REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7283/2020-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TIFON d.o.o., Zagreb, Zadarska ulica 80, OIB: 77607495225, zastupanog po punomoćniku Igoru Saviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Savić & Ines Savić u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Franje Ribića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Ines Savić, odvjetnika, dana 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio dana 15.6.2020., a kojom odlukom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na radnom mjesto Gastro prodavač/ prodavač na PM Jarun sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 1.4.2009., nije dopuštena, te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Gastro prodavač/ prodavač na PM Jarun kod tuženika, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici za razdoblje od dana prestanka ugovora o radu pa do dana vraćanja na posao nadoknadi izgubljene plaće isplatom bruto iznosa od 43.888,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 674,56 EUR od 11.8.2020. pa do isplate,

- 882,26 EUR od 15.9.2020. pa do isplate,

- 882,26 EUR od 15.10.2020. pa do isplate,

- 888,60 EUR od 15.11.2020. pa do isplate,

- 876,47 EUR od 15.12.2020. pa do isplate,

- 892,15 EUR od 15.1.2021. pa do isplate,

- 899,12 EUR od 15.2.2021. pa do isplate,

- 880,02 EUR od 15.3.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.4.2021. pa do isplate,

- 892,15 EUR od 15.5.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.6.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.7.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.8.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.9.2021. pa do isplate,

- 892,15 EUR od 15.10.2021. pa do isplate,

- 885,81 EUR od 15.11.2021. pa do isplate,

- 880,02 EUR od 15.12.2021. pa do isplate,

- 895,70 EUR od 15.1.2022. pa do isplate,

- 902,67 EUR od 15.2.2022. pa do isplate,

- 883,57 EUR od 15.3.2022. pa do isplate,

- 895,70 EUR od 15.4.2022. pa do isplate,

- 889,36 EUR od 15.5.2022. pa do isplate,

- 889,36 EUR od 15.6.2022. pa do isplate,

- 895,70 EUR od 15.7.2022. pa do isplate,

- 883,57 EUR od 15.8.2022. pa do isplate,

- 889,36 EUR od 15.9.2022. pa do isplate,

- 895,70 EUR od 15.10.2022. pa do isplate,

- 889,36 EUR od 15.11.2022. pa do isplate,

- 889,28 EUR od 15.12.2022. pa do isplate,

- 908,39 EUR od 15.1.2023. pa do isplate,

- 918,66 EUR od 15.2.2023. pa do isplate,

- 903,93 EUR od 15.3.2023. pa do isplate,

- 979,66 EUR od 15.4.2023. pa do isplate,

- 963,95 EUR od 15.5.2023. pa do isplate,

- 968,71 EUR od 15.6.2023. pa do isplate,

- 973,92 EUR od 15.7.2023. pa do isplate,

- 963,95 EUR od 15.8.2023. pa do isplate,

- 973,92 EUR od 15.9.2023. pa do isplate,

- 968,71 EUR od 15.10.2023. pa do isplate,

- 968,71 EUR od 15.11.2023. pa do isplate,

- 973,92 EUR od 15.12.2023. pa do isplate,

- 1.136,73 EUR od 15.1.2024. pa do isplate,

- 1.148,44 EUR od 15.2.2024. pa do isplate,

- 1.148,44 EUR od 15.3.2024. pa do isplate,

- 1.142,32 EUR od 15.4.2024. pa do isplate,

- 1.136,73 EUR od 15.5.2024. pa do isplate,

- 1.155,18 EUR od 15.6.2024. pa do isplate,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.062,50 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku od dana 10. ožujka 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 1.4.2009. sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme, broj: 909/07-1., na radnom mjestu Gastro prodavač/ prodavač na PM-Jarun. Tuženik je dana 15.6.2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu. Tužiteljica je na predmetnu odluku, odmah po primitku iste dana 30.6.2020. putem punomoćnika uputila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio 2.7.2020., te se na isti nije očitovao, uslijed čega je tužiteljica pokrenula postupak radi zaštite povrijeđenih prava. Po primitku odluke tužiteljica je utvrdila da joj je otkaz dan iz razloga navodnog kršenja više obveza iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), a što nije točno i zbog čega je pobijana odluka očito nezakonita. Navedena se odluka ne temelji na točno utvrđenom činjeničnom stanju i nije donijeta u skladu s odredbama Zakona o radu, te je stoga nezakonita. Tuženik uopće nije obrazložio takvo paušalno utvrđenje prema kojem je tužiteljica navodno počinila više kršenja obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke, tuženik samo paušalno navodi kako predmetne okolnosti predstavljaju kršenje obveza iz radnog odnosa, međutim odluka ne sadrži adekvatno obrazloženje. Ovakva odluka predstavlja isključivo zlouporabu od strane tuženika te razlozi navedeni za otkaz ugovora o radu zasigurno ne predstavljaju razloge temeljem kojih se radniku smije na ovakav način otkazati Ugovor o radu. Osim toga, potrebno je istaknuti i narušeno zdravstveno stanje tužiteljice, odnosno nalaz od dana 29.6.2020. Kliničkog bolničkog centra Zagreb, Klinika za traumatologiju i psihološku medicinu iz kojeg proizlazi postojanje laboralne problematike kod radnice. Naime radnica je prethodno za vrijeme radnog vremena i na radnom mjestu kod poslodavca Tifon d.o.o. Member of Mol Group sudjelovala odnosno svjedočila počinjenu kaznenog djela razbojništva te još jednom pokušaju počinjenja kaznenog djela razbojništva koje je spriječeno. Kao posljedica navedenih događaja radnica već neko vrijeme trpi zdravstvene posljedice koje su povezane i s mogućnošću obavljanja obujma njezinih poslova. Tuženik uopće nije pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane, čime je povrijeđen članak 119. stavak 2. Zakona o radu budući da je jasno da nisu postojale nikakve okolnosti zbog kojih od tuženika kao poslodavca ne bi bilo opravdano očekivati da to učini. Tuženik je očito tužiteljici dao otkaz iz šikanoznih razloga, uzimajući u obzir tužiteljičino narušeno zdravstveno stanje. Pozivom tužiteljice na obranu tužiteljica bi mogla ukazati na sve okolnosti predmetnog događaja, te iznijeti sve činjenice i dokaze, koji bi zasigurno doveli do drugačije odluke tuženika u predmetnom slučaju.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu te svim navodima iz tužbe. Nesporno je da su tužiteljica i tuženik dana 1.4.2009. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 909/07-1 temeljem kojeg je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Gastro prodavač/prodavač na PM-Jarun. Nesporno je da je tuženik dana 15.6.2020. donio Odluku o otkazu ugovora o radu. Vezano uz navode tužiteljice da tuženik u odluci navodi kako je tužiteljica počinila u svom radu više kršenja obveza iz radnog odnosa, bez konkretnog obrazloženja i navođenja istih te da se navedena odluka ne temelji na točno utvrđenom činjeničnom stanju i nije donesena u skladu s odredbama Zakona o radu te je stoga nezakonita, tuženik ističe da su takvi navodi u potpunosti neosnovani. Naime, u obrazloženju Odluke o otkazu ugovora o radu tuženik navodi da radnica dana 25.4.2020. po završetku smjene prilikom zatvaranja nije zatvorila agregate za istakanje goriva te da je zbog takvog postupanja radnice moglo doći do ugrožavanja života i zdravlja stanara okolnih zgrada te velike materijalne štete za poslodavca. Budući da su povreda internih propisa poslodavca uslijed čega su ugroženi ljudski životi, zdravlje ili sigurnost ljudi te imovina poslodavca i neodgovorno korištenje ili raspolaganje sredstvima poslodavca čl. 66. alinejom 5. i alinejom 8. Pravilnika o radu tuženika izričito određene kao osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jasno je da je svojim postupanjem tužiteljica osobito teško povrijedila svoje obveze iz radnog odnosa te je tuženik imao opravdane razloge za otkaz ugovora o radu tužiteljice. Tuženik je uredno sukladno odredbi čl.119. Zakona o radu pozvao tužiteljicu na iznošenje obrane vezano uz navedeno kršenje obveza iz radnog odnosa od dana 25.4.2020., te je tužiteljica u svom iznošenju obrane priznala da nije zatvorila predmetne agregate te je priznala da je prekršila obveze iz radnog odnosa. Nadalje, vezano uz navode tužiteljice da tuženik uopće nije obrazložio paušalno utvrđenje prema kojem je tužiteljica navodno počinila više kršenja obveza iz radnog odnosa, tuženik ističe da su takvi navodi također u potpunosti neosnovani. Naime, tuženik je zaprimio prigovor kupca da je dana 16.3.2019. oko ponoći došao na PM Jarun gdje se slušala neprimjerena glazba (kupac je naveo da se radi o „cajkama“) te da zbog navedenog više neće biti korisnik TIFON-a. S obzirom da je takvim postupanjem tužiteljice nanesena šteta ugledu tuženika te je tuženik izgubio kupca jasno je da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa iz čl. 66. alineje 23. Pravilnika o radu tuženika jer je njeno postupanje imalo za posljedicu narušavanje ugleda poslodavca i odnosa s kupcima, te je zbog navedenog tuženik još dana 24.4.2019. već izrekao tužiteljici pisano upozorenje zbog povrede obaveza iz radnog odnosa jer je postupila protivno internoj uputi poslodavca od dana 10.9.2018. vezanoj za emitiranje glazbe na prodajnim mjestima Tifona kojim je upozorena na mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju ponovnog kršenja obaveza iz radnog odnosa unutar roka od dvije godine od izricanja tog upozorenja. U svom očitovanju na navedeno Pisano upozorenje od dana 24.4.2019. tužiteljica je također priznala počinjenje kršenja obveza iz radnog odnosa i postupanje suprotno internoj uputi Poslodavca od dana 10.9.2018. vezanoj za emitiranje glazbe na prodajnim mjestima Tifona. Budući da je čl.61. st.3. i st.4. Pravilnika o radu tuženika propisano da se radniku može izreći pisana opomena kojom se radnik upozorava na obveze iz radnog odnosa koje su povrijeđene njegovim ponašanjem i ukazuje mu se na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza te je propisano da pisana opomena prestaje važiti istekom dvije godine od dana izricanja pod uvjetom da u tom roku radniku nije izrečena nova pisana opomena, a na što je tužiteljica jasno bila upozorena i opomenom od dana 24.4.2019., jasno je da je tuženik imao opravdane razloge za donošenje pobijane Odluke te da je ista zakonita. Tuženik također ističe da su u potpunosti netočni navodi tužiteljice da je tuženik nije pozvao na iznošenje obrane čime je povrijeđen članak 119. st.2. Zakona o radu budući da je jasno da nisu postojale nikakve okolnosti zbog kojih od tuženika kao poslodavca ne bi bilo opravdano očekivati da to učini. Tuženik je tužiteljicu pozvao da iznese svoju obranu u svezi nastale situacije te je tužiteljica svojim očitovanjem od dana 28.4.2020. priznala da dana 25.4.2020. po završetku smjene prilikom zatvaranja smjene zbog obima posla i pada koncentracije nije zatvorila agregate koji do otvaranja smjene nisu bili korišteni, te je priznala da je prekršila obveze iz radnog odnosa. Slijedom svega navedenog jasno je da je tužiteljica više puta prekršila svoje obveze iz radnog odnosa i to unutar roka od dvije godine pa je tuženik imao opravdani razlog Tužiteljici otkazati ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 909/07-1 od dana 1.4.2009. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Odluku o otkazu od 15.6.2020. (list 45-46 spisa) s pisanom napomenom da tužiteljica odbija preuzeti Odluku o otkazu, zahtjev za zaštitu prava, medicinsku dokumentaciju, presliku povratnice, ugovor o radu od 1.4.2009., Dodatke ugovoru o radu, Izjavu tužiteljice od 28.4.2020., e-mail dokumentaciju, Pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 24.4.2019., Izjavu tužiteljice od 20.3.2019., Uputu poslodavca od 10.9.2018., Pravilnik o radu iz srpnja 2019., Pravilnik o radu iz listopada 2018., Zapisnik o objavi odluke o otkazu na oglasnu ploču društva, dopis MUP-a od 13.7.2012., Izjavu ŽU od 20.3.2020., e-mail od 3.6.2020. kojim je nacrt Odluke o otkazu ugovora o radu za tužiteljicu dostavljen Radničkom vijeću na očitovanje (list 172 spisa), presliku Zapisnika o objavi Odluke o otkazu na oglasnu ploču tuženika od 25.6.2020., saslušan je svjedok AU, izvršen je uvid podatke o pretpostavljenoj plaći tužiteljice, dokumentaciju, saslušan je svjedok HU, saslušana je tužiteljica, saslušan je svjedok VU, izvršen je uvid u potvrdu HZMO od 19.12.2024.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

5. Nije sporno da je tužiteljica pobijanu odluku o otkazu od 15.6.2020. zaprimila, te iz dokumentacije spisa proizlazi da se u spisu nalazi bilješka tuženika na Odluci o otkazu prema kojoj je tužiteljica odbila primitak pobijane odluke i to dana 25.6.2020., te da je stoga ista stavljena na oglasnu ploču tuženika i da se dostava smatra izvršenom 3.7.2020. O istom u spisu prileži i Zapisnik o objavi te odluke na oglasnu ploču društva dana 25.6.2020. (list 148 spisa). Kako je tužiteljica dana 30.6.2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv pobijane odluke, a što je vidljivo iz preslike povratnice na listu 21 spisa, prema kojoj je tuženik navedeni zahtjev zaprimio 2.7.2020., te među strankama nije sporno da se tuženik na taj zahtjev nije očitovao, to je tužba tužiteljice koja je podnesena sudu dana 30.7.2020. u svakom slučaju pravodobna, odnosno tužiteljica je sudsku zaštitu zatražila u rokovima iz čl.133. Zakona o radu (dalje:ZR).

6. Također, iz navoda tuženika proizlazi da je isti Radničkom vijeću dana 3.6.2020. dostavio na očitovanje, odnosno savjetovanje nacrt namjeravane Odluke o otkazu tužiteljici, te se na isti radničko vijeće nije očitovalo, a što proizlazi iz e-maila od 3.6.2020. (list 172 spisa). Stoga proizlazi da je tuženik prije otkazivanja tužiteljici proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem, sukladno zakonu, odnosno čl.150. Zakona o radu, pri čemu tužiteljica navedeno nije niti sporila u ovom postupku.

