REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-389/2024-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Dobrila Primorac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po posebnoj skrbnici EJ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Donja Stubica, radi odluke o tome s kojim će roditeljem mlt. dijete stanovati, o osobnim odnosima, roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, nakon glavne rasprave zaključene 19. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, a u odsutnosti tužiteljice osobno, tuženika, posebne skrbnice i predstavnika Područnog ureda Donja Stubica, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka, mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovati će s majkom SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi stanovanja majke.

II. Osobni odnosi mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati će se pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijali rad, Područni ured Donja Stubica, jednom tjedno, srijedom, od 17:00 do 19:00 sati u kućanstvu oca, na način da majka dovodi dijete k ocu i dolazi po njega po završetku osobnih odnosa.

II.I. Osobni odnosi određuju se u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Donja Stubica imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.

III. Majka SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb za mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim se odnosi na odluke o zdravlju i obrazovanju (uključujući upis u vrtić i izvanškolske aktivnosti).

IV. Nalaže se ocu IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi za uzdržavanje mlt. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za mjesec studeni 2023. povrh iznosa od 60,00 EUR dodatni iznos od 112,67 EUR, za mjesec prosinac 2023. povrh iznosa od 60,00 EUR dodatni iznos od 112,67 EUR, za mjesec siječanj 2024. povrh iznosa od 60,00 EUR dodatni iznos od 112,67 EUR i za mjesec veljaču 2024. povrh iznosa od 60,00 EUR dodatni iznos od 112,67 EUR, kao i da počevši od 01. ožujka 2024. do 26. travnja 2024. plaća mjesečni iznos od 172,67 EUR, a od 27. travnja 2024. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 195,16 EUR, do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje do 29. prosinca 2023. teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke d.d.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za uzdržavanje mlt. FJ povrh dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 300,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Ovdje parnične stranke su kao predlagatelji 15. studenoga 2023. podnijeli ovome sudu sporazumni prijedlog za potvrdu Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 19. rujna 2023. u odnosu na zajedničko dijete mlt. FJ, rođenog u izvanbračnoj zajednici roditelja 26. veljače 2020. Prema sadržaju Plana mlt. dijete će stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose svaki vikend od subote od 10:00 do nedjelje u 19:00 sati, polovicu školskih praznika i svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan na način da otac dolazi po dijete na adresu stanovanja majke i djeteta, a majka dolazi po dijete kod oca po završetku osobnih odnosa; te će otac za uzdržavanje mlt. djeteta doprinositi iznos od 60,00 EUR mjesečno.

1.1. Uz prijedlog je dostavljeni rodni list mlt. djeteta, izviješće o obveznom savjetovanju i Plan od 19. rujna 2023.

2. Kraj činjenice da je iznos uzdržavanja od 60,00 EUR ispod granice zakonskog minimuma za dijete dobi mlt. FJ prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 48/23) i dalje, kraj činjenice da je predlagateljica prema sadržaju zapisnika s ročišta od 19. veljače 2024. obavijestila sud da je nedavno došlo do nasilja oca djeteta IJ spram nje i mlt. FJ, ovosudnim je rješenjem R1 Ob-2655/23 od 28. veljače 2024. obustavljen izvanparnični postupak radi potvrde plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi; riješeno je da će postupak dalje nastaviti kao parnični postupak o roditeljskoj skrbi te je pozvana tužiteljica ŠJ uskladiti prijedlog s odredbama Zakona o parničnom postupku o sadržaju tužbe.

2.1. Podneskom od 18. ožujka 2024. tužiteljica je podnijela tužbu radi uređenja cjelokupnog sadržaja roditeljske skrbi, uređenu podneskom od 18. srpnja 2024. U tužbi od 18. ožujka 2023. navodi da je s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala pet godina i tijekom koje je zajedno s mlt. FJ i djetetom iz ranijeg braka, mlt. MJ, bila izložena psihičkom i fizičkom nasilju od strane tuženika uslijed kojega je s djecom u nekoliko navrata napuštala zajednicu i ponovno se vraćala vjerujući da će se partner popraviti. Nakon ponovljene epizode nasilja i uvidjevši da kod tuženika nema pomaka na bolje, odlučila je s djecom trajno napustiti izvanbračnu zajednicu te se vratila u obiteljsku kuću svojih roditelja. Protekom tri mjeseca od odlaska se tuženik javio da bi vidio mlt. FJ te mu je dopustila viđanje djeteta u prisutnosti njenih roditelja obzirom ona tuženika nije željela vidjeti. Osobni odnosi su se tako ostvarivali jedno vrijeme sve dok tuženik u prisutnosti djeteta nije bio pod utjecajem alkohola, počeo je dijete plašiti sa čudovištima, vikao je na njega, a jednom ga je zbog nehotice potrganog punjača udario po guzici. Kako je dijete počelo dolaziti kući preplašeno govoreći da više ne želi ići kod tate, odlučila je sve prijaviti policiji. Nakon što je dala izjavu vezano uz nasilje u obitelji, od strane policije je upućena da ona i dijete s tuženikom ne smiju imati nikakav kontakt i da o svakom pokušaju tuženika da im se približi obavijesti policiju. Tužbenim je zahtjevom predložila sudu donošenje odluke prema kojoj će mlt. FJ stanovati s njom, odluku prema kojoj će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb za dijete i kojom će se naložiti tuženiku da za uzdržavanje djeteta doprinosi iznosom od 170,00 EUR. U dopuni tužbe od 18. srpnja 2024. predlaže da se osobni odnosi djeteta i oca ostvaruju jedan dan u tjednu u trajanju od dva sata pod nadzorom stručne osobe i u prostoru Centra za socijalnu skrb, predlaže ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u dijelu odluka o zdravlju, obrazovanju, upisu u vrtić, izvanškolskim i drugim aktivnostima te naložiti tuženiku da za uzdržavanje djeteta doprinosi iznos od 300,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe. U podnesku je navela da se protiv tuženika vode kazneni postupci radi povrede djetetovih prava iz čl. 177. st.2. KZ-a na štetu mlt. FJ i mlt. MJ; radi prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ-a te nasilja u obitelji iz čl. 179 KZ-a na njezinu štetu; da tuženik ne doprinosi uzdržavanju djeteta i da s njim ne može postići dogovor oko najosnovnijih stvari vezanih uz upis u vrtić, zdravlje.

3. Tuženik je u očitovanju na tužbu naveo kako osporava sve optužbe iz tužbe jer da je riječ o neistinama koje je spreman dokazati te da se protivi zahtjevu tužiteljice za samostalnom roditeljskom skrbi jer da za to nema osnove.

4. Mlt. FJ je u ovome postupku zastupan po posebnoj skrbnici EJ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u prijedlog i mišljenje nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad (čl. 416. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne Novine" broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ-a) od 23. svibnja 2024. i slijedne dopune od 20. rujna 2024. i 10. siječnja 2025., od Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu su pribavljeni podatci o poduzetim radnjama povodom posebnog izviješća PP Donja Stubica u pravnoj stvari ovdje stranaka, saslušane su stranke, pribavljeno je očitovanje posebne skrbnice mlt. djeteta te su temeljem odredbe čl. 313. st. 2. ObZ-a pribavljeni podaci relevantni za odluku o uzdržavanju. S mlt. TJ zbog niske kronološke dobi nije proveden razgovor (čl. 360. st. 4. ObZ-a).

6. Uvidom u prijedlog i mišljenje Zavoda utvrđeno je da se temelji na razgovorima sa ovdje strankama, sestrom tuženika, kćeri tužiteljice iz ranijeg braka, razgovorom sa ocem tužiteljice, kao i na rezultatima provedenog psihologijskog testiranja.

6.1. Iz izviješća od 23. siječnja 2024. slijedi da su ovdje stranke roditelji mlt. FJ, rođenog **.**.2020. u izvanbračnoj zajednici roditelja koja je trajala od 2018. do svibnja 2023. Majka ZJ, rođena **.**.1985. , iz ranijeg braka s PJ, sklopljenog 2015., a razvedenog 2018. ima jedno dijete, mlt. MJ, rođenu **.**.2016. i u trenutku sastavljanja mišljenja (svibanj 2024.) učenicu 1. razreda osnovne škole. Majka ZJ je zvanjem frizerka, ima ostvarenih 10 godina radnog staža na poslovima različitim od zvanja. Aktualno je nezaposlena. Od prestanka izvanbračne zajednice zajedno s mlt. MJ i mlt. FJ stanuje na katu obiteljske kuće u vlasništvu njene majke, u zasebnom stambenom prostoru. U obiteljskoj kući osim roditelja žive i njezina braća. Otac IJ, rođen **.**.1977. po zvanju je trgovac, nezaposlen u trenutku obrade stranaka u svibnju 2024. kada je iznosio da povremeno radi „na crno“ baveći se građevinom, drvima i slično. U trenutku iskazivanja pred ovim sudom je bio zaposlen u društvu Breber gradnja s polovicom radnog vremena. Stanuje sa sestrom ĐJ u obiteljskoj kući u vlasništvu sestara ĐJ i S. U evidenciji Zavoda se javlja 2013. kada je zaprimljeno rješenje Kaznionice u Valturi kojim se uvjetno otpušta s izdržavanja kazne zatvora od 8 mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 209. KZ-a (presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-330/11, K-474/10 od 15. studenoga 2012.); u srpnju i listopadu 2017. u predmetu nasilja u obitelji spram sestre ĐJ u prisutnosti mlt. MJ i mlt. FJ, time da su glede potonjeg prekršaja IJ i ĐJ oslobođeni optužbe zbog nedostatka dokaza (rješenje Općinskog suda u Zlataru, SS Donja Stubice Pp-1697/21).

6.2. Iz izviješća Zavoda i dovodeći isti u svezu s tada prijedlogu priloženim izviješćem o obveznom savjetovanju od 21. rujna 2023. slijedi da je postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja ostalih sudskih postupaka u odnosu na mlt. FJ pokrenula majka ZJ u kolovozu 2023. Nitko od roditelja tada nije iznosio tvrdnje o nasilju u obitelji, a roditelji su se tada sporazumjeli oko cjelokupnog sadržaja roditeljske skrbi na način da će mlt. FJ stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose svaki vikend od subote do nedjelje, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan te polovicu svih školskih praznika. Dana 27. prosinca 2023. se majka ŠJ telefonskim putem obratila Zavodu iznoseći o neostvarivanju osobnih odnosa vikend ranije radi tuženikove alkoholiziranosti, a u slijednim razgovorima u Zavodu je iznijela navode o fizičkom i psihičkom nasilju tuženika spram nje i mlt. FJ te mlt. MJ tijekom trajanja izvanbračne zajednice, koji su navodi od strane Zavoda proslijeđeni policiji, dok je sama majka ŠJ **.**.2024. u PP Donja Stubica podnijela i kaznenu prijavu protiv oca IJ zbog kaznenih djela nasilje u obitelji iz čl 179. KZ-a, prijetnja iz čl. 139. st.2. i 3. počinjena na njezinu štetu i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i 3. KZ-a na štetu mlt. FJ i mlt. MJ. Premda je majka ZJ u razgovoru sa djelatnicima stručnog tima Zavoda iznosila da su joj u PP Donja Stubica dali informaciju kako niti ona niti mlt. djeca ne smiju komunicirati s IJ, u dopuni očitovanja Zavoda od 20. rujna 2024. se navodi kako je od strane navedene policijske postaje dobivena pisana obavijest prema kojoj IJ nisu izrečene mjere opreza u odnosu na SJ, mlt. FJ ili mlt. MJ.

