REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-501/2023-17

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EIG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku EI, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, iz Zagreba, Ulica Damira Tomljanovića – Gavrana 11, zastupan po punomoćniku AI iz Odvjetničkog društva Nadramija i Partneri d.o.o., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha na novčanim sredstvima tužitelja AIG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pokrenuta pred Financijskom agencijom dana 4. listopada 2022. godine, po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417, na temelju zadužnice, izdane i ovjerene 11.6.2007. kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, posl. br. OV- 19064/07.

II Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tužitelju AIG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovršnog postupka isplati iznos od 124,43 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2025.g. pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića -Gavrana 11, OIB: 17863542417 da tužitelju AIG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.099,54 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2025. godine pa do isplate, po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj AIG zastupan po punomoćniku EI odvjetniku iz [adresa] podnio je tužbu protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o. Zagreb radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je, kao ovršenik, od Financijske Agencije (u daljnjem tekstu: „FINA“) saznao da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine, i to sukladno članku 209. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: „OZ“). Naplatu je zatražio tuženik, kao ovrhovoditelj, temeljem ovršne isprave – zadužnice, izdane i ovjerene 11.6.2007.g. kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, posl. br. OV-19064/07 („Ovršna isprava/Osnova za plaćanje“).

3. Tužitelj je dana 30. siječnja 2023.g. Općinskom sudu u Osijeku podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sukladno članku 210. OZ-a. Shodno tome, naslovni Sud je dana 20. veljače 2023. g. donio zaključak, br. Ovr-331/2023-6, kojeg je tužitelj zaprimio 22. veljače 2023.g., a kojim je uputio tužitelja, kao ovršenika, da u daljnjem roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

4. Tužitelj je istakao kako tuženikov zahtjev za izravnu naplatu nije dopušten. Naime, predmetna Osnova za plaćanje već je bila upisana u Očevidnik FINA-e, s datumom primitka 20. listopada 2011.g., ali je FINA sukladno odredbi članka 12. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18 i 02/20, 46/20 i 47/20, u daljnjem tekstu: „ZPONS“) prestala izvršavati Osnovu za plaćanje, i to s datumom 24. ožujka 2020.g..

5. Prema zaključku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od dana 27. studenoga 2019.g., br. Su-IV-245/2019-3 (točka 6. Zapisnika), nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja/tuženika da FINA, nakon što je na temelju čl. 12. ZPONS-a prestala postupati po Osnovi za plaćanje i istu izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedenu i istu Osnovu za plaćanje upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istoj. Takvo stajalište potvrđeno je i u recentnoj sudskoj praksi.

6. Predmetna ovrha čiju provedbu zahtijeva ovrhovoditelj/tuženik je nedopuštena, sve sukladno članku 50. stavku 1. točki 7., a zatim točkama 9. i 10. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavkom 2. OZ-a. Radi se, naime, o trajnoj nemogućnosti da se zbog postojanja ovršno materijalno-pravnog razloga (čl. 12. ZPONS-a) radi ostvarenja tražbine tuženika /ovrhovoditelja traži ovrha na novčanoj tražbini po računu ovršenika sada tužitelja. Na ovaj razlog Sud pazi i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 50. OZ-a.

7. Potrebno je utvrditi smisao i svrhu donošenja navedene odredbe i njezin cilj, a on se sastoji u tome da ovrhovoditelj/tuženik ne može, nakon što je Osnova za plaćanje isknjižena temeljem članka 12. ZPONS-a, ponovno tražiti od FINA-e da upiše navedenu Osnovu za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, odnosno takva ovrha je nedopuštena.

8. Prema članku 12. stavcima 2. i 3. ZPONS-a propisane su iznimke u postupanju FINA, što nije ispunjeno u konkretnom slučaju, a niti jedna druga zakonska odredba ne propisuje bilo kakvu daljnju iznimku od načina postupanja FINA-e propisanog odredbom čl. 12. st. 1. ZPONS-a, niti predviđa mogućnost da se FINA-i ponovno dostavlja ista osnova za plaćanje u istom postupku izravne naplate, odnosno da joj se naloži da istu osnovu za plaćanje ponovno zavede u redoslijed naplate u Očevidnik u kojem je bila uvrštena do trenutka prestanka izvršavanja osnove za plaćanje, pa stoga nema nikakve dvojbe da je prestankom izvršenja osnove u skladu s odredbom članka 12. stavak 1. ZPONS -a ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća i da ju je nedopušteno provoditi na način kako je to zatražio ovrhovoditelj/tuženik.

