REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj. 15:Pn-38/2020

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja LFT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku LF, protiv tuženika Grad Dubrovnik, OIB [osobni identifikacijski broj], Pred Dvorom 1, 20000 Dubrovnik, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Tehnogradnja d.o.o. za građenje, usluge i održavanje prometnica, OIB 89157818657, Čajkovica, Podgaj 3A, 20236 Mokošica zastupanog po punomoćniku ĆF, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 29.siječnja 2025. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika, zamjenika punomoćnika umješača, a presude javno objavljene dana 10.ožujka 2025. godine, istog dana,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :"Nalaže se tuženiku Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s osnova neimovinske štete iznos 10.800,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2020. godine (dana podnošenja tužbe pa do isplate), po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Grad Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos 1.168,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.04.2018. godine (prestanka potrebe za tuđu pomoći i njegom) pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2022. određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se ĆFT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi umješaču Tehnogradnja d.o.o. OIB 89157818657, trošak parničnog postupka u iznosu od 1.812.50€ , u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 15.lipnja 2020.g., tužiteljica navodi kako je dana 04.srpnja 2017. oko 7,20h na kolniku [adresa] u [adresa], doživjela prometnu nezgodu na način da je prilikom upravljanja motociklom reg. [registarska oznaka], naišla na masnu mrlju na kolniku zbog koje je izgubila kontrolu nad motociklom te pala na lijevu bočni stranu prilikom koje je zadobila teške tjelesne ozljede.

Zbog navedenog se pred Prekršajnim sudom u Dubrovniku, vodi prekršajni postupak protiv tužiteljice u kojem je ista oslobođena za počinjene prekršaja iz čl. 51 st. 5 u svezi čl. 293 st. 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kojim je utvrđeno da je temeljem provedenog postupka do nezgode došlo zbog masne mrlje koja se nalazila na cesti.

Tužiteljica je prilikom vožnje motociklom imala zaštitnu kacigu te prsluk i nije bila pod utjecajem alkohola.

Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju zadobila mnogobrojne tjelesne ozljede u vidu prijeloma drugih kostiju nožja (tarzalnih kostiju), prijeloma 5. prsta i kuboidne koti lijevog stopala, dubokog peronalnog živca u području lijevog gležnja i zgloba, emboliju i akutnu trombozu vene lijeve noge, paramedijalnu protuziju i v. diska, radiokulopatiju L5 i S1 lijevo te površinske ozljede ramena i nadlaktice.

Tužiteljici je zbog navedenog ordiniran Schanzov ovratnik, longeta na lijevoj nozi te je ordinirano kretanje uz obje podlakatne štake te nošenja Walkerove ortoze. Tužiteljica je provela mnogobrojne fizikalne terapije, unatoč kojih i danas šepa te se pri duljem hodanju kreće s jednom nadlakatnom štakom.

Zbog navedenih ozljeda, tužiteljica je nakon samog ozljeđivanja i tijekom liječenja, neupitno trpjela jake i intenzivne fizičke bolove, te je ujedno doživjela znatni strah većeg intenziteta, kako nakon nastanka samog štetnog događaja, tako i za tijek i ishod liječenja, a tužiteljici je neupitno bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe za vrijeme mirovanja i liječenja.

Tužiteljica postavlja zahtjev za naknadom štete, čime temeljem cjelokupne dostavljene dokumentacije osnovano potražuje naknadu neimovinske štete u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 160.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

Smatra osnovanim potraživati po osnovu tuđe njege i pomoći kao imovinske štete iznos od 36.000,00 kn (1200h*30,00 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.travnja 2018. (dana prestanka potrebe za tuđom pomoći) pa do isplate, obzirom da je tužiteljici tuđa njega i pomoć bila potrebna, te joj je ista pružena tokom liječenja i oporavka, dakle prije podnošenja tužbe, a obzirom da je riječ o izvorno novčanom zahtjevu, koji dospijeva u trenutku kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega pružena, a ne kako se dosada pogrešno smatralo da isto dospijeva danom presuđenja, odnosno da se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti te je zahtjev tužiteljice za tijekom zakonske zatezne kamate od dana prestanka potrebe tuđe njege i pomoći u cijelosti osnovan.

Poziva se na presudu Županijskog suda u Zagrebu, Gžn-2180/13 od 22.listopada 2013. kao i na odluku Županijskog suda u Varaždinu Gž-1502/06 od 28.07.2006., odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-1227/06 od 06.12.2006.

Tužiteljica obrazlaže zahtjev za novčanu naknadu imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći u naprijed navedenom iznosu, obzirom se tužiteljica po ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju, punih 10 mjeseci nalazila na kućnom liječenju, gdje joj je bilo propisano mirovanje te fizikalna terapije zbog zadobivenih ozljeda, te je tužiteljici bila potrebna stalna tuđa pomoć i njega u omjeru od 4h dnevno od 04.srpnja 2017. do 30.travnja 2018., s time da su joj tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a cijenu sata tuđe pomoći i njege potražuje u iznosu od 30,00 kn, te u prilog osnovanosti zahtjeva dostavlja stav kako Općinskih tako i viših sudova na području RH kojim se cijena sata tuđe njege i pomoći za osobe koje žive u [adresa] utvrđuje u iznosu od 30,00 kn/h. Predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom dana 30.srpnja 2020.g. tuženik navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti neosnovanom. Navodi kako je iz historijata tužbe vidljivo kako tužiteljica smatra da joj je tuženik obvezan naknaditi štetu koja je prouzročena time što je doživjela nesreću u [adresa] budući je do prometne nezgode došlo zbog mrlje na cesti, a kako se radi o nerazvrstanoj cesti koju je tuženik dužan održavati to je isti odgovoran za prometnu nesreću. Takvi navodi tužitelja su u cijelosti neosnovani, a i suprotni su ispravama koje sama tužiteljica dostavlja u spis.

Tuženik ni na koji način nije odgovoran za nastanaka prometne nezgode, jer je ista prouzročena isključivo radnjom tužiteljice. Ističe kako tužiteljica neosnovano smatra kako je prometna nesreće nastala zbog mrlje na cesti te kako to potvrđuje presuda prekršajnog suda u Dubrovniku PpP-2092/17 od 21.svibnja 2018. kojom je ista oslobođena od prekršajne odgovornosti za počinjene prekršaja. Upravo iz navedene presude proizlazi kako je u navedenom postupku tužiteljica oslobođena jer se nije moglo utvrditi je li prometna nesreća došla radi vožnje " brzine neprimjerene stanju i uvjetima na kolniku", a ne iz razloga što je uzrok prometne nezgode mrlja na kolniku".

U trenutku nastanka prometne nezgode na kolniku nije bila masna mrlja, odnosno mrlja koja bi prouzročila proklizavanje motora kojim je upravljala tužiteljica, da je tome tako proizlazi iz fotografija očevida i zapisnika o obavljenom očevidu prometne nezgode iz kojih je vidljivo kako masna mrlja nije postojala u trenutku nastanka prometne nezgode. Naime, policijski službenici koji su obavljali očevid nisu prilikom obavljanja očevida pronašli nikakvu mrlju štoviše navode kako na kolniku prilikom očevida nije bilo ničega te da nije moguće da se radilo o masnoj mrlji nafte jer bi ista bila vidljiva prilikom očevida. Upravo iz navedenog jasno je kako nije bilo nikakve intervencije na mjestu prometne nezgode, te stoga su navodi svjedoka ispitanih u prekršajnom postupku kako je mrlja bila posuta pijeskom neistiniti.

Naime, Grad Dubrovnik ima ugovor s tvrtkom Tehnogradnja d.o.o. Čajkovica, radi održavanja nerazvrstane ceste te isto društvo redovito vrše ophodnju nerazvrstanim cestama, te u slučaju prometne nezgode ili postojanja drugih smetnji po pozivu građana ili prometne policije izlaze na teren te ovisno o situaciji vrše različite radnje potrebne za sanaciju. U odnosu na štetni događaj isto društvo nema nikakvu evidenciju da su izašli na teren te izvršili sanaciju iste, a što bi sigurno napravili da je nekakva masna mrlja postojala. Isto proizlazi iz popisa intervencija društva Tehnogradnja d.o.o. za srpanj 2017. kao i iz ophodarskih dnevnika kako nisu imali intervenciju koja se odnosi na štetni događaj. Posebno ističe kako Tehnogradnja d.o.o. jedina ima ugovor o održavanju nerazvrstanih cesta te stoga navodi tužiteljice kako su djelatnici Hrvatskih cesta sanirali mrlju u cijelosti neistiniti. Sve da je mrlja i postojala na cesti to i dalje ne znači odgovornost odnosno skrivljeno postupanje tuženika. Naime do prometne nezgode je moglo doći neposredno nakon nastanka mrlje odnosno u relativno kratkom vremenu tako da tuženik iz objektivnog razloga nije mogao obaviti održavanje ceste, to se posebno može zaključiti ako se uzme u obzir da na istom mjestu nije bilo više štetnih događaja, odnosno da ne postoje nikakve dojave prije prometne nezgode o mrlji. Navedeno ističe iz razloga što se u neposrednoj blizini mjesta nesreće nalazi autopraonica te stoga postoji mogućnost kako je možebitna mrlja nastala upravo kao posljedica pranja vozila.

Tuženik ističe kako je iz provedenog očevida jasno kako trag kočenja počinje od šahta, odnosno od mjesta prelaska tužiteljice preko šahta, stoga je jasno da je uzrok pada osiguranice, vožnja neprimjerene brzine prilikom prelaska preko šahta. Jasno je kako nema štetne radnje tuženika niti uzročne veze budući je tuženik uredno održavao nerazvrstane ceste, a uzrok predmetnog događaja je isključivo vožnja tužiteljice brzinom neprimjerenom stanju i uvjetima na kolniku.

U odnosu na navode tužiteljice koje se odnose na ozljede koje je pretrpjela, tuženik ističe kako je nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju jasno kako je cijeli niz nabrojenih tvrdnji, netočan i dvojben, a navedena potraživanja koja potražuje na ime nastalih ozljeda u potpunosti neosnovana te ih je potrebno u cijelosti odbiti. U prometnoj nezgodi od 04.07.2017. tužiteljica po brojnim liječničkim nalazima nije zadobila prijelom dugih kostiju lijevog stopala niti prijelom kuboidne kosti lijevog stopala. Iz nalaza kirurga koji je dana 4.07.2017 pregledao tužiteljicu jasno proizlazi da je ona tog dana zadobila prijelom navikularne kosti lijevog stopala te prijelom srednjeg članka petog prsta lijevog stopala. Ovi prijelomi su potvrđeni ponovnim nalazom kirurga i nalazom specijaliste radiologa, kada je u još dva navrata ponovljena RTG snimka stopala i gležnja lijeve noge, te ponovnim nalazima spec. kirurga i radiologa od 21.7.2017 i 3.8.2017.

U periodu od mjesec dana, tužiteljica je pregledana 6 puta od strane specijalista kirurga i 5 puta od ponovljena RTG snimka stopala i gležnja lijeve noge. Potvrđeni su prijelomi navikularne kosti lijevog stopala te prijelom srednjeg članka petog prsta lijevog stopala, nigdje se ne spominje prijelom dugih kostiju lijevog stopa-metatarzalne kostiju niti prijelom kuboidne kosti lijevog stopala. Ovakav tijek liječenja nedvojbeno dokazuje da je tužiteljica 4.7. zadobila prijelom opisan ranije. 7 mjeseci nakon ozljeđivanja je mimo uobičajenog algoritma obrade, te bez potrebe i znanja liječnika ordinariusa, napravljena je MR lijevog stopala, a zatim i MSCT lijevog stopala, obje pretrage da je za njima bilo potrebe, bile bi napravljene neposredno po ozljeđivanju , ali kako je tijekom dijagnostičkog pregleda bila jasno i potpuno razvidno da za tim pretragama nije bilo potrebe. MR je napravljen na način da je pokazala da je "loše srastao prijelom kuboidne kosti", ali se liječnik ogradio u svom nalazu i mišljenju i napisao da je MR učinjena bez indikacija i ciljanog pregleda. MS CT napravljen je takav način pokazao je navodni prijelom kuboidne kosti uz demineralizaciju kuboidne kosti te sumnju na stanje nakon prijeloma 4 i 5 metatarzalne kosti lijevog stopala. Ove ozljede su upitne jer u godinu dana liječenja u niti jednom nalazu liječnika specijalista nisu spomenute. Zbog toga je potpuno neosnovana tvrdnja tužbe da postoje ozljede kuboidne kosti i metatarzalnih kostiju lijevog stopala odnosno da su iste nastale kao posljedica prometne nezgode. Iz tog razloga tuženik osporava vjerodostojnost svih nalaza koje navode gore spomenutu dijagnozu. Ozljede koje tužiteljica navodi ne bi mogle biti propuštene jer bi se jasno i nedvojbeno očitovale kliničkim simptomima, a to je sve evidentno na nizu pregleda koji su redovito obavljeni. Također, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u predmetnom događaju zadobila paramedijalnu protruziju i.v. diskusa i radiokulopatiju LV/SI, jer u nalazima od toga dana i u brojnim kasnijim nalazima od strane niza specijalista nigdje se ne spominje bilo kakva ozljeda ni simptom smetnje od strane lumbalnog i sakralnog dijela kralježnice. Tijekom liječenja je tek dva mjeseca nakon prometne nezgode prvi put spomenuta kronični obostrani lumbosakralni sindrom od strane kirurga, brz spominjanja simptoma i znakova smetnji. Tijekom obrade i valorizacije oštećenja nervusa peroneusa lijeve noge na trećoj pretrazi EEMGA od strane spec. neurologa opisano je stanje koje ukazuje na težu kroničnu radikulopatiju LP živca lijevi i blažu S1 živcu lijeve strane tijela, te kronične smetnje koje izlaze iz lumbalnog dijela kralježnice u razini LP kralješka nemaju nikakve veze s prometnom nezgodom. U pitanju su stare i kronične promjene na lumbalnom i sakralnom dijelu kralježnice, a koje promjene i smetnje su postojale i prije. U svakom slučaju nisu nastale kao posljedica prometne nezgode, budući da bi ista bila odmah evidentirana nizom kliničkih nalaza. Navedeni simptomi se nigdje ne spominju tijekom liječenja.

U odnosu na ozljedu lijevog nervusa peroneusa koja je nastala kao posljedica udarca- naboja lateralne strane lijevog koljena, potrebno je istaknuti da su takve pareze obično i gotovo uvijek prolazne. Takav tijek liječenja se i u ovom slučaju odvija i on je potvrđen u više navrata klinički, nalazom specijaliste ordinarijusa koji je konstatirao da je evidentno kliničko poboljšanje, a ono je objektivno i ponovljenim nalazom EMNG od strane neurologa (nalaz EMNG od 18.10.2017. te nalaz od 15.12.2017), no u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nema zaključnog nalaza spec. neurologa, to nedostaje. Napominje kako se ova procjena opsega oštećenja živca kod neuroloških oštećenja obavlja dvije godine nakon ozljede, ukoliko oštećenje postoji. Neurolog je na nalazu od 13.02.2018. zatražio pregled ortopeda i on je obavljen 10.03.2018., ortoped je predložio operativnu reviziju nervusa peroneusa zbog djelomičnog oštećenja odnosno predložio je da se operativnim zahvatom prikaže o kakvoj se ozljedi živca radi. Tužiteljica nije pristala na navedenu operaciju, stoga je upitno da li uopće postoji oštećenje živca i ako postoji kakvog je opsega ili se pak živac u cijelosti oporavio.

Predlaže provesti medicinsko vještačenje po vještaku ortopedu traumatologu na okolnosti koje je ozljede zadobila tužiteljica u predmetnom događaju kao i vještačenje po vještaku specijalistu neurologu koji će pregledom i EMNG utvrditi stanje živca lijeve noge, odnosno lijevog nervusa peroneusa.

Tuženik navodi kako tvrdnja tužiteljica da je u predmetnom događaju zadobila emboliju i akutnu trombozu vene lijeve noge nije točna, jer je tužiteljica u više navrata pregledana od strane spec. fizijatar i neurologa, te u nizu navrata u periodu od 40 dana i nije bilo znakova embolije i tromboze vene lijeve noge. Tek 21.08.2017 uočeni su znaci i potvrđena je dijagnoza tromboze vene lijeve noge-doplerom. Tužiteljica je imobilizirana sadrenom longetom za stopala i cijelo vrijeme je bila pokretna, i dobivala je preventivno antitromboličku terapiju. Nema direktno uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i embolije vene lijeve noge koja je uočena 21.8.2017.

U odnosu na tuđu njegu i pomoć, tuženik smatra kako je tužiteljica liječena ambulantno te joj je postavljena imobilizacije longetom te su joj dane štake za hodanje, dakle već prvog dana mogla je sama hodati, sjedati, kretati se te je mogla sama obavljati sve fiziološke i higijenske potrebe. Nije joj bila potrebna tuđa njega i pomoć ili je ona bila minimalna tek nekoliko dana i to sat dva dnevno,. Nejasno je radi čega tužiteljica smatra da joj je tuđa njega i pomoć bila potrebna do 30.travnja 2018., tim više što isto ne proizlazi iz medicinske dokumentacije niti je količina sati koju tužiteljica potražuje bila potrebna.

3. U podnesku od 29.rujna 2020. tužiteljica osporava sve navode iz odgovora na tužbu kao pravno i činjenično neosnovane te u suprotnosti sa dostavljenom dokumentacijom.

Naime, tuženik je nedosljedan što se tiče svojih navoda o dolasku/intervencije djelatnika Tehnogradnja d.o.o. iz čega proizlazi da su djelatnici Tehnogradnje došli na mjesto štetnog događaja, te upravo na navedenu okolnost tuženik predlaže saslušanje svjedoka RF i TF (policijskih djelatnika Postaje prometne policije Dubrovnik) dok u prethodnim navodima osporava njihov dolazak i kao dokaz prilaže popis intervencija Tehnogradnje d.o.o. za srpanj 2017.

Slijedom navedenog, obzirom na kontradiktornost dokumentacije - popis intervencija Tehnogradnje d.o.o. za srpanj 2017. te navodnih navoda policijskih službenika, tužiteljica prigovara vjerodostojnosti dokumentacije dostavljene od Tehnogradnje d.o.o.

Tužiteljica ističe kako dostavljen popis intervencija Tehnogradnje d.o.o. predstavlja internu komunikaciju njihovih djelatnika, a koja može biti prilagođena upravo potrebama tuženika u predmetnom postupku.

U odnosu na navode tuženika kojim se osporava da je tužiteljica iz predmetnog štetnog događaja zadobila ozljede koje su navedene u tužbi, tužiteljica se nema potrebe posebno očitovati obzirom da je dostavljena dosadašnja cjelokupna medicinska dokumentacija koja uredno prati tijek liječenja, kao i da je u istoj navedeno o kojim se ozljedama radi, a što je tuženik mogao i sam iščitati.

4. U podnesku zaprimljenom dana 06.svibnja 2021. umješač na stani tuženika navodi kako je iz dokaza koje uz tužbu dostavlja tužiteljica, kao i iz gore navedenih dokaza jasno da umješač na strani tuženika ni u kojem slučaju nije kriv za nastup štetnog događaja.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju u spisu i to presudu Prekršajnog suda u Dubrovniku PpP-2092/17 (list 8-16), zapisnik o očevidu PP Dubrovnik broj PU-3/198-17 od 16.srpnja 2017. (list spisa 17-22), zapisnik o ispitivanju svjedoka PP Dubrovnik broj 511-03-14-PU-3/198-2017 od 04.srpnja 2017. (list spisa 23-24), zapisnik o ispitivanju svjedoka PP Dubrovnik broj 511-03-14-PU-3/198- 2017 od 11.kolovoza 2017. (list spisa 25-26), zapisnik o ispitivanju svjedoka PP Dubrovnik broj 511-03-14-PU-3/198-2017 od 08.kolovoza 2017. (list spisa 27-28), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola PP Dubrovnik od 04.srpnja 2017. (list spisa 29), fotodokumentacija očevida (list spisa 30-32), zapisnik o ispitivanju svjedoka FF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 12.travnja 2018. (list spisa 33-34), zapisnik o ispitivanju svjedoka SF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 12.travnja 2018. (list spisa 35-36), zapisnik o ispitivanju svjedoka VF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 12.travnja 2018. (list spisa 37-38), zapisnik o ispitivanju svjedoka PF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 12.travnja 2018. (list spisa 39-40), zapisnik o ispitivanju svjedoka AF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 17. svibnja 2018. (list spisa 41-42), zapisnik o ispitivanju svjedoka RF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku od 17.svibnja 2018. (list spisa 43- 45), službena zabilješka PP Dubrovnik od 20.srpnja 2017., od 04.srpnja 2017. (list spisa 46-47), zapisnik o ispitivanju okrivljenika HF kod Prekršajnog suda u Dubrovniku dana 20.prosinca 2017. (list spisa 48-49), medicinska dokumentacija tužiteljice (list spisa 50-100), obavijest Sveučilišta u Dubrovniku, Studentski centar Dubrovnik od 27.kolovoza 2007. i 01.veljače 2008. (list spisa 104-105), dopis i izvješće Tehnogradnje d.o.o. (list spisa 132-146), građevinski dnevnik Tehnogradnje d.o.o. (list spisa 165-166), saslušani su svjedoci TF, RF, SF, FF, PF, AF putem Zamolbenog suda u Slavonskom Brodu, ŠF, tužiteljica LFT, UF, CF, proveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Stanko Smodlaka (list spisa 237- 245 te 260-262), te je isti usmeno saslušan pred sudom (list spisa 270-271), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Velibor Puzović (list spisa 287-301 te 315-316), te je isti neposredno saslušan pred sudom (list spisa 326- 327), pregledan je spis Prekršajnog suda u Dubrovniku PpP-2092/17.

5.1 Analizom cjelokupno provedenih dokaza sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tužbom tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete nastale uslijed vožnje motocikla preko masne mrlje na kolniku [adresa] u [adresa] pa je tako predmet ovog spora odgovornost za štetu Grada Dubrovnika koji sukladno važećim propisima ima obvezu održavanja kolnika na svom području.

7. Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Pri tome, odredba čl. 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

8.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u 4.srpnja 2017. godine upravljajući motociklom marke Piaggio tip "MP3 250" proizvedenim 2017. godine, registarske oznake [registarska oznaka], u jutarnjim satima, oko 07,00 sati, krećući se kolnikom [adresa], iz smjera istoka u smjeru zapada, dolaskom u blizinu kbr.116a izgubila nadzor nad upravljačem motocikla te zajedno sa istim pala na kolnik, nakon čega je motocikl nastavio nekontrolirano klizati u smjeru zapada, a tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede, neopasne po život.

9. Nastavno, u postupku nije sporno da je do opisane prometne nezgode došlo na cesti koja je nerazvrstana cesta koja je po definiciji iz članka 101. Zakona o cestama javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi i za čije upravljanje, a time i održavanje je odgovoran Grad Dubrovnik kao jedinica lokalne samouprave, koja je dužna osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi nastanak štete građanima, te je u obvezi nadzirati i kontrolirati poduzimanje radnji u svrhu osiguranja pravilnog postupanja pravnih osoba na koje je prenijela obavljanje komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta, u konkretnom slučaju tvrtke Tehnogradnja d.o.o. Dalje je odredbom čl.107.st.1.istog zakona određeno da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo. Na taj način je neupitno utvrđena pasivna legitimacija tuženika.

9.1.Međutim, među strankama se kao sporno postavilo pitanje da li je za prometnu nezgodu dakle za predmetni štetni događaj i u njemu nastalu štetu odgovorna tužiteljica ili je do prometne nezgode došlo zbog propusta društva koje je u obvezi obavljati poslove održavanja nerazvrstane ceste na kojoj je došlo do predmetne prometne nezgode.

10.Time je u postupku bila prvenstveno sporna činjenica da li je na kolniku ceste postojala masna mrlja zbog koje je došlo do štetnog događaja. Na ovu okolnost su saslušani svjedoci te je provedeno prometno vještačenje.

10.1.U odnosu na navedenu činjenicu svjedok TF je iskazao kako je na licu mjesta zatekao jednu mušku osobu koja je je objašnjavala da je kod praonice bila mrlja od goriva ili nešto slično. Motor tužiteljice je bio na kolniku, [adresa], ispod praonice unutar garaže hotela Berkeley, prema autobusnoj stanici. Osobno se sjeća mrlje na kolniku, ali ne može reći ili potvrditi da je ta mrlja bila ulje, gorivo ili nešto drugo. Imao je dojam kao da je mrlja ishlapila pa je uvjerenja da je prije bila riječ o vodi na cesti, nego o masnoj mrlji. Misli da nije bilo potrebe za intervencijom ophodarske službe odnosno Tehnogradnje koja bi po dojavi trebala doći na lice mjesta i posuti mrlju ukoliko je o istoj riječ. Ne može se decidirano izjasniti dali je mrlju probao rukom , vjerojatno jest jer to obično učini.

10.2.Svjedok RF iskazuje da se slabo sjeća predmetne prometne nezgode, zna da je bila riječ o nekakvoj mrlji na cesti. Sjeća se da je policija izuzela snimku hotela Berkeley te da su tada utvrdili da se tužiteljica kretala neprimjerenom brzinom, kada je došao na očevid, nije zatekao nikakvu mrlju na cesti. Sve onako kako je zatečeno na licu mjesta je zabilježeno u zapisniku o očevidu i može ponoviti jedino to kako je tamo naveo. Na lice mjesta je došao otprilike petnaest minuta nakon dolaska na posao, radno vrijeme mu počinje od 8 sati. Do pada tužiteljice je došlo kod metalnog šahta koji se nalazi ispred hotela Berkeley na kolniku u smjeru Luke Gruž, istok-zapad. Sastavio je zapisnik o očevidu prometne nezgode. Ograničenje brzine na tom mjestu je 40km na sat. Zasigurno je pozvao Tehnogradnju da izađe na lice mjesta. Nisu došli dok je on bio tamo, a razlog zašto ih je pozvao, je to što je netko od svjedoka spomenuo da je bila mrlja na cesti, koju tamo nije zatekao. Trag struganja motocikla je po sjećanju bio preko 20m, što upućuje na neprimjernu brzinu. Cesta je u tom dijelu u padu do 5%. Opreza radi, radi vlastitog osiguranja zove Tehnogradnju na spomen da je možda bila riječ o nekoj nepravilnosti ili mrlji na cesti. Zapisnik je sačinjen temeljem dostupne snimke i očevida na licu mjesta. Po iskustvu zna da je na kolniku bila naftna ili uljna mrlja, ona bi bila vidljiva i naknadno, a ukoliko je riječ o nekoj tekućini, kao primjerice vodi, ona se s vremenom više ne bi vidjela.

10.3.Svjedok PF iskazuje kako se sjeća prometne nezgode koja je bila u jutarnjim satima u vrijeme kada se spravljao za posao. Živi točno preko puta hotela Berkeley te je bio u svojoj banji kada je čuo udarac. Nakon dvadesetak minuta je izašao te je na licu mjesta zatekao susjeda SF, zvani L, koji mu je rekao da se dogodila nezgoda u kojoj je ženska osoba s motorom kod Berkeleya proklizala a motor je završio i klizao dalje nekih 70m. Po njegovim riječima, hitna pomoć je odvela vozačicu on je čekao policiju. Tada je uočio točno između hotela Berkeley i Gruž na kolničkoj traci od strane Berkeleya mrlju, 1ipo metar koja je prelazila i na drugu kolničku traku, a preko koje je motor proklizao. Napustio je mjesto događaja. Kada se vraćao s posla toga dana u 15:00 sati, tada je ta fleka na putu bila posuta pijeskom. Sjeća se da je u onom periodu kada je bio na mjestu nezgode u jutarnji satima dalje nastavljen promet te da su i motocikli i vozila koji su nailazili " plesali" preko te mrlje, zasigurno je dosta dugo oprezno prolazio tim dijelom ceste, bilo na motociklu bilo u automobilu. Sjeća se da mu je u razgovoru SF spomenuo da su mu sugerirali prilikom iskaza u policiji da je bila riječ o vodi na cesti. Nije dirao tu mrlju rukom. Sigurno 7 dana nakon nezgode mrlja je bila vidljiva na cesti. Mrlja na cesti je bilo točno ispred ulaza u hotel Berkeley, prema ulazu u praonicu odnosno garažu. Iz praone u garaži nikakva voda ne izlazi na kolnik, oni su to jako dobro uredili tako da odvodnja odlično funkcionira.

10.4.Svjedok FF iskazuje kako se sjeća da se dogodila prometna nezgoda ali te prigode nije gledao na kolnik niti je primijetio išta, bio je usredotočen jedino na unesrećenu i na pružanje pomoći njoj osobno, tako da ne može niti potvrditi niti opovrgnuti da je nešto bilo na cesti u vidu mrlje. Nije slijedećih dana vidio da je na tom mjestu nezgode kolnik bio posut. Naime ide tim dijelom ceste prema poslu svaki dan pješice i to lijevom stranom prema Tupu.

10.5.Svjedok SF iskazuje kako se sjeća prometne nezgode. Pripremao se za posao iz kupaonice kada je začuo udarac. Odmah je izletio vanka te je ugledao vozačicu kako leži na cesti. Bilo je oko 7 ujutro. Ostao je sve dok nije došla policija, a na cesti je vidio mrlju, ali ne zna da li je to bila nafta, voda ili nešto drugo. Primijetio je da su drugi auti koji su nadolazili klizali tim dijelom kada bi prolazili preko te mrlje koja se nalazila točno ispred izlaza iz garaže hotela Berkeley. Na sredini ceste se nalazi zatvoreni šaht oko kojega nije bilo vidljivo nikakvo istjecanje. Naknadno je tijekom dana vidio da je taj dio na kojem je bila mrlja bio posut pijeskom. U tom momentu je više bio usredotočen na tužiteljicu te je prilikom dolaska policajca istom pomogao podignuti motor s ceste. Policajcu je prijavio da je na cesti vidljiva mrlja, ali napominje ponovno da nije provjeravao o kakvoj mrlji je riječ. Kada je davao iskaz u policiji, policajac mi je sugerirao da je bila riječ o vodi, međutim ponovio je da nije dirao tu mrlju tako da se o tome nije mogao izjasniti, a sjeća se da je čovjek koji radi na tankerima koji je također bio na licu mjesta potvrdio da je riječ o nafti. Ne sjeća se njegovog imena.

10.6. Svjedok AF iskazuje kako je tog dana išao na ispomoć u Postaju aerodromske policije Čilipi. Kada je preuzeo vozilo, zaputio se [adresa] prema Zračnoj luci Dubrovnik. Na početku ulice, uočio je osobu kako leži, te su pored nje bile dvije osobe- FF i SF. Pokraj gospođe je ležao motor. Nakon toga obavijestio je šefa policijske postaje te mu je naređeno da ostane na licu mjesta i regulira promet do dolaska hitne pomoći i prometne policije. Ostao je na licu mjesta do dolaska hitne i ekipa za očevid. Prometnu nezgodu nije vidio, već je došao naknadno. Upitao je gospođu kako je nastala prometna nezgoda i ona mu je odgovorila da je izgubila nadzor nad motorom, jer je naletjela na mrlju koja se nalazila na cesti. Nije osobno obavljao prometni očevid, na mjestu događaja je vidio tragove drugih vozila koja su prošla, vidio je odsjaj na cesti. Nije mu poznato od čega je taj odsjaj bio.

10.7. Svjedok ŠF izjavljuje da je tog jutra išao sa svojim skuterom [adresa] prema kolodvoru. Na povratku je zatekao tužiteljicu koja je ležala nasred ceste točno na traku koji dijeli dvije suprotne trake, a njen skuter je bio nekih 7-8m niže od nje. Iza lokve se na putu nalazi šaht. FF je pomagao tužiteljici, pogledao je po putu što se točno dogodilo te je primijetio trag skutera koji je prošao kroz lokvu koja se nalazila na kolniku ispred hotela Berkeley u smjeru koji vodi prema autobusnom kolodvoru. Nakon lokve je bio vidljiv masni trag kojim je proklizao skuter tužiteljice. U trenutku kada je svjedok došao skuter je ležao bočno i još je radio. Svjedok je pošao prema toj lokvi jer ga je zanimalo o čemu se radi, primijetio je da je lokva masna i osjetio je jak miris goriva. Prstima je prošao kroz lokvu i kada je prinio prste nosu osjetio je miris dizel goriva. Dobro mu je poznato kakao izgleda i miriše dizel gorivo jer je svjedok radio kao pomorac na tankerima te može sa sigurnošću reći da se nije radilo o nikakvoj vodi. Taj dio puta često koristi, jer živi iznad i sjeća se da je ta masna mrlja bila vidljiva sigurno još 2-3 dana na kolniku nakon čega je preko nje posut pijesak. Lokva je bila točno na središtu kolnika te nije bilo nikakvih pokazatelja da bi se ona slijevala negdje sa strane puta te nije ukazivalo da bi tekućina došla do tog mjesta primjerice iz praonice koja se nalazi u hotelu Berkeley. Smatra da je bila riječ o vodi, ne bi došlo do nezgode, jer voda brzo ishlapi, posebno tijekom ljetnih mjeseci. Nije razgovarao s policajcima niti su ga oni što pitali.

10.8. Svjedok UF iskazuje kako je od 2015 godine do 2022.g. radio na radnom mjestu vozač, ophodar, kod Tehnogradnje d.o.o. U toku radnog vremena imali su dva puta dnevno redovne obilaske te posebno izlaske na intervenciju za neke izvanredne događaje na koje bi ih uputila policija. Redari su obilazili prometnice svako jutro u periodu ujutro od 6-7 te popodne od 17-18h. Prioritet su bile gradske ulice, te ceste u obuhvatu Grada i gornja sela odnosno mjesta iznad Orašca. U ovom slučaju konkretnom mu je poznato da se radilo o padu s motora. Sjeća se poziva policije i izlaska na teren. Poziv je bio u popodnevnim satima otprilike oko 18-19 h. Na licu mjesta nisu ništa zatekli. Ustvari se ničega puno ne može sjetiti. Nije sastavljao ophodarski dnevnik niti ga je potpisivao, već su u firmi davali izvještaj usmeno i pismeno te su oni u uredu o tome sastavljali dnevnik. Ne zna točno što su radili u [adresa], ali se sjeća da nisu ništa posipali po cesti. Da se radi u ovom predmetu o padu s motora, saznao je iz telefonskog razgovora firme Tehnogradnja kada su ga obavijestili o pozivu za ovo svjedočenje. Ne zna ime osobe koja ga je kontaktirala iz firme, koja ga je upoznala o događaju o kojem je danas pozvan svjedočiti. Od 28.veljače 2022.g. više nije zaposlen u firmi Tehnogradnja.

Navodi da je osobnim vozilom vršena ophodnja u kojem slučaju bi po primijećenim nezgodama i preprekama na cesti upravo tada vršili uklanjanje i saniranje dijela ceste. Ne može odrediti koliko bi u prosjeku trajala jedna intervencija. Kada bi redovnim pregledom cesta uočili nepravilnosti i sanirali je, o tome bi dali izvještaj radi evidencije. [adresa] kao jednu od glavnih ulica su svakodnevno obilazili. U smjeni pri ophodnji je bio sam.

10.9. Tužiteljica LFT izjavljuje da je tog dana u ljetno doba nešto prije 7 sati ujutro išla na posao motociklom. Dan je bio sunčan kolnik je bio skroz suh. Kuća tužiteljice je od mjesta nesreće udaljena 500-600m te se kretala nizbrdo u pravcu Gruža. Točno ispred hotela Berkeley po sredini kolnika zadnji kraj motora je u jednom trenutku zaplesao na cesti te je motor počeo klizati, nakon čega se zaustavio uz rub kolnika. Motor nije udario kao što je to netko prije izjavio. Nije vozila nikakvom velikom brzinom, kretala se otprilike 30-40km na sat obzirom da se ispred nje kretao automobil tako da zasigurno brzina nije bila veća od toga. Motor je prelaskom preko te mrlje dobio ubrzanje nakon čega je pala s motora. Po padu je udarila glavom od asfalt, a osjećaj je bio kao da se poskliznula preko nečega. Obzirom na taj osjećaj počela je vikati da je nešto na cesti i da zaustave vozila koja dolaze iz oba smjera jer je imala osjećaj da će naletjeti na nju. U tom momentu prvi je priskočio u pomoć FF, a nakon 2-3 minute naišlo je policijsko auto, on je pregledao lice mjesta te je zvao dežurne policajce ali se ne sjeća što je izjavio obzirom da je u tih 10-15 minuta stigla hitna pomoć. Osim FF naišli su i svjedoci SF, ČF i ŠF. Sjeća se da je ŠF osobno otišao do te mrlje te je opipao i izjavio da je riječ o naftnoj mrlji. Točna lokacija te mrlje je bila na kolniku između tarace hotela Berkeley i njihovog ulaza. U tom momentu nije niti mislila da bi trebala slikati tu mrlju ili da bi se trebala brinuti oko toga da nije riječ o mrlji. Preveli su je u bolnicu te je čekala na obradu kada su nakon dva tri sata pristupila dva policajca i obavili razgovor sa tužiteljicom. Jedan od njih je bio RF, a drugom ne zna ime. Tužiteljica ih je pitala, te su oni tada izjavili da se ništa ne brine i da su sanirali mrlju. Taj isti dan kada je išla doma iz bolnice, majka je vozila automobilom upravo tim dijelom puta na kojem se dogodila nezgoda te je tada na putu bio vidljiv posuti pijesak na mjestima na kojima je bila mrlja. Tako je bilo sljedećih mjesec dana. Vodio se i prekršajni postupak u kojem je tužiteljica oslobođena optužbi jer se nezgoda nije dogodila zbog brzine. Zasigurno može reći da nije nikakva voda bila na cesti jer bi voda zasigurno ishlapila i ne bi bila posuta pijeskom. Nakon nekoliko dana od nezgode slikala je stanje na cesti te na tim slikama je vidljiv pijesak koji je posut na tom dijelu na kojem je bio udes. U toj nezgodi tužiteljica je zadobila višestruke prijelome noge, potres mozga, istegnuće vratne kralježnice, ozljedu peronalnog živca, kao i pretrpjela strah i stres od nezgode od koje na motor više nikada nije sjela. Nosila je gips na lijevoj nozi 6-7 tjedana, uz štake, dobila trombozu, za koju je dobivala terapije, a nakon 9 mjeseci u bolnici su ustanovili da je bila još jedna kost slomljena na nozi koja je krivo zarasla, a više nije bilo moguće to ispraviti nikakvim operativnim zahvatom. Dva tjedna je nosila šancov ovratnik te morala mirovati radi tromboze, a morala je ići na fizikalne terapije radi noge. Neki su liječnici preporučivali operaciju peronalnog živca, dok drugi nisu, pa zbog straha nije ništa dirala. Oporavak tužiteljice je trajao godinu dana za koje vrijeme je bila na bolovanju, a inače je zaposlenik HZMO. Cijelo vrijeme je tužiteljica bila na previjanju i pregledima u bolnici i fizikalnim terapijama, a kasnije je tužiteljica privatno išla u kliniku Marin Med gdje je provodila dodatno fizikalnu terapiju. Kombinirali su vježbe obzirom na trombozu koja je zahtijevala mirovanje, a zbog koje je tužiteljica nosila čarape nekoliko mjeseci. Kretala se na dvije štake 8 mjeseci, nakon toga jednom štakom, a tek nakon godinu dana se počela kretati bez pomagala. Pomagali su joj ukućani, obzirom da u početku nije niti mogla bez pomoći sići sa kreveta, doslovno je bilo silaženje na stražnjicu. Tužiteljica i dan danas šepa radi te lijeve noge, ne može nikakve teže napore s tom nogom, primjerice trčanje, skijanje je postalo nemoguće. Općenito, bilo kakav veći napor je otežan. Stopalo lijeve noge je ostalo pruženo te zbog toga nosi ortozu zbog koje opet ima probleme jer ta noga trne. Obzirom da su višestruki prijelomi sanirani nakon 9 mjeseci tužiteljica je trpjela strašne bolove, a i dan danas ih osjeća povremeno.

Na pitanje navodi da je promet bio kompletno zaustavljen nakon što je ona pala s motora tako da ne može odgovoriti na pitanje dali su se druga vozila sklizala po cesti. Vozilo koje je vozilo ispred nje je prošlo iznad mrlje, tako da nije kotačima prešlo preko mrlje, a ona je vozila točno iza njega sredinom. Ne zna tko je sanirao navedenu mrlju. Navodi da je na snimkama sa hotela Berkeley vidjela kako se sve odvilo, na pitanje zašto je tamo izjavila da je mrlja sanirana od strane djelatnika Hrvatskih cesta, navodi kako je smatrala da je logično da su to bile Ceste dok se na snimci vidi da je to netko posipao. Na snimci je vidljiv i policajac na mjestu događaja dok se mrlja posipa. Nakon što je tužiteljica zatražila pismeni otpravak o očevidu od strane policije, vidjela je da u njemu stoji da nije bila mrlja, da je na cesti bila voda, a da se nezgoda dogodila jer je brzo vozila. Šaht je bio u neposrednoj blizini mjesta događaja, ali nikakvog utjecaja na nezgodu nije imao. Navodi da je mrlja bila veličine otprilike dvije nogometne lopte, s tim da je kasnije kako su prolazili auti i raznosili, postajala sve veća, najmanje 1m.

11.Teret dokazivanja je pravni princip prema kojem stranka koja tvrdi određenu činjenicu mora pružiti dovoljne dokaze koji potvrđuju tu činjenicu. U parničnom postupku, stranka koja ima teret dokazivanja mora prezentirati sve relevantne činjenice i predložiti dokaze koji će podržati njihove tvrdnje. Sud će zatim ocijeniti te dokaze i donijeti odluku prema svom uvjerenju. Ako stranka ne pruži dovoljne dokaze, sud može odbiti njihov zahtjev.

12.U odnosu na zapisnik o očevidu koji je sastavljan od strane PP Dubrovnik potrebno je istaknuti kako isto predstavlja javnu ispravu koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje ovlasti te koja prema odredbi čl.230.st.1. ZPP-a dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Međutim, isto tako je prema stavku 3. istog članka dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

13.Prema Zapisniku o očevidu proizlazi da je stanje kolnika gladak, dobar, suh dok na mjestu događaja nisu pronađeni nikakvi drugi tragovi. Opisano je mjesto događaja, tragovi, položaj vozila odnosno motocikla te je skiciran situacijski plan. Pregledana je fotodokumentacija očevida PPP Dubrovnik koja prikazuje bliži izgled mjesta događaja predmetne prometne nesreće, a koja se nalazi u spisu PpP-2092/17 (F2-F6). Detaljnim pregledom fotografija nije uočeno da bi na istima bila vidljiva bilo kakva mrlja ili dio kolnika koji je posut pijeskom. Fotografija F4 prikazuje dio kolnika ispred ulaza u garažu hotela Berkly ispred kojeg je na kolniku vidljiva šahta od odvodnje.

14.Vještak prometne struke Stanko Smodlaka u nalazu i mišljenju navodi da se tužiteljica motocikolm (dalje MTC) kretala desnim odnosno sjevernim kolničkim trakom iz smjera istoka prema zapadu, kolnik je položen u lijevom zavoju i padu. MTC se destabilizira i pada na kolnik i giba se prema zapadu. Brzina kretanja MTC pred prvi trag struganja iznosi oko V0= 57-58km/h, ako bi vozačica reagirala na kočnicu kada je od mjesta sraza udaljen oko 16m, vozilo bi se zaustavilo do prvog traga struganja, ako se kreće brzinom oko Vizbj= 34km/h ili 9,44m/s. ili bilo kojom manjom brzinom od ove iznesene. U odnosu na razloge destabilizacije motocikla vještak ukazuje da je stabilnost konkretnog MTC značajno bolja nego kod dvotočkaša. Vještak isključuje da je uzrok destabilizacije metalni šaht međutim upućuje da ukoliko je bila mrlja od ulja ili nafte na kolniku tehnički je postojala mogućnost destabilizacije. U slučaju da je na kolniku bila voda ovaj tip MTC će se teže destabilizirati dok uzrok destabilizacije može generalno biti i nekontrolirana vožnja. Nadopunom nalaza i mišljenja ukazuje da je postojala velika vjerojatnost da se MTC destabilizira ako je na kolniku postojala mrlja od ulja ili nafte i pod uvjetom da se tužiteljica kretala dozvoljenom brzinom od 50 km /h.

14.1.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka ukazuje se da je sud isto ocijenio u potpunosti vjerodostojnim i izrađenim u skladu sa pravilima struke pri čemu je vještak odgovorio na sva postavljena pitanja te za svoje mišljenje ponudio logična i matematički potkrijepljena objašnjenja, čiju ispravnost stranke nisu ni na jedan način dovele u pitanje.

15.Činjenica je da u zapisniku o očevidu ovlašteni policijski službenik nije naveo da je prilikom očevida uočio mrlju na cesti niti je takva mrlja na bilo koji način evidentirana zapisnikom. Nasuprot tome u zapisniku je evidentiran suh kolnik, a isto je razvidno i iz fotografija koje su pregledane i čine sastavni dio spisa Prekršajnog suda. Svjedok ŠF je iskazao da je na licu mjesta zatekao masnu lokvu za koju je siguran da je dizel gorivo koja je tek nakon 2-3 dana posuta pijeskom. Slično iskazuju svjedok ČF i SF u dijelu da je postojala mrlja koja je naknadno istog dana posuta pijeskom, dok svjedok FF tvrdi da nije slijedećih dana na mjestu nezgode kolnik bio posut pijeskom, a tim dijelom ceste prolazi svaki dan pješice na posao. S tim u vezi potrebno je istaknuti da iz ophodarskog dnevnika odnosno fotografija tvrtke Tehnogradnja d.o.o. koja u ime i za račun grada Dubrovnika održava ceste, proizlazi da je dana 04.07.2017 na poziv prometne policije u 00:35 sati izvršeno posipanje tragova ulja te čišćenje cca 15m2 u [adresa], dakle prije nego se dogodila nezgoda u kojoj je stradala tužiteljica.

16. Odgovornost društva koje održava cestu za štetu koja nastane uporabom ceste nije objektivna odgovornost u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO već se ovdje radi o subjektivnoj odgovornosti u smislu čl. 1049. ZOO u svezi s čl. 107. ZC. Ovo jer cesta sama po sebi nije opasna stvar odnosno jer cesta kao stvar koja je predmet održavanja nema niti može imati svojstvo opasne stvari, a kakvo pravno shvaćanje zauzima primjerice i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-135/1990-2 od 13. lipnja 1990. u kojoj navodi da cesta sama po sebi ne predstavlja opasnu stvar radi čega društvo koje održava javnu cestu ne može odgovarati po principu objektivne odgovornosti već po principu krivnje. Na pojedinim dionicama ceste logično postoji povećana opasnost od nastanka prometne nezgode, ovo radi poznatih obilježja ceste te stanja i uvjeta na istoj, ali cesta sama po sebi nije niti može biti opasna stvar već je isključivo čovjek kao vozač te vozilo kao opasna stvar to što kretanje po cesti čini opasnim (kao što čini opasnim i kretanje vozila po bilo kojoj drugoj površini različitoj od ceste).

17. Stoga, odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici u predmetnom štetnom događaju postoji samo ukoliko umješač, kojem je tuženik ustupio poslove redovitog održavanja predmetne ceste, nije ispunilo sve propisane obveze koje ima u svezi poslova redovitog održavanja na kojoj je došlo do predmetne prometne nezgode. Koje su pri tome obveze umješača kao društva koje je ugovorom preuzelo obvezu redovitog održavanja i zaštite predmetne ceste kako u izvanrednim situacijama kao što je mrlja na kolniku ceste tako i u redovnim situacijama kad nema neposredne opasnosti na kolniku ceste, propisuje Pravilnik o održavanju cesta (“Narodne novine“ br. 90/14 dalje: Pravilnik) kao propis važeći u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode.

18. U tom smislu je svjedok UF iskazao kako je u vrijeme štetnog događaja radio na radnom mjestu ophodara, kod umješača, Tehnogradnje d.o.o. U toku radnog vremena imali su dva puta dnevno redovne obilaske te posebne izlaske na intervenciju za neke izvanredne događaje na koje bi ih uputila policija. Redari su obilazili prometnice svako jutro u periodu ujutro od 6-7 te popodne od 17-18h. Prioritet su bile gradske ulice, te ceste u obuhvatu Grada i gornja sela odnosno mjesta iznad Orašca. U ovom slučaju konkretnom mu je poznato da se radilo o padu s motora. Sjeća se poziva policije i izlaska na teren. Poziv je bio u popodnevnim satima otprilike oko 18-19 h. Na licu mjesta nisu ništa zatekli.

18.1.Prvenstveno se u odnosu na iskaz ovog svjedoka ističe da on više nije zaposlenik Tehnogradnje d.o.o., pa niti nema posebnih interesa da odgovornost za štetni događaj ne bude ocijenjeno kao propust u održavanju td Tehnogradnje d.o.o., sud je njegov iskaz cijenio istinitim.

18.2. U odnosu na suprotne iskaze saslušanih svjedoka i to s jedne strane PF, SF i VF te RF i TF, s druge strane o činjenici da li je na cesti postojala masna mrlja ili nije, za navesti je da svjedoci PF i SF nisu dirali mrlju kako bi ustanovili o kakvoj je mrlji riječ, niti imaju stručna znanja i iskustva za procijeniti da li je mrlja posljedica prolivenog goriva i ako je je uistinu bila riječ o naftnoj mrlji, svjedoci nisu iskazivali da bi ta mrlja na licu mjesta bila zapažena određeno vrijeme prije štetnog događaja. Svjedok ŠF je decidiran u izjavi da je bila riječ o mrlji koja potječe od dizel goriva, dok se ne sječa da li je mrlju naknadno više primijetio. (list 23 spisa Prekršajnog suda). Nasuprot tome policijski službenici su obavili službenu radnju očevida u kojoj su za pisnikom o očevidu utvrdili materijalne činjenice odlučne za nastanak prometne nezgode dok svjedok AF koji se kao policajac zatekao na mjestu nezgode, ali nije provodio očevid, iskazuje kako je on uočio nepoznatu tekućinu na kolniku (list 29 spisa Prekršajnog suda),ali nije mogao ocijeniti od čega potječe. Policijski službenik RF koji je sačinio zapisnik o očevidu tvrdi, a ispitan u prekršajnom postupku, da "prilikom obavljanja očevida ja nisam pronašao nikakvu mrlju". Očevid je obavljen dva sata nakon prometne nezgode. Uzevši u obzir sve provedene dokaze te činjenicu da tužiteljica ne tvrdi i ne dokazuje da je na tom istom mjestu bilo dodatnih prometnih nezgoda, a općepoznata je činjenica da u mjesecu srpnju ulicama Dubrovnika prometuje dosta veliki broj motocikala, za zaključiti je da mrlja na cesti, ako je bila od nafte, je nastala neposredno pred prolazak tužiteljice u kojem smislu, tuženik koji nije objektivno odgovoran, nije učinio propust u održavanju ceste jer je realno nemoguće da u svakom trenutku osigura održavanje ceste, a dok je s druge strane iz ophodarskog dnevnika i iskaza svjedoka UF, jasno da je tuženik svoju obvezu, putem društva Tehnogradnja d.o.o., redovno i uredno izvršavao. Osim toga za naglasiti je da je jedino svjedok ŠF dirao mrlju i vlastitim iskustvom ocijenio da je riječ o naftnoj mrlji,a koja dva sata nakon nezgode od strane policijskih službenika nije zatečena niti evidentirana zapisnikom o očevidu.

18.2.Kao nedvojbeno tako utvrdivši da je do nastanka predmetnog štetnog događa nije došlo zbog propusta umješača kao pravne osobe kojoj je tuženik sukladno čl. 107. ZC u ugovorom prepustio obavljanje poslova redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u gradu Dubrovniku jer proizlazi da je društvo redovno vršilo ophodnju cesta kojom prilikom nije uočena masna mrlja, da zapisnikom o očevidu nije takva mrlja evidentirana na cesti, da ista ne proizlazi niti iz fotografija lica mjesta, da je u istoj ulici nekoliko sati prije umješač reagirao po pozivu i izvršio posipanje dijela ceste (list spisa 133) sudu se iskazi svjedoka u odnosu na činjenicu da je bila riječ o masnoj mrlji ukazuju nedovoljnim za ocjenu o odgovornosti tuženika obzirom da je moguće da je na cesti postojala mrlja koja je mogla biti posljedica blizine autopraone ili nekog drugog uzroka te da je, uz sve navedeno, od strane sudskog vještaka utvrđeno da se tužiteljica MTC kretala brzinom višom od dopuštene, te uvažavajući činjenicu da ni iskazi svjedoka nisu suglasni o činjenici da je dio ceste nakon nezgode slijedećih nekoliko dana bio posut pijeskom, ocjena je suda da tužiteljica nije dokazala da je do prometne nezgode došlo zbog propusta u održavanju ceste te je njen zahtjev u cijelosti ocjenjen kao neosnovan.

19.U odnosu na protivljenje tužiteljice da se kao dokaz koriste „Građevinski dnevnik za dane 03. i 04. srpnja 2017. godine“ te sasluša svjedok UF, ophodar tuženika, za navesti je da je tuženik već u odgovoru na tužbu predložio saslušanje dežurnih ophodara što je ponovio na pripremnom ročištu koje je održano 04.svibnja 2021.g. kada je također predložio saslušanje dežurnog ophodara te ophodarski dnevnik. Nadalje umješač je prijavio svoje sudjelovanje u postupku 06.svibnja 2021 te je isti bio obvezan primiti parnicu u onakvom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku miješanja, a na što ukazuje čl. 208.st.1. ZPP-a. Budući je sud pregledao ophodarski dnevnik od dana 4.srpnja 2017 te saslušao dežurnog ophodara od tog dana i to upravo UF, kako je to predložio tuženik na pripremnom ročištu, svi dokazi su izvedeni sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

19.1. Obzirom na ovakav zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud nije posebno ocijenjivao provedeno medicinsko vještaćenje, kojim se dokazuje visina zahtjeva i istaknute prigovore umješača na isto.

20.Odluka o troškovima parničnog postupka je utemeljena na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP/22) koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sud je stoga odbio zahtjev tužitelja, kao stranke koja nije uspjela u parnici, za naknadu parničnog troška te je dalje tužitelju naložio umješaču na strani tuženika, kao stranke koja je uspjela u parnici, naknaditi parnične troškove izazvane vođenjem postupka. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora.

Umješaču su prema ocjeni suda osnovani nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave održanim 24.11.2021, 10.05.2022, 27.06.2022, 08.11.2023,29.01.2025 (5 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), pristup ročištu 14.03.2022 (Tbr.9.toč.5.Tarife 25%), sastav podneska 02.10.2023 i 02.07.2024 (svaki po 100 bod) što sveukupno uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% iznosi 1.812,50€.

Nije umješaču priznat zahtjev za naknadu troška zastupanja 08.06.2021 jer tom ročištu nije bio prisutan kao ni pristup ročištima 20.10.2021 i 27.01.2022 koja nisu održana te sastava podneska od 1.lipnja 2022. budući sastav tog podneska nije bio nužan za vođenje postupka.

U Dubrovniku, 10. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.