6.3. Prema sadržaju provedene obrade stranaka i razgovora s uvodno navedenim osobama, stručni tim Zavoda zaključuje da je do prekida izvanbračne zajednice ovdje stranaka došlo u svibnju 2023. kada je majka SJ s mlt. FJ i mlt. MJ otišla iz zajedničkog kućanstva. Majka SJ je iznosila da je do prekida izvanbračne zajednice došlo zbog Sinišine konzumacije alkohola i nasilja u obitelji; navodila je da je IJ bio gotovo svaki dan pod utjecajem alkohola te da je često dolazilo do konflikata između njega i njegove sestre jer IJ nije želio raditi oko kuće, dok da je između njih dolazilo do konflikata jer da je IJ bio ljubomoran, optuživao ju je „da se kurva“; nije joj pomagao u brizi oko djeteta, vrijeme je pretežno provodio u kafiću te je često bio u alkoholiziranom stanju. Otac IJ je pak u razgovoru sa djelatnicima Zavoda iznosio da ne zna koji je točno razlog odlaska SJ iz kućanstva jer da mu to nije rekla, da tome nije prethodila svađa, ali i da ima svoje pretpostavke koje ne želi reći. Naveo je da je SJ tijekom trajanja njihove zajednice nekoliko puta odlazila i vraćala se, da su jedno vrijeme stanovali kod njezine obitelji, no i da zna njezinu prošlost te da su joj i druge veze tako trajale. Nije mu to bilo bitno jer je želio da obitelj bude na okupu. Negirao je sve Danieline navode o nasilju u obitelji za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice te ukazivao da zašto se u postupku obveznog osiguranja nije izjašnjavala o nasilju, zašto to nije ranije prijavljivala policiji ili tražila liječničku pomoć kada ju je navodno tukao. Svoj odnos s SJ je tijekom trajanja izvanbračne zajednice opisao „dobrim i lijepim“, negirao je probleme i poteškoće. Iznosio je kako je SJ brinula o kućanstvu i odgoju djeteta jer je on radio. Znao je povremeno nahraniti FJ ili ga presvući, no nije imao nikakva zaduženja vezano uz skrb o djetetu. Poslije posla se znao malo poigrati s FJ i MJ, pri čemu nije iznosio konkretna zaduženja.

6.4. Rezultati provedene obrade Zavoda dalje ukazuju da je po prestanku izvanbračne zajednice stranaka, otac IJ do srpnja 2023. ostvarivao osobne odnose s mlt. FJ u dva ili tri navrata te da su se isti nakon tog perioda pa do prosinca 2023. ostvarivali dva ili tri puta mjesečno, a posljednje u prosincu 2023. nakon čega se oboje roditelja obraća Područnom uredu s pritužbama na drugog roditelja. Također, premda je majka ŠJ negirala komunikaciju s ocem IJ, rezultati provedene obrade ukazuju kako roditelji jesu komunicirali po prestanku izvanbračne zajednice te da je IJ izvodio radove na krovištu obiteljske kuće tužiteljice tijekom kolovoza 2023., kada je tražio od tužiteljice da se pomire. Stručni tim Zavoda navodi kako se iz provedenih razgovora s roditeljima stječe dojam da oboje imaju teškoća u odvajanju partnerske i roditeljske uloge i da su oboje međusobno skloni inaćenju. Oboje roditelja su negativno orijentirani jedno u odnosu na drugoga te učestalo naglašavaju i usmjeravaju temu razgovora na njihov odnos i teškoće umjesto na interese djeteta. Majka SJ je nakon prekida izvanbračne zajednice komunikaciju s ocem djeteta vezano uz dijete, prepustila svom ocu BJ, kako bi izbjegla komunikaciju sa IJ, dok je IJ takvu komunikaciju prihvaćao sve dok nije došlo do nesuglasica s Danielinim ocem vezano uz neplaćeno uzdržavanje za mlt. FJ.

6.5. Provedenom psihologijskom obradom roditelja nije utvrđeno postojanje psihopatalogije. Oba roditelja imaju sklonost prikazivanja sebe u pozitivnijem svijetlu uz izraženu tendenciju davanja socijalno poželjnih odgovora. Majka ima odgovarajuće razumijevanje potreba djeteta i adekvatno postavlja granice u odgoju, uz određenu fleksibilnost te korištenje sankcija i nagrada za ponašanje. S druge strane, ne uviđa važnost i ulogu drugog roditelja u odgoju djeteta, kao i važnost međusobne roditeljske suradnje jer je istu do sada odbijala ili prepuštala drugima. S ocem djeteta kao roditeljem odbija bilo pisanu bilo usmenu komunikaciju. Otac IJ pokazuje skromnije razumijevanje potreba mlt. djeteta. Na njegovoj strani se viđa permisivan odgojni stil uz izostanak ili slabo postavljene granice u odgoju, veća pasivnost i manjak strukture u odgojnom pogledu. Aktualno ne komunicira s SJ navodeći bojazan da bi ga ona mogla ponovno prijaviti.

6.6. Temeljem tako provedene obrade, a cijeneći manju učestalost u ostvarivanju osobnih odnosa oca i mlt. djeteta po prestanku izvanbračne zajednice roditelja, potom činjenicu da su se osobni odnosi posljednje realizirali u prosincu 2023. te dobivene navode o nasilničkom ponašanju i konzumiranju alkohola od strane oca IJ, stručni tim Zavoda predlaže da se osobni odnosi mlt. djeteta i oca ostvaruju pod nadzorom stručne osobe sve kako bi se stekao objektivan uvid u odnos oca i djeteta i ocu pružila podrška stručne osobe u istome. Iznosi se kako se otac IJ tijekom razgovora u Zavodu složio s tom mjerom jer da mu je to bolja opcija u odnosu na to da dijete ne viđa i da ga majka SJ neosnovano prijavljuje. Prijedlog je stručnog tima da se osobni odnosi oca i djeteta ostvaruju jedan dan u tjednu, srijedom od 17:00 do 19:00 sati u kućanstvu oca na način da majka dovodi dijete k ocu i dolazi po njega po završetku osobnih odnosa. Stručni tim u dopuni mišljenja od 20. rujna 2024. ne podržava prijedlog majke da se osobni odnosi ostvaruju u prostorijama Centra navodeći kako za isto nema objektivnih razloga te kako je terenskim izvidom na adresi stanovanja oca utvrđeno da otac ima primjerene stambene uvjete.

6.7. U odnosu na zahtjev majke za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, stručni tim navodi kako majka u razgovoru navodi da želi samostalno ostvarivati roditeljsku skrb odnosno samostalno odlučiti o upisu djeteta u vrtić i kasnije školu. Kao razlog tome navodi da IJ s njom ne želi komunicirati, iako je prethodno u razgovoru navela da je ona ta koja ne želi komunicirati i nema komunikaciju sa IJ već dulji period te da joj je rekao da on neće ništa potpisivati za FJ. Iznosi se kako majka SJ u razgovoru navodi proturječne informacije, pa tako prvotno kako IJ nije pitala vezano za upis u vrtić, a potom i da ga je jednom prilikom o tome obavijestila, a on joj je rekao da neće ništa potpisati. Otac IJ je u razgovoru navodio kako ga majka SJ nije obavijestila o upisu djeteta u vrtić te da svoju suglasnost ne bi uskraćivao. Stručni tim je mišljenja kako s obzirom da je prvenstveno odgovornost i dužnost roditelja da međusobno komuniciraju i razmjenjuju informacije za dijete, a ne da isto prepuštaju trećima kako to majka čini, da aktualno ne postoje razlozi zbog kojih bi majci trebalo odobriti samostalnu roditeljsku skrb.

6.8. U dopuni očitovanja od 20. rujna 2024. Zavod navodi kako je u međuvremenu zaprimljena obavijest Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu o tome da je isto Državno odvjetništvo protiv IJ podiglo optužnicu pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjelom za mladež zbog kaznenog djela Nasilje u obitelji iz članka 179. KZ-a, na štetu SJ te zbog kaznenih djela Povreda djetetovih prava na štetu mlt. MJ i mlt. FJ.

6.8.1. Spisu prileži dopis OKDO u Zagrebu broj KOZ-DO-162/24 od 12. rujna 2024. koji sadržajno potvrđuje potonje navode Zavoda.

6.9. Nastavno na primjedbe tužiteljice i posebne skrbnice vezano uz prijedlog Zavoda glede roditeljske skrbi, iz očitovanja Zavoda od 20. rujna 2024. dalje proizlazi kako je stručni tim 17. i 19. rujna 2024. ponovno proveo razgovore s oboje roditelja tijekom kojih je utvrđeno kako komunikacije između roditelja i nadalje nema. Majka SJ je u razgovoru navela kako IJ nije pokušao kontaktirati niti nju niti njezinu obitelj, no da niti ona nije kontaktirala IJ i informirala ga o funkcioniranju djeteta. Navela je da ne želi komunicirati sa IJ već da će ga po završetku sudskog postupka jednom tjedno porukom pisano obavijestiti o funkcioniranju djeteta. Otac IJ je navodio kako je u razdoblju do svibnja 2024. u više navrata pokušao stupiti u kontakt s SJ no da ga je blokirala, nakon čega je odustao. Majka I je pak tvrdila kako IJ kod nje više nije blokiran, no da i dalje odbija komunikaciju s njim do okončanja sudskog postupka. U odnosu na roditeljsku skrb, majka je navodila pri razgovoru od 17. rujna 2024. da trenutno ne planira upisati mlt. FJ u vrtić jer joj odgovara da dijete čuvaju njezini roditelji. Navodi i da nije kontaktirala vrtić oko informiranja ili pokretanja postupka te da IJ nije tražila suglasnost kako bi se upis realizirao. U kolovozu 2023., kada se IJ s njom želio pomiriti, mu je rekla da će joj trebati njegova suglasnost za upis, no IJ je otresito rekao da neće ništa potpisivati, nakon čega ga više nije pitala za suglasnost za upis u vrtić niti u pogledu kakvog drugog pitanja za mlt. dijete. Stručni tim podržava prijedlog majke da jednom tjedno pisanim putem izvijesti oca o funkcioniranju djeteta, no ukazuje i kako je majka i povrh navedenog dužna pisanim putem s ocem komunicirati vezano uz hitna stanja ili u slučaju potrebe za neodgodivim dogovorom između roditelja vezano uz skrb o djetetu. Slijedno navedenom, stručni tim Područnog ureda navodi kako i nadalje ostaju kod mišljenja od 23. svibnja 2024.

7. Tužiteljica se u stranačkim navodima na ročištu od 23. listopada 2024. protivila mišljenju i prijedlogu stručnog tima Područnog ureda navodeći da se istome protivi u dijelu kojim je protivan tužbenom zahtjevu iz čega bi slijedilo da se istome protivi u dijelu roditeljske skrbi i mjesta ostvarivanja osobnih odnosa.

7.1. Tuženik se na ročištu od 20. siječnja 2025. suglasio da zajedničko dijete stranaka, mlt. FJ, stanuje s majkom, kao i s prijedlogom za ostvarivanjem osobnih odnosa pod nadzorom na način kako su predloženi od strane Zavoda. Naveo je i da je suglasan da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na upis djeteta u vrtić, obrazovanje, zdravlje i izvanškolske aktivnosti.

7.2. Posebna skrbnica se na istom ročištu očitovala da je suglasna s prijedlogom i mišljenjem Zavoda u dijelu primarnog skrbnika i osobnih odnosa te je podržala prijedlog tužiteljice da joj se dodijeli djelomično samostalna roditeljska skrb u odnosu na obrazovanje, zdravlje, upis u vrtić i izvanškolske aktivnosti.

8. Obje stranke su u iskazima pred ovim sudom potvrdile činjenicu prestanka izvanbračne zajednice u svibnju 2023., kao i činjenicu da je tijekom iste glavninu skrbi za mlt. dijete preuzimala tužiteljica. Tužiteljica je pritom iskazivala o posvemašnjoj nezainteresiranosti tuženika spram djeteta, izuzev činjenice da je financijski doprinosio za dijete dok je tuženik slabije sudjelovanje u skrbi opravdavao radnim odnosom i činjenicom da je tužiteljica bila kod kuće radi brige o djetetu. Mišljenje je suda da se u navedenom među ostalim očituje psihologijskom obradom utvrđena pasivnost tuženika gdje mu je takav način obiteljskog suživota i odgovarao. Tužiteljica je iskazom snažno usmjerena na prikazivanje sebe kao dobre majke bez ijedne loše strane i na ukazivanje loših strana tuženika kao oca i partnera navodeći da kao otac djeteta nema niti jednu dobru stranu, a da su mu loše osobine te što je alkoholičar, psihički poremećen, „ne zna ništa reći već sve govori u galami, …“ Tuženik je pak za tužiteljicu naveo da je dobra majka i da ne želi za nju ništa loše reći. U odnosu na prisutnost nasilja u obiteljskoj zajednici za vrijeme njezina trajanja, tužiteljica je iskazala kako je „sve što piše u izviješću laž jer da je ona njima od početka govorila da je nasilja bilo“, kao i da je ona djelatnicima Područnog ureda u siječnju 2024. pokazala da je bila na policiji. Suočena pak sa sadržajem izviješća o obveznom savjetovanju gdje se navodi da stranke ne iznose tvrdnje o nasilju je navela kako tada „ipak nije ništa iznosila o nasilju jer joj je tuženik zaprijetio“. Nadalje, tužiteljica je u odnosu na prijedlog Područnog ureda da se osobni odnosi ostvaruju u kućanstvu tuženika navela da „ako njoj Centar garantira da će paziti na dijete tih sat vremena tada se s time slaže, a da se inače ne slaže“. Navela je i da „kad bi to bilo u Centru misli da ne bi mogao glumiti da je mio i drag“. U odnosu na roditeljsku komunikaciju, iz iskaza stranaka slijedi da ista izostaje od prosinca 2023., no i da je tužiteljica ta koja komunikaciju primarno odbija, dok tuženik zauzima pasivnu poziciju i na takvo stanje pristaje. Tužiteljica je iskazala kako ona ne želi nikakvu komunikaciju. Smatra da tuženik nema pravo na informacije o djetetu „jer da ga zanima onda bi pitao i na neki način pokušao to saznati“. Tuženik je pak iskazao da je dijete zadnji puta vidio 03. prosinca 2023. i nakon toga između njih nije bilo kontakata jer je bilo problema s plaćanjem uzdržavanja. SJ ga je potom prijavila da ju uznemirava i da joj prijeti. Ranije tome također nije s njim željela komunicirati i zahtijevala je da njezin otac bude posrednik u komunikaciji na što je on pristao jer je ona tako željela.

9. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka slijedi da su ovdje parnične stranke bile u izvanbračnoj zajednici koja je započeta tijekom 2018. i trajala je do svibnja 2023. te u kojoj je 26. veljače 2020. rođeno zajedničko dijete, mlt. FJ. Majka ŠJ iz ranije bračne zajednice ima maloljetno dijete MJ, koja po prestanku bračne zajednice njenih roditelja stanuje s majkom te u odnosu na koju majka prema sporazumu roditelja ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb. Tijekom trajanja izvanbračne zajednice i dijelom iz razloga takve podjele uloga roditelja, a dijelom radi karakteristika roditelja je glavninu svakodnevne skrbi o mlt. FJ ostvarivala majka SJ, slijedno čemu otac IJ i aktualno, prema sadržaju provedene obrade Područnog ureda, pokazuje skromnije znanje o potrebama mlt. djeteta. Otac IJ je po prestanku izvanbračne zajednice stranka povremeno ostvarivao osobne odnose s mlt. djetetom te je utvrđenje suda temeljeno na rezultatima obrade Područnog ureda i iskazima stranaka da je isti u tom vremenu bio više usmjeren na partnerski odnos i njegovu ponovnu uspostavu, a manje na dijete te da su osobni odnosi bili rijetki stoga što je majka SJ očekivala veći angažman oca pri iniciranju osobnih odnosa, ali i u uzdržavanju djeteta, dok je s očeve stranke takav angažman samoinicijativno izostajao te je bio usmjeren na inicijativu majke SJ. Nakon što plan iz rujna 2023. nije od strane suda odobren radi prenisko naznačenog iznosa uzdržavanja od 60,00 EUR, a tuženik je pred sudom iskazao da nema namjeru doprinositi više, u dinamici odnosa stranaka dolazi do prijepora kada majka SJ **.**.2023. obavještava Područni ured kako mlt. dijete nije protekli vikend ostvarivalo osobne odnose s ocem jer da je otac bio u alkoholiziranom stanju te su dalje uslijedili razgovori u Područnom uredu tijekom siječnja 2024. u kojima je majka SJ prijavljivala nasilje u obitelji spram sebe i djeteta od strane IJ, a isto je nasilje i prijavila policiji. Otac IJ je negirao prisutnost ikakvog nasilja upirući da ga je majka SJ blokirala na telefonu i da nema kontakt s djetetom, no i protekom vremena kako se ne usudi uopće kontaktirati SJ jer se boji da ga za još nešto ne prijavi. Rezultati dokaznog postupka nedvojbeno ukazuju kako po prestanku izvanbračne zajednice stranke još kratko vrijeme jesu održale komunikaciju (iz izviješća Zavoda slijedi da je tuženik u kolovozu 2023. popravljao krov na obiteljskoj kući roditelja tužiteljice), no i da komunikacija potom staje te ju majka SJ usmjerava preko svog oca. Kako u obradi pred Područnim uredom, tako i u ovome postupku, navodi majke SJ ukazuju kako ista ikakvu komunikaciju s ocem djeteta posvemašnje odbija. Prvotno je iznosila kako su joj u policiji rekli da po prijavi nasilja ne smije komunicirati sa IJ, dok je u iskazu navela kako komunikaciju ne želi i smatra da otac djeteta nema nikakvo pravo na informacije o djetetu. Premda je tijekom postupka utvrđeno kako ocu IJ nisu izrečene mjere opreza, verbalizacija majke glede roditeljske komunikacije ukazuje na djelomičnu redukciju njezinih roditeljskih kapaciteta obzirom ista, premda suprotno povremeno i verbalizira, nije u stanju sagledati značaj oca u životu djeteta i slijedni rizik za emocionalni razvoj djeteta u slučaju izostanka oca. Na tragu redukcije majčinih kapaciteta, ista nerealno procjenjuje roditeljske sposobnosti jer je iskazom uvjerenja kako ona kao majka nema loših osobina dok otac djeteta nema niti jednu dobru osobinu, što u realitetu i životno napose nije moguće. Dodatno tome ista u iskazu navodi da je otac psihički poremećena osoba dok psihološkom obradom oca nije utvrđeno da bi pokazivao naznake psihopatologije. Ovaj sud primjećuje da je sam postupak pokrenut kao sporazumni prijedlog za potvrdu plana, uz naznaku da je majka SJ inicirala postupak obveznog savjetovanja, te da je isti bio lišen ikakvih navoda o nasilju. U iskazu pred ovim sudom majka ŠJ je navela kako tada nije iznosila tvrdnje o nasilju jer da joj je tuženik prijetio dok je u obradi pred Područnim uredom navela kako navode o nasilju nije iznosila jer nije željela biti dugo u prostoriji s tuženikom. Nastavno na navedeno i kraj činjenice da je aktualno podnošenjem optužnice postavljena sumnja u nasilje, sud u ovom postupku smatra da nije ovlašten ulaziti u prosudbu pitanja nasilja već je navedeno u domeni kaznenog postupka.

9.1. Temeljem potonje navedenog, potom činjenice da provedenom psihološkom dijagnostikom stranaka nije utvrđeno postojanje psihopatologije ijednog roditelja, da majka i tijekom trajanja izvanbračne zajednice i po njezinu prestanku skrbi o djetetu i reagira na potrebe djeteta, sud cijeni da je u okolnostima ovih roditelja najbolji interes mlt. djeteta u životu s majkom, uz naznaku od suda utvrđene redukcije njezinih kapaciteta u dijelu nemogućnosti sagledavanja važnosti uloge oca u životu djeteta u kojem dijelu bi majka trebala osnažiti svoje roditeljstvo i za to tražiti pomoć Zavoda. Stoga je sud prihvatio prijedlog stručnog tima Zavoda, s kojim je prijedlogom suglasan i tuženik te posebna skrbnica mlt. djeteta te je primjenom odredbe čl. 408. u vezi s čl. 96. ObZ-a odlučeno kao u točki I. izreke.

9.2. Odredbom čl. 119. st. 1. ObZ-a propisano je kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Iz stavka 2. tog članka proizlazi kako su roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem. Naime, pravo na osobne odnose jest ljudsko pravo na zaštitu obiteljskog života iz čl. 35. Ustava RH, čl. 24. st. 3. Povelje EU i čl. 8. Europske konvencije o ljudskim pravima. Navedeno pravo u korelaciji s pravom djeteta na najbolji interes, mora djetetu jamčiti potpuni i skladan razvoj njegove osobnosti. Odredbom čl. 124. ObZ-a propisano je da sud može u odluci iz čl. 413. st. 1. ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili centra za socijalnu skrb, odrediti da se osobni odnosi djeteta s roditeljem ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad. Mjera se može odrediti samo privremeno u trajanju od 6 mjeseci računajući od dana kada Zavod imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad osobnim odnosima, a u iznimnim okolnostima se mjera može produljiti za još šest mjeseci. Cilj osobnih odnosa pod nadzorom je osigurati privremeni nadzor nad istima kada je primjerice potrebno uspostaviti vezu između djeteta i roditelja koja nije nikada postojala ili je bila prekinuta, kao i u situacijama drugih ograničenja roditeljskih kapaciteta.

