REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10583/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe BRISTA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JN i okrivljenog PN, zbog prekršaja iz članka 38. stavka 1. alineje 1. i 2., stavka 3. i stavka 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/13., 36/14., 64/15. i 46/17.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe BRISTA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JN, podnesenoj po branitelju Marku Bekavcu-Basiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj: 67. Pp-3158/2019. od 9. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe BRISTA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JN, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi JN, za djelo opisano pod točkom 1) izreke, na način da joj se za navedeno djelo prekršaja, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.), utvrđuje novčana kazna u iznosu od 500,00 (petsto) eura, te joj se na temelju članka 39. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.030,89 eura (tisućutrideseteuraiosamdesetdevetcenti), koju je dužna platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljena JN plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe BRISTA d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe JN i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona okrivljena pravna osoba BRISTA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba JN obvezani su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba BRISTA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba JN proglašeni su krivima i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba BRISTA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba JN u iznosu od 14.000,00 (četrnaesttisuća) kuna, svaki, zbog 2 prekršaja iz članka 38. stavka 1. alineje 1. i 2., stavka 3. i stavka 4. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, dok je zbog istih djela protiv okrivljenog PN odbijena optužba.
2. Istom presudom je određeno da će se novčane kazne smatrati plaćenima u cjelini ako okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
3. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna, svaki.
4. Protiv te presude okrivljena pravna osoba BRISTA d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba JN su podnijeli pravodobnu žalbu iz svih žalbenih osnova.
5. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, iste prihvati.
6. Žalba nije osnovana.
7. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakon („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) uz ocjenu navoda žalbi, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) ocijenio je da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuju žalitelji te da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.
8. Okrivljenici neosnovano ističu da im je povrijeđeno pravo na obranu jer im nije dana mogućnost da sudjeluju u postupku ispitivanja svjedoka, budući da iz stanja spisa proizlazi da su ih omogućena sva procesna prava, koja im prema zakonu pripadaju, te da su uredno pozvani na glavnu raspravu na kojoj je ispitan navedeni svjedok te se na istu nisu odazvali, a svoju obranu iznijeli su na sljedećem ročištu, s time da je prvostupanjski sud svoj zaključak o krivnji donio na temelju iste, kojom prilikom su priznali sve odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje prekršaja za koje se optužuju, a koje činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda ne osporavaju ili dovode u sumnju niti sada u žalbi.
9. Nadalje, neosnovano okrivljenici ističu kako se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, što su isticali i u prigovoru protiv prekršajnog naloga, a o čemu prvostupanjski sud nije odlučio, jer iz stanja spisa proizlazi da se navedeni prekršajni nalog, Klasa: 340-06/19-02/315, Urbroj: 530-08-3-1-2-19-3 AL, na temelju kojeg je proveden prekršajni postupak te je od strane Općinskog suda u Šibeniku 6. studenog 2020. donesena presuda pod brojem: 6.Pp P-1737/2029, odnosi na drugi prekršaj povodom kojeg je vođen prekršajni postupak protiv istih okrivljenika.
10. Stoga je, na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da su žalitelji počinili prekršaje koji im se pobijanom presudom stavljaju na teret, a isti žalitelji žalbenim navodima nisu argumentirano doveli u sumnju.
11. Razmatrajući pobijanu presudu u pogledu izrečenih kazni, vijeće ovog Suda je ocijenilo da je prvostupanjski sud u odnosu na okrivljenu pravnu osobu pravilno utvrdio sve okolnosti konkretnog slučaja koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na odluku o kazni te je istoj za svako djelo odmjerio kaznu u značajnoj mjeri ispod posebne zakonom propisane donje granice te kazna nije prestrogo odmjerena, kao i okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo opisano pod točkom 2) izreke. Naime, za počinjene prekršaje za pravnu osobu u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana kazna u rasponu od 15.000,00 do 40.000,00 kuna (1.990,84 do 5.308,91 eura) i u rasponu od 5.000,00 do 12.000,00 kuna (663,61 do 1.592,67 eura) za odgovornu osobu te, iako je prvostupanjski sud okrivljenicima kao otegotnu okolnost cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost, a ovaj sud je imao u vidu činjenicu da je u odnosu na istu nastupila rehabilitacija, jer je od pravomoćnosti svih odluka o prekršajima, na koje se poziva prvostupanjski sud, protekao rok od tri godine, budući da je okrivljenoj pravnoj osobi, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kazna za svako djelo ublažena, kao i okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo opisno pod točkom 2), iste ovaj sud ne smatra prestrogima. Također, žalitelji su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona. Međutim, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo opisano pod točkom 1), ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice, propisanu odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je u izreci naveo da se okrivljena odgovorna osoba kažnjava uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, no okrivljenoj JN za djelo opisano pod točkom 1) izreke nije izrekao ublaženu novčanu kaznu, već kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, te je na taj način povrijedio zakon na njezinu štetu. Stoga je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na novčanu kaznu izrečenu okrivljenoj JN za djelo opisano pod točkom 1) izreke, te joj je za navedeno djelo utvrdio novčanu kaznu u iznosu kao u točki I. izreke, s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljena, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
12. Ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne u smislu prihvaćanja žalbe okrivljenika, osim za preinačavanje odluke o novčanoj kazni okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo opisano pod točkom 2) izreke po službenoj dužnosti, zbog pravilne primjene zakona, odnosno saniranja povrede zakona na štetu okrivljenice, počinjene od strane prvostupanjskog suda te smatra da će tako izrečenim novčanim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja, dok žalitelji ne ističu i ne dokumentiraju nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazni.
13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) kojim je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
14. Zbog izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.
