REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-374/2023-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika ĆČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetniku Zvonimiru Bodrožiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HOK OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, OIB: 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Željko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić, iz Zagreba, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. siječnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zvonimira Bodrožića, odvjetnika i punomoćnice tuženika Lidije Lučić, odvjetnice, dana 10. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, platiti tužitelju BČ, iz [adresa], kao pravnom slijedniku ĆČ, iz [adresa], na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos u visini od 14.041,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 01. svibnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.885,33 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2019. godine do isplate kao prekomjerno zatraženim iznosom.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 281,17 EUR s osnova troškova liječenja sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2020. godine do isplate kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, naknaditi tužitelju BČ, iz [adresa], kao pravnom slijedniku ĆČ, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 3.963,36 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tužitelju BČ, iz [adresa], kao pravnom slijedniku ĆČ, iz [adresa], naknaditi tuženiku HOK- OSIGURANJE d.d. Capraška 6, Zagreb, parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva iznos od 132,72 EUR (1.000,00 kn) mjesečno na ime rente za trajno povećanje potreba (tuđa pomoć i njega) počevši od 01.05.2019. godine pa dok za to postoje zakonski uvjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 10. svibnja 2008. godine dogodila prometna nezgoda, koju je skrivio KČ, osiguranik tuženika, a koji je upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], a tužitelj je upravljao biciklom. Pravni prednik tužitelja navodi da je u štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je upućen u nadležnu bolničku ustanovu, gdje mu je dijagnosticiran prijelom 9 lijevih rebara, slobodni zrak u lijevom prsištu, prijelom lijeve lopatice, prijelom više kostiju glave, te niz drugih ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji koja se dostavlja uz tužbu. Ističe da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete dana 28.02.2019. godine, a da tuženik nije bio voljan naknaditi nastalu štetu u mirnom postupku. Tužitelj zahtijeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje naknadu štete i s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 120.000,00 kn te zahtjeva iznos u visini od 1.000,00 kn mjesečne rente za trajno povećanje potreba (tuđa pomoć i njega) sve sa zateznom kamatom. Tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

U tijeku postupka tužitelj ZČ iz [adresa] je umro pa je sud odredio prekid postupka rješenjem poslovni broj Pn-1847/2020 dana 04.veljače 2022. godine (list 129 spisa), koji postupak je nastavljen rješenjem ovog suda poslovni broj Pn-1847/2020-13 od dana 23. prosinca 2022. godine (list 145 spisa).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja kako za sam nastanak štetnog događaja tako i za sve posljedice proizašle iz istoga, a to iz razloga jer se osiguranik tuženika kretao desnom stranom kolnika Ulice Rimski put te je dolaskom do neposredno ispred raskrižja uslijed neutvrđenog razloga došlo do pada tužitelja s bicikla na desnu bočnu stranu teretnog automobila osiguranog kod tuženika, a kojim je upravlja KČ. Tuženik osporava visinu neimovinske i imovinske štete jer isti nisu u skladu sa sudskom praksom. Ističe kako u slučaju utvrđivanja visine imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege ista se umanuje za iznos naknade koja je tužitelju isplaćena s osnova socijalog, mirovinskog i invalidskog osiguranja. Tuženik osporava u cijelosti troškove liječenja, jer nisu dostavljeni računi uz tužbu niti uz podnesak od 22.07.2020. godine. Osporava se tijek zateznih kamata s osnova tuđe pomoći i njege jer iste teku od dana presuđenja budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Tuženik osporava trošak odštetnog zahtjeva jer isti ne predstavlja nužnu pretpostavku za utuženje, niti se radi o trošku koji je potreban za vođenje parnice. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zapisnik o očevidu od 03.06.2018.g. (list 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10-47, list 53-65 spisa), Odštetni zahtjev od 28.02.2019.g. (list 48-49 spisa), Dopis tuženika od 02.05.2019.g. (list 50 spisa), račune za liječenje (list 66-70, list 91-95 spisa), Podatke o prometnoj nezgodi i Izjava osiguranika tuženika (list 82-84 spisa), Potvrdu HZMO (list 197 spisa), proveden je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Nevena Ereša, kojeg vještaka je sud dopunski saslušao, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku Igoru Stipančiću.

Sud je izvršio uvid u spis PU Zagrebačke, te je izvršen uvid u spis ODO u Zagrebu poslovni broj Kir-DO-1564/2020.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Predmet ovog spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, naknada troškova liječenja te zahtjev za isplatom rente za trajno povećanje potreba.

5. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, dočim je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode, sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je i tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu.

6. Sud je na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja i odgovornosti proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka Nevena Ereša. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu i spis PU Zagrebačke.

Na održanom očevidu svjedok KČ pokazuje dio ceste gdje se dogodila prometna nezgoda, ističe da se promijenila cesta u naravi i nisu vidljive dvije trake za kretanje vozila. Navodi da se kretao u smjeru sjeverozapad - jug prema Metrou, a da se pok. tužitelj vozio ispred njega desnom stranom bliže desnom rubu kolnika, da ga je počeo zaobilaziti tako da je skrenuo u lijevu traku, a kada je skoro zaobišao biciklistu, on je naglo skrenuo prema njegovom kombiju i zabio se po sredini desnih vrata. Navodi da po njegovom sjećanju bio je udaljen prilikom pretjecanja bicikliste bočno oko 1 do 1,5 metar, a kretao se 15 km/h. Navodi da je bio skroz lijevo prilikom obilaženja bicikliste na tom dijelu. Dakle, biciklist je udario u desna bočna vrata, skoro ga je zaobišao polovicom kombija i čuo je udarac, nije vidio da je on skrenuo već pretpostavlja da jest, samo je čuo udarac. Navodi da je vidio biciklistu dosta ranije cca 300 metara prije i da je cca 30 metara prije počeo zaobilaziti biciklistu te da je biciklist kada ga je počeo zaobilaziti kretao se desnim rubom kolnika.

7. Sud je proveo i dokaz prometnim vještačenjem na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja.

Vještak Neven Ereš u nalazu i mišljenju od 10.02.2024.g. (list 168-172 spisa) navodi da je vozilo osiguranika tuženika svojom desnom bočnom stranom došlo u kontakt s lijevom bočnom stranom bicikla prednika tužitelja pri čemu je kut među vozilima u trenutku sudara bio minimalan dok je kao posljedica sudara prednik tužitelja na biciklu u nastavku izgubio ravnotežu i pao na kolnik te bio djelomično pregažen stražnjim desnim kotačem vozila osiguranika tuženika, za izračun brzine kretanja oba vozila nema elemenata. Pokazana varijanta nastanka predmetnog štetnog događaja od strane osiguranika tuženika prilikom očevida nije u skladu s utvrđenim sudarnim položajem te konačnim položajem vozila osiguranika tuženika nakon sudara pa stoga takvu varijantu u tehničkom smislu nije moguće prihvatiti. Provedena analiza pokazuje da je vozilo osiguranika tuženika skretanjem udesno tijekom radnje pretjecanja prednika tužitelja na biciklu presjeklo put kretanja predniku tužitelja na biciklu koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika uz samu sredinu kolnika pa je stoga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika tijekom radnje pretjecanja kretalo na dovoljno velikom bočnom razmaku od prednika tužitelja na biciklu i da osiguranik tuženika tijekom radnje pretjecanja nije poduzeo radnju skretanja udesno.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dan na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, jer dinamika štetnog događaja ne proizlazi iz materijalnih tragova. Navodi da je ODO u Zagrebu u cijelosti odbacilo kaznenu prijavu protiv osiguranika tuženika, te da je u kaznenom predmetu provedeno vještačenje po vještaku Srećku Hlišću i da je na temelju nalaza utvrđeno da je biciklist pravni prednik ovdje tuženika prešao sredinu kolnika i udario lijevim rukohvatom upravljača bicikla u sredinu desnog boka teretnog vozila. Tuženik se ne protivi korištenju iskaza prednika tužitelja u kaznenom postupku. Čini nespornim visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 EUR i da su mu pomoć pružali članovi obitelji.

Sud je dopunski saslušao vještaka Nevena Ereša na primjedbe tuženika koji u svom dopunskom očitovanju navodi da je svoj pisani nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa, te provedenog očevida na mjestu štetnog događaja, navodi da utvrđeni konačni položaj vozila osiguranika tuženika u odnosu na mjesto sudara pokazuje da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku sudara moralo nalaziti u radnji skretanja u desno, a što se tiče načina i smjera kretanja prednika tužitelja navodi da o istome nema materijalnih tragova pa stoga ne može reći na koji se točno način i kojim točno smjerom kretao prednik tužitelja na biciklu neposredno prije sudara. Varijanta koju je prilikom očevida pokazao osiguranik tuženika u tehničkom smislu nije moguća pa kako osim takve varijante nije bilo drugih varijanti kretanja prednika tužitelja, tako je uzeo da se prednik tužitelja na biciklu obzirom na utvrđeno mjesto sudara kretao približno sredinom kolnika i to ravno bez mijenjanja smjera na način kako je to označeno u skici policije slovom A. Na temelju kojih točno parametara je provedeno vještačenje u istražnom postupku i na temelju čega je vještak Srećko Hlišć zaključio da osiguranik tuženika nije mogao izbjeći sudar nije posebno razmatrao jer mu to nije bio zadatak vještačenja. Nadalje u odnosu na mogućnost da bi kod naglog skretanja ulijevo prednika tužitelja na biciklu trebalo očekivati oštećenje prednjeg kotača bicikla te da li bi u tom slučaju bicikl pao na desnu bočnu stranu navodi da bi kod nekog oštrijeg skretanja bilo realno za očekivati kontakt između prednjeg kotača bicikla i vozila kao i kasniji pad bicikla na desnu bočnu stranu, a što ovdje nije bio slučaj što jasno ukazuje i minimalni kut između vozila u trenutku sudara. Navodi da u konkretnom slučaju nije došlo do kontakta između prednjeg kotača bicikla prednika tužitelja i vozila osiguranika tuženika baš zbog već navedenog minimalnog kuta između vozila u trenutku sudara. Ne može sa sigurnošću isključiti mogućnost i da je možda bicikl prednika tužitelja bio u nekakvom minimalnom skretanju u lijevo u trenutku sudara, ali takva varijanta ne proizlazi iz stanja spisa. Obzirom na stanje spisa i sve do sada provedeno sasvim sigurno se neposredno prije i u trenutku sudara vozilo osiguranika tuženika nalazilo u radnji skretanja u desno, dok se prednik tužitelja na biciklu kretao približno ravno, ne može isključiti mogućnost da se možda u nekakvoj trećoj varijanti isti mogao nalaziti u minimalnoj radnji skretanja u lijevo čime bi doprinjeo nastanku štetnog događaja. Navodi da se neposredno prije i u trenutku sudara prednik tužitelja kretao na biciklu približno sredinom kolnika što znači da je jednim dijelom svoje širine bio na desnoj prometnoj traci, a jednim dijelom na lijevoj prometnoj traci, ali da nije tehnički moguće da bi prednik tužitelja u relativno kratkom vremenu od izlaska iz vidnog polja osiguranika tuženika uspio doći u utvrđeni sudarni položaj. Obzirom na sve parametre u spisu do sudara je moglo doći približno oko pola sekunde od trenutka kada je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim dijelom prošlo pored prednika tužitelja, a koji trenutak zapravo i predstavlja izlazak iz vidnog polja osiguranika tuženika. Ističe da do štetnog događaja ne bi došlo da se prednik tužitelja na biciklu kretao uz desni rub kolnika, da je do sudara došlo neposredno pred ulaskom u predmetno raskrižje i da u pravilu nije dopuštena radnja preticanja u raskrižju s time da u konkretnom slučaju nije bilo vodoravne prometne signalizacije koja bi zabranjivala takvu radnju.

Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka.

Kako se tužitelj nije složio da se u ovom postupku koristi iskaz njegovog pravnog prednika iz kaznenog postupka to sud nije takav dokaz predočio vještaku niti naložio da se na isti očituje u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja. Nadalje je sud utvrdio da je vještak Srećko Hlišć izradio nalaz i mišljenje na temelju stanja spisa (dokumentacije koja prileži u spisu). Kako je sud u ovoj pravnoj stvari proveo očevid na licu mjesta uz sudjelovanje svjedoka KČ koji je na mjestu prometne nezgode osobno pokazao mjesto sudara, smjer kretanja i iskazivao u odnosu na udaljenost kada je uočio pravnog prednika tužitelja na biciklu, te kako je vještak Neven Ereš u ovoj pravnoj stvari izvršio potrebna mjeranja uvažavajući i iskaz svjedoka KČ to je sud ocijenio kao irelevantne navode tuženika da je odbačena kaznena prijava protiv KČ u kaznenom predmetu.

8. Nakon dopunskog očitovanja vještaka tuženik predlaže provesti novo prometno vještačenje. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja iz razloga što nalaz vještaka nije nejasan, nepotpun niti proturječan sam sebi u smislu odredbe članka 261 ZPP- a, te bi drugačija odluka suda bila suprotna načelu ekonomičnosti parničnog postupka.

9. U tijeku ovog postupka sud je pozvao svjedoka TČ radi saslušanja na ročištu za glavnu raspravu koji iako uredno pozvan nije pristupio na ročište za glavnu raspravu. Tužnik ustraje kod prijedloga da se sasluša osiguranik tuženika jer nije saslušan kao svjedok u ovom postupku dok u odnosu na njegov iskaz tijekom očevida postoji proturječje između onoga što u pogledu navoda iznosi vještak, te onoga što proizlazi iz samog zapisnika o očevidu, konkretno prilikom očevida osiguranik tuženika nije izjavio da bi se u trenutku kada je prednjim dijelom svog vozila prošao pored prednika tužitelja isti nalazio uz desni rub kolnika. Sud je ocijenio kao neosnovan prijedlog tuženika da sud ponovno poziva svjedoka radi saslušanja jer je isti uredno pozvan i iz razloga jer je svjedok iskazivao na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja na održanom očevidu.

10. Odredba čl. 43. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22) propisuje da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

Sud je na temelju neposrednog opažanja na očevidu na licu mjesta i na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša u bitnom utvrdio da je vozilo osiguranika tuženika skretanjem udesno tijekom radnje pretjecanja prednika tužitelja na biciklu presjeklo put kretanja predniku tužitelja na biciklu koji se kretao svojom desnom polovinom kolnika uz samu sredinu kolnika pa je stoga radnja skretanja udesno vozila osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja.

11. Kako je utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Nevena Ereša utvrđeno da do sudara ne bi došlo da se vozilo osiguranika tuženika tijekom radnje pretjecanja kretalo na dovoljno velikom bočnom razmaku od prednika tužitelja na biciklu i da osiguranik tuženika tijekom radnje pretjecanja nije poduzeo radnju skretanja udesno to sud ne nalazi odgovornosti pravnog prednika tužitelja NČ, sada pokojni za nastanak štetnog događaja.

12. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Igoru Stipančiću na okolnost utvrđivanja osnova i visine štete. Vještak Igor Stipančić u svom nalazu i mišljenju od 25.04.2024. godine (list 178-182 spisa) navodi da je tužitelj primljen na bolničko liječenje u Kliniku za kirurgiju, KB Dubrava u razdoblju od 10.05.-18.05.2018.g., da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom od prvog do devetog rebra s lijeve strane, nagnječenje pluća s lijeve strane, ulazak zraka u lijevo prsište- pneumotoraks, prijelom lijeve lopatice, prijelom kondila zatiljne kosti lijevo, prijelom (klinaste) sfenoidne kosti, prijelom lijevog maksilarnog sinusa, prijelom desne lične kosti, prijelom desne strane donje čeljusti prijelom gornjeg članka petog prsta lijevog stopala, udarno-dernu ranu gornje usne i brade. Tužitelj je liječen prema pravilima struke. Navodi da je dana 10.06.2021.g. zatražen pregled tužtielja koji je trebao predočiti zdravstveni karton, tužitelj preminuo dana **.**.2021.g., pa je nalaz i mišljenje sačinio prema dokumentaciji koja prileži u spisu time da zadnja pretraga vezana uz ozljeđivanje izvršena je dana 06.02.2020.g., a nakon toga nema dokumentacije pa je time liječenje okončano dana 06.02.2020. godine. Vještak u mišljenju navodi da je tužitelj trpio strah tvz. primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, sekundarni jaki strah trpio je oko pet (5) dana, srednjeg intenziteta trpi oko petnaest (15) dana, a manjeg intenziteta do dva (2) mjeseca. Tužitelj je trpio bol jakog intenziteta oko sedam-osam (7-8) dana, srednjeg do dvadeset (20) dana, a manjeg još do deset (10) tjedana sveukupno. Kod tužitelja je utvrđeno trajno smanjenje opće životne i radne aktivnosti od 30%. Naruženje nije moguće utvrditi bez pregleda tužitelja, ali da se u dokumentaciji na pregledima fizijatra spominje deformacija u području lopatice te blaža deformacija lica nakon prijeloma lične kosti. Znači da je postojalo najmanje naruženije blagog stupnja. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega od 05.06.2018.g. do 27.06.2018.g. od četiri (4) sata na dan, nakon 06.07.2018.g. trebao je tuđu pomoć u trajanju od 3 mjeseca dva (2) sasta na dan, a potom je trebao pomoć od još tri (3) mejseca tri puta tjedno po dva (2) sata. Vještak navodi kako nema elemenata koji opravdavaju potrebu za trajnom tuđom pomoći i njegom. Nije uključena fizičkalna terapija u kući jer je ista stručna medicinska pomoć trebala biti ostvarena putem HZZO-a.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dan na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj ne ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, ističe kako kod tužitelja nije utvrđeno trajno smanjenje opće i radne aktivnosti, te da je po mišljenju tuženika previsoko postavljena visina tužbenog zahtjeva.

13. Sud je temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju i temeljem nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića koji je nalaz i mišljenje sud prihvatio u cijelosti, utvrdio osnov i visinu štete, te da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) pa je stoga tuženik u obvezi otkloniti štetu isplatom pravične novčane naknade. Sud je na temelju članka 1100. ZOO-a odlučivao o tužbenom zahtjevu.

14. Sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića da je tužitelj trpio bolove, trpio je strah, kod pravnog prednika tužielja zaostaje trajno smanjenje životne aktivnosti 30%. Sud je imao u vidu i naruženje zaostalo kod pravnog prednika tužitelja (najmanje blagog stupnja). Kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipančića utvrđeno da se naruženje nije moglo utvrditi bez pregleda tužitelja, ali da iz dokumentacije proizlazi da su zaostale deformacije, koje prema opisu u dokumentaciji bi postojalo najmanje naruženje blagog stupnja to je sud cijenio prilikom utvrđenja visine neimovinske štete i stupanj naruženja kako to navodi vještak Igor Stipančić.

Imajući u vidu utvrđene činjenice na temelju provedenih dokaza sud bi tužitelju dosudio s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos u visini od 12.851,41 EUR.

15. Sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka da je tužitelj trebao tuđu pomoć i njegu od 05.06.2018.g. do 27.06.2018.g. od četiri (4) sata na dan, nakon 06.07.2018.g. trebao je tuđu pomoć u trajanju od 3 mjeseca dva (2) sata na dan, a potom je trebao pomoć od još tri (3) mjeseca tri puta tjedno po dva (2) sata. S obzirom na utvrđeni obim potrebne tuđe pomoći sud bi tužitelju dosudio po ovom osnovu iznos u visini od 1.190,00 EUR (340 sati x 3,50 EUR =1.190,00 EUR).

Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 3,50 EUR koja visina nije sporna između stranaka.

Pri tome je sud imao u vidu i da pravni prednik tužitelja nije bio korisnik osobne invalidnine, doplatka za pomoć i njegu niti korisnik novčane naknade za tuđu pomoć i njegu, niti je bio korisnik novčane naknade za tjelesno oštećenje (dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 14.05.2024.g. - list 191 spisa, dopis HZMO od 21.045.2024.g. – list 197 spisa).

16. Sud bi time tužitelju dosudio naknadu štete s osnova neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 14.041,41 EUR.

17. Tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja uređuje tužbeni zahtjev te zahtjeva isplatu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i pretrpljene imovinske štete (tuđa pomoć i njega) sa zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2019. godine do isplate iznos u visini od 15.926,74 EUR (podnesak tužitelja od 22.07.2024.g. - list 207-209 spisa). Tužitelj ističe kako nema potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom jer da je njegov pravni prednik preminuo nakon podnošenja tužbe, pa kako je došlo do promjenjenih okolnosti to povlači tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.000,00 kn mjesečno s osnova trajne tuđe pomoći i njege. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe jer je vještak utvrdi da nema elemenata za utvrđenje potrebe za trajnom tuđom pomoći i njegom, podredno potražuje troškove parničnog postupka u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva.

18. Kako je tužitelj zahtjevao iznos u visini od 15.926,74 EUR (120.000,00 kn) s osnova neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, a sud bi tužitelju dosudio iznos u visini od 14.041,41 EUR to je sud odbio tužbeni zahtjev za iznos 1.885,33 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2019. godine do isplate kao pod točkom II. izreke presude dočim je usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 14.041,41 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2019. godine do isplate kao pod točkom I. izreke presude.

19. Tuženik osporava zahtijeva tijek zateznih kamata na utuženi iznos imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu. Sud je ocijenio navode tuženika kojim osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu kao neosnovan. Tuženik ističe da tužitelju pripada zatezna kamata s osnova imovinske štete tek od dana presuđenja imajući u vidu da se radi o nerepariranoj (nenovčanoj) imovinskoj šteti, čiji iznos može biti poznat tek po okončanju ovog postupka. Sukladno čl. 1103. ZOO-a sud je dosudio tužitelju zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 01. svibnja 2019. godine (Odštetni zahtjev od 01. svibnja 2019. godine - list 48-49 spisa). Pri tome sud ističe kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zaključcima broj Su-IV-155/16 od 12. travnja 2016. godine zauzeo stajalište da zatezna kamata na neimovinsku štetu teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, a ako takav zahtjev nije podnesen od dana podnošenja tužbe, time da na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno one koja ranije nije bila predvidiva zatezna kamata teče od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete odnosno podnošenja tužbe.

20. Tužitelj uz podnesak od 22.07.2020. godine dostavlja račune s osnova troškova liječenja te zahtjeva isplatu iznosa u visini od 2.110,94 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22.07.2022. godine (list 51-5 spisa). Tužitelj zahtjeva uređenim tužbenim zahtjevom naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja u iznosu od 281,17 EUR. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Igora Stipančića koji nije utvrdio opravdanost troškova liječenja. Ne predlaže dopunsko saslušanje vještaka. Tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom ne zahtijeva isplatu iznosa od 281,17 EUR (2.118,48 kn).

Tužitelj je dostavio nečitljive račune s osnova troškova liječenja koji prileže uz podnesak od 22.09.2020.g.. Tužitelj ponovno dostavlja račune s osnova troškova liječenja, a koji prileže na listu 91-95 spisa. Iz dostavljenih računa sud je utvrdio da su isti izdani na teret HZZO-a. Tužitelj na kojem je teret dokaza nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka da bi mu HZZO odbio platiti račune, niti je dokazao da bi troškovi liječenja bili u uzročno-posljedičnoj vezi s liječenjem tužitelja.

Kako tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev u odnosu na visinu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu nakon provedenog vještačenja a koji iznos je istovjetan kao u tužbenom zahtjevu koji je naznačio u tužbi te kako ne predlaže dopunu nalaza i mišljenja vještaka Igora Stipaničeva niti dopunsko saslušanje vještaka Igora Stipančića na glavnoj raspravi te kako sud nije mogao sa sigurnoću utvrditi uzročno posljedičnu vezu troškova liječenja sa štetnim događajem tj. liječenjem tužitelja nakon prometne nezgode i to ozljeda koje je zadobio u štetnom događaju to je sud odbio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa u visini od 281,71 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 22.07.2020. godine do isplate kao pod točkom III. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2. ZPP-a. Sud je priznao tuženiku naknadu troškova postupka u dijelu kojim je tužitelj povukao tužbeni zahtjev s osnova trajne tuđe pomoći i njege, a u odnosu na koji dio tužbenog zahtjeva tužitelj navodi kako je tužitelj umro pa da je došlo do promjenjenih okolnosti. To iz razloga jer je vještak Igor Stipančić utvrdio kako nema elemenata za utvrđenje da bi tužitelju bila potrebna trajna tuđa pomoć i njega, a ne iz razloga jer su se promjenile okolnosti.

Trošak tužitelja sastoji se od sastava odštetnog zahtjeva od 01.05.2019.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. točka 1 OT-a), sastav tužbe od 22.07.2020.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 02.06.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), pristup na ročište dana 10.06.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na očevid dana 25.05.2023. g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 22.07.2024.g. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 24.01.2025.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište za objavu presude dana 10.03.2025. g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT-a), ukupno 3.100,00 EUR, uvećano za PDV u iznosu od 775,00 EUR, ukupno 3.875,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (73,26%) tužitelju je priznat trošak u iznosu od 2.838,82 EUR. Sud je priznao tužitelju i opravdan trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, trošak prometnog vještačenja i očevida u iznosu od 381,29 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 205,72 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 205,72 EUR, tako da je tužitelju priznat ukupan trošak u visini od ukupno 3.963,36 EUR.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 03.08.2020.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), jer isti nije bio nužan, sastav podneska od 02.02.2022.g. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. točka 3. OT-a), jer punomoćnik tužitelja dužan je izvijestiti sud da mu je prestala punomoć zbog smrti stranke.

Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 06.11.2020.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 10.06.2021.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 25.05.2023.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 21.05.2024.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 28.06.2024.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT-a), sastav podneska od 09.08.2024.g. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT- a), ukupno 3.000,00 EUR te je priznat trošak poreza u iznosu od 750,00 EUR, ukupno 3.750,00 EUR.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku uz rješenje da dostavi punomoć za zastupanje tužitelja

2. tuženiku po punomoćniku