7. Sporno je među strankama da li je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o redovitom otkazu temeljem članka 115. st.1. točka 3. Zakona o radu (dalje: ZR), odnosno da li je ista dopuštena, te da li je posljedično tome, osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad, te isplatom naknade plaće uslijed otkaza tuženika.

8. Prema odredbi čl.115. st.1. točka 3. ZR, poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Prema odredbi čl.119. st.1. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a prema odredbi čl.119. st.2. ZR, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

10. Također, prema odredbi čl.124. st.1. ZR, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao, dok prema čl. 95.st.3. ZR, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

11. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 15.6.2020. utvrđeno je da je razlog kao za otkaz tužiteljici navedeno to što ista 25.4.2020. po završetku smjene prilikom zatvaranja nije zatvorila agregate za istakanje goriva, te da je zbog toga moglo doći do ugrožavanja života i zdravlja stanara okolnih zgrada te velike materijalne štete za poslodavca. Pritom se u obrazloženju odluke navodi da je radnica u svojoj obrani, odnosno od 28.4.2020. priznala da 25.4.2020. po završetku smjene zbog obima posla i pada koncentracije nije zatvorila agregate koji do otvaranja smjene nisu bili korišteni. Pritom se navodi da je takvim postupanjem radnica prekršila svoje radne obveze iz ugovora o radu, kao i čl.2. st.1. i st.3. Pravilnika o radu tuženika, jer da svoj posao nije obavljala stručno, prema uputama poslodavca i ovlaštenih osoba, te se nije pridržavala unutarnjih akata i uputa poslodavca, Pravilnika o radu, zakona i radu i drugih propisa. Također se navodi da je radnici već prije 24.9.2019. izrečeno pisano upozorenje zbog povreda iz radnog odnosa, zbog emitiranja glazbe na prodajnom mjestu protivno uputi poslodavca, uslijed čega je donesena pobijana Odluka.

12. Iz Ugovora o radu tužiteljice i tuženika od 1.4.2009. proizlazi da je ista zaposlena na radnom mjestu prodavača na benzinskoj postaji, a koje poslove će obavljati u skladu s općim aktima poslodavca (čl.2. Ugovora o radu).

13. Iz Pravilnika o radu tuženika iz srpnja 2019. proizlazi da je u čl.2. st.1. i st.3. istoga navedeno da je radnik obvezan poslove obavljati osobno, savjesno i stručno, prema uputama poslodavca, odnosno ovlaštenih osoba, odnosno da se dužan pridržavati odredbi zakon o radu, drugih propisa, općih akata poslodavca i ugovora o radu.

14. Uvidom u Pisano upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 24.4.2019. utvrđeno je da se tužiteljici istim ukazuje na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, obzirom da je tuženik zaprimio prigovor kupca koji je dana 16.3.2019. oko ponoći došao na prodajno mjesto Jarun gdje se slušala neprimjerena glazba, te da je zbog navedenog kupac naveo da više neće biti korisnik tuženika (prigovor na listu 49 spisa).

15. Uvidom u obranu, odnosno očitovanje tužiteljice od 28.4.2020. (list 47 spisa) vidljivo je da se u istom navodi da po završetku smjene 25.4.2020. prilikom zatvaranja smjene zbog obima posla i pada koncentracije nije zatvorila agregate, te da do otvaranja smjene agregati nisu bili korišteni.

16. Svjedok AU iskazao je da je kod tuženika zaposlen od 1.3.2006., te poznaje tužiteljicu jer su on i tužiteljica zajedno radili kao prodavači na benzinskoj postaji Jarun, on je 2018. godine otišao kao poslovođa na benzinsku postaju Brezovica, a 2020. je vraćen kao poslovođa na benzinsku postaju Jarun kao poslovođa. Zna da je tužiteljica dobila otkaz, benzinska postaja je radila od 6,00 do ponoći, tužiteljica je bila prodavač na toj pumpi i radila je u smjeni zajedno s HU, oni su radili do ponoći. To je bilo u travnju 2020. te je prodavač VU došao ujutro na posao nešto prije šest sati i vidio je da agregati iz smjene gdje su radili tužiteljica i HU nisu zaključani. Bilo tko od njih morao je zaključati agregate, odgovornost je jednaka, s time da smatra da je tužiteljica više odgovorna jer je duže radila kod tuženika, a HU bio je tamo zaposlen dva do tri mjeseca. Uglavnom oni su morali prije odlaska odnosno zatvaranja pumpe u ponoć izvršiti provjeru jesu li agregati isključeni, a to se radi tako da postoji jedna ekran na kojem se nalaze četiri kućice i one su zelene boje dok su agregati otvoreni i tada se gorivo može točiti, kada netko toči gorivo oni promjene boju u žuto, a ukoliko se žele ugasiti odnosno isključiti potrebno je na njih kliknuti i oni postanu crvene boje. Također je potrebno prije odlaska provjeriti jesu li zatvorena vrata ulazna i od skladišta, mora se odnijeti novac u sef, uključiti alarm, sve to je bilo učinjeno osim što nisu bili zaključani agregati jer su oni bili zelene boje. To je značilo da je svatko tko je tada došao na benzinsku postaju mogao točiti gorivo za vrijeme dok je pumpa zatvorena, odnosno raditi što je htio, istakati gorivo i sl. Nije se dogodila nikakva takva šteta, ali je isto bilo moguće. Njemu je tada radnik VU nakon što je došao ujutro na posao i zatekao nezaključane agregate poslao whats app poruku da agregati nisu zaključani, i on je tada od tužiteljice i HU tražio da napišu izjavu zašto nisu zaključati agregate, oni su najprije rekli da jesu, a kada im je predočena snimka gdje se vidi da su agregati cijelo vrijeme bili zelene boje odnosno nezaključani, tada su priznali da iste nisu zaključali te su se ispričali da im je zbog toga žao. Nakon toga je on nadređenom proslijedio njihove izjave, a kako je bio i član RV zna da je prije otkazivanja mailom došlo od strane poslodavca da traži mišljenje odnosno savjetovanje prije otkazivanja. Zna da je tužiteljica imala i prije ovoga upozorenja odnosno opomene na povrede iz radnog odnosa negdje 2018. i 2019., zna za te dvije opomene i upozorenja, nije upoznat točno sa sadržajem, odnosno ne sjeća se jer je u to vrijeme bio poslovođa na Brezovici. Za te prijašnje opomene je saznao dok je pročitao poziv na savjetovanje RV, odnosno to su dobili dok ih je poslodavac pozvao na savjetovanje prije otkazivanja. Radnik HU dobio je opomenu, on je otišao par mjeseci nakon otkaza tužiteljici, on nije odmah zbog toga događaja dobio otkaz kao tužiteljica, zato jer je ovo njemu bila prva opomena a tužiteljici nije. Na poseban upit navodi da su snimke nadzornih kamera pokazali i tužiteljici i HU, zajedno su ih gledali u uredu, zapravo sa svakim od njih je posebno, osobno pregledao snimke. Ta benzinska postaja je u to vrijeme dobro poslovala i bilo je prometa.

17. Svjedok HU iskazao je da je bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 4. mj. 2019 do 11. mj. 2020.kao gastro prodavač. Ne zna kada je točno i zbog čega i da li je tužiteljica dobila otkaz, zna samo da sam od šefa čuo da je došlo do raskida njezinog ugovora o radu, a je li se radilo o otkazu i zbog čega to ne zna. Tužiteljica je također radila na radnom mjestu gastro prodavača kao i on, s time da je ona radila duže od njega. On osobno bio je opomenut od strane tuženika u pogledu povrede radne dužnosti vezano uz zatvaranje agregata na kraju smjene, dobio je opomenu misli da je to bila opomena pred otkaz ali više se ne sjeća, a nakon te opomene zbog toga što agregati nisu bili zatvoreni na kraju smjene, nije došlo do nikakve štete poslodavcu. Za tužiteljicu ne zna je li ona dobila kakvu opomenu niti kada joj je raskinut radni odnos, niti se sjeća je li to bilo u vrijeme dok je on dobio opomenu, ne sjeća se je li ona poslije dolazila na posao, uglavnom bilo ih je više gastro prodavača i znali su raditi zajedno u smjenama po dvoje ili troje, pa je ponekad radio i s tužiteljicom u smjeni. Inače je bio običaj da onaj radnik koji je duže zaposlen kod poslodavca zatvara agregate na kraju smjene, odnosno onaj radnik koji ima više iskustva a tužiteljica konkretno radila je duže od njega. Ne sjeća se da li je dana 25.4.2020. radio s tužiteljicom u smjeni i da li se opomena koju je dobio odnosila na taj dan. Nigdje nije bilo propisano da stariji radnik mora gasiti agregate to je sve bio usmeni dogovor. Na upit da li je on ikada zatvarao agregate na postaji navodi kako na onim postajama na kojima je duže radio je, ovdje je radio kratko, misli da je i tu nekada zatvarao agregate. Dok je agregat otvoren može se točiti gorivo, a dok je zatvoren onda se ne može. Poslovođa na benzinskoj bio im je AU, iste poslove kao i on i tužiteljica radio je još radnik VU.

18. Svjedok VU iskazao je da je kod tuženika radio 2020. godine kao prodavač, a više ne radi kod tuženika. Radio je iste poslove kao i tužiteljica, tada nije znao da je dobila otkaz to je saznao tek kasnije. Inače su prodavači kod tuženika tada radili u smjenama, te je dogovor između prodavača koji su radili po dvoje bio tko će zatvoriti agregate za gorivo na kraju smjene. Radilo se o internom dogovoru između prodavača. Ako netko ne bi zatvorio agregate za gorivo na kraju smjene mogla bi nastati šteta poslodavcu tako što bi bilo tko mogao doći i točiti gorivo te otići a ne bi imao tko naplatiti. Nema saznanja da bi se takvo nešto dogodilo kod tuženika odnosno da bi takva šteta nekada nastala. Nekada je radio u smjeni s tužiteljicom u smjeni a nekada nije, ovisno o rasporedu. Na upit sjeća li se da je nekada došao na posao u jutarnju smjenu a da agregati za gorivo nisu bili zaključani navodi da se ne sjeća toga, ako je to i bilo to je bilo vjerojatno tada, zbog čega je tužiteljica dobila otkaz, ali detalja u vezi toga se ne sjeća. Zna da su tužiteljica i HU dobili opomene zbog tog događaja, ali ona je od prije imala opomenu pa je zbog toga dobila otkaz.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika radila 10 godina, u početku kao prodavač, a onda kao gastro prodavač. U vrijeme događaja koji joj se odlukom o otkazu stavlja na teret bila je gastro prodavač, te je toga dana radila u smjeni s kolegom HU, koji je također bio gastro prodavač. On je radio kraće od nje, on je dobio premještaj s jedne druge pumpe. Nije bilo određeno koji od njih dvoje odnosno koji od gastro prodavača mora zatvoriti agregate na kraju smjene, to je bio stvar dogovora. Ne sjeća se da li je ona zatvorila agregate ili ne, tražila je da joj se pokaže snimka toga događaja ali ju nije dobila, ne zna niti je li on zatvorio ili nije, ne sjeća se uopće toga trenutka. Uglavnom dok je došla u jutarnju smjenu u kojoj je radio poslovođa AU, isti joj je rekao da nije zatvorila agregate za istakanje goriva i da mora napisati izvještaj o tome, i kolega HU je bio pozvan i on je morao nešto napisati, te je ona o tome što joj je poslovođa AU rekao napisala izjavu. Napisala je ono što joj je on rekao da napiše jer joj je rekao da je to za njegovu evidenciju. Nakon toga nije bila pozvana od strane tuženika da da nekakvu obranu, već je dobila otkaz, a kolega HU nije dobio otkaz zbog toga. Kada joj se predočava izjava na listu 47 spisa od 28.4.2020. navodi kako je ona isto napisala i potpisala, ona je napisala ono što joj je poslovođa rekao obzirom joj je on rekao da nije zatvorila agregate, ona je tako napisala da nije zatvorila, mada nije bila sigurna i tada je li ih zatvorila ili ne. Navodi kako zbog toga što agregati nisu bili zatvoreni nije nastala nikakva materijalna šteta poslodavcu. Prije ovog događaja dobila je prije jedno pisano upozorenje od poslodavca koje je bilo vezano za slušanje narodne glazbe na pumpi, zna da su kupcima pustili tu glazbu ali nije sigurna da li je to od strane poslodavca pisano bilo zabranjeno, nije to vidjela. Navodi da je poslodavcu zbog otvorenih agregata preko noći mogla nastati šteta u smislu da je na svakom od agregata bilo moguće jednom točiti gorivo, nakon čega bi se taj agregat zaključao automatski, no toga dana odnosno u konkretnom slučaju nitko nije točio gorivo niti na jednom agregatu niti je poslodavcu nastala šteta u tom smislu. Ona je toga dana radila noćnu smjenu a isto tako i sljedećeg dana a poslovođa joj je rekao da je nezaključane agregate našao ujutro radnik VU. Napomenula je da je ona od poslodavca tražila snimke nadzornih kamera koje obuhvaćaju i mjesto gdje se agregati za točenje goriva gase a oni se gase na kompjuteru u dućanu, ona je htjela vidjeti na tim kamerama da li je točno da ona nije ugasila agregate ili nije, no te snimke joj na njezin zahtjev nitko nije htio predočiti. Na upit navodi da se pumpa konstantno snima od 0-24 i da postoji video nadzor. AU nije joj pokazivao bilo kakvu snimku. Na upit što joj je rekao poslovođa AU na temelju čega je on zaključio da agregati nisu bili zaključani navodi kako na temelju toga što je rekao da je VU našao nezaključane agregate . Agregati dok su zaključani onda svijetli crveno svijetlo, a dok nisu zaključani onda svijetli zeleno svjetlo. Na upit tko je inače prije ovog događaja uobičajeno zaključavao agregate na kraju smjene navodi kako nije bilo pravila, nekada ona, nekada drugi kolega s kojim bi radila u smjeni, u ovom slučaju radila je s kolegom HU i on je bio u potpunosti obučen za rad kao i ona, i mogao je i on zatvoriti agregate kao i ona. Samo su ona i kolega HU radili toga dana u smjeni, za koji se dan navodi da agregati nisu bili zaključani, nitko drugi nije radio osim njih. Navodi da je nakon završetka noćne smjene zaključala benzinsku postaju i otišla kući, ne zna tko je došao u jutarnju smjenu, samo joj je AU rekao da je u jutarnju smjenu idući dan došao VU. U to vrijeme nije bilo primopredaje smjena već je postojao jedan prazan prostor kada benzinska pumpa nije radila između dviju smjena. Nakon otkaza je nezaposlena.

