Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva29a

Poslovni broj: Kž-281/2023-8

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Nevena Cambja kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sare Bušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ABC, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku podnesenima protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-321/2019 od 3. svibnja 2022., u sjednici održanoj 11. ožujka 2025. u nazočnosti branitelja optuženika Matije Duka, odvjetnika u Zagrebu i optuženog ABC,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe optuženog ABC i Općinskog državnog odvjetnika u Šibeniku, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MR u kaznu zatvora, na koju je osuđen prvostupanjskom presudom, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. kolovoza 2019. do 7. listopada 2019., u slučaju opoziva uvjetne osude.

II. U preostalom dijelu žalbe optuženog ABC i Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Šibeniku pobijanom presudom optuženog ABC proglasio je krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 pa ga je na temelju te odredbe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo (pri čemu je propušteno navesti kako rok provjeravanja teče od pravomoćnosti presude).

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12

- odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 i 80/22– dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŽR dužan je platiti troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.756,00 kuna te paušalni trošak u visini od 500,00 kuna, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, a u kojoj žalbi se predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora optuženiku uračuna vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru i da se u odnosu na izrečenu vrstu i mjeru kazne prvostupanjska presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Optuženi ŽR po branitelju Matiji Duku, odvjetniku u Zagrebu, također je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem. Ujedno u žalbi je zatraženo da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je nakon obavljenog uvida vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na sjednicu vijeća pristupio je optuženi ŽR, njegov branitelj Matija Duk, odvjetnik u Zagrebu, no uredno obaviještena Županijska državna odvjetnica u Splitu, a niti koji od njezinih zamjenika, nisu pristupili na sjednicu pa je ista održana u njihovoj odsutnosti u suglasju s člankom 475. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 , 126/19 , 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08-24).

5.1. Branitelj optuženika, odvjetnik Matija Duk, u sjednici vijeća iznio je najvažnije dijelove žalbe te je predložio da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem. Izlaganju svojeg branitelja pridružio se optuženi ŽR.

6. Žalbe optuženika i državnog odvjetnika su djelomično osnovane.

7. Optuženik u uvodu žalbe navodi kako presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i iz članka 468. stavaka 2. i 3. ZKP/08, međutim u odnosu na bitnu povredu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 optuženik ne obrazlaže na koji način bi prvostupanjski sud počinio tu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7.1. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 optuženik navodi da se presuda ne može ispitati budući da je njezina izreka nerazumljiva, da su razlozi presude proturječni, a i obrazloženje presude da je nerazumljivo u odnosu na to „za što se zapravo inkriminira optuženika i za što je osuđen“.

7.2. Sasvim protivno tome izreka prvostupanjske presude je jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je jasne i neproturječne razloge te o odlučnim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pa se prvostupanjska presuda može ispitati.

7.3. U žalbi optuženika navodi se kako je prvostupanjski sud, iako je pozvao svjedoka CR i oštećenog žrtvu ŠR na raspravu „sudac je unio iskaze oštećenika i svjedoka CR koje su ovi dali pred policijom, na kojim ispitivanjima nije bio prisutan optuženik niti njegov branitelj“, a takvim postupanjem da je povrijeđeno konfrontacijsko načelo jer da obrana nije prisustvovala njihovim ispitivanjima pred policijom pa svjedoku i oštećenom žrtvi nije niti mogla postavljati pitanja niti provjeravati istinitost njihovih tvrdnji. Na ovaj način optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da mu je teško povrijeđeno pravo na obranu.

7.4. Međutim, optuženik je na raspravi imao prigodu ispitati oštećenog žrtvu ŠR i svjedoka CR i to u dva navrata, postavljati im pitanja i propitkivati vjerodostojnost njihovih iskaza iznesenih u fazi istraživanja. Zbog toga pogrešno optuženik u žalbi zaključuje kako bi njegovo konfrontacijsko pravo bilo povrijeđeno stoga što nije nazočio ispitivanju oštećenog žrtve i svjedoka CR u prethodnom postupku pred djelatnicima policije. U fazi istraživanja radnje provodi državni odvjetnik odnosno policijski istražitelj po njegovom nalogu, a odredbama Zakona o kaznenom postupku nije propisano da je državni odvjetnik dužan o tim radnjama obavijestiti optuženika. Osim toga konfrontacijsko pravo svake stranke treba sagledati u okviru kaznenog postupka u cjelini, što uključuje i raspravu, a ne samo u onaj dio koji se odnosi na istraživanje ili istragu, kako to neosnovano optuženik u žalbi ocjenjuje.

8. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi daje analizu iskaza svjedoka koji su ispitani tijekom rasprave, a posebno detaljno analiza iskaze oštećenog žrtve GR i svjedoka CR te iskidano iz konteksta cjelokupnog iskaza, tumači pojedine dijelove njihovih izjava s ciljem da ih prikaže neuvjerljivim i nedosljednim.

8.1. No, oštećeni žrtva GR i svjedok CR dosljedno iskazuju o inkriminiranom događaju, osim toga njihovi iskazi međusobno su sukladni. Iskaz oštećenog žrtve GR potkrijepljen je i materijalnim dokazima u vidu fotografija optuženikovog vozila koje se nalazilo ispred hotela „Colentum“ u Murteru, kao i fotografijom na kojoj je prikazana gomila kamenja u blizini ulaza navedenog hotela. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud iskaz oštećenog žrtve prihvatio kao vjerodostojan i u bitnome na tom iskazu utvrdio odlučne činjenice. Naime, oštećeni žrtva ispitan je u tri navrata i u odnosu na bitne okolnosti inkriminiranog događaja je dosljedno iskazivao. Tako je oštećenik žrtva opisao kako se kritične prigode nalazio ispred hotela „Colentum“ kada mu je pristupio optuženi ŽR i kazao mu „što radiš to, ubit ću te, jeben ti mrtvu majku“, od kojih prijetnji se uplašio i krenuo je prema recepciji hotela gdje je zatekao djelatnika uprave hotela CR kazavši mu što se dogodilo. Nakon toga su on i CR izašli iz hotela, došli do vozila optuženika kada su vidjeli kako optuženik slaže kamenja i kamene blokove na cesti, a što je inače radio i ranije, a kada je ponovno krenuo prema recepciji u jednom trenutku je uočio optuženika kako upravlja svojim vozilom velikom brzinom prema njemu i kada je došao neposredno do njega zaustavio je vozilo ispred recepcije tako da je otežao izlaz drugim vozilima s parkinga hotela. Odmah nakon toga da je s recepcije hotela obavijestio policiju o tom događaju, a optuženik je zaključao svoje vozilo i otišao. Osim toga oštećeni žrtva decidiran je bio da mu je prijetio optuženik, a ne neka druga osoba.

8.2. Svjedok CR iskazao je kako je oštećeni žrtva GR zaposlenik hotela „Colentum“, koji mu je ispričao da je susreo optuženika koji mu je prijetio kako će ga ubiti i da mu je psovao mrtvu majku, pri čemu je izgledao izbezumljeno i prepadnuto. Na to da je zajedno s oštećenikom žrtvom krenuo vidjeti što se događa kada je zatekao osobu, za koju mu je GR kazao da je ŽR, kako kamenjem pregrađuje cestu.

8.3. Stoga je sasvim ispravno prvostupanjski sud obranu optuženika u kojoj je iskazao kako inkriminirane prigode uopće nije bio ispred hotela „Colentum“, već je išao odvesti majku na brod za Kornate s murterske rive, a poslije je otišao na FINA-u kako bi izvršio određene uplate, a nakon toga je na svom mobitelu vidio da su mu upućena dva poziva s nepoznatog broja, a kasnije je utvrdio da je to bila policija jer su ga i poslije nazvali s tog istog broja. Da je tog dana zamolio AR da mu prebaci njegovo vozilo Mercedes s parkinga kod njegove kuće na mjesto do njegovog restorana „Gajeta“ i da je AR to i napravio. Usput mu je kazao kako na prilaznom putu prema njegovom skladištu je vidio par naslaganih kamenih blokova i da je tu vidio i GR. Navode obrane optuženika potvrđuje majka optuženika NR, a donekle i svjedok UR, rođak optuženika u dijelu kako je on inkriminiranog jutra upravljao optuženikovim Mercedesom. Svjedok VR, zaposlenik u restoranu optuženika potvrdio je kako je tog jutra UR uzeo optuženikovo vozilo, a da optuženika uopće nije vidio. Svjedok OR, također zaposlenik u optuženikovom restoranu detaljno opisuje kako je on inkriminirano jutro uzeo optuženikov Mercedes i krenuo u nabavku hrane za restoran, dok su susjede optuženika svjedokinje SR i FR opisale kako su toga dana ujutro vidjele optuženika u njihovoj ulici.

