REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-1890/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Nadi Mikulandri, odvjetnici u Šibeniku, Stjepana Radića 14 A, protiv tuženika UNIS Telecom d.o.o. Metković, Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, kojeg zastupa punomoćnik Igor Borčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o. u Zagrebu, Ulica Frana Folnegovića 1B, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003- 10/21 od dana 15. listopada 2021. sklopljen između MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 i UNIS Telecom d.o.o.,, Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914 te se nalaže tuženiku UNIS Telecom d.o.o.,, Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914 da vrati tužitelju MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kn koja je solemnizirana kod javnog bilježnika Alise Kale iz Šibenika poslovni broj OV-6540/2021.

II. Nalaže se tuženiku UNIS Telecom d.o.o. OIB: 94014652914 Metković da u roku od 8 dana isplati II- tužitelju VT, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.373,72 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve pod prijetnjom ovrhe.“ Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 predstavlja prividan pravni posao koji prikriva Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o., Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim se tuženik obvezao se držati zaposlenima II-tužitelja i njegove radnike dok I- tužitelj ne stekne uvjete za zaposlenje II-tužitelja i radnika, a zauzvrat je Itužitelj bio dužan plaćati tuženiku mjesečni trošak plaća II-tužitelja i radnika koje je II-tužitelj doveo na rad kod tuženika.

II. Utvrđuje se da je prikriveni Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o.,, Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prestao s danom 31. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku UNIS Telecom d.o.o. OIB: 94014652914 Metković da u roku od 8 dana isplati II- tužitelju VT, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.373,72 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva na način da se dodaje zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku UNIS Telecom d.o.o. OIB: 94014652914 Metković da u roku od 8 dana isplati II- tužitelju VT, Oib: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 9.373,72 eura, zajedno sa pripadajućim kamatama koje teku od dana 23. veljače 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. sve pod prijetnjom ovrhe.“

II. Utvrđuje se da je povučen prijedlog I-tužitelja za određivanjem privremene mjere osiguranja nenovčane tražbine od 6. listopada 2023.

III. Odbija se prijedlog II-tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja na novčanoj tražbini koja glasi:

„Radi osiguranja novčane tražbine II-tužitelja u visini 9.373,72 eura i sprječavanja daljnje štete u visini od 123.190,74 eura, određuje se privremena mjera kojom se tuženiku određuje oduzimanje i polaganje gotovoga novca, u sud, odnosno kod javnoga bilježnika sve u roku od 3 (tri) dana, te se ujedno nalaže bankama da odmah po primitku ovog rješenja, tuženiku (protivniku osiguranja) ili trećoj osobi, na temelju naloga tuženika (protivnika osiguranja), uskrati s računa tužitelja ad 2) VT (predlagatelja osiguranja) daljnju isplatu novčanih iznosa po bainco zadužnici ovjerenoj po Alisi Kale, Javnoj bilježnici u Šibeniku, posl. br. OV- 6540/2021 od 18. listopada 2021., ispunjenja na iznos od 1.000.000,00 kuna (milijun kuna), sve s trajanjem ove mjere do pravomoćnog okončanja parničnog postupka kod Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1890/2024, odnosno do drugačije odluke Suda.“