20. Dakle, iz provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica dana 25.4.2020. radila na benzinskoj pumpi s radnikom NU, također prodavačem, te da su zajedno bili toga dana u smjeni, a tužiteljica je bila radnica koja je duže radila kod tuženika kao prodavač od HU. No, iz iskaza i tužiteljica i svjedoka HU proizlazi da je toga dana po završetku smjene bilo tko od njih dvoje mogao zatvoriti agregate za istakanje goriva, te da nije bilo ni na koji način određeno da je to bila dužna učiniti upravo i baš tužiteljica, zato što je bila radnica koja je duže radila kod tuženika. Naprotiv, iz njihovih iskaza proizlazi da je stvar internog dogovora između radnika u smjeni bila tko će od njih dvoje zatvoriti agregate po zatvaranju smjene, a mogao je to učiniti i jedan i drugi, obzirom isto nije bilo striktno propisano, odnosno određeno od strane tuženika. Takve navode tužiteljice i svjedoka HU potvrđuje u svom iskazu i svjedok VU koji je također kod tuženika radio na istim poslovima, odnosno kao prodavač, te koji je također jasno naveo da su inače prodavači kod tuženika tada radili u smjenama, te je dogovor između prodavača koji su radili po dvoje bio tko će zatvoriti agregate za gorivo na kraju smjene, odnosno da se radilo o internom dogovoru između prodavača.

21. Također, i svjedok AU, koji je u spornom periodu bio nadređen tužiteljici i HU, odnosno koji je obavljao poslove poslovođe na benzinskoj postaji, potvrdio je da je bilo tko od njih dvoje morao zaključati agregate, te da je njihova odgovornost jednaka, s time da on smatra da je tužiteljica više odgovorna jer je duže radila kod tuženika, a HU bio je tamo zaposlen dva do tri mjeseca, no da su oni u svakom slučaju morali prije odlaska odnosno zatvaranja pumpe u ponoć izvršiti provjeru jesu li agregati isključeni.

22. Iz navedenog proizlazi da tuženik uopće i nije na siguran i pouzdan način utvrdio da je upravo tužiteljica odgovorna za to što agregati nisu bili isključeni na kraju smjene, obzirom uopće i nije naveo kako je to, odnosno na koji način utvrdio da bi upravo tužiteljica kao radnica počinila takav propust, pa da bi isto opravdavalo otkazivanje upravo tužiteljici.

23. Naime, tužiteljica je u svom iskazu tvrdila da je ona tražila da joj se pokažu snimke nadzornih kamera da se vidi je li ona odgovorna za taj propust, jer da se ne sjeća je li ona zaboravila isključiti agregate, niti se istoga sjećala u vrijeme otkazivanja kada se očitovala poslodavcu, no navela je da joj na njezin zahtjev takve snimke na kojima bi se vidjelo tko je točno odgovoran za isto, nisu predočene.

24. Sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice, obzirom bi tuženik, da je doista na snimkama nadzornih kamera utvrdio prije otkazivanja tužiteljici da je upravo ona odgovorna za taj propust, odnosno da upravo ona na kraju smjene nije isključila agregate, snimke priložio kao dokaz u sudski spis, što nije učinio. Stoga sud ne prihvaća kao istinit iskaz svjedoka AU, poslovođe, da je on tužiteljici predočio snimke nadzornih kamera prije otkaza, obzirom su takvi navodi očigledno istaknuti samo za potrebe postupka, pa im sud ne poklanja vjeru. Osim toga, već je iz iskaza AU u dijelu gdje je naveo da je bilo tko od njih dvoje - dakle ili tužiteljica ili radnik HU morao zaključati agregate, te da je njihova odgovornost jednaka, očito da tuženik kao poslodavac uopće sa sigurnošću nije utvrdio da bi navedeno predstavljalo propust upravo tužiteljice.

25. Pritom okolnost što je tužiteljica duže radila kod tuženika od HU uopće nije odlučna, budući nigdje nije bilo određeno da stariji radnik u smjeni mora zatvoriti agregate za istakanje goriva na kraju smjene, pa su takvi navodi tuženika da bi isto predstavljalo odgovornost baš tužiteljice kao radnice, neosnovani.

26. U odnosu na Izjavu tužiteljice od 28.4.2020. koja predstavlja njezinu obranu u smislu čl.119. st.2. ZR, gdje je ista navela da ona dana 25.4.2020. zbog obima posla i pada koncentracije nije zatvorila agregate, te da do otvaranja smjene agregati nisu bili korišteni, valja navesti sljedeće:

27. Tužiteljica je u ovom postupku jasno iskazala da je ona takvu obranu, odnosno očitovanje dala po naputku poslovođe AU, te da je napisala ono što je on od nje tražio da napiše, jer da joj je rekao da je to za njegovu evidenciju, no istaknula je u svom iskazu da ona nije bila sigurna niti tada je li zatvorila agregate ili ne. Sud poklanja vjeru takvom iskazu tužiteljice, obzirom tuženik očigledno nije ni na koji pouzdan način utvrdio upravo njezinu dogovornost, pri čemu je očito da je tužiteljica pisala navedenu Izjavu po naputku poslovođe već i iz navoda u istoj da do otvaranja smjene agregati nisu bili korišteni. Kako je tužiteljica na kraju svoje smjene otišla kući s radnog mjesta, ona i nije mogla imati saznanja jesu li ili ne agregati do dolaska drugog radnika u jutarnju smjenu bili korišteni, pa sud navodima iz te Izjave od 28.4.2020. i iz navedenih razloga, ne poklanja vjeru.

28. Osim toga, tuženik je isključivo temeljem navoda radnika VU, koji je došao u jutarnju smjenu i navodno našao nezaključane agregate, zaključio da je za isto odgovorna upravo tužiteljica, pri čemu se isti radnik saslušan kao svjedok u ovom postupku uopće nije sjećao detalja u svezi tog događaja kada bi došao u jutarnju smjenu i našao nezaključane agregate, dok spisu ne prileži niti bilo kakva izjava koju bi tuženik eventualno uzeo od istoga u svezi spornog događaja, što bi bilo za očekivati, obzirom se isključivo na navodima toga radnika temelji utvrđenje iz Odluke o otkazu da bi tužiteljica 25.4.2020. po završetku smjene ostavila nezaključane agregate. Na navode toga radnika VU, koji je to sam zapravo navodno utvrdio, tuženik se nije ni pozvao u Odluci o otkazu tužiteljici, iz čega samo dodatno proizlazi da tuženik uopće i nije na siguran i pouzdan način utvrdio odgovornost upravo tužiteljice.

29. To što je tužiteljica ranije dobila pisano Upozorenje poslodavca 24.4.2019. zbog povreda radne dužnosti koje se u istom upozorenju navode (slušanje neprimjerene glazbe na benzinskoj postaji, suprotno uputi poslodavca), samo je zakonska pretpostavka za otkazivanje tužiteljici u smislu čl.119.st.1. ZR, no, isto ne opravdava donošenje Odluke o skrivljenom otkazu tužiteljici, obzirom tuženik nije dokazao da je ista počinila povrede radne dužnosti uslijed kojih joj je otkazao ugovor o radu, pa da bi time povrijedila odredbe tuženikovog Pravilnika o radu iz čl.2. st.1. i 3., obzirom nije dokazano da tužiteljica poslove ne bi obavljala stručno i savjesno u skladu sa zakonom i aktima tuženika, a kao što je već prethodno obrazloženo.

30. Uz navedeno, valja samo napomenuti kako tuženiku kao poslodavcu, uslijed navodnog opisanog postupanja tužiteljice, nije nastala nikakva materijalna šteta, niti je došlo do neovlaštenog istakanja goriva s tih agregata, no neovisno o navedenom, odgovornost tužiteljice za postupanje opisano u pobijanoj odluci, u ovom postupku nije utvrđena, a kako je prethodno navedeno.

31. Dakle, budući tuženik nije dokazao da bi tužiteljica počinila povrede koje joj se odlukom o otkazu stavljaju na teret, sukladno čl.115. st.1. točka 3. ZR, to je uslijed navedenog pobijana odluka tuženika nedopuštena, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

32. Obzirom je otkaz poslodavca tužiteljici utvrđen nedopuštenim, te radni odnos tužiteljice nije prestao, ispunjeni su uvjeti za vraćanje tužiteljice na radu u smislu čl.124. st.1. ZR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

33. Također, prema čl.95. st.3. ZR, tužiteljici pripada pravo na naknadu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza, i to u ukupnom iznosu od 43.888,19 eura u bruto iznosu, s kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, pri čemu je tuženik navedeni iznos potraživanja u pogledu visine istoga učinio nespornom na ročištu 5.2.2025., isto kao i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamatama (list 243 spisa), pa je isti valjalo dosuditi tužiteljici, kao pod točkom III. izreke presude.

34. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče na iznos razlike plaće za prethodni mjesec, međutim isti je neosnovan u dijelu zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće, odnosno razlike plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R- 376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

35. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO-a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

36. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT), pa su tužiteljici priznati troškovi: sastava tužbe - 500 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava podnesaka od 8.9.2020., 17.11.2020., 23.10.2024., 14.11.2024., - svaki po 500 bodova (Tbr.8.1. OT), pristup na ročišta 19.4.2021., 7.11.2022., 28.5.2024., 15.11.2024., 11.12.2024., 5.2.2025. - svako po 500 bodova (Tbr.9,1. OT), sastav podnesaka od 11.6.2021., 13.12.2022., 18.6.2024.- svaki po 25 bodova (Tbr.8.4. OT), ročište za objavu - 50 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 5625 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 11.250,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 14.062,50 eura.

37. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

38. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika