Poslovni broj: P-722/2020-43

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu tog suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugotužiteljice EH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Horvatić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 10. veljače 2025., zaključene u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

1.Odbija se kao neosnovan prvoistaknuti tužbeni zahtjev drugotužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na temelju financijskih ulaganja stekla pravo suvlasništva od ¼ dijela na nekretninama označenim kao zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja kuću br. 82/G i dvorište u [adresa], površine zemljišta od 550 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužiteljice u omjeru od ¼ dijela predmetnih nekretnina, uz istodobno brisanje prava suvlasništva tuženika u tom omjeru.

Nalaže se tuženiku predati tužiteljici u suposjed i korištenje nekretnine iz točke I. ove presude."

2.Odbija se kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev drugotužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku MH , OIB: [osobni identifikacijski broj] , da tužiteljici ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 25.000,00eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, i to do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku 15 dana."

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotužiteljice za nadoknadu troškova ovog postupka.

4.Nalaže se drugotužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.375,00eur, u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

1.Utvrđuje se da je tužba prvotužitelja povučena.

2.Nalaže se prvotužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 792,87eur, u roku 15 dana.

Obra zloženje

1.Prvotužitelj je protiv tuženika podnio ovom sudu tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine, eventualno kumulirajući i tužbeni zahtjev radi isplate naknade za izvršena ulaganja u nekretninu tuženika, tvrdeći tako da je deset godina plaćao rate kredita koji je podigao tuženik i po toj osnovi isplatio ukupno 300.000,00 kuna, pa kako mu tuženik, unatoč njihovom sporazumu, nije prenio suvlasništvo nekretnine u ½ dijela niti mu je vratio isplaćeni iznos novca, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi njegovo pravo suvlasništva tuženikove stvari, odnosno naložiti tuženiku da mu isplati potrošeni novac. Tužba prvotužitelja zavedena je pod poslovnim brojem: P-722/2020.

2.Drugotužiteljica je, također, protiv tuženika podnijela ovom sudu tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva nekretnine, eventualno kumulirajući i tužbeni zahtjev radi isplate naknade za izvršena ulaganja u istu nekretninu tuženika, tvrdeći tako da je u gradnju kuće tuženika uložila 50.000,00konvertibilnih maraka sudjelujući u financiranju radova i nabavci građevinskoga materijala, koja novčana sredstva je stekla prodajom imovine u Bosni i Hercegovini i zaradom, da je prema sporazumu s tuženikom njoj i prvotužitelju trebalo na jednake dijelove pripasti cijelo prizemlje kuće, odnosno svakom ¼ dijela nekretnine tuženika, kao i da je tuženiku pomogla plaćati ugovorene anuitete kredita koji je ovaj podigao za izgradnju kuće, te da je sudjelovala i u plaćanju režijskih troškova kuće i troškova zajedničkog kućanstva, pa kako joj tuženik, unatoč njihovom sporazumu, nije prenio suvlasništvo nekretnine, niti joj je, pak, vratio isplaćeni novac, predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi njezino pravo suvlasništva tuženikove stvari u ¼ dijela, odnosno naložiti tuženiku da joj isplati potrošeni iznos novca. Tužba drugotužiteljice zavedena je pod poslovnim brojem: P-1010/2021.

3.Rješenjem od 4. kolovoza 2022. navedeni parnični postupci spojeni su radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja (list 271).

4.Podneskom od 2. listopada 2023. prvotužitelj je povukao tužbu (list 292), a s čime se tuženik suglasio (list 298), zbog čega je, temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), riješeno kao u izreci.

5.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice tuženik se u cijelosti usprotivio postavljenom tužbenom zahtjevu, osporavajući istinitost tužbenih navoda, osnovanost i visinu svih traženja drugotužiteljice, ističući usto i prigovor zastare.

6.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista 4630 k. o. [katastarska općina], Ugovor o kupoprodaji stana od 6. siječnja 2004., Ugovor o kupoprodaji nekretnina o 27. veljače 1997., rješenje općine Živinice o izdavanju odobrenja za građenje od 25. prosinca 1984., zabilješku Ureda ombudsmana Tuzla od 2. prosinca 1996., zahtjev za pružanje pomoći građaninu Ureda ombudsmana Tuzla od 7. studenog 1996., zapisnik Općinskog zavoda za urbanizam Živinice o iskolčenju objekta od 30. kolovoza 1984., situacioni plan općine Živinice za izradu stručne ocjene od 7. lipnja 1984., rješenje o izdavanju urbanističke suglasnosti Općine Živinice (datum donošenja nečitak), Ugovor o kupoprodaji od 5. travnja 1984., stručnu ocjenu Općinskog zavoda za urbanizam Živinice od 6. lipnja 1984., Potvrdu općine Živinice od 17. listopada 1996., zahtjev F i NH resornom ministarstvu Bosne i Hercegovine od 22. listopada 1996., zapisnik o primljenom novcu od 8. ožujka 1997., Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 2. kolovoza 2004., Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 16. rujna 2004., rješenje Područnog ureda za katastar-Zagreb, Ispostava Zaprešić s popisom promjene od 15. svibnja 2009., prijave na mirovinsko osiguranje tuženika, zapisnik o primopredaji osobnih stvari i pokretnina od 26. listopada 2021., Ugovor o namjenskom kreditu od 23. svibnja 2005., popis novčanih uplata tuženika na račun drugotužiteljice, potvrde o prometu po tekućem kunskom računu tuženika, Ugovor o kreditu drugotužiteljice od 17. svibnja 2004. za kupnju vozila s potvrdom kreditora o otplati kredita, Potvrdu o preuzimanju izvornika (originala) knjižice vozila od strane drugotužiteljice po konačnoj otplati kredita od 19. ožujka 2009. s listom uplata po računu tuženika, ispis kunskih naloga drugotužiteljice kao uplatiteljice za plaćanje rata kredita za kupnju vozila, Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu drugotužiteljice od 28. lipnja 2006. s popisom uplata po računu tuženika, ispisom kunskih naloga, potvrdama o provedenom nalogu za plaćanje i potvrdama o obavljenim transakcijama, podatke HZMO-a o prihodima stranaka za 2004. – 2016. s prijavno-odjavnim podacima za drugotužiteljicu, račune za financiranje priključaka struje i vode za nekretninu tuženika s uplatnicom i podacima o plaćanju tuženika i rješenjem općine Brdovec o naknadi za priključenje na vodovodnu mrežu od 11. listopada 2011. i potvrdom o tuženikovom plaćanju te naknade, račun za izradu glavnog projekta koji je platio tuženik 23. studenog 2004. (potonje isprave (list 350-356) dostavljene su, istina, nakon zaključenja prethodnog postupka, ali ih je sud uzeo u obzir, jer se njima pobijaju navodi drugotužiteljice istaknuti tek na očevidu), saslušao je zatim drugotužiteljicu i tuženika i svjedoke FHZ – OH, EHZ i TH, proveo je također očevid na adresi predmetne nekretnine tuženika i građevinsko vještačenje koje je povjerio stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Daliboru Mateku, dipl.inž.građ.

7.Sud je proveo sve konačno predložene dokaze stranaka (list 359).

8.Provedene dokaze ovaj sud je cijenio brižljivo i savjesno, i to kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

9.U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine na adresi u [adresa], katastarske oznake čestice broj: 1766/2, kuća br. 82G i dvorište u [adresa] od 550 m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je drugotužiteljica vlasnica susjedne nekretnine katastarske oznake čestice broj: 1766/3, oranica u [adresa] od 550 m2, upisane u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koju je stekla darovanjem od tuženika, te da su stranke usto posjednici svojih nekretnina, što je, osim toga, nedvojbeno utvrđeno uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine, prijepis posjedovnog lista broj: 4630 k. o. [katastarska općina] i u rješenje Područnog ureda za katastar Zagreb, Ispostava Zaprešić od 15. svibnja 2009.

10.Da je upravo tuženik kupio spomenute nekretnine, nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 2. kolovoza 2004., što nije niti sporno.

11.Da je drugotužiteljica bila vlasnica imovine koja se nalazila u Republici Bosni i Hercegovini i koju je prodala, nedvojbeno proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji stana od 6. siječnja 2004., Ugovora o kupoprodaji nekretnina o 27. veljače 1997., rješenja općine Živinice o izdavanju odobrenja za građenje od 25. prosinca 1984., zabilješke Ureda ombudsmana Tuzla od 2. prosinca 1996., zahtjeva za pružanje pomoći građaninu Ureda ombudsmana Tuzla od 7. studenog 1996., zapisnika Općinskog zavoda za urbanizam Živinice o iskolčenju objekta od 30. kolovoza 1984., situacionog plana općine Živinice za izradu stručne ocjene od 7. lipnja 1984., rješenja o izdavanju urbanističke suglasnosti općine Živinice, Ugovora o kupoprodaji od 5. travnja 1984., stručne ocjene Općinskog zavoda za urbanizam Živinice od 6. lipnja 1984., Potvrde općine Živinice od 17. listopada 1996., zahtjeva F i NH resornom ministarstvu Bosne i Hercegovine od 22. listopada 1996., te iz zapisnika o primljenom novcu od 8. ožujka 1997., što nije niti sporno.

11a.Međutim, sama okolnost da je drugotužiteljica bila vlasnica te imovine i da ju je prodala i primila za nju kupovninu, sama za sebe, ne znači da je drugotužiteljica tako namaknuta novčana sredstva doista i uložila u izgradnju i financiranje nekretnine tuženika i tako doprinijela stjecanju njegove imovine, što je trebala dokazati.

12.Da je tuženik podigao dva gotovinska kredita kod Zagrebačke banke d.d., i to jedan nenamjenski kredit u iznosu 19.000,00eur, a drugi namjenski kredit u iznosu 92.258,06CHF, između stranaka nije sporno, a nedvojbeno usto proizlazi i iz Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 16. rujna 2004., kao i Ugovora o namjenskom kreditu od 23. svibnja 2005.

13.Da je tuženik vratio tužiteljici njezine osobne stvari i pokretnine, između stranaka nije sporno, a nedvojbeno proizlazi i iz zapisnika o primopredaji osobnih stvari i pokretnina od 26. listopada 2021., što, međutim, nije činjenica važna za odlučivanje u ovoj parnici.

14.Da je tuženik, kao što tvrdi, novčano pomagao drugotužiteljici u plaćanju njezinih novčanih obveza, nedvojbeno proizlazi iz popisa novčanih uplata tuženika na račun drugotužiteljice, zatim potvrda o prometu po tekućem kunskom računu tuženika, Ugovora o kreditu drugotužiteljice od 17. svibnja 2004. za kupnju vozila s potvrdom kreditora o otplati kredita, Potvrde o preuzimanju izvornika (originala) knjižice vozila od strane drugotužiteljice po konačnoj otplati kredita od 19. ožujka 2009. s listom uplata po računu tuženika, ispisa kunskih naloga drugotužiteljice kao uplatiteljice za plaćanje rata kredita za kupnju vozila na kojima je baš račun tuženika kao nalogodavatelja broj: 3210439569, Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu drugotužiteljice od 28. lipnja 2006. s popisom uplata po računu tuženika, ispisom kunskih naloga, potvrdama o provedenom nalogu za plaćanje i potvrdama o obavljenim transakcijama na kojima je isti račun tuženika kao nalogodavatelja broj: 3210439569, a što djelomično priznaje i sama drugotužiteljica kad u iskazu priznaje da je tuženik svojim novčanim sredstvima zatvorio njezin kredit u iznosu od 20.000,00 kuna.

15.Da je tuženik platio komunalne priključke struje i vode i izradu projektne dokumentacije za predmetnu nekretninu, nedvojbeno proizlazi iz priloženih računa za financiranje priključaka struje i vode za nekretninu tuženika s uplatnicom i podacima o plaćanju tuženika i rješenjem općine Brdovec o naknadi za priključenje na vodovodnu mrežu od 11. listopada 2011. i potvrdom o tuženikovom plaćanju te naknade, te računa za izradu glavnog projekta od 23. studenog 2004., dok, s druge strane, drugotužiteljica ničime ne dokazuje drukčije.

16.Da je drugotužiteljica bila u radnom odnosu od 1. veljače 1994. pa do 30. prosinca 2006., od kada je korisnica mirovine s evidentiranom godišnjom mirovinom u rasponu od 6.160,50 do 8.004,48kuna, nedvojbeno proizlazi iz dostavljenih prijava na mirovinsko osiguranje drugotužiteljice i podataka HZMO-a.

17.Da je tuženik u radnom odnosu od 16. svibnja 1995. pa do danas. i to s prekidima u vremenskom kontinuitetu od 31. svibnja 1999. do 1. studenoga 2003. i od 1. kolovoza 2005. pa do 1. rujna 2006. s evidentiranom godišnjom plaćom za 2004. do 2016. u rasponu od 25.572,36 do 102.823,19kuna, nedvojbeno proizlazi iz dostavljenih prijava na mirovinsko osiguranje tuženika i podataka HZMO-a.

18. U konkretnom slučaju između stranaka je sporno postojanje sporazuma o prijenosu prava suvlasništva predmetne nekretnine tuženika na drugotužiteljicu te da li je drugotužiteljica novčano doprinijela stjecanju predmetne imovine tuženika.

19.Iz iskaza drugotužiteljice proizlazi da je prodajom