9.2.1. Osim što je otac IJ tijekom trajanja izvanbračne zajednice bio slabije uključen u svakodnevnu skrb o djetetu, po prestanku izvanbračne zajednice roditelja otac je rijetko viđao dijete, a od kolovoza 2023. do prosinca 2023. u pravilu nekoliko puta mjesečno. Osobni odnosi djeteta i oca izostaju od prosinca 2023., pri čemu majka SJ objašnjenje nudi u očevu alkoholizmu i činjenici da se mlt. FJ vraćao prestrašen od oca te ga je otac jednom prilikom fizički kaznio zbog potrganog punjača, dok otac kao razlog prekida kontakata navodi probleme u plaćanju uzdržavanja. Navodi i da je po prijavi nasilja od strane majke istu do travnja 2024. pokušao kontaktirati no da je bio blokiran ili mu nije uzvraćala pozive, dok je nakon prestao zvati. Cijeneći potrebu poštovanja obiteljskog života s jedne strane, pri čemu sagledavajući status mlt. djeteta i oca na način kako je opisan, a potom i iznesenu sumnju u očevu konzumaciju alkohola i sumnju u počinjene kaznenog djela povrede djetetova prava, ovaj sud smatra potrebnim ograničiti osobne odnose određivanjem nadzora nad istima. Navedeno radi zaštite interesa djeteta, posmatranja odnosa oca i djeteta od strane stručne osobe i u tom smislu savjetovanja oca te ponovnog uspostavljanja odnosa roditelj-dijete. Svako dijete ima prirodnu potrebu za oba roditelja te situacija povremenog odsustva jednog roditelja za dijete stvara neravnotežu koja utječe na djetetov psihosocijalni razvoj. Sud cijeni da će nadzor nad osobnih odnosima pomoći dionicima osobnih odnosa da vrate potrebnu stabilnost. Time je sud prihvatio prijedlog stručnog tima podržan od strane posebne skrbnice mlt. djeteta, a s kojim se suglasio i tuženik, a dijelom i tužiteljica te je primjenom odredbe čl. 124. ObZ-a odlučio kao u točki II. izreke. Dinamika osobnih odnosa određena je sukladno prijedlogu Zavoda s kojim se tuženik suglasio, time da sud nije prihvatio prijedlog majke i ovdje tužiteljice o ostvarivanju osobnih odnosa u prostoru Zavoda obzirom je procjena stručnog tima, koju sud cijeni objektivnom i stručnom, da nema zapreka za ostvarivanjem osobnih odnosa u prostoru tuženikova kućanstva. Dodatno tome, stručna osoba koja će biti nazočna ostvarivanju osobnih odnosa predstavlja dostatnu zaštitu.

9.3. Odredbom čl. 105. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanju o nekom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti u kojem je slučaju sud dužan odrediti hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja prema čl. 100. ObZ-a. Prema odredbi čl. 91. st. 1. ObZ- a, roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditelji su dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Iz navedenog slijedi da bi ostvarivanje roditeljske skrbi kao osobno pravo djetetovih roditelja i dio prava na poštovanje obiteljskog života uvijek moralo biti u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta te da je dužnost roditelja da i usprkos postojanja ikojeg oblika međusobne konkurencije i usprkos usmjerenja vlastita života, zaštite djetetova prava na najbolji mogući način. Iz okolnosti konkretnog slučaja proizlazi narušenost odnosa stranaka pri čemu je majka svojom verbalizacijom usmjerena na isključivanje oca iz života djeteta. Stava je da otac nema pravo na informacije o djetetu. Sud prihvaća mišljenje Zavoda o tome kako su prvenstveno roditelji ti koji imaju odgovornost i dužnosti posvemašnje skrbi za dijete, kao i dužnost međusobne razmjene informacije za dijete, a ne putem trećih, što je osim što je životno i moralno, također i zakonsko određenje. Majka je u ovome postupku iznosila kontradiktorne navode vezane uz upis djeteta u vrtić vezano uz to da li je oca djeteta tražila suglasnost za upis u vrtić ili nije. Na koncu je navela kako ipak neće upisivati dijete u vrtić jer da joj odgovara da dijete čuvaju njeni roditelji. Tuženik je suglasan da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u dijelu obrazovanja i zdravlja djeteta, koju suglasnost sud vidi ponovno kao dio tuženikova stava da je u redu da majka o tome sama odlučuje jer se i o drugim stvarima vezanim uz dijete tako izjašnjavao tijekom ovog postupka. Bitno mu je da majka ne može s djetetom odseliti jer želi biti dionikom života djeteta. Samostalnost traženja skrbi u potpunosti (u tužbi), a potom djelomične (u dopuni tužbe) sud vidi kako dio majčina stava da želi imati primat, pri čemu i da ne mora s tuženikom dolaziti u kontakt. Međutim, bez obzira na pozicije roditelja koje su više usmjerene na sebe same nego na dijete, sud polazi od toga da se roditeljska skrb ostvaruje u odnosu na dijete i da izostanak komunikacije u tom dijelu u konačnici može imati negativan utjecaj prije svega za dijete. Segmenti zdravlja i obrazovanja te s tim u svezi i upisa u vrtić te odgovarajuće aktivnosti, dio su važne svakodnevnice djeteta u kojima je potrebno ponekad žurno štititi prava djeteta i gdje dijete ne smije biti žrtva roditeljskog sukoba. Cijeneći stav tuženika i oca u ovome dijelu, ali i činjenicu da majka dobro poznaje i reagira na svakodnevne potrebe djeteta te sud smatra da će u ovome dijelu znati zaštititi interes djeteta, sud je odlučio da će majka ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb u dijelu zdravlja i obrazovanja (uključujući upis u vrtić i na izvanškolske aktivnosti) te je primjenom odredbe čl. 105. st. 1. i 5. u vezi s čl. 100. ObZ-a odlučeno kao u točki III. izreke. Pritom sud smatra značajnim ukazati da navedena odluka daje majci pravo samostalnog donošenja odluka u odnosnom dijelu, no istovremeno joj ne daje ovlaštenje isključivanja oca iz života djetea u tom segmentu jer je i dalje istoga dužna obavijestiti o statusu djeteta.

10. Tužbenim zahtjevom od 18. ožujka 2024. tužiteljica je prvotno tražila da otac za uzdržavanje mlt. FJ doprinosi iznos od 170,00 EUR. Uređenim tužbenim zahtjevom od 18. srpnja 2024. traži da se doprinos oca u uzdržavanju djeteta odredi u iznosu od 300,00 EUR. Postupak u ovoj pravnoj stvari započet je podnošenjem sudu sporazumnog prijedloga za potvrdu plana od 15. studenoga 2023.

11. Odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja. Odredbom, čl. 309. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. ObZ-a da roditelj koji s djetetom stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj s kojim dijete ne stanuje obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Čl. 307. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje.

12. Iz stanja spisa slijedi da je mlt. FJ rođen **.**.2020.

12.1. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne Novine“ broj 48/23) je u 2023. minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom, za dijete dobi do 6 godina iznosio 172,67 EUR. Od 11. ožujka 2024. minimalni novčani iznos potreban za uzdržavanje djeteta u dobi do 6 godina je 195,16 EUR („Narodne Novine“ broj 49/24).

12.2. Iz iskaza tužiteljice i dovođenjem istoga u svezu s sadržajem izviješća Zavoda sud je utvrdio da majka s mlt. FJ i djetetom iz ranijeg braka, mlt. MJ, stanuje u kućanstvu svojih roditelja, u zasebnom domaćinstvu na katu. Mlt. djeca vrijeme često provode u kućanstvu bake i djeteta gdje i jedu obroke. Iz iskaza dalje slijedi kako majka za hranu, obuću i odjeću za mlt. FJ potroši mjesečno oko 300,00 EUR, pri čemu je navela da je hrana oko 150,00 EUR, no i da tu računa i hranu za mlt. MJ. Odjeća i obuća je preostali iznos, no ne potroši tako svaki mjesec već tri do četiri puta godišnje. Na higijenu za oboje djece potroši oko 50,00 EUR. Mlt. FJ je zdravo dijete. Ne pohađa nikakve aktivnosti. Temeljem navedenog i primjenom odredbe čl. 307. st. 1. i. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ-a je sud procijenio da je za uzdržavanje mlt. FJ dostatan iznos koji odgovara minimalnom novčanom iznosu uzdržavanja i da je takvim iznosom interes mlt. djeteta zaštićen.

12.3. Temeljem odredbe čl. 313. st. 1. i 3. ObZ-a sud je temeljem iskaza tuženika i isprava u spisu utvrdio da je tuženik zaposlen kao građevinski radnik u trgovačkom društvu Breber gradnja d.o.o.. Iskazao je da radi četiri sata jer da su takve potvrde poslodavca. Spisu prileži potvrda HZMO-a iz koje slijedi da je tuženik doista prijavljen na četiri sata rada dnevno i obračun plaće za srpanj 2024. iz kojeg slijedi da je tuženiku za taj mjesec isplaćena plaća od 228,21 EUR. Također prileži potvrda Porezne uprave o ostvarenom dohotku za razdoblje od siječnja do listopada 2024. iz kojeg proizlazi da je u tom vremenu tuženiku isplaćen ukupni dohodak od 961,21 EUR. Tuženik je iskazao da mu takvo četverosatno radno vrijeme odgovara jer ima dana kada uopće ne ide na posao, pa to onda nadoknadi slijedeći dan. U te si dane obavlja stvari za sebe, pa si tako trenutno radi fasadu na kući. Tuženik stanuje u kući u suvlasništvu njegovih sestara. Imovine u svojem vlasništvu nema jer se svega odrekao u korist sestara nakon smrti majke. Koristi vozilo Peugeot 206. ili 207. koji je 2006. godište koje je u vlasništvu njegove sestre.

12.4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka i u situaciji notorne činjenice velikog broja stranih radnika u Hrvatskoj, sud zaključuje da je rad na četiri sata dnevno izbor tuženika, a ne njegova nužnost. Tuženik kao zdrava i radno sposobna osoba te kao roditelj koji ima roditeljsku odgovornost uzdržavati dijete u takvoj situaciji i s riješenim stambenim pitanjem po stavu suda može doprinositi novčane iznose u visini minimalnih novčanih iznosa u 2023. i 2024. Time je sud odredio da je tuženik za uzdržavanje mlt. djeteta od 15. studenoga 2023. do 26. travnja 2024. dužan doprinositi iznos od 172,67 EUR, a od 27. travnja 2024. pa nadalje iznos od 195,16 EUR (točka IV. izreke).

12.5. Tuženik je prema sadržaju dostavljenih naloga o provedenom plaćanju za uzdržavanje mlt. djeteta za relevantne mjesece studeni i prosinac 2023. te siječanj i veljaču, 2024. platio iznos od po 60,00 EUR mjesečno, koje uplate je tužiteljica potvrdila na ročištu od 19. veljače 2025. Stoga je sud u točki IV. izreke obvezao tuženika da za mjesec studeni 2023. povrh iznosa od 60,00 EUR plati dodatni iznos od 112,67 EUR, za mjesec prosinac 2023. povrh iznosa od 60,00 EUR plati dodatni iznos od 112,67 EUR, za mjesec siječanj 2024. povrh iznosa od 60,00 EUR plati dodatni iznos od 112,67 EUR i za mjesec veljaču 2024. da povrh iznosa od 60,00 EUR plati dodatni iznos od 112,67 EUR, kao i da počevši od 01. ožujka 2024. do 26. travnja 2024. plaća mjesečni iznos od 172,67 EUR, a od 27. travnja 2024. pa nadalje, dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti iznos od 195,16 EUR. Obveza uzdržavanja određena je do svakog 15.-tog u mjesecu, pri čemu su za slučaj zakašnjenja dosuđene i zakonske zatezne kamate. Pri donošenju odluke o uzdržavanju sud je posebno cijenio odredbu čl. 310. ObZ-a prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu te se svakodnevna skrb smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

13. U točki V. izreke je tužbeni zahtjev odbijen povrh dosuđenog i do zatraženog dijela od 300,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

14. Odluka o trošku donesena je primjenom odredbe čl. 360. st. 1. ObZ-a te je sadržana u točki VI. izreke. Pri donošenju te odluke sud se rukovodio time da su prema sadržaju izviješća Zavoda i iskaza stranaka, obje stranke pridonijele pokretanju ovog parničnog postupka, svaka sa svojim dispozicijama, kao i da se tuženik suglasio sa mišljenjem Zavoda u dijelu primarnog skrbnika djeteta i osobnih odnosa te se suglasio da majka ostvaruje djelomično samostalnu roditeljsku skrb u dijelu kako je ona to tražila.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku

3. posebnoj skrbnici

3. HZSR, Područni ured Donja Stubica po pravomoćnosti uz dopis