8.4. Ispravno prvostupanjski sud iskaze navedenih svjedoka nije prihvatio jer su svjedoci VR i OR optuženikovi zaposlenici pa je za očekivati da će zbog poslovnog odnosa s optuženikom iskazivati u njegovu korist. Svjedok UR je rođak optuženika, a osim toga i on i OR navode da su tog jutra koristili optuženikovo vozilo, zbog čega su njihovi iskazi proturječni. Majka optuženika NR ima razloga svojim iskazom pogodovati sinu, a to što su svjedokinje SR i FR iskazale da su tog jutra vidjele optuženika ne dovode u ozbiljnu sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

8.5. S obzirom na izneseno ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je optuženik postupio na način pobliže opisan u činjeničnom opisu kaznenog djela u izreci prvostupanjske presude, a čime je ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11.

9. Optuženik pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona i u uvodu žalbe je označava kao povredu iz članka 469. točke 6. ZKP/08, dakle u pitanju jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora i izdržane kazne. U odnosu na istu povredu kaznenog zakona žali se i državni odvjetnik. Državni odvjetnik i optuženik s pravom pobijaju presudu zbog istaknute povrede kaznenog zakona jer je optuženiku rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Šibeniku određen istražni zatvor rješenjem broj Kir-262/2019 od 3. kolovoza 2019., koji mu teče od 2. kolovoza 2019., dok mu je ukinut rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-321/2019 od 7. listopada 2019. U tom smislu valjalo je prihvatiti djelomično žalbe državnog odvjetnika i optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se u kaznu zatvora na koju je optuženik osuđen uračuna vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru, u slučaju opoziva uvjetne osude.

10. Državni odvjetnik pobija presudu i zbog odluke o kazni navodeći kako je prvostupanjski sud optuženika „preblago sankcionirao izričući mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koja je neprimjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela te ciljevima specijalne i generalne prevencije", a koju kaznu je uvjetovao neizvršenjem novog kaznenog djela u roku provjeravanja od dvije godine.

10.1. Optuženik je podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prema odredbi članka 478. ZKP/08-24 žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika u sebi sadrži žalbu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi.

10.2. No, prvostupanjski sud odlučujući o vrsti i mjeri kazne pravilno je ocijenio stupanj krivnje optuženika, nastupjelu posljedicu, stupanj ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra kao i sve druge okolnosti koje utječu na to da kazna bude blaža ili teža. Tako je sasvim ispravno prvostupanjski sud optuženiku vrednovao njegovu dosadašnju neosuđivanost kao olakotnu okolnost dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je prema svim utvrđenim okolnostima primjereno prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a kako je optuženik do sada neosuđivan te je očigledno da je počinjeno kazneno djelo samo eksces u njegovom ponašanju, a ne obrazac uobičajenog ponašanja u potpunosti mu je pravilno izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Stoga je za očekivati da će se ovakvom vrstom i mjerom kazne ostvariti svrha kažnjavanja kako u vidu specijalne, tako i generalne prevencije koja je propisana člankom 41. KZ/11.

11. Optuženik pobija presudu i zbog odluke o troškovima postupka, međutim prvostupanjski sud nakon što je optuženika proglasio krivim pravilno ga je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 obvezao da naknadi troškove kaznenog postupka s obzirom da ostvaruje mjesečna primanja od oko tadašnjih 4.000,00 kuna, da je neoženjen i bez djece, dakle nema osoba koje je dužan uzdržavati, osim toga je i vlasnik društava „[trgovačko društvo] i „[trgovačko društvo]“ pa je zaključak i ovog suda da plaćanjem troškova postupka neće biti dovedeno u pitanje optuženikovo uzdržavanje.

12. Prvostupanjsku presudu ovaj sud je ispitao i po služenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-24 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona koja je propisana tom odredbom.

13. Sukladno obrazloženo odlučeno je kao u izreci, a u suglasju s člancima 486. stavkom 1. i 482. ZKP/08-24.

Split,11. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj