Poslovni broj: Us I-238/2023-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Marijani Jurić, u upravnom sporu tužitelja Općine Sveti Filip i Jakov, Obala kralja Tomislava 16, Sv. Filip i Jakov, OIB: 57113796391, kojeg zastupa opunomoćenik Dan Marinović odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. Zadar, Plemića Borelli br. 1, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Lucija Skračić odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kotlar, Vidov & partneri d.o.o. Zadar, Zrinsko-Frankopanska 38, radi komunalnog doprinosa, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 7. veljače 2025., a objavljene 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/22-01/269, URBROJ: 2198-07-03/1-22-2 od 20. prosinca 2022., kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, KLASA: UP/II-363-01/22- 01/269, URBROJ: 2198-07-03/1-22-2 od 20. prosinca 2022., poništeno je rješenje Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: Klasa: UP/I-350- 06/14-01/148, Urbroj: 2198-19-03-01/03-22-5 od 4. studenoga 2022. godine.
2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-350-06/14-01/148, URBROJ: 2198-19-03-01/03-22-5 od 4. studenoga 2022. godine, donesenim po službenoj dužnosti, riješeno je da se Rješenje o razrezu komunalnog doprinosa ED iz [adresa], Klasa: UP/I-350-06/14-01/148, Urbroj: 2198/19-03-14-4 od 22. listopada 2014. godine mijenja i glasi:
„1. Obvezniku ED iz [adresa], određuje se visina komunalnog doprinosa za manje zahtjevnu slobodnostojeću stambenu zgradu obujma 1.188,20 m3 izgrađenu na nekretnini katastarske oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] u naselju Sveti Petar na Moru / u postupku obnove zemljišnih knjiga, čestica nosi broj 1935 k. o. [katastarska općina] / od 87.926,80 kn.
1.188,20 m3 x 80,00 kn = 95.056,00 kn
95.056,00 kn - 7.129,20 kn = 87.926,80 kn
Komunalni doprinos obveznik je dužan platiti u roku od 15 dana od dana konačnosti ovog rješenja u korist označenog žiro računa Proračuna Općine Sveti Filip i Jakov.
3. Prvostupanjskim rješenjem Rješenje o razrezu komunalnog doprinosa Mari ED iz [adresa], Klasa: UP/I-350-06/14-01/148, Urbroj: 2198/19-03- 14-4 od 22. listopada 2014., koje je postalo pravomoćno i koje je nakon pravomoćnosti po službenoj dužnosti kasnije izmijenjeno rješenjem KLASA: UP/I-350-06/14-01/148, URBROJ: 2198-19-03-01/03-22-5 od 4. studenoga 2022., obvezniku ED je određena visina komunalnog doprinosa za manje zahtjevnu slobodnostojeću stambenu zgradu obujma 1.188,20 m[3] izgrađenu na nekretnini katastarske oznake kat. čest. broj [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] u naselju Sveti Petar na moru, u iznosu od 7.129,20 kn.
4. Protiv osporavanog rješenja Općina Sveti Filip i Jakov, ovdje tužitelj, je pravodobno podnijela tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi iznosi kronologiju predmetne upravne stvari, navodeći da je poništenim rješenjem o komunalnom doprinosu izmijenjeno rješenje o razrezu komunalnog doprinosa tužitelja, KLASA: UP/I-350-06/14-01/148; URBROJ: 2198/19-03-14-4 22. listopada 2014., te da je obvezniku ED propisana obveza komunalnog doprinosa za manje zahtjevu slobodnostojeću stambenu zgradu obujma 1.188,20 m[3] izgrađenu na nekretnini katastarske oznake k. č. broj [katastarska čestica] nove izmjere k. o. [katastarska općina] u naselju Sveti Petar na Moru koja u postupku obnove zemljišnih knjiga nosi broj 1935 k. o. [katastarska općina], u iznosu od 87.926,80 kn, na koje rješenje je obveznica ED podnijela žalbu u kojoj ističe da nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa budući da je ista ishodila rješenje o izvedenom stanju, a obveza plaćanja komunalnog doprinosa da se u tom slučaju ne mora platiti, već da istu plaća isključivo obveznik koji gradi, dograđuje, nadograđuje ili rekonstruira građevinu, da je u obrazloženju pobijanog rješenja tuženika navedeno da je žalba osnovana, ali ne iz žalbenih razloga. Da tuženik u obrazloženju ističe kako je nedvojbeno, odnosno nesporno da je rješenje donijeto na temelju odredaba Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sveti Filip i Jakov, broj: 10/04, 15/05, 6/11, 4/12, 5/12 i 1/13) te kako je nedvojbeno da je ta Odluka prestala važiti te da iz navedenog tuženik izvlači zaključak kako je rješenje o komunalnom doprinosu donijeto na temelju nevažeće odluke radi čega se ne može ocijeniti zakonitim. Ujedno da se osvrće i na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu i činjenicu da istim nije propisana mogućnost izmjene rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju da obveznik koji je koristio pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja u nekom roku otuđi građevinu za koju je iskoristio pravo na djelomično oslobođenje. Tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju pogrešan stav tuženika o primjeni Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sveti Filip i Jakov, broj: 10/04, 15/05, 6/11, 4/12, 5/12 i 1/13, dalje: u tekstu Odluka) jer da je rješenje o razrezu komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-350-06/14-01/8; URBROJ: 2198/19-03-14-4 od 22. listopada 2014. godine, koje je izmijenjeno osporavanim rješenjem, nedvojbeno doneseno na temelju tada važeće Odluke o komunalnom doprinosu; da je Odluka u čl. 17.a propisivala u slučaju da obveznici komunalnog doprinosa stambeni prostor ili dio njega daruju ili prodaju ili otuđe na bilo koji način subjektu koji nema prebivalište na području [adresa] u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti rješenje, obvezni su platiti komunalni doprinos u visini oslobađanja, odnosno u njegovom punom iznosu. Da osnovano tuženik ističe da je rješenje nedvojbeno doneseno na temelju ove Odluke, ali da istovremeno potpuno neopravdano smatra da je Odluka prestala važiti i da se zbog toga rješenje ne može smatrati zakonitim. Tužitelj smatra da se rješenje koje je doneseno na temelju tada važeće Odluke o komunalnom doprinosu može izmijeniti samo na temelju te iste Odluke jer da se u postupku primjenjuje podzakonski propis koji je bio na snazi u vrijeme u kojem je službeno tijelo poduzimalo radnje, bez obzira što je isti propis u međuvremenu možda prestao važiti. Da je riječ o pravnom shvaćanju koje je odavno zauzeto u praksi najviših sudova, pa tako i u praksi Visokog upravnog suda, a koje pravno shvaćanje da je usvojeno na sjednici Imovinsko-pravnog odjela tog Suda još 19. studenog 2007.g. te da je ovakvo pravno stajalište potvrđeno od strane Visokog upravnog suda u više navrata. Tužitelj smatra da pritom da nisu od značaja ni prijelazne ni završne odredbe novodonesene Odluke o komunalnom doprinosu budući da je postupak u ovom slučaju nedvojbeno pokrenut 2014. godine, radi čega da je u postupku valjalo primijeniti tada važeću Odluku, a koji pravni stav da je izražen i u presudi Visokog upravnog suda RH posl. broj: Us-3575/2009-4 od 16. studenog 2011.g. Također da je za postupak izdavanja rješenja o komunalnom doprinosu zauzeto shvaćanje da je potrebno primijeniti podzakonski propis koji je na snazi u vrijeme pokretanja postupka, a navedeno mišljenje da je doneseno u vrijeme tada važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013, 147/2014, 36/2015), a koji da se ima primijeniti i u ovom postupku budući da je riječ o izmjeni postojećeg rješenja donijetog 2014. godine, dakle u vrijeme kad je spomenuti zakon bio na snazi te se poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi Visokog upravnog suda posl. broj: Usž 112/2017-2 od 4. svibnja 2017.g. Slijedom navedenog da je tuženik svoju odluku utemeljio na pogrešnom stavu, odnosno pogrešnom pravnom shvaćanju o vremenskoj primjeni podzakonskih propisa. Tužitelj smatra da bez obzira što je Odluka o komunalnom doprinosu prestala važiti, da se ista ima primjenjivati na postupke koji su započeti u vrijeme važenja odluke te da je stoga tuženik kao drugostupanjsko tijelo grubo povrijedio zakon na štetu tužitelja i to pogotovo imajući u vidu da žaliteljica u tom postupku, ED, ovakve razloge nije ni isticala u podnesenoj žalbi već da je Drugostupanjsko tijelo samoinicijativno po svom nahođenju odlučilo zauzeti stav bez obzira na navode istaknute u žalbi te donijeti rješenje kojim se pobijano rješenje tužitelja poništava, i to bez vraćanja predmeta na ponovno postupanje.
4.1. Tužitelj nadalje navodi da je razvidno da je žalba podnesena na rješenje o komunalnom doprinosu od strane žaliteljice ED u cijelosti neosnovana budući da ista navodi kako nije u obvezi plaćati komunalni doprinos jer da je samo ishodila rješenje o izvedenom stanju. Na stranu činjenica da se komunalni doprinos u spornom periodu plaćao te se i danas plaća za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, a sve sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama koji je direktno propisao obvezu plaćanja komunalnog doprinosa za nezakonito izgrađene zgrade, a u konkretnom slučaju je riječ o rješenju o razrezu komunalnog doprinosa koje je izmijenjeno. Da je obveznica prema prvotnom rješenju iskoristila pravo na djelomično oslobađanje te da je uplatila umanjeni iznos, stoga da su navodi iz prethodno podnesene žalbe obveznice ED kako po izdavanju rješenja o izvedenom stanju nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa u cijelosti nejasni, ali i neosnovani. Nadalje, ističe kako je Zakon o komunalnom gospodarstvu jasno propisano da će svako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donijeti odluku koja između ostalog mora sadržavati i opće uvjete i razloge zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima može odobriti djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa. Da je nedvojbeno da je člankom 17. tada važeće Odluke o komunalnom doprinosu propisano da će Općina Sveti Filip i Jakov djelomično osloboditi obveznika plaćanja komunalnog doprinosa koji ishoduje rješenje o izvedenom stanju stambene zgrade koju stalno koristi (legalizacija građevine prema Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama), a koji ima prebivalište na području [adresa] i to na način da će za svaku navršenu godinu neprekidnog prebivanja na području Općine Sv. Filip i Jakov dobiti popust od 9% od obračunate vrijednosti komunalnog doprinosa, s tim da je najviši popust 90% za stanovnike s prebivalištem u trajanju od 10 godina i više na području Općine Sv. Filip i Jakov. Jednako tako da je nedvojbeno da je Odlukom u članku 17.a propisano da ako obveznici komunalnog doprinosa stambeni prostor otuđe u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti rješenja o komunalnom doprinosu da su obvezni platiti komunalni doprinos u visini oslobađanja, odnosno u punom iznosu. Dakle, da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu dana potpuna sloboda tijelima jedinice lokalne samouprave u pogledu određivanja uvjeta i razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od plaćanja obveze komunalnog doprinosa, a uvjeti za oslobađanje u Odluci tužitelja da su izuzetno precizni, jasni i unaprijed definirani te da je Odlukom jasno naznačeno da obveznica ostvaruje pravo na djelomično oslobađanje pod naknadnim uvjetom da je obvezna, ukoliko nekretninu otuđi, platiti cjelokupan iznos u visini prethodnog oslobađanja. Da se uvjeti za djelomično oslobađanje razlikuju u odlukama pojedinih jedinica lokalne samouprave, međutim da nigdje ne stoji zabrana da se propišu naknadni uvjeti koje obveznik mora ostvariti da bi imao pravo na potpuno oslobođenje pa se kao primjer iz sudske prakse poziva na presudu Upravnog suda RH posl. broj: Us-1950/2006-7 od 23. rujna 2009. g. u kojoj je sud odlučivao o sličnom raskidnom uvjetu. Slijedom navedenog, da je drugostupanjsko tijelo postupilo samoinicijativno te da je bez valjanih razloga poništilo rješenje tužitelja te pritom pogrešno primjenjujući materijalno pravo, posebice vremensko važenje propisa na konkretan slučaj, radi čega je predložio da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika te mu naložiti da tužitelju naknadi trošak upravnog spora.
5. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 06. veljače 2023. u cijelosti osporio tužbene navode tužitelja te je ustrajao u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.
6. Rješenjem ovog Suda poslovni broj UsI-238/2023-4 od 2. veljače 2023. Sud je pozvao zainteresiranu osobu ED iz [adresa] da sudjeluje u predmetnom upravnom sporu u skladu s odredbom čl. 19. st. 3. Zakona o upravnim sporovima te joj je dostavljena tužba tužitelja te odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.
7. Zainteresirana osoba ED je ovom Sudu dostavila odgovor na tužbu 08. rujna 2023. kojim je u cijelosti osporila navode tužbe i tužbenog zahtjeva, u bitnom navodeći da bi usvajanje tužbenog zahtjeva na način na koji predlaže tužitelj predstavljalo povredu "načela zaštite stečenih prava" propisanu čl. 13. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21., dalje ZUP-a) sve iz razloga: 1. što se obveza utvrđena pravomoćnim upravnim rješenjem ne može izmijeniti bez zakonom propisanih razloga; da je predmetna izmjena već pravomoćnog rješenja novim rješenjem nezakonita, obzirom da je protivna čl. 13. ZUP-a kojim je propisano: "Odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Dakle, da bi se pravomoćno rješenje iz 2014. godine moglo izmijeniti samo i isključivo u slučaju propisanom zakonom; da Zakonima RH nije propisana ni jedna pravna osnova na temelju koje bi se rješenje iz 2014. moglo izmijeniti. Da tuženik pravilno utvrđuje u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 20. prosinca 2022. godine, kako ne postoje zakonske osnove za izmjenu pravomoćnog rješenja iz 2014. godine: "Uvidom u Zakon o komunalnom gospodarstvu nedvojbeno je da ne sadrži odredbe o mogućnosti poništenja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju da obveznik komunalnog doprinosa koji je koristio pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa u određenom/nekom roku od pravomoćnosti rješenja o komunalnom doprinosu na bilo koji način otuđi građevinu za koju je iskoristio pravo na djelomično oslobođenje". Također navodi da je pogrešna pravna logika tužitelja da se već pravomoćna rješenja mogu naknadno ukidati na temelju podzakonskih propisa koji su važili u vrijeme donošenja istih pravomoćnih rješenja, a koji podzakonski propisi su u međuvremenu i ukinuti. Također navodi da je pogrešno navedeno uvjerenje tužitelja jer da isti iz vida gubi da je postupak pravomoćno dovršen već 2014. godine. Iz razloga što pravomoćnim rješenjem iz 2014. godine nije propisan "pridržaj ukidanja", odnosno da predmetno rješenje iz 2014. godine ni u jednoj točci izreke: nije navodilo da puni obračun naknade iznosi 95.056,00 kn; nije navodilo da postoji "pridržaj ukidanja" ukoliko obveznik plaćanja daruje/proda/otuđi nekretninu na bilo koji način subjektu koji nema prebivalište na području [adresa] u roku od 10 godina od pravomoćnosti rješenja; nije navodilo način izračuna pune naknade; nije navodilo razloge za umanjenje naknade sa 95.056,00 kn na iznos od 10.081,20 kuna pozivanjem na odredbu tužitelja čl. 17. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sveti Filip i Jakov br. 01/13); nije navodilo uvjete ukidanja obračunatog iznosa naknade (ako se nekretnina otuđi u razdoblju od 10 godina), odnosno da je rješenje iz 2014. godine zakonito pravomoćno rješenje kojim je zainteresirana osoba stekla pravo ("stečeno pravo") na plaćanje iznosa naknade obračunate u visini od 7.129,20 kuna; da je zainteresirana osoba podmirila obvezu iz rješenja iz 2014. godine vjerujući kako je iznos naknade cjelovito i pravilno obračunat. Da je u istom kontekstu bitno naglasiti kako sudska praksa koju u spis dostavlja tužitelj Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-1950/2006 od 23. rujna 2009. godine nije relevantna za ovaj predmet jer da su u navedenom predmetu samim rješenjem bili propisani uvjeti oslobođenja - što ovdje nije slučaj, pa da se u svakom slučaju predmetne odluke ne bi ni mogle primijeniti na činjenice ovog predmeta