Iz zahtjeva za izravnu naplatu vidljivo je kako ovrhovoditelj/tuženik podnosi zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, što je, zbog svih gore iznesenih razloga, nedopušteno.

9. Tužitelj ističe kako je nastupila zastara potraživanja ovrhovoditelja/tuženika, sukladno članku 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22 i 156/22; u daljnjem tekstu: „ZOO“). Naime, na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika/ovršenika/tužitelja samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.g.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Takav stav zauzet je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenog 2018.g.: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

10. Ako se uzme u obzir da je ovrhovoditelj/tuženik prvobitno podnio zadužnicu na naplatu 20.10.2011.g., s kojim datumom je prekinuo zastaru, rok zastare je ponovno počeo teći 21.10.2011.g. jer naplata tražbine nije uspjela zbog nedostatka novčanih sredstava na računu ovršenika. Kako je zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelj podnio 04.10.2022.g., odnosno protekom roka od 5 godina od prekida zastare, nastupila je zastara njegovog potraživanja. U prilog navedenom stajalištu, dostavlja se Sudu i recentna sudska praksa u sličnoj činjeničnoj situaciji. Također, nastupio je apsolutni rok zastare od 10 godina.

11. Tuženik nije dostavio niti jedan dokaz uz zahtjev za izravnu naplatu na temelju kojeg pravnog posla i kada je došlo do prijenosa tražbine na njega, pa tužitelj stavlja i prigovor promašene aktivne legitimacije na strani ovrhovoditelja/tuženika jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 32. stavka 1. OZ-a da bi se ovrha mogla odrediti na prijedlog i u korist ovrhovoditelja/tuženika koji u zadužnici nije označen kao vjerovnik. Nadalje, ovrhovoditelj/tuženik nije ovlašten tražiti provedbu ovrhe na temelju predmetne zadužnice jer u vrijeme ovjere potpisa na zadužnici nije postojao kao pravna osoba, nije bio upisan u sudski registar, te on nije bio u bilo kakvom obveznom odnosu s tužiteljem, a niti jednom ispravnom ne dokazuje prijenos prava iz zadužnice. Tuženik je osnovan tek dana 28. 9. 2010.g., a zadužnica je izdana 11. 6. 2007.g.. Također, za istaknuti je Sudu kako tuženik uopće ne iznosi činjenicu o tome kad je dospjela njegova tražbina iz osnovnog pravnog posla, a također ni ne dostavlja zadužnicu u izvorniku ili ovjerenoj preslici.

12. Tužitelj je svoje navode potkrijepio sljedećom dokumentacijom: zahtjevom za izravnu naplatu koji nosi datum 4. listopada 2022.g., preslikom Zadužnice od 11. lipnja 2007.g. kao i ovjerom potpisa javne bilježnice Mirjane Borić iz Osijeka, Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje od strane FINA-e od 19. siječnja 2023.g., Potvrdu FINA-e o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem čl. 12. ZPONS od 19. siječnja 2023.g., kao i Specifikaciju o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje, Izvodom iz Zapisnika Građanskog odjela VSRH Su-IV-245/2019-3 od 27. studenog 2019.g., Izvodom iz zapisnika VSRH Građanskog odjela Su-IV-4/18-17 od 19. studenog 2018.g.

13. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je istakao prigovor mjesne nenadležnosti jer se radi o pravnoj osobi na području Zagreba čija je adresa u Zagrebu. Tuženik je osporavao tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te je odbacio navode tužitelja kao neosnovane i nedopuštene. Tuženik ističe kako je došlo do prekida zastare radnjama vjerovnika i to aktiviranjem Zadužnice od strane OTP banke d.d. 20. listopada 2011.g. sve do njenog isknjiženja uslijed neplaćanja 2018.g. nakon čega ponovno ovrhovoditelj može podnijeti zadužnicu na naplatu.

14. Tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu kako tuženik nije dostavio dokaz o prijenosu tražbine na njega na način kako je to propisano čl. 183. st. 4. OZ-a. Tužitelj ističe kako je na tuženiku teret dokaza sukladno čl. 219. st. 1. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, ovrhu treba proglasiti nedopuštenom iz razloga jer tuženik nije aktivno legitimiran na pokretanje ovrhe protiv tužitelja. Tuženik nije dostavio Ugovor o kreditu broj 070611319871 sklopljen 11. lipnja 2007.g., kako bi se moglo utvrditi dospijeće tražbine. Zadužnica je apstraktni pravni posao, te se dospijeće tražbine iz zadužnice mora vezati uz dospijeće tražbine iz osnovnog pravnog posla, jer je zadužnica izdana kao sredstvo osiguranja. Tuženik ne samo što ne dokazuje prijenos tražbine na njega, nego se ne zna je li ugovor raskinut, ako je – kada, ako nije radi se o anuitetima koji zastarijevaju u roku od tri godine, kao povremena davanja, (čl. 226. ZOO).

15. Tužitelj ističe kako je tražbina tuženika u cijelosti naplaćena i to izvansudskom ovrhom na plaći tužitelja. Tužitelj se poziva na dopis HZMO Područne službe u Osijeku Klasa: 140-01/23-24/03266194266, Ur.broj 341-12-08/2-23-67729 od 31. siječnja 2023.g. u kojem je navedeno kako HZMO ne provodi ustegu za Svea Ekonomi d.o.o. s obzirom da je prema evidencijama zavoda potraživanje podmireno. Uz navedeni dopis dostavljena je izjava o suglasnosti za zapljenu primanja od 11. lipnja 2007.g. ovjerena kod javne bilježnice Mirjane Borić iz Osijeka broj Ov-19069/07 iz koje je vidljivo kako je dana kao osigurane za naplatu iste one tražbine navedene u zadužnice priložene uz zahtjev za izravnu naplatu – Ugovor o kreditu zaključen 11. lipnja 2007.g.

Tužitelj je uz navode o podmirenju duga prema tuženiku i dostavio dopis HZMO od 25. siječnja 2023.g. iz kojeg je vidljivo da je prema evidencijama Zavoda potraživanje tužitelja prema tuženiku podmireno, pa se više ne provodi ustega na mirovini tužitelja.

16. Sud je službenim putem pribavio podatke od HZMO Područna služba u Osijeku, te je 15. studenog 2024.g. dobio odgovor da je u HZMO Područna služba u Osijeku vršena zapljena mirovine tužitelju EIG temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu od 11. lipnja 2007.g. kao i Ugovora o kreditu koji je ovjeren kod javne bilježnice Mirjane Borić u Osijeku broj OV-19069/07 od 11. lipnja 2007.g.. Zavod je zaprimio 26. veljače 2010.g. i 15. studenog 2017.g. od ovrhovoditelja OTP banke d.d. Zadar te od mirovine za ožujak 2010.g. do mirovine za siječanj 2018.g. u korist ovrhovoditelja ustegnuo iznos od 3.320,63 EUR. Zavod je nastavio vršiti pljenidbu temeljem iste izjave o suglasnosti od mirovine za veljaču 2018.g. u korist RETURN TO BUSINESS d.o.o. Zagreb kao novog ovrhovoditelja, na temelju Ugovora o cesiji s prvim ovrhovoditeljem i Izvatka iz poslovnih knjiga o postojanju nepodmirene tražbine. U korist novog ovrhovoditelja Zavod je do travnja 2022.g ukupno ustegnuo iznos 33.039,55 EUR. Dana 15. rujna 2022.g. Zavod je zaprimio obavijest o otkupu potraživanja temeljem Ugovora o cesiji i Ugovora o prijenosu osnova za plaćanje ovjeren pod brojem OV-717/22 i OV-719/22, na temelju kojih je Return To Business prenio svoja dospjela i nepodmirena potraživanja u korist Svea Ekonomi d.o.o. te je isti zahtjevu priložio dokumentaciju i obavijest o otkupu potraživanja od 1. veljače 2022.g. i novi Izvadak iz poslovnih knjiga sa preostalim otkupljenim dugom u iznosu od 1.710,86 EUR, po čemu je Zavod u cijelosti i postupio i uputio ga u korist Svea Ekonomi d.o.o. u razdoblju od listopada 2022. g. do prosinca 2022.g

