REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-1487/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja AUTO NOVAKOVIĆ d.o.o. iz Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, OIB: 68621794820, kojeg zastupa punomoćnica HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. veljače 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 303,83 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 25. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, u roku od 15 (petnaest) dana.

II/ Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju zateznu kamatu preko stope dosuđene točkom I/ izreke ove presude, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 220,05 € sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se djelomično zahtjev tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 37,88 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju zateznu kamatu na dosuđeni trošak od 220,05 € preko stope dosuđene u točki II/ izreke ove presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 10. srpnja 2024. radi isplate iznosa od 303,83 €. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 13.02.2024. nastala šteta na vozilu, marke Hyundai I10, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika BR iz [adresa]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20, 151/22; dalje u tekstu ZO) te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 13.02.2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj:

21-AK-6288/2024. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Napominje kako je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja .Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 813-21340-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.584,95 € (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, a koji je odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 3.263,12 €. Razliku od 303,83 € po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 52,00 €/ sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno. Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 13. lipnja 2024. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 303,83 € na primatelja tj. tužitelja o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem priznaje da je vozilo [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici automobilskog kaska broj 492211147852 kao i nastanak samog štetnog događaja. Dana 13. veljače 2024. tuženik je zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je isti obradio i temeljem procjene i dokumentacije isplatio naknadu imovinske štete u iznosu od 3.281,12 €, čim je u potpunosti namirio štetu, stoga osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja. Osporava valjanost ustupa tražbine, zatraženi tijek zatezne kamate, kao i stopu zatezne kamate.

3. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je osporio navode tuženika u cijelosti i istaknuo kako Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d., Allianz Hrvatska d.d. pa i tuženik priznaju i isplaćuju cijenu sata rada drugih neovlaštenih servisera u iznosu od 42,11 € uvećano za PDV.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvidu u račun (list 9-10 spisa), izvid štete (list 11-12 spisa), dopis (list 13-14 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 15 spisa), detalji prometa računa (list 16 spisa), mail korespondenciju (list 17, 22, 37- 38 spisa), cjenik (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19-20 spisa), notifikaciju o ustupanju (list 21 spisa), sudsku praksu (list 23-36, 39-52, 57-62 spisa), dopis od 20.02.2020. (list 53-56 spisa), račune-otpremnica (list 69 spisa), račune i detaljne prikaze transakcije i naloge za isplatu (list 75-95 spisa), izvršio je uvide u pisane iskaze svjedoka BR (list 102-103 spisa) i zakonskog zastupnika tužitelja ŽR (list 104-105 spisa).

5. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedoka BR i zakonskog zastupnika tužitelja, obzirom da je tužitelj u spis dostavio njihove pisane iskaze, a tuženik nije ospori ovjerene pisane iskaz ranije navedeno svjedoka i tužitelja, pa je sud, sukladno čl. 492c ZPP-a, cijenio nepotrebnim dodatno usmeno saslušati iste. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog prometnog vještačenja na okolnost utvrđivanje visine odnosno cijene sata rada tužitelja u odnosu na smjernice AZTN-a i HANFA-e kao i na okolnost je li oštećeni na području Brodsko-posavske županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Brodsko-posavske županije od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Brodsko-posavske županije. Prema mišljenju ovog suda naveden okolnosti se mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Naime, provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebno odugovlačenja postupka i povećanja troškova, a posebice imajući na umu malu vrijednost predmeta spora u ovom predmetu kao i obvezu sud postupak provesti bez odugovlačenja u razumnom roku i sa što manje troškova.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 303,83 € koji predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj.

8. U postupku je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno cijena radnog sata popravka vozila tužitelja kao i valjanost ustupanja tražbine radi ispunjenja, tijek zatezne kamate i stopa zatezne kamate.

9. Uvidom u Izvid štete tuženika broj 21-AK-6288/2024 razvidno je kako je tuženik pregledao vozilo Hyundai broj šasije [broj šasije] dana 13.02.2024., a povodom nezgode od 13.02.2024. te da je utvrđeno kako je potrebno zamijeniti branik prednji, pokr fara za maglu L, držač L branika PR, usisnik PR L, amblem rešetke hlad, far L KPL, blatobran PR L, vijak L, obloga kuć kot PR L, nosač brave PR KPL, vilica PR L DO, naplatak PR L, tlačni ventil PR L, poklopac kotača PR L/ prethodna oštećenja amort 25%, da je potrebno popravak poklopca motora, a kontrola optike mjerni rad, te da je potrebno lakirati blatobran PR L, branik prednji i poklopac motora. Također je navedeno radno vrijeme limara, mehaničara, tap., plast., elek. i ostalih radova osim lak 7,60 sata, a lakirera 6,7 sati, da je potrošni materijal lakirera 245,86 €.

10. Uvidom u utuženi račun razvidno je da je tužitelj izdao račun za popravak vozila Hyundai broj šasije [broj šasije] registarske oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 3.584,95 € (zajedno s PDV-om) u kojem su navedeni točno koji dijelovi su rađeni te je obračunat trošak limarskog rada 7,6 sati po jediničnoj cijeni 52,00 € po sat, rad lakirera za 6,7 sati po jediničnoj cijeni od 52,00 € po satu, potrošni materijal u iznosu od 245,86 €.Isti račun obuhvaća popravak dijelova navedenih u Izvidu štete.

11. Iz e maila od razvidno je da je tužitelj poslao tuženiku račun za popravak vozila po ranijem izvidu štete za BR.

12. Iz dopisa od 20.05.2024. razvidno je kako tuženik potvrđuje BR kako će isplatiti osigurninu za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u ukupnom iznosu od 3.263,12 €, da neće isplatiti 18,00 € zbog 25% amortizacije na poklopcu kotača radi prethodnog oštećenja i da neće isplatiti razmjernu naknadu za trošak rada u iznosu od 303,83 €, dok će se ostale stavke isplatiti.

13. Iz Izvatka po transakcijskom računu i i detalja prometa računa razvidno je kako je tuženik isplatio BR (vlasniku vozila) iznos od 3.263,12 € dana 21.05.2024., a potom je isti platio taj iznos ovdje tužitelju dana 23.05.2024.

14. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja razvidno je da su ga potpisali tužitelj kao primatelj i BR (vlasnik vozila) kao ustupitelj dana 13.06.2024. i da su u istom suglasno utvrdili kako ustupitelj ima potraživanje prema tuženiku u iznosu od 303,83 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja br. 813- 21340-1 u ukupnom iznosu od 3.584,95 € i izvida štete ovdje tuženika br. 21-AK- 6288/2024. Nadalje, da suglasno utvrđuju kako je primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja te je ispostavio ranije navedeni račun, a da je tuženik navedeni račun dužan podmiriti kao odgovorni osiguratelj s police kasko osiguranja oštećenika i temeljem ranije navedenog izvida štete i da je tuženik podmirio iznos samo djelomičnu u visini od 3.281,12 € te da je tuženik ostao dužan podmiriti još iznos od 303,83 € pa da primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 303,83 €. Ustupitelj navedenim ugovorom ustupa primatelju odnosno tužitelju svoje potraživanje u visini od 303,83 €.

15. O istom ugovoru tužitelj i vlasnik vozila obavijestili su tuženika notifikacijom od 13.06.2024. Iz mail korespondencije od 21.06.2024. razvidno je da je tužitelj dostavio tuženiku notifikaciju o ustupanju predmetne tražbine.

16. Iz pisanog iskaza svjedoka BR razvidno je kako je isti vlasnik vozila Hyundai reg. oznaka [registarska oznaka] koje vozilo je nakon štetnog događaja dana 13.02.2024. popravljeno u radionici tužitelja, čija je to primarna djelatnost, a čije usluge je koristila radi iznimne profesionalnosti i stručnosti, s time da je upoznata sa cijenama sata rada tužitelja. Vozilo je popravljeno i dovedeno u ono stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja, a sve to sukladno pravilima struke. Štetni događaj je prijavio tuženiku kao odgovornom osiguratelju prema polici kasko osiguranja te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete te da je dostavio odluku kojom je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana, a da je samo djelomično podmirio štetu po računu tužitelja za popravak vozila, a koji iznos nije dostatan da bi se šteta u cijelosti namirila, stoga je razliku novčanog potraživanja prema odgovornom osiguratelju odnosno ovdje tuženiku, a radi naknade štete uvidu naknade troškova popravka vozila odlučio ustupiti radi ispunjenja ovdje tužitelju kod kojeg je popravio vozilo, radi čega je sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 13.06.2024.

17. Iz pisanog iskaza zakonskog zastupnika tužitelja ŽR razvidno je kako je tužitelj izvršio popravak reg. oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu BR te da je tužitelj za to izdao ovdje utuženi račun, da je popravkom vozilo dovedeno u stanje u kojem se nalazilo prije predmetnog štetnog događaja te da je za popravak utrošeno 7,6 sati limarskih radova, 6,7 sati lakirerskih radova te da je utrošeno 245,86 € potrošnog materijala, da navedena količina radnih sati i potrošnog materijala odgovara izračunu tuženika. Nadalje, isti je izjavio kako je službena cijena sata limarskih i lakirerskih radova kod tužitelja iznosila 52,00 € + PDV. Također je naveo kako je tuženik samo djelomično podmirio račun tužitelja pa da je on s vlasnikom vozila sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja dana 13.06.2024. kojim je ustupljena tražbina u iznosu od 303,83 €, o čemu je tuženik obavješten.

18. Na temelju čl. 80. st. 1. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na njega svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja BR je ustupio tužitelju kao primatelju, tražbinu koju je ustupitelj imao prema tuženiku u iznosu od 303,83 €, a sve prema računu popravka za štetu primatelja, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika.

19. Kako je vlasnik vozila prenio na tužitelja svoje potraživanje s osnove naknade štete tako je isti aktivno legitimiran u ovom predmet. Iz iskaza svjedoka BR, koji je vlasnika vozila razvidno je da je upravo tuženik odgovorni osiguravatelj vozila štetnika, a što potvrđuje i dokumentacija iz koje proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, njemu je dostavljen utuženi račun tužitelja za popravak predmetnog vozila te je isti povodom istog priznao svoju odgovornost i isplatio djelomično račun (osim razlike u radnom satu), slijedom čega je sud ocijenio da je isti pasivnu legitimiran u ovom predmetu i da postoji njegova odgovornost.

20. Predmet u ovom postupku je isključivo naknada štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (52,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju je priznao i isplatio tuženik.

21. Uvidom u Cjenik tužitelja razvidno je kako isti ima propisanu cijenu sata za lakirerski rad kao i za limarski rad u visini od 65,00 € (sa PDV-om).

22. Dakle, tužitelj je za popravak predmetnog vozila obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila svim klijentima. Činjenica na koji način tužitelj objavljuje svoj cjenik nije odlučna za ovaj postupak.

23. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u mjestu svog boravišta u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu svog boravišta u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Tuženik prema mišljenju ovog suda nema ovlasti niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093 Urbroj: 580-09/84-2020- 043 od 20. veljače 2020. kao i maila HANFA-e od 03.07.2015.

24. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Stoga, nije odlučna činjenica je li tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila kod više servisera po jeftinijoj cijeni pa je sud sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZOO-a odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje prometnog vještačenja na okolnost utvrđenja stvarne cijene sata rada, odnosno prosječne cijene sata na području Zagrebačke županije.

25. Nadalje, valja napomenuti kako je tuženik u spis dostavio račun društva Opel servis Kašnar od 12.09.2023. iz koje je razvidno kako je u istom obračunat sat rada limara u iznosu od 15,00 € po satu.

26. Tužitelj u spis dostavio račune društva Termolakirnica Zagi d.o.o. u kojima su zaračunati limarski radovi i lakirerski radovi sa cijenom radnog sata u iznosu od 317,25 kn (42,11 €) bez PDV-a tijekom 2021. i 2022., a tijekom 2023. u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, a koji račun su plaćani od strane Triglav osiguranje d.d., Uniqa d.d., Allianz Hrvatska d.d. i Croatia osiguranje d.d.

27. Dakle, iz navedenog razvidno kako su društva osiguravajuća društva priznavala i cijenu radnog sata u iznosu od 42,11 € bez PDV-a, što je veća cijena od tužitelja.

28. Iz navedene dokumentacije razvidno je kako se tijekom 2022. i 2023. cijena sata lakirera i limara kretala od 15,00 € do 42,11 € (bez PDV-a). Cijenu od 42,11 € su priznala druga osiguravajuća društva kao i tuženik. Predmetni radovi u ovom predmetu su obavljeni tijekom 2024. godine. Stranke u spis nisu dostavile račune za popravak vozila koji su obavljeni tijekom 2024, stoga sud nije mogao procijeniti kako su se kretala cijene tijekom 2024., no sukladno čl. 223. ZPP-a sud je po slobodnoj ocjeni ocijenio kako cijena tužitelj od 52,00 € u to vrijeme bila tržišna cijena iako su u spisu dostavljeni računi u kojima je obračunat rad s manjom cijenom po satu. Slijedom navedenog sud je cijenio kako je tužiteljeva cijena rada sata lakirera i limara tržišna cijena.

29. Kako predmetnu štetu predstavlja i trošak cijene radnog sata za popravak vozila u iznosu od 52,00 € po satu (bez PDV-a), a obzirom da je tuženi naknadio štetu u manjem iznosu, tako postoji i tražbina naknade štete u preostalom utuženom iznosu od 303,83 € Tuženik, kao osiguratelj osobe koja je odgovorna za štetu, je dužan naknaditi tu štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a i čl. 84. st. 1. ZOO-a.

30. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 31. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

32. U spis nije dostavljena prijava štete i zahtjeva za naknadu štete iz kojeg bi proizlazi kada je oštećenik podnio zahtjev tuženiku, no iz izvida štete je razvidno kako je isti obavljen 13.02.2024., dakle isti dan kada se i dogodila šteta, slijedom čega je za zaključiti da je tog dana oštećenik i prijavio štetu. Međutim tužitelj potražuje zatezne kamate od dana 25.05.2024. pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o naknadi štete. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I/ izreke presude.

33. Obzirom da je tužitelj potraživao zateznu kamatu po stopi za trgovačke odnose, a kako se ovdje radi o naknadi štete, tako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

34. Kako tužitelj nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu, to mu sukladno čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troškova postupka u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj 138/23, dalje: Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora.

35. Tužitelju je priznat trošak tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak podneska 28.08.2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 7. i Tbr. 50. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 13.02.2025. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 50. Tarife), što je ukupno 150,00 €, a što uvećano za PDV iznosi 187,50 €. Tužitelju je dodijeljen i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € te na presudu u iznosu od 13,27 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) te trošak ovjere pisanih iskaza kod javnog bilježnika u iznosu od 12,64 €. Slijedom navedenog tužitelj je dosuđen trošak u iznosu od 220,05 €, a na koji trošak je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja presude. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

36. Tužitelj je odbijen za previsoko zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 26,54 €, obzirom da sukladno Uredbi o Tarifi o sudskih pristojbama, a sukladno vrijednosti predmeta spora iznos sudske pristojbe na presudu iznosi 13,27 € kao i na tužbu, no međutim uvidom u spis razvidno je da je tužitelj uplatio 50% sudske pristojbe na tužbu prilikom podnošenja tužbe putem e-komunikacije, slijedom čega mu je dodijeljen uplaćeni iznos od 6,64 € pa je valjalo tužitelja odbiti za previsoko zatraženi trošak sudskih pristojbi u iznosu od 6,63 €. Tužitelj je odbijen i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj potraživao zateznu kamatu na trošak po stopi za trgovačke odnose, pa je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu za previsoko zatraženu stopu zatezne kamate. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka odlučio kao pod točkom III/ i IV/ izreke ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku