REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe STARBAR UGOSTITELJSTVO d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SM, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine‟ broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18.), odlučujući o žalbi okrivljene odgovorne osobe SM, podnesenoj po branitelju Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-2215/2022 od 2. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba okrivljene odgovorne osobe SM, a u povodu te žalbe, i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci prekršaja, odluci o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi SM i odluci o troškovima prvostupanjskog prekršajnog postupka, na način da se djelo prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen, opisano u izreci pobijane presude, pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, te se okrivljeniku za navedeno djelo, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura te ga se obvezuje na plaćanje troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako u navedenom roku okrivljeni SM plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljene odgovorne osobe SM te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
III Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona, okrivljena odgovorna osoba SM dužan je platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljena odgovorna osoba SM proglašen je krivim i, kako navodi prvostupanjski sud, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) eura, dok je protiv okrivljene pravne osobe STARBAR UGOSTITELJSTVO d.o.o. obustavljen prekršajni postupak jer je prestala postojati, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom je određeno da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljena odgovorna osoba SM plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
3. Također je istom presudom okrivljena odgovorna osoba SM obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura.
4. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni SM je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova.
5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
6. Žalba je dijelom osnovana.
7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), ovaj sud je ocijenio da je u prvostupanjskom postupku u potpunosti i točno utvrđeno činjenično stanje, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koju ukazuje žalitelj, te da navedeni prekršaj ima pravni kontinuitet u članku 296. stavku 1. točki 16. i stavku 2. novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj: 111/21.), koji je stupio na snagu 22. listopada 2021. godine i kojim je za odgovornu osobu u pravnoj osobi kao počinitelja inkriminiranog prekršaja propisana novčana kazna u istom rasponu pa, stoga, novi Zakon u konkretnom slučaju nije blaži propis za žalitelja.
8. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja djelo okrivljenika nepravilno pravno označio prema Zakonu koji je bio na snazi u vrijeme kada je prekršaj počinjen te je, postupajući po službenoj dužnosti, pravilno primjenjujući zakon, predmetni prekršaj pravno označio na način naveden u točki I. izreke ove presude.
9. Nadalje, suprotno navodima žalbe, u obrazloženju pobijane presude navode se valjano obrazloženi razlozi za zaključak o krivnji okrivljenika, obrazloženi su elementi krivnje i određen je subjektivan odnos počinitelja prema djelu. Pritom valja naglasiti da je za odgovornost za prekršaj, u skladu s člankom 25. stavkom 1. Prekršajnog zakona, dovoljan nehaj, s tim da, u skladu s člankom 25. stavkom 2. istog Zakona, iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru, no to nije slučaj kod inkriminiranog prekršaja. Navođenjem u obrazloženju pobijane presude razloga za zaključak o tome da su okrivljenici kritične zgode javno priopćavali autorska glazbena djela koristeći uređaj sa zvučnicima, a da za to nisu posjedovali odobrenje, u suštini se obrazlaže u krajnjem slučaju nehajno postupanje okrivljenika, kao jednog od oblika krivnje, pa je time određen i subjektivan odnos počinitelja prema djelu.
10. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, osnovano zaključio, da je okrivljeni SM počinio prekršaj za koji se tereti, a koji zaključak prvostupanjskog suda je pravilan te uvjerljivo i argumentirano obrazložen pa ga ovaj sud u cijelosti prihvaća, a navodi žalbe ne dovode argumentirano u sumnju rezultat dokaznog postupka.
11. Međutim, ispitujući odluku o prekršajno pravnoj sankciji izrečenoj okrivljenoj odgovornoj osobi, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio povredu materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, propisanu odredbom članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je u izreci naveo da se okrivljena odgovorna osoba kažnjava uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, no okrivljenom SM nije izrekao ublaženu novčanu kaznu, već kaznu iznad zakonom propisanog minimuma, te je na taj način povrijedio zakon na njegovu štetu, budući da je za navedeni prekršaj zakonom propisana kazna u rasponu od 2.000,00 kuna do 10.000,00 kuna (265,45 do 1.327,23 eura) za odgovornu osobu u pravnoj osobi. Stoga je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na novčanu kaznu izrečenu okrivljeniku, te mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu kao u točki I. izreke, s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik, u roku koji je određen za plaćanje kazne, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćenom.
12. Ovaj sud nije našao razloge za ublažavanje novčane kazne u smislu prihvaćanja žalbe okrivljenika, osim za preinačavanje odluke o novčanoj kazni okrivljenoj odgovornoj osobi za djelo opisano u izreci pobijane presude po službenoj dužnosti, zbog pravilne primjene zakona, odnosno saniranja povrede zakona na štetu okrivljenika, počinjene od strane prvostupanjskog suda. Također, u odnosu na prijedlog žalitelja da mu se za navedeni prekršaj primijeni mjera upozorenja opomena, valja naglasiti da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 43. stavka 1. Prekršajnog zakona, za primjenu mjere upozorenja opomene te se ista može primijeniti samo za prekršaje za koje je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura.
13. Nadalje, ispitujući prvostupanjsku odluku u odnosu na troškove prekršajnog postupka, ovaj sud je ocijenio da su isti žalitelju odmjereni u previsokom iznosu, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. Stoga je ovaj Sud, u tom dijelu prihvatio kao osnovanu žalbu okrivljenog SM i u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu te obvezao žalitelja na plaćanje troškova prvostupanjskih prekršajnog postupka u paušalnom iznosu navedenom u točki I. izreke, koji su primjereni složenosti i trajanju prvostupanjskog prekršajnog postupka.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona, određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.
15. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