17. Nakon provedenog postupka i analize svih dokaza kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da su navodi tužitelja osnovani. Tužitelj je tražio da se ovrha na novčanim sredstvima proglasi nedopuštenom pokrenuta pred FINA-e 4. listopada 2022.g. po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika Svea Ekonomi d.o.o. na temelju zadužnice izdane i ovjerene kod javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka dana 11. lipnja 2007.g. pod brojem OV-19064/07. Tužitelj također potražuje troškove ovršnog postupka u iznosu od 124,43 EUR zajedno sa zateznim kamatama kao i troškove ovog parničnog postupka.

18. Tužitelj se poziva na Zapisnik Građanskog odjela VSRH od 27. studenog 2019.g. gdje je usvojen zaključak koji glasi: "nije dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA-e, nakon što je na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima prestala postupati po Rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika, ponovno navedeno Rješenje o ovrsi upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome" . Sud smatra da tuženik ranije ovršenik nije mogao podnijeti novi prijedlog za provedbu ovrhe nakon što je FINA prestala postupati po Rješenju o ovrsi i isto izbrisala iz Očevidnika. Ovakav stav je jasan prema zaključku VSRH na koji se pozvao tužitelj.

19. Tužitelj se također osnovano pozvao i na dopis HZMO Područna služba u Osijeku iz kojeg proizlazi da je dugovanje tužitelja prema tuženiku podmireno. Sud je službenim putem pribavio očitovanje HZMO Osijek gdje je detaljno opisano kako je Zavod postupao na temelju zahtjeva za zapljenu i temeljem Izjave o suglasnosti o zapljeni Ugovora o kreditu. Zavod je vršio zapljenu na mirovini tužitelja od ožujka 2010.g. do siječnja 2018.g. kada je tužitelju ustegnut iznos 3.320,63 EUR, a dug se odnosi prema OTP banci d.d. Zadar. 2018.g. Zavod je nastavio vršiti pljenidbu mirovine u korist novog ovrhovoditelja Return To Business koji je otkupio dug temeljem Ugovora o cesiji od prvog ovrhovoditelja. U korist novog ovrhovoditelja zavod je do travnja 2022.g. ustegnuo tužitelju iznos od 33.039,55 EUR. Nakon toga Zavod je zaprimio obavijest o otkupu potraživanja temeljem Ugovora o cesiji i Ugovora o prijenosu dana 15. rujna 2022.g. temeljem kojeg je Return To Business prenio svoja dospjela i nepodmirena potraživanja u korist Svea Ekonomi d.o.o.. Zavod je naveo kako je u cijelosti postupio prema potraživanju novog vjerovnika od 1. veljače 2022.g. u iznosu od 1.710,86 EUR, po čemu je Zavod i u cijelosti postupio u korist Svea Ekonomi d.o.o. u razdoblju od listopada 2022.g. do prosinca 2022.g. Slijedom naprijed navedenog proizlazi da je tuženik svoje potraživanje od tužitelja naplatio putem HZMO, te je neosnovano da isto potraživanje traži i putem FINA-e izravnom naplatom čemu se protivio tužitelj u podnesenoj tužbi koju je sud u cijelosti prihvatio osnovanom.

20. Kako je tužitelj uspio u tužbi tuženik mu je dužan podmiriti troškove parničnog postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a u iznosu od 1.099,54 EUR. Troškovi parničnog postupka sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, sastava obrazloženog podneska 200,00 EUR, zastupanja na dva ročišta svako po 200,00 EUR, te pripadajućeg PDV-a od 200,00 EUR što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, kao i troškove sudske pristojbe na tužbu 33,18 EUR, te pristojbe na presudu od 66,36 EUR, pa sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 1.099,54 EUR koje je tuženik dužan platiti u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja 10. ožujka 2025.g. pa do isplate.

21. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 10. ožujka 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 10. ožujka 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika