Naime, da je tužiteljica pacijenta obrađivala zajedno sa drugom medicinskom sestrom ČC jasno proizlazi iz njenog iskaza na ročištu, a koji je i u tome, bitnome dijelu suglasan sa iskazom tužiteljice.

16. Tuženik je tijekom postupka naveo da predmetne zgode tužiteljica nije primijenila dužnu pažnju odnosno da je predmetna ozljeda nastala isključivo radnjom tužiteljice, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti, jer ga tužiteljica o svom stanju nije obavijestila. Stoga smatra kako se tuženik u cijelosti ima osloboditi objektivne odgovornosti sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Takav stav tuženika ne može se prihvatiti s obzirom da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužiteljice, tužiteljica je u trenutku nastanka štetnog događaja postupala na uobičajen način, obavljala je poslove sukladno nalogu tuženika, a do ozljede je došlo uslijed obavljanja redovitih radnih zadataka, u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Tuženik nije dokazao, a nije niti naveo u čemu se sastoji postupanje tužiteljice odnosno da je tužiteljica svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročila odnosno doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Pri tome treba naglasiti kako rizik postupanja treće osobe ne može pasti na tužiteljicu koja je u trenutku štetnog događaja obavljala redovite poslove u okviru svog radnog mjesta odnosno redovitog procesa rada organiziranog od strane tuženika. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika. Pri tome je sud ocijenio da, a imajući u vidu da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno provedenim dokazima, nema potrebe za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu.

17. Radi utvrđenja ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću, kirurgu od 16.01.2021., str. 91-93 spisa.

Prema utvrđenju vještaka tužiteljica je stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje donje čeljusti desno i akutnu reakciju na stres. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu. Učinila se odgovarajuća RTG obrada, bez sigurnih RTG znakova za svježu frakturu. Zbog bolova u donjoj čeljusti i periaurikularno pregledana po otorinolaringologu i maksilofacijalnom kirurgu. Provedeno bolničko liječenje gdje je provedena dijagnostička obrada te se učinila lavaža temporomandibularnih zglobova uz instilaciju PRP-a. Pregledana i po fizijatru koji ordinira fizikalnu terapiju. Zbog akutne reakcije na stres učinjen je pregled psihijatra. Provedene su redovne kontrole maksilofacijalnog kirurga.

Vještak nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, kako je zatraženo, navodi da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje donje čeljusti desno i akutnu reakciju na stres. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo nakon operativnog liječenja i provedene fizikalne terapije te kontrolnog pregleda maksilofacijalnog kirurga 8. siječnja 2018. godine.

Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 6 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana.

Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) bio je jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, a manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 14 dana.

U navedenom štetnom događaju tužiteljica zadobila je natučenje donje čeljusti desno. Moguće smanjenje životnih aktivnosti radi natučenja donje čeljusti desno te smetnji u funkciji temporomandibularnog zgloba navodi da je potrebno ocijeniti po vještaku maksilofacijalne kirurgije.

Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, te pomoć u pripremanju odgovarajuće kašaste hrane.

18. Stranke su prigovorile nalazu i mišljenju vještaka dr. Žarka Rašića, te se vještak i usmeno očitovao na ročištu 07.09.2022., str. 126-128 spisa iskazavši da je nakon uvida u podnesak tužiteljice (gdje se postavlja pitanje da li je vještak pri procjeni smanjenih životnih aktivnosti, odnosno povrede prava osobnosti uzeo u obzir i tegobe tužiteljice vezano za psihijatrijski dio) u pisanom nalazu i mišljenju izvršena ocjena trajanja intenziteta straha vezana za posljedicu zadobivenog udarca u područje glave sa kirurškog aspekta, ne uzimajući u obzir moguće trajne posljedice vezane sa psihijatrijskog aspekta.

Nakon uvida u podnesak tuženika gdje se prigovara nalazu i mišljenju vještaka, a gdje se postavlja pitanje uvida u zdravstveni karton vještak navodi da sa kirurškog aspekta i nakon uvida u zdravstveni karton ne bi bilo promjene u nalazu i mišljenju vještaka obzirom su bolovi i strah s kirurškog aspekta procijenjeni vezano za predmetni štetni događaj, a sa kirurškog aspekta nema trajnog smanjivanja životnih aktivnosti. Mogući uvid u zdravstveni karton mogao bi odgovoriti na pitanje da li je tužiteljica prije štetnog događaja imala tegobe sa donjom čeljusti u vidu preskoka. To se može vidjeti iz zdravstvenog kartona nadležnog liječnika obiteljske medicine odnosno eventualno zdravstvenog kartona stomatologa. S obzirom na tegobe koje je tužiteljica navela pri kliničkom pregledu standardna RTG snimka ne ukazuje na ranije ozljeđivanje donje čeljusti, no međutim standardna RTG snimka samo govori o mogućem prijelomu donje čeljusti, a ne o tegobama koje tužiteljica navodi između zgloba i donje čeljusti tj. temporomandibularnog zgloba. Ortopan je RTG snimka zubala.

Trajanje intenziteta bolova kao i straha procijenjen je vezano za predmetni štetni događaj za sam tijek liječenja, kontrolne preglede koji su učinjeni kod tužiteljice, a kao što je navedeno smanjenje životnih aktivnosti s kirurškog aspekta nije procijenjeno kao niti bolovi koji bi kasnije bili vezani za zadobiveni udarac koji je tužiteljica dobila u području donje čeljusti, a u pisanom nalazu i mišljenju je i navedeno na kontrolama maksiofacionalnog kirurga da nosi udlagu od 12. mjeseca 2016., to je uzeto u obzir prilikom procjene bolova i straha. Navedena promjena uzeta je u obzir pri procjena trajanja intenziteta bolova i straha i tuđe pomoći.

19. Radi utvrđenja ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Željku Orihovcu, maksiofacijanom kirurgu od 22.01.2023., str. 144-145 spisa. U svom nalazu i mišljenju navedeni vještak navodi da se slaže s ocjenom trajanja i intenziteta bolova, trajanja i intenziteta straha te opsegom tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potrebna zbog posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju iskazanima u nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Žarka Rašića (kirurg –stalni sudski vještak) od 16. siječnja 2021. godine.

Kod tužiteljice je zbog ozljede maksilofacijalne regije u predmetnom događaju došlo do smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 3% što je posljedica poslijetraumatskog poremećaja funkcije temporomandibularnih zglobova. Pri tome je uzeto u obzira da je tužiteljice prije ozljede u štetnom događaju imala tegobe u lijevom temporomandubularnom zglobu ali ne i u desnom koji je bio natučen prilikom ozljede nastale u štetnom događaju.

20. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Željka Orihovca, te se vještak i dodatno pisano očitovao 24.05.2023., str. 198-199 spisa navodeći da na laičko-amaterske opservacije i upite punomoćnika tuženika vezane za njezin nalaz i mišljenje od 20. siječnja 2023. (a vezano za pogrešan navod punomoćnika tuženika o tome kako "sudskom vještaku nije bio dostupan zdravstveni karton tužiteljice budući da isti nije bio priložen spisu te da s obzirom da vještaku nije bilo poznato ranije zdravstveno stanje tužiteljice vještak nije mogao sa sigurnošću razgraničiti koje je zdravstveno stanje posljedica eventualnih prijašnjih ozljeda a koje zdravstveno stanje je posljedica štetnog događaja"), da je tužiteljica prije ozljede u štetnom događaju imala tegobe u lijevom temporomandubularnom zglobu zbog čega je prvi puta pregledana u Kliničkoj bolnici Dubrava 24. studenog 2016. te je liječena zbog tegoba u lijevom temporomandibularnom zglobu na način kako je to opisano u nalazima iz Kliničke bolnice Dubrava od 24. studenog 2016., 1. prosinca 2016., 5. veljače 2017., 11. srpnja 2017., 25. srpnja 2017. te 14. rujna 2017. godine. Zbog tegoba vezanih za ozljedu zadobivenu u štetnom događaju, u desnom tamporomandibularnom zglobu, javlja se u OHBP Klinička bolnica Dubrava 17. rujna 2017. godine. Nakon toga slijedi liječenje tegoba u desnom temporomandibularnom zglobu a koji su posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju. O svemu navedenome vještak navodi da je razgovarao s tužiteljicom tijekom pregleda a koji je uradio za potrebe pisanja nalaza i mišljenja prema rješenju suda od 17. studenog 2022. godine.

Ističe da je iz svega navedenoga razvidno da je tijekom pregleda tužiteljice mogao sa sigurnošću razgraničiti koje je zdravstveno stanje posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju a koje je tegobe tužiteljica imala prije ozljede zadobivene u štetnom događaju.

Vezano za laičku opservaciju punomoćnika tuženika o tome kako se u svom nalazu i mišljenju od 20. siječnja 2023. slaže s opsegom tuđe pomoći i njege iskazanom u nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Žarka Rašića od 16. siječnja 2021. godine, navodi kako to nije prvi a ni zadnji puta da se slaže s dijelom nalaza i mišljenja kolege vještaka u slučaju kada je ranije provedeno vještačenje, a na isti bi način ocijenio ono što je već ranije ocijenjeno. Ukoliko bih smatrao drugačije, tako bih i napisao u svom nalazu i mišljenju. Sudski vještak prof.dr.sc. Žarka Rašić je u svojem nalazu i mišljenju od 16. siječnja 2021. adekvatno ocijenio opseg tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potreba zbog posljedica ozljede u štetnom događaju te ih ispravno elaborirao "nakon predmetnoga štetnog događaja tužiteljici je bila potreba tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 20 dana po 2 sata dnevno te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično te pomoć u pripremanju odgovarajuće kašaste hrane".

21. Radi utvrđenja ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je vještačenje i po vještaku dr. Branki Vidrih, psihijatru od 24.04.2024., str. 208-209 spisa. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra tužiteljica je u štetnom događaju trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja.

Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg do 10 dana te blažeg do tri mjeseca po stradavanju.

Navedeni štetni događaj nije doveo do trajnih posljedica po njeno psihičko zdravlje, a tuđa pomoć i njega dana je u ranijem vještačenju kirurga, i sa čime vještak navodi da se u potpunosti slaže.

22. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka dr. Branke Vidrih, te se vještak i usmeno očitovao na ročištu od 16.09.2024. str. 225-226 spisa a u odnosu na intenzitet i trajanje straha na način da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te smatra da je primarni i sekundarni strah ocijenjen objektivno i realno. Također navodi da smatra da je blaži strah na koji se ponajviše upire doista trajao do tri mjeseca po štetnom događaju jer je tužiteljica upravo kroz taj vremenski period bila na bolovanjima.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika vještak je naveo kako je imala na uvid osobni zdravstveni karton tužiteljice i uzela je u obzir njezino ranije psihičko funkcioniranje.

Kao i na posebno pitanje punomoćnika tuženika kako je donesena ocjena tuđe pomoći i njege tužiteljice pojašnjava da je u svom nalazu vještak kirurg dao mišljenje o duljini trajanja tuđe pomoći i njege i sa čime se ona u potpunosti složila, te da je nalaz radila na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i pisanu dopunu te usmena očitovanja vještaka, jer su ista izrađena u skladu sa zadatkom suda, savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i struke, bez proturječnosti. Sud ističe da su svoj nalaz i mišljenje vještaci dali na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice što daje pravu sliku zdravstvenog stanja tužiteljice odnosno posljedica (fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom) koje je tužiteljica trpjela i trpi uslijed nastanka štetnog događaja. Obzirom na sve naprijed navedeno, budući da u pisanom nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka te obzirom da sud nije posumnjao u pravilnost danog mišljenja kao i da su vještaci svojim dopunskim pisanim te usmenim očitovanjem dodatno pojasnili svoj nalaz i mišljenje ovaj sud je u cijelosti iste prihvatio.

24. Stoga, na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz čl. 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

25. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 968,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1922,00 eura. Zbog navedene ozljede tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 3% te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice, očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 450,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.340,00 eura.

26. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 70 sati, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,31 eura utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužiteljice, sve i u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužiteljici s ove osnove dosudio ukupan iznos od 213,70 eura.

27. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.571,70 eura. Kada se od navedenog iznosa odbije nesporno isplaćeni iznos od strane umješača od 836,15 eura, tužiteljici je valjalo dosuditi iznos od 2.735,55 eura koliko je i tražila konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužiteljica potražuje zakonsku kamatu na ime neimovinske i imovinske štete počevši od 09.01.2018. (datum završetka liječenja) pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

29. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1.ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN, 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužiteljici valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe, oboje po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 16.10.2019., 11.03.2020., 23.02.2021. 15.02.2023. i 28.05.2024., svi po Tbr. 8/1 – po 100 bodova, zastupanja na ročištima 14.01.2020., 07.09.2020., 07.09.2022., 12.02.2024., 16.09.2024., 08.01.2025. i 24.01.2025. , sva po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, odnosno 1400 bodova što uz vrijednost boda ukupno iznosi 2.800,00 eura, a što uz PDV od 25% iznosi 3.500,00 eura. Tužiteljici je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u ukupnom iznosu od 724,71 eura (199,08 eura /1.500,00 kn/, 225,63 eura /1.700,00 kn/ te 300,00 eura), dakle tužiteljici je ukupno priznat trošak u iznosu od 4.224,71 eura.

Tužiteljici nije priznat dvostruko zatraženi trošak podneska od 23.02.2021.

31. Sud je tužiteljici priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 11. ožujka 2025.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

3. umješaču