7.1. Da su čl. 17. Odluke 10/14 tužitelja određene osobe koje su dužne platiti komunalni doprinos u visini oslobođenja, na način da je puni iznos komunalnog doprinosa/u visini oslobođenja dužna platiti isključivo osoba koja dograđuje, nadograđuje ili rekonstruira građevinu ako stambeni prostor ili dio njega daruje ili proda ili otuđi na bilo koji način subjektu koji nema prebivalište na području [adresa], a da zainteresirana osoba nije gradila, dograđivala, nadograđivala ili rekonstruirala građevinu. Da je zainteresiranoj osobi rješenjem iz 2014. godine određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa iz drugih razloga i to radi ishođenja rješenja o izvedenom stanju za stambenu zgradu koju stalno koristi, a sukladno čl. 22. Zakon o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" br. 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje ZPNIZ). Slijedom navedenog, a obzirom da zainteresirana osoba nije osoba (subjekt) na koju se može primijeniti određenje obveznika plaćanja iz članka 17. Odluke 10/04 i članka 17.a Izmjene Odluke 15/05 jer ista nije obveznica komunalnog doprinosa s osnova gradnje, dograđivanja, nadograđivanja i/ili rekonstrukcije građevine, već s osnova ishođenja rješenja o izvedenom stanju, da se odluke tužitelja ne bi ni mogle primijeniti na činjenice ovog predmeta. Stoga je predložila da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da naloži tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora.
8. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 7. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe su ustrajali u svojim do sada iznijetim navodima, kako u tužbi, tako i u odgovoru na tužbu.
9. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje.
10. Opunomoćenik tužitelja i zamjenik opunomoćenika zainteresirane osobe su popisali i zatražili naknadu troškova spora.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/II- 363-03/22-0003/0026, URBROJ: 2181/1-10/13-22-0002 od 12. svibnja 2022. godine.
13. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Općine Sveti Filip i Jakov, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-350- 06/14-01/148, Urbroj: 2198-19-03-01/03-22-5 od 4. studenoga 2022. godine, donesenim po službenoj dužnosti, izmijenjeno pravomoćno Rješenje o razrezu komunalnog doprinosa ED iz [adresa], Klasa: UP/I-350-06/14- 01/148, Urbroj: 2198/19-03-14-4 od 22. listopada 2014., na način sadržan u citiranom rješenju, a sve pozivom na odredbu čl.17.a Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom doprinosu(Službeni glasnik Općine Sveti Filip i Jakov, broj: 21/05).
14. Među strankama je isključivo sporno može li se pravomoćno rješenje o razrezu komunalnog doprinosa ED iz [adresa], Klasa: UP/I-350- 06/14-01/148, Urbroj: 2198/19-03-14-4 od 22. listopada 2014. izmijeniti na temelju podzakonskog akta koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, ali je u međuvremenu preostao važiti, odnosno na temelju Odluke o komunalnom doprinosu koja više nije na snazi.
15. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o primjeni i tumačenju odredbe čl. 17.a Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sv. Filip i Jakov, broj: 15/05.) kojom je propisano ako obveznici komunalnog doprinosa stambeni prostor ili dio njega daruju ili prodaju ili otuđe na bilo koji način subjektu koji nema prebivalište na području [adresa] u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti rješenja o komunalnom doprinosu obavezan je platiti komunalni doprinos u visini oslobađanja odnosno u punom iznosu komunalnog doprinosa.
16. Tužitelj smatra i mišljenja je da se navedena podzakonska odredba u konkretnom slučaju ima primijeniti i pored činjenice što predmetna Odluka više nije na snazi te se poziva na upravnosudsku praksu koju je priložio uz tužbu.
17. Tuženik i zainteresirana osoba su pak mišljenja kako odredbu čl. 17.a predmetne Odluke koja više nije na snazi, a koja činjenica među strankama nije sporna, nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju budući da Zakon o komunalnom gospodarstvu ne sadrži odredbu o mogućnosti poništenja, ukidanja ili izmjene pravomoćnog rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju da obveznik komunalnog doprinosa koji je koristio pravo na djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa u određenom roku od pravomoćnosti rješenja o komunalnom doprinosu na bilo koji način otuđi građevinu za koju je iskoristio pravo na djelomično oslobođenje.
18. S navedenim pravnim shvaćanjem se u potpunosti slaže i ovaj Sud budući da je odredbom čl. 78. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18) propisano:
(1) Upravno tijelo izmijenit će po službenoj dužnosti ili po zahtjevu obveznika komunalnog doprinosa odnosno investitora ovršno odnosno pravomoćno rješenje o komunalnom doprinosu ako je izmijenjena građevinska dozvola, drugi akt za građenje ili glavni projekt na način koji utječe na obračun komunalnog doprinosa. (2) Rješenjem o izmjeni rješenja o komunalnom doprinosu u slučaju iz stavka 1. ovoga članka obračunat će se komunalni doprinos prema izmijenjenim podacima i odrediti plaćanje odnosno povrat razlike komunalnog doprinosa u skladu s odlukom o komunalnom doprinosu u skladu s kojom je rješenje o komunalnom doprinosu doneseno.
(3) Obveznik komunalnog doprinosa odnosno investitor u slučaju iz odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka nema pravo na kamatu od dana uplate komunalnog doprinosa do dana određenog rješenjem za povrat doprinosa.
19. Dakle, u skladu s citiranom odredbom čl. 87. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu te pored nesporne činjenice da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sv. Filip i Jakov, broj: 15/05.) kojom je bilo propisano ako obveznici komunalnog doprinosa stambeni prostor ili dio njega daruju ili prodaju ili otuđe na bilo koji način subjektu koji nema prebivalište na području [adresa] u roku od 10 godina od dana pravomoćnosti rješenja o komunalnom doprinosu, obveznik je obavezan platiti komunalni doprinos u visini oslobađanja odnosno u punom iznosu komunalnog doprinosa, više nije na snazi, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 22.Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sv. Filip i Jakov, broj: 13/18) kojom je u odredbi čl. 22. propisano da postupci po Odluci o Komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Općine Sv. Filip i Jakov, broj: 5/15 i 5/18) započeti do stupanja na snagu ove Odluke, dovršit će se prema odredbama te Oduke, dok je odredbom čl. 23. iste Odluke propisano da na dan stupanja ove odluke prestaje važiti Odluka o komunalnom doprinosu Službeni glasnik Općine Sv. Filip i Jakov, broj: 5/15 i 5/18), to nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nisu od značaja ni prijelazne ni završne odredbe novodonesene Odluke o komunalnom doprinosu.
20. Dakle, slijedom svega naprijed navedenog, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari osporavano rješenje se ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost, ni zakonitost osporavanog rješenja, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.
21. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 31. stavku 2. ZUS-a.
22. Odredbom čl. 147. st. 1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
23. Kako tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenice tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
24. Odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
Stavkom 2., istog članka, je propisano da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
25. Kako je zainteresirana osoba uspjela u sporu, a s obzirom na činjenicu da se prema odredbi članka 144. st. 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, da je u međuvremenu stupila nova Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) koja je na snazi od 25. studenog 2023., da je vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife 2,00 eura, te da Tbr. 52. t. 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, to je opunomoćeniku zainteresirane osobe valjalo priznati trošak za sastav odgovora na tužbu od 08. rujna 2023. te za zastupanje na ročištu pred ovim sudom 07. veljače 2025., za svaku radnju po 500 bodova odnosno po 1.000,00 eura, uvećano za iznos PDV-a od 25 % odnosno 500,00 eura, odnosno sveukupan iznos od 2.500,00 eura. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
U Splitu 10. ožujka 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opun. tužitelja
- tuženiku
- opunom. zainteresirane osobe
- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura i za presudu 66,36 eura, po pravom.
- tuženiku povrat spisa t. tijela, po pravom.
- u spis
- kal. do 15.05.2025.