IV. Nalaže se I i II-tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 590,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji su podnijeli tužbu u kojoj navode kako je I-tužitelj s tuženikom dana 15. listopada 2021. sklopio Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 (dalje: Ugovor) kojim je ugovoreno da će tužitelj pružati radove i usluge društvu tuženika, na izgradnji telekomunikacijske mreže. (članak 1) 2. Člankom 2. Ugovora ugovorena je mjesečna vrijednost radova i usluga u iznosu od 185.000,00 kuna mjesečno. Kao sredstvo osiguranja navodnih tražbina po Ugovoru društvo I-tužitelja je izdalo tuženiku bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kn solemniziranu kod javnog bilježnika Alise Kale iz [adresa], poslovni broj OV-6549/2021 koju je kao jamac platac potpisao i II- tužitelj. Tuženik je I-tužitelju temeljem Ugovora izdao više računa, među ostalima i račune broj 53/1/1 i 1225/1/1. Predmetni računi, odnosno svi računi izdani temeljem Ugovora, kao i sam Ugovor su potpuno neosnovani. Ističu kako I-tužitelja nije izvodio za tuženika nikakve radove, niti tužitelji duguju tuženiku išta po bilo kojoj osnovi. Tužitelji ističu da je Ugovor ništetan. Naime, tužitelji ističu da im je tuženik predmetni ugovor dao na potpis s obrazloženjem da mu je isti potreban da bi dobio financiranje, te je zaprijetio II-tužitelju da će i njemu i radnicima koje je doveo kao radnike kod tuženika otkazati sve radne dozvole čime bi istima prestala legalnost rada i boravka u Republici Hrvatskoj. Naime, II-tužitelj je tek bio osnovao društvo (ovdje I-tužitelja) te zbog odredbi Zakona o strancima nije mogao aplicirati za radne dozvole za svoje radnike. Naime, u članku 99. st. 1. toč. 3. Zakon o strancima propisuje da poslodavac koji se prijavljuje za uvoz stranih radnika, cit: u zadnjih šest mjeseci, ima zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske (…). Nadalje tužitelji navode kako su prilikom potpisivanja Ugovora na strani tužitelja bile prisutne mane volje, prije svega prijetnja i sila, pa i nesporazum, a koji svaki od razloga je sam po sebi dovoljan razlog za ništetnost Ugovora. Zatim ističu kako je Ugovor zelenaški pravni posao jer je tuženik protivno načelu savjesnosti i poštenja iskoristio stanje nužde i zavisnost II-tužitelja o tuženiku (tužitelji nisu mogli sami raditi niti ishoditi radne dozvole) i zaključio s I-tužiteljem Ugovor kojim je za sebe ugovorio korist (mjesečni priliv – cash flow sredstava od 185.000,00 kn) koja je korist u očitom nerazmjeru s onim što je tuženik tužiteljima dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Tužitelji od predmetnog ugovora nisu imali nikakve koristi, već samo štetu i ogroman rizik. Tuženik je prvom prigodom stavio na naplatu zadužnicu na FINA-u i time blokirao I-tužitelja i doveo u pitanje njegovu egzistenciju. Tužitelji ističu da je Ugovor ništetan i jer je prividan pravni posao. Naime, Ugovor je u biti prikrivao Sporazum između tuženika i I- tužitelja i II-tužitelja kojim je tuženik obvezao se držati zaposlenima II-tužitelja i njegove radnike dok društvo tj. I-tužitelj ne stekne uvjete za dobivanje radnih dozvola (koje je on doveo da rade kod tuženika), a društvo ovdje I-tužitelj je zauzvrat tuženiku plaćao iznos koji pokriva mjesečni trošak: Plaće II-tužitelja i radnika koje je II-tužitelj doveo kod tuženika. Predmetni ugovor je zaključen i trajao je sve dok je trajao radni odnos II-tužitelja kod tuženika, te je prestao s danom 31. ožujka 2022. kada je II-tužitelju prestao radni odnos kod tuženika. Navedeno je razvidno iz činjenice da je I-tužitelj osnovano u 25. kolovoza 2022., što znači da je I-tužitelj mogao zapošljavati strane radnike i ishoditi za njih radne dozvole tek početkom ožujka 2022. godine, a što sve jasno upućuje na postojanje prikrivanog sporazuma.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, . Navodi kako je Ugovor o poslovnoj-tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od dana 15. listopada 2021. godine (dalje u tekstu: Ugovor) sklopljen je između I- tužitelja i tuženika, stoga tuženik ističe kako na strani II-tužitelja, VT, postoji nedostatak aktivne građanskopravne legitimacije te u odnosu na II-tužitelja tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Ističe kako su navodi iz tužbe kontradiktorn, jer sve i da se radi o ništetnom pravnom poslu (što nije), tužitelji istovremeno navode kako od predmetnog Ugovora nisu imali nikakve koristi, dok s druge strane navode da je Ugovor sklopljen kao prividan pravni posao kako bi I.-tužitelj mogao započeti s radom i ishoditi radne dozvole za svoje radnike. Tužitelji nadalje ističu da su prilikom potpisivanja Ugovora na strani tužitelja ''bile prisutne mane volje, prije svega prijetnja i sila, pa i nesporazum, a koji svaki od razloga je sam po sebi dovoljan razlog za ništetnost ugovora.'' U odnosu na navedeno, ističe se kako je Ugovor potpisan od strane tadašnjeg člana uprave I. - tužitelja, NT, a ne od strane I. -tužitelja, te je u tom smislu u potpunosti promašen i ničim dokazan navod tužitelja da su kod sklapanja Ugovora bile prisutne mane volje. Međutim, sve i da su bile prisutne mane volje koje ističu tužitelji, iste ne bi bile razlog ništetnosti. Opreza radi, ističe se da nisu ispunjeni ni navedeni uvjeti pobojnosti. Tužitelji u točki 7. tužbe navode kako je ''Predmetni ugovor je zaključen i trajao je sve dok je trajao radni odnos kod II-tužitelja kod tuženika, te je prestao s danom 31. ožujka 2022. kada je II-tužitelju prestao radni odnos kod tuženika.'' Iako je nejasno na koji ugovor tužitelji točno misle, tuženik opreza radi ističe kako je Ugovor koji je predmet ovog spora sklopljen dana 15. listopada 2021. godine na razdoblje od 13 mjeseci (članak 4. Ugovora), što bi značilo da je isti na dan sastava ovog odgovora i dalje na snazi. Radni odnos II-tužitelja i tuženika nije od utjecaja na sklopljeni Ugovor, stoga je nejasno koju činjenicu tužitelji pokušavaju dokazati navevši da je Ugovor (ako na taj ugovor misle) prestao kada i radni odnos između II. -tužitelja i tuženika. Ne manje važno, radni odnos II-tužitelja i tuženika prestao je sporazumnim raskidom s danom 31. ožujka 2022. godine, što tužitelji propuštaju navesti. Zaključno, u odnosu na sve navode tužitelja kako se radi o prividnom pravnom poslu pa zelenaškom pravnom poslu, tuženik ističe kako je I-tužitelj uredno tuženiku izdavao narudžbenice za izvođenje radova te ujedno i vršio plaćanja temeljem istih, što potvrđuje da su I. -tužitelj i tuženik uredno ispunjavali svoje obveze iz Ugovora. S obzirom da su tužitelji Općinskom sudu u Šibeniku podnijeli prijedlog za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava i odgodi ovrhe temeljem članka 210. Ovršnog zakona (koji je usvojen i postupak je na dan sastava ovog odgovora u fazi žalbenog postupka povodom žalbe tuženika) i istovremeno prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine naslovnom sudu koji je odbijen, očito je da je podnošenje ove tužbe usmjereno isključivo na odugovlačenje postupka ovrhe. Odnosno, tužitelji su, čim je došlo do nemogućnosti ispunjenja Ugovora s njihove strane sukladno članku 2. Ugovora i nakon što je tuženik iskoristio svoje pravo iz članka 3. Ugovora i pokrenuo postupak naplate temeljem izdane zadužnice, neosnovano pokrenuli sve spomenute postupke, isključivo sa svrhom izbjegavanja ispunjavanja svojih obveza. Međutim, nesporno je da su bjanko zadužnicu OV- 6540/2021, temeljem koje je zatražena izravna naplata, I-tužitelj i II-tužitelj tuženiku dostavili temeljem članka 3. Ugovora. Zadužnicom OV-6540/2021 (a ne OV-6549/2021 kako to navode tužitelji) tužitelji su očitovali svoju volju da tuženik radi naplate tražbine zaplijeni novčana sredstva s njihovih računa kod banaka i da se izravno s računa isplate tuženiku. Bjanko zadužnica je po svojoj pravnoj prirodi pravni posao kojim dužnik očituje svoju volju tako da radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, dopušta da se novčana sredstva zaplijene s njegovih računa kod banaka i izravno s računa isplate vjerovniku, odnosno pravni posao koji nastaje izvan ovršnog ili bilo kojeg drugog sudskog ili javnobilježničkog postupka, i to očitovanjem volje (ozbiljnim i slobodnim) koju je stranka (dužnik) obvezna potvrditi javno ovjerovljenim potpisom, što su tužitelji i učinili. Zadužnica je i apstraktni pravni posao koji nije vezan uz glavni pravni posao, te u samoj zadužnici ne treba ni biti označen pravni posao radi čijeg je osiguranja zadužnica izdana. Tuženik dostavlja i računovodstvene kartice, i to za 2021. godinu i 2022. godinu iz kojih je vidljivo da je I- tužitelj vršio plaćanja.

3. Tijekom postupka sud je po prijedlogu za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u ovoj pravnoj stvari isti izdvojio na poslovni broj Ovr- 211/2022 te je 17. listopada 2022. donijeta odluka kojom je odbijen kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere te je navedena odluka potvrđena rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 4692/22 od 21. studenog 2022.

4. Nadalje, sud je tijekom postupka dana 24. travnja 2024. donio rješenje o prekidu postupka na temelju odredbe čl. 212. toč. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP) obzirom je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, poslovni broj St-393/2020-30 od 19. travnja 2024. otvoren stečajni postupak nad I-tužiteljem, a za stečajnog upravitelja imenovan je Berislav Maksimović . Potom je rješenjem od 21. svibnja 2024. određen nastavak postupka obzirom na prijedlog I-tužitelja i II-tužitelja .

5. Podneskom od 6. studenog 2024. tužitelji su preinačili tužbu na način da su uz postojeći zahtjev istaknuli i drugi zahtjev i to zahtjev za isplatu iznosa od 9.373,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. veljače 2024. do isplate. Obzirom na tako istaknuti zahtjev istim podneskom tužitelji su podnijeli i privremenu mjeru sada na novčanoj tražbini. Naime navedena preinaka uslijedila je nakon odluke Županijskog suda u Splitu, posl. broj: Gž-628/22 od 25. siječnja 2024. donesene po žalbi ovdje tuženika (tamo ovrhovoditelja) na rješenje Općinskog suda u Šibeniku, posl. broj: Ovr-507/22 te je tim drugostupanjskim rješenjem prvostupanjsko rješenje preinačeno i tužitelji (tamo ovršenici) su odbijeni u svom zahtjevu da se odgodi izdavanje naloga bankama radi prijenosa sredstava sa računa tužitelja na račun tuženika(kao ovrhovoditelja). Posljedica navedene odluke je stečaj I-tužitelja i blokada računa II-tužitelja. Stoga je nakon primitka navedene drugostupanjske presude i uslijedio prijenos zaplijenjenih sredstava II-tužitelja kao ovršenika na račun tuženika kao ovrhovoditelja te je tako tuženik stekao ukupno 9.373,72 eura od čega kamata 8.058,32 eura i glavni dug 1.315,40 eura.

Prema odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a iznimno od odredbe st. 1. toga članka (dopuštenost preinake do zaključenja prethodnog postupka), tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Prema st. 3 istoga članka nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

Naime u konkretnom slučaju tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, a prema ocjeni ovoga suda preinaka je svrsishodna radi cjelokupnog razrješenja spora među strankama te je stoga odlučeno kao pod točkom I. rješenja.

6. Tijekom postupka tužitelji su ponovno podnijeli prijedlog radi donošenja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine dana 6. listopada 2023. te je podneskom od 6. studenog 2024. I-tužitelj povukao navedeni prijedlog, dok je II tužitelj taj prijedlog u smislu odredbe čl. 354. st. toč. 2. i 6. Ovršnog zakona(„Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ) uredio i specificirao isti kojem je prijedlogu odlučeno pod točkom III. rješenja a kako će u nastavku biti obrazloženo. U odnosu na povlačenje prijedloga odlučeno je kao u izreci pod točkom II. rješenja.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o poslovnoj tehničkoj suradnji sklopljen između prvotužitelja i tuženika od 15. listopada 2021. (list 7-8 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za ovdje prvotužitelja na dan 4. kolovoza 2022. (list 9-10 spisa), zahtjev za izravnu naplatu sa prilogom od 02.08.2022. (list 11-14 spisa), otvorene stavke tuženika (list 15 spisa), bjanko zadužnica (list 16-19 spisa), izvadak iz sudskog registra za ovdje prvotužitelja od 31. kolovoza 2022. (list 21-27 spisa), računi (list 60-61 spisa), financijski izvještaj za 2021. godinu (list 62 spisa), e-mail korespondencija (list 69-70 spisa), sporazum o prekidu ugovora o radu od 26. kolovoza 2022. (list 71 spisa), izlist sa internet stranice m-Blokade (list 84 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za ovdje prvotužitelja od 21. listopada 2022. (list 98-105 spisa), sporazum o raskidu ugovora od 29. ožujka 2022. (list 106 spisa), izlist Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Obrazac eM- 2P (list 107 spisa), narudžbe dobavljaču (list 136-139 spisa), e-mail korespondencija (list 140-146 spisa), kartice partnera (list 147-148 spisa), preslika ovjerene izjava drugotužitelja (list 153-157 spisa), e-mail korespondencija (list 158-166 spisa), e-mail korespondencija (list 172-183 spisa), preslika ovjerene izjave svjedoka NT (list 185-187 spisa), e-mail korespondencija (list 205-206 spisa), e-mail korespondencija (list 209-211 spisa), potvrda Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostava Šibenik od 18. rujna 2023. (list 227 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 231 spisa), očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate za ovdje drugotužitelja na dan 27.09.2023. (list 232-235 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 236 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 27. rujna 2023. (list 237 spisa), financijski izvještaj za 2022. (list 238 spisa), iskaz zastupnika po zakonu prvotužitelja odnosno drugotužitelja VT i zastupnika po zakonu tuženika (list 240-243 spisa), iskaz svjedoka NT (list 285-287 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1 – zadužnica na dan 31. listopada 2024. (list 301 spisa), specifikaciju izvršenja za plaćanje OV-6540/21 JAM-1

– zadužnica na dan 31. listopada 2024. (list 302 spisa), analiza financijskih izvještaja (list 303-307 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, neosnovanim.

9. Predmet spora je zahtjev I i II-tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. te isplatu iznosa od 9.373,72 eura. Također tužitelj je postavio i eventualno kumulirani zahtjev na utvrđenje da je Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 predstavlja prividan pravni posao koji prikriva Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o., I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., i II-tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojim se tuženik obvezao se držati zaposlenima II- tužitelja i njegove radnike dok I-tužitelj ne stekne uvjete za zaposlenje II-tužitelja i radnika, a zauzvrat je I-tužitelj bio dužan plaćati tuženiku mjesečni trošak plaća II- tužitelja i radnika koje je II-tužitelj doveo na rad kod tuženika. Utvrđuje se da je prikriveni Sporazum sklopljen između tuženika UNIS Telecom d.o.o.,, Metković (Grad Metković), Ulica Ivana Gundulića 20/3, OIB: 94014652914, I-tužitelja MIJATOVIĆ MONTAŽA d.o.o., [adresa], OIB: 46578537964 i II-tužitelja VT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prestao s danom 31. ožujka 2022.

10. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovora o poslovno – tehničkoj suradnji br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. (dalje: Ugovor) između prednika I- tužitelja i tuženika , no među strankama je sporno je li predmetni Ugovor ništetan, odnosno podredno je li isti prividan te ima li stoga pravo II-tužitelj na isplatu iznosa od 9.373,72 eura koji mu je ustegnut na temelju zadužnice izdane sukladno predmetnog Ugovoru kao sredstvo osiguranja. Također među strankama je sporna aktivna legitimacija II-tužitelja.

11. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatak aktivne legitimacije u odnosu na II-tužitelja valja istaknuti kako isti nije osnovan niti u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev niti eventualno kumulirani zahtjev. Naime kako je upravo II-tužitelj jamac platac po predmetnoj zadužnici koja je sredstvo osiguranja sukladno čl. 3. predmetnog Ugovora čija ništetnost se traži isti ima pravni interes te je ujedno i aktivno legitimiran. Također prema postavljenom eventualno kumuliranom zahtjevu I i II-tužitelji traže utvrđenje da je između I i II-tužitelja te tuženika sklopljen kao prikriveni pravni posao odnosno Sporazum koji je prestao dana 31. ožujka 2022. stoga je II-tužitelja aktivno legitimiran i u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev.

12. Naime prvo valja istaknuti kako se tužitelji u dijelu činjeničnih navoda tužbe pozivaju na mane volje, prije svega prijetnju i silu, pa i nesporazum. Potom navode kako je riječ o zelenaškom pravnom poslu a podredno o fiktivnom pravnom poslu. Dakle iz navedenog je razvidno da niti sami tužitelji prilikom iznošenja činjeničnih navoda ne znaju točno i jasno definirati iz kojih bi eventualno razloga predmetni Ugovor bio nevaljan.

13. Naime prema odredbi čl. 279. st. 1. Zakon o obveznom odnosima (“Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO) ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi, a prema stavku 3. istoga članka ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.

14. Prema odredbi čl. 282. ZOO-a kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

15. Dakle u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj nije niti postavio zahtjev za poništenje predmetnog ugovora odnosno pobojnost istog stoga sud nije niti posebno ocjenjivao njegove navode istaknute u pogledu prijetnje kao mane volje koja za pravnu posljedicu ima pobojnost tako sklopljenog pravnog posla u smislu odredbi čl. 330. do 335. ZOO-a, a ne ništetnost tog pravnog posla u smislu odredbi čl. 322. do 329. ZOO- a. Naime u okviru postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti sud nije ovlašten raspravljati o eventualnom postojanju razloga pobojnosti, jer nije istaknut konstitutivni tužbeni zahtjev na poništenje - pobijanje predmetnog Ugovora u okviru kojeg bi takva pitanja bilo moguće ocjenjivati.

16. Nadalje, što se tiče činjeničnih navoda da je došlo do nesporazuma a kao što je iz prethodno citirane odredbe razvidno nesporazum nema za posljedicu ništetnost ugovora pa bi tužbeni zahtjev tužitelja trebao glasiti na utvrđenje da predmetni ugovor nije nastao, a ne da je ništetan stoga takav činjenični navod također nije relevantan za odlučivanje jer tužitelj u tom smislu nije niti postavio tužbeni zahtjev.

17. Prema odredbi čl. 329. st. 1. ZOO-a ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

Dakle da bi ugovor bio zelenaški kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti: - da postaji očiti nerazmjer između onoga što je zelenaš ugovorio u svoju korist i onoga što po ugovoru daje,

- da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti, te

- te da je zelenaš znajući za te okolnosti njima se namjerno okoristio u svoju korist. Navedeni uvjeti moraju se ostvariti u vrijeme sklapanja ugovora.

18. Uvidom u Ugovor o poslovno – tehničkoj suradnji Br. UT 003-10/21 od 15. listopada 2021. utvrđeno je da je isti sklopljen između Mijatović montaže d.o.o. i tuženika te su istim uređena prava i obveze ugovornih strana u svezi izvođenja građevinskih i drugih radova na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanja savjetodavnih usluga u svezi izgradnje telekomunikacijske mreže , a koje radove i usluge će temeljem ovog Ugovora izvoditi odnosno pružati Unis društvu Mijatović Montaža (čl. 1.). Prema odredbi čl. 2. Ugovora mjesečna vrijednost radova i usluga iz čl. 1. iznosi 185.000,00 kuna. Nadalje prema odredbi čl. 3. Ugovora Mijatović montaža d.o.o. se odmah po sklapanju ugovora obvezala Unis-u dostaviti bjanko zadužnicu na iznos od 1.000.000,00 kuna koju se VT obvezao potpisati kao jamac platac. Ugovora je sklopljen na razdoblje od trinaest mjeseci

Na temelju izdane bjanko zadužnice (list 16 spisa) tuženik je pokrenuo postupak izravne naplate te je tijekom ovog postupka došlo do naplate po istoj u iznosu od 9.373,72 eura (list 302 spisa).

19. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu I- tužitelja odnosno II-tužitelja VT i zastupnika po zakonu tuženika te svjedoka NT, a obzirom da se tuženik protivio korištenju dostavljenih pisanih iskaza navedenog svjedoka i II-tužitelja.

20. Iz iskaza VT u bitnom proizlazi da je od siječnja 2020. bio zaposlen kod tuženik na radnom mjestu voditelja za montažu telekomunikacijskih sustava te je u kolovozu 2021. osnovao svoje društvo Mijatović montaža d.o.o. za poslove mobilne telekomunikacije. Kod tuženika je doveo više radnika iz Srbije, te je dogovor sa zz tuženikom bio da će ti radnici nakon nekog vremena preći u njegovo društvo. Početkom listopada 2021. KT je tražio je od njega da sklope ugovor o poslovno tehničkoj suradnji, a kako bi on mogao dobiti financije od dva društva ( Unis telecom Mostar i Raguza d.o.o.) odnosno taj ugovor koji su sklopili trebao je biti garancija za novčanu pozajmicu od tih drugih društava. Navodi kako je riječ o fiktivnom ugovoru jer je prema istom njegova obveza bila da tuženiku izda narudžbenicu za radove i to u mjesečnom iznosu od 185.000,00 kn te je tada i rekao da je njegova firma stara manje od 60 dana te niti ima takvo poslovanje prema kojem bi mogao sklapati takve poslove iz tog ugovora. Navodi kako prema tom ugovoru nikakvi poslovi nisu obavljani, a on je u narudžbenice unosio podatke o lokacijama i slično iz poslova koje je radio za druge tvrtke, a kasnije kada više nije ni imao što unositi u narudžbenice tuženik je izdavao dalje račune u iznosu prema ugovoru. Rekao je tuženiku da ne želi sklopiti takav ugovor međutim, isti je tada rekao da će odjaviti i njega i ostale radnike te da ćemo se zato morati vratiti u Srbiju odnosno neće imati radne dozvole za ostanak u RH. Naime, društvo koje je osnovao moralo je biti starije od 6 mjeseci, imati 3 zaposlena državljana RH i 200.000,00 kn temeljnog kapitala, a da bi on mogao postati direktor tog društva, jer u tom razdoblju je direktor bio NT, koji je i potpisao ugovor o poslovno tehničkoj suradnji. NT se također protivio potpisivanju tog ugovora no on mu je rekao da isti mora potpisati jer njegov ostanak u RH ovisi o istom a doveo je cijelu obitelj u Hrvatsku i djecu su tu krenula u školu.

Sud nije prihvatio navode zz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je riječ o fiktivnom ugovoru budući ti navodi ne proizlaze iz materijalne dokumentacije a kako će nastavno biti obrazloženo. Nadalje nisu prihvaćeni niti navodi II-tužitelja da bi u bila ugrožena egzistencija da nije potpisao predmetni ugovor te je isti morao pod prijetnjom gubitka radnih dozvola potpisati. Ujedno tužitelj svoje navode da je u narudžbenice unosio iz poslova koje je I-tužitelj radio ne potkrjepljuje nikakvom materijalnom dokumentacijom i na te okolnosti ne predlaže izvođenje dokaza.

21. Nadalje iskaz zastupnika po zakonu tuženika KT sud je prihvatio kao logičan i uvjerljiv a siti je i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu, te u bitnom iz istog proizlazi kako se društvo Unis telecom bavi uslugama telekomunikacija i izgradnjom telekomunikacijskih sustava a VT je bio njegov zaposlenik i isti je doveo radnike iz Srbije koji su se zaposlili kod tuženika. Nakon nekog vremena saznao je da je VT osnovao svoje društvo Mijatović montaža d.o.o., a on tada nije bio direktor firme nego je bio vlasnik iste. Društvo koje nije starije od 6 mjeseci ne može zaposliti strane radnike, a on je također planirao radnike koje je doveo kod tuženika prebaciti u svoje društvo nakon proteka tog vremena. Nakon toga imali su nekakav usmeni „džentlmenski“ dogovor prema kojem su se dogovorili da će I-tužitelj pronalaziti poslove i nakon toga su i sklopili ugovor o poslovno tehničkoj suradnji i prema tome ugovoru tužitelj je trebao dogovarati poslove i ugovor je dogovorena fiksna cijena od 185.000,00 mjesečno od kojeg iznosa bi on platio radnike i troškove te bi još imao i nekakvu zaradu. Navodi da je tužitelj mogao ugovoriti poslove u vrijednosti od 185.000,00 mjesečno buduću da na tržištu u Rh postoji manjak radnika za postavljanje telekomunikacijskih sustava. Nadalje, po predočenju maila sa lista 162 spisa mogu reći da sam ja naveo da ću "blokirati određene stvari iza tog datuma" podrazumijevao da više neću isplaćivati radnicima plaće. Tužitelj je od njega tražio smanjivanje ugovorenog iznosa od 185.000,00 kn ali ne kroz ugovor nego samo kroz uplate te mu je tada rekao da mu je bitno da uplati iznos koji će pokriti troškove radnika (plaće, doprinosi i slično). Navod kako je za radnike uz iznos bruto plaćanje imao i troškove Ininih kartica, te je nešto bilo i noćenja ovisno o terenu na kojem su se obavljali poslovi. Tim radnicima VT davao je zadatke jer je takav koncept firme.

22. Iz iskaza svjedoka NT proizlazi kako je od osnivanja društva Mijatović montaža d.o.o. u kolovozu 2021. bio direktor toga društva prvih 6 mjeseci kada je, VT nakon što je stekao uvjete preuzeo funkciju direktora društva. Nakon što je VT postao direktor on je ostao zaposlen kod prednika I-tužitelja kao monter. II-tužitelj je od njega tražio da potpiše Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji te mu je naveo da će u suprotnom on biti protjeran iz RH, i cijela njegova obitelj, jer mu je KT prijetio da će mu dati otkaz ukoliko se navedeno ugovor ne potpiše. Nije htio potpisati taj ugovor i tvrdio je da isti nije ispravan te je molio II-tužitelja da isti ne potpisuje, međutim on je konstantno vršio pritisak na njega govoreći da je egzistencija njega i njegove obitelji u pitanju. Naposljetku je popustio i potpisao taj ugovor o poslovno tehničkoj suradnji te su u tom razdoblju imali zaposlena 3-4 radnika a nisu imali sklopljen niti jedan ugovor da bio uopće i mogli ispoštovati obveze preuzete ugovorom o poslovnoj tehničkoj suradnju. Samostalno su odrađivali poslove te su sukladnom tom ugovoru tuženiku isplaćivali novac, te tuženik nije bio niti na jednoj lokaciji na kojoj su oni izvodili poslove. Tuženik nije za prvotužitelja sukladno ugovoru obavio niti jednu radnju, niti jedan posao, odnosno sve poslove koje je trebao obavljati prema tom ugovoru tuženik, obavljala je Mijatović montaža d.o.o. Vrijednost radova i usluga koje su navedene u ugovoru o poslovnoj tehničkoj suradnji u iznosu od 185.000,00 kn mjesečno, isključivo je procijenio UNIS TELECOM d.o.o. Navodi kako nije potpisao zadužnicu te je potpisao samo ugovor na listu 7-8 spisa.

Nadalje njegovi navodi kako je sve radove obavljao I-tužitelj, a ništa od radova nije obavljao tuženik ovaj sud je ocijenio paušalnim, nepotkrijepljenim nikakvim materijalnim dokazima. Također svjedok navodi kako je II-tužitelj na njega vršio pritisak da potiše predmetni Ugovor međutim da je takav pritisak vršio na II-tužitelja zz tuženika isključivo proizlazi iz navoda II-tužitelja dakle svjedok NT nije neposredno svjedočio eventualnim pritiscima bilo koje vrste od strane tuženika.

23. Nadalje iz iskaza II-tužitelja i svjedoka NT ne proizlazi da bi bilo riječi o pravnom poslu sklopljenom uporabom fizičke sile, a time i o pravnim posljedicama ništetnosti tog pravnog posla u smislu odredbe čl. 279. st. 3. ZOO-a- Naime u tom slučaju trebalo bi se raditi o aktu koji znači neotklonjivu fizičku silu gdje prisiljena strana nema svoje volje pri njezinom očitovanju, ili je nije očitovala, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

24. Nadalje uvidom u narudžbenice (list 136-139 spisa ) razvidno je da je I- tužitelj ispostavljao iste tuženiku i to za različite usluge i radove upravo u visini ugovorenih 185.000,00 kuna. Također iz e mail korespondencije je razvidno da su tužitelji i tuženik imali dogovor da se ugovoreni iznos između ostalog odnosi i na plaće radnika zaposlenih kod tuženika sa svim doprinosima.

25. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je društvo Mijatović montaža d.o.o. osnovano dana 24. kolovoza 2021., da je kao osnivač naveden VT te je kao osoba ovlaštena za zastupanje, član uprave u razdoblju od 24. kolovoz 2021. do 22. ožujka 2022. bio NT a potom je Odlukom od 22. ožujka 2022. za direktora društva imenovan VT. Temeljni kapital društva sa iznosa od 20.000,00 kn povećan je na iznos od 20.000,00 kn Odlukom o povećanju temeljnog kapitala i izmjeni Izjave o osnivanju koje su donesene 14. ožujka 2022. dakle pet mjeseci nakon sklapanja spornog Ugovora.

26. Dakle VT je u Republici Hrvatskoj osnovao društvo s ograničenom odgovornošću pa je prema tome riječ o poduzetniku . Naime u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina). Dakle prednik I-tužitelja prilikom sklapanja svakog ugovora kojim bi se regulirali obvezni odnosi s trećim osobama dužan je postupati pažnjom dobrog gospodarstvenika a u navedenom kontekstu i II-tužitelj kao osnivač društva dužan je u pravnom prometu prilikom svih poslovnih odnosa koji se tiču njegovog poslovanja također postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Dakle slijedom navedenog niti prednik I-tužitelja niti II-tuženik ne mogu se za svoje postupanje i potpisivanje ugovora eskulpirati sa paušalno iznesenim navodima. Naime navedeni ugovor je potpisan, sa jasno naznačenim sadržajem koji kao takav u poslovanju nosi određene rizike . Stoga nije ispunjena pretpostavka da su tužitelji na eventualni nerazmjer iz predmetnog ugovora pristali zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti.

27. Nadalje tužitelji ne dokazuju na koji točno način bi bila ugrožena egzistencija II-tužitelja jer njegov navod kako bi bio protjeran iz Republike Hrvatske nije logičan niti životan. Naime II-tužitelj je kao radno sposobna osoba u svakom slučaju mogao u Republici Hrvatskoj naći drugi posao i zasnovati radni odnos stoga nije morao sklopiti Ugovor ovakvog sadržaja.

28. Iz dokumentacije u spisu te iz iskaza tuženika ne proizlazi da je postojao očiti nerazmjer između između onog što je tuženik ugovorio sa tužiteljima . Naime tužitelji ne dokazuju nikakvom materijalnom dokumentacijom koje je točno poslove obavljao I-tužitelj i u kojem opsegu da bi uopće bilo razvidno da su isti isključivo obavljani od strane I-tužitelja odnosno isključivo od njegovih radnika a ne i od radnika tuženika. Iz e mail korespondencije i narudžbenica između stranaka razvidno je da je tuženik tužitelju ispostavljao narudžbenice a sada samo navodi kako je iste lažirao međutim ne dostavlja nikakve dokaze za navedeno, niti je u prilog takvih navoda predložio odgovarajuće dokaza (eventualno saslušanje drugih poslovnih partnera za koje je obavljao poslove, dostavio Ugovore iz tako ugovorenih poslova etc.).

29. Također da predmetni Ugovor nije zelenaški proizlazi iz činjenice da nisu niti logični navodi tužitelja da od navedenog ugovora nisu imali nikakve koristi kada potom navodi kako je između istih sklopljen Sporazum da se iznos od 185.000,00 kuna odnosi na plaće radnika koji su nakon proteka određenog vremenskog razdoblja trebali prijeći kod I-tužitelja a kada se za to ispune zakonske pretpostavke. Ujedno tužitelji ne dokazuje eventualni nerazmjer , odnosno ne navode koliko je radnika bilo tada zaposleno kod tuženika i na točno koji broj plaća se odnosio i koliki iznos.

30. Prema tome tužitelji nisu dokazali da bi kumulativno bile ispunjene pretpostavke koje bi ukazivale da je riječ o zelenaškom ugovoru pa da bi isti u smislu navedenog bio ništetan.

31. Nadalje sud nije našao niti da bi predmetni ugovor u smislu odredbe čl. 322 ZOO-a bio protivan prisilnim propisima, Ustavu ili moralu društva.

32. U pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva relevantna je odredba čl. 285. ZOO-a prema kojoj prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

33. Dakle posljedica prividnog ugovora nije ništetnost ugovora, nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka. Između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao (stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već „nešto drugo“, što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

34. Uvidom u e-mail korespondenciju te iskaze stranka razvidno je da je između stranaka sklopljen Ugovor o poslovno tehničkoj suradnji te su obveze I- tužitelja bile plaćanje tuženiku mjesečnog iznosa od 185.000,00 kuna za izvođenje građevinskih i drugih radova na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanje savjetodavnih usluga, a dakle obveze tuženika su bile izvođenje građevinskih i drugih radova na izgradnji telekomunikacijske mreže i pružanje savjetodavnih usluga u svezi izgradnje telekomunikacijske mreže društvu Mijatović montaža d.o.o.

35. Naime iz iskaza stranaka (odnosno i samih tužbenih navoda) također je utvrđeno da je navedeni iznos od 185.000,00 kuna obuhvaćao pored ugovorenih poslova i isplatu za plaće radnika koji su trebali preći kod tužitelja nakon nekog vremena. Nadalje iz e mail korespondencije razvidno je da su stranke predmetnim Ugovorom rješavale određene prethodno nastale poslovne situacije, postojanje određenog duga (list 163 spisa), dakle regulirale su svoju poslovnu suradnju kroz predmetni Ugovor te je ujedno u njihovom međusobnom odnosu došlo i do preklapanja određenih poslova što je i logično obzirom na istovrsne djelatnosti prednika I-tužitelja i tuženika. Stoga se ne može se nikako zaključiti da je predmetni Ugovor prividan jer su prema ocjeni ovoga suda elementi iz toga ugovora i realizirani . Eventualna okolnost da je cijena veća u ugovoru nego što je trebala biti ne ukazuje na nedopuštenu pobudu te ne utječe na postojanje ili valjanost ugovora međutim navedeno tužitelji nisu niti dokazivali.

36. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

37. Slijedom ukupno navedenog tužitelji nisu dokazali da bi predmetni Ugovor bio ništetan, odnosno da bi bila riječ o prividnom Ugovoru, stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom i i II.

38. Obzirom na neosnovanost postavljenih zahtjeva iz prethodno iznesenih razloga niti prijedlog za određivanjem privremene mjere na novčanoj tražbini nije osnovan te je stoga o istoj odlučeno kao pod točkom III. rješenja.

39. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

Prema tome tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 18. travnja 2023., 14. studenog 2023., 30. listopad 2024. i 23. siječnja 2025. u iznosu od po 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 31. siječnja 2023. iznos od 100,00 eura (Tbr.9/5 tarife), za sastav podneska od 14. veljače 2023. i 12. prosinca 2024. iznos od po 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 4.500,00 eura.

Tuženiku su u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a na trošak priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate te je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka preko iznosa koji mu sukladno odredbama Tarife i Zakonu o sudskim pristojbama („ Narodne novine“ br. 118/2018, 51/2023 dalje: ZSP) pripada. Naima tuženik nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer je prema odredbi čl. 4. toč. 2. ZSP- a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog odluče o je kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 10. ožujka 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.