Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-111/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SR, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. I 84/2021., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika SR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovnog broja: K-140/2024 od 8. listopada 2024., na sjednici 11. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika SR kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku presudom poslovni broj: K-140/2024 od 8. listopada 2024., proglasio je krivim optuženog SR, zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. u vezi s čl. 52. KZ/11 (sud prvog stupnja pogrešno je naveo broj "Narodnih novina" 114/2022. jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ/11 koje nisu važile u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) te ga je na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24; u daljnjem tekstu: ZKP/08

– sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama) optuženik SR dužan je na ime imovinskopravnog zahtjeva platiti iznos od 450,00 eura oštećenoj pravnoj osobi TD "Tommy" d.o.o., OIB 00278260010, Ulica Domovinskog rata 93, Split.

1.2. Na temelju čl. 560.d st. 1. i 2. ZKP/08 utvrđuje se da 338,36 eura (tristo trideset osam eura i trideset šest centi ) predstavlja imovinsku korist koju je optuženik SR ostvario kaznenim djelom protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pa navedeni iznos postaje imovina Republike Hrvatske te se nalaže optuženom RR da Republici Hrvatskoj isplati 338,36 eura (tristo trideset osam eura i trideset šest centi ) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude žalbu podnosi optuženi SR po branitelju po službenoj dužnosti Marku Čvrljku, odvjetniku, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati, te pobijana presuda preinači na način da se optuženika osudi na blažu kaznu.

3. Odgovor na žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-126/2025-3 od 4. ožujka 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Okrivljenik u žalbi smatra da mu prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kaznene sankcije nije na primjeren način i u svojoj ukupnosti cijenio olakotne okolnosti na njegovoj strani.

6.1. Pritom žalitelj prvenstveno upire da je priznao počinjenje kaznenog djela za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, čime je u bitnoj mjeri doprinio brzom i efikasnom okončanju ovog postupka, te ujedno iskazao spremnost da preuzme odgovornost za svoje postupke.

6.2. Nadalje, upire i na činjenicu da se iskreno pokajao zbog počinjenog te da je dao obećanje sudu da više nikada neće počiniti kazneno djelo, a što ukazuje na njegovu svijest o protupravnosti i neprihvatljivosti takvog ponašanja.

6.3. Naposljetku, okrivljenik upire i na svoje loše imovno stanje i teške životne okolnosti u kojima je odrastao, te ističe da kritične zgode nije pribavio znatniju imovinsku korist.

7. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je po ocijeni ovog žalbenog suda pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije te proces njezine individualizacije, te na temelju toga pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, s pravom smatrajući da je riječ o kazni koja se u ovom slučaju ukazuje kao primjerena i podobna za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

7.1. Naime, kada se olakotne okolnosti na koje u žalbi upire optuženik sagledaju u svijetlu otegotnih okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje brojne kaznene osuđivanosti, naročito zbog kaznenih djela protiv imovine, a što ukazuje da je riječ o višestrukom specijalnom povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane kaznene sankcije (pretežito uvjetne osude, ali i bezuvjetne kazne zatvora) očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, te polazeći od stupanja krivnje s kojim je počinilo predmetno kazneno djelo (izravna namjera prvog stupnja), tada po stavu ovog žalbenog suda, a suprotno žalitelju, nema govora o tome da bi se u konkretnom slučaju zakonom propisana svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kaznenom sankcijom od one na koju je osuđen pobijanom presudom.

8. Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije prihvaćena.

9. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 11. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko