REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-508/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Sočancu, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlogu ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate, dana 11. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 13. veljače 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2005 od dana 31. ožujka 2005.

II. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 13. veljače 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2005 od dana 31. ožujka 2005. u dijelu u kojem predlaže proglašenje pljenidbe i prijenosa novčane tražbine nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2005 od dana 31. ožujka 2005. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 13. veljače 2025. podnio ovom sudu prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2005 od dana 31. ožujka

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj dana 05. veljače 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-284/2005 od dana 31. ožujka 2005. Temeljem navedene presude, svi tuženici dužni su podmiriti iznos od 64.121,35 kn zajedno sa zateznim kamatama. Ovršenik je bio jamac po ugovoru o kreditu sklopljenom s Podravskom bankom d.d., zajedno sa NE, III. tuženim, za dužnika IE, I. tuženu. Ovrhovoditelj je sklopio ugovor o osiguranju potraživanja s Podravskom bankom d.d. te je ishodio gore navedenu presudu protiv ovršenika kao jamca, glavnog dužnika i drugog jamca. Drugi jamac BE pokušao je mirno riješiti spor s ovrhovoditeljem te je dobio potvrdu od ovrhovoditelja da će ostatak dugovanja biti otpisan ukoliko se jednokratno izvrši uplata od 65.000,00 kn. BE isplatio je ovrhovoditelju i veći iznos te je ovrhovoditelj dana 12. studenog 2012. izdao potvrdu iz koje proizlazi da je cjelokupno regresno potraživanje ovrhovoditelja podmireno. Dakle, predmetno potraživanje ovrhovoditelja prestalo je još 2012. u odnosu na sve tuženike jer je jedan od tuženika isplatio iznos dogovoren s ovrhovoditeljem. Dalje, navedena presuda stekla je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 2005. pa se ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Stoga ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5., toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a. Ovršenik predlaže sudu i odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti odluke suda o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na čije pokretanje ovršenik bude eventualno upućen. Navodi da će provedbom predmetne ovrhe ovršeniku nastati nenadoknadiva, odnosno teško nadoknadiva šteta budući je umirovljenik, koji ima više od 70 godina te se već sada ne može financijski uzdržavati, a kamoli s blokiranim računima.

3. Prijedlog ovršenika dostavljen je ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao podneskom od dana 10. ožujka 2025. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.

5. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl.65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

8. Prijedlogom od dana 13. veljače 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5.OZ-a.

9. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

10. Za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

11. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja.

14. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što je osoba starije životne dobi, u mirovini, te će blokadom računa biti ugroženo njegovo uzdržavanje.

16. Međutim, takvi razlozi, ma kako bili otegotni za ovršenika, ne predstavljaju razlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

17. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

18. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

19. Obzirom ovršenik nije podnio nikakav dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za eventualni povrat onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom postupka izravne naplate trpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl. 65. st. 1. OZ –a u vezi čl. 210. st. 1. i 2. OZ –a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja. .

20. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).Odgovarajuća primjena odredaba Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. -11. OZ-a.

21. Sud nije utvrdio postojanje razloga iz čl. 50. st. 1. OZ-a na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje bitnih povreda ovršnog postupka, odnosno pogrešnu primjenu materijalnog prava, a na što također pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ–a.

22. U svom prijedlogu ovršenik predlaže sudu proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a.

23. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.

24. Dakle, navedeni razlog postoji ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Dakle, ako je nastupila prekluzija, a što nije slučaj u ovom postupku jer niti OZ-om niti nekim drugim zakonom nije propisan rok u kojem se mora pokrenuti postupak izravne naplate, odnosno nije propisan rok za pokretanje postupka prisilnog namirenja tražbine koja je predmet ovog postupka izravne naplate.

25. Razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a u bitnome se odnosi na činjenicu prekluzije, odnosno da se ovrha određenih prava iz određenih ovršnih isprava može ostvariti samo unutar strogih zakonskih rokova, a čije neostvarenje za posljedicu ima gubitak prava zbog njegova neostvarenja u roku koji je zakonom određen (gubi se subjektivno pravo i zahtjev za njegovo prisilno ostvarenje, npr. smetanje posjeda čl. 144. Zakona o parničnom postupku, ovrha radi vraćanja zaposlenika na rad u vezi čl. 268 OZ-a itd.).

26. Pri tome valja naglasiti kako se rok za pokretanje ovršnog postupka u smislu čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a ne treba poistovjetiti sa zastarnim rokom iz toč. 11. st. 1. čl. 50. OZ-a.

27. Slijedom navedenog, valjalo je prijedlog ovršenika u dijelu u kojem predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

28. Ovršenik u svom prijedlogu samo navodi da predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Međutim, ovršenik niti navodi niti obrazlaže u čemu bi se sastojao navedeni žalbeni razlog. Navedeni žalbeni razlog postoji ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Međutim, navodi ovršenika sadržani u njegovom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja podmireno u cijelosti te da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo) ne mogu se podvesti pod navedeni žalbeni razlog ( iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a).

29. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, tj. navodi da je predmetno potraživanje ovrhovoditelja podmireno u cijelosti te razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, tj. navodi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

30. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1 toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

31. Kako ovršenik ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

U Zagrebu, dana 11. ožujka 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a)

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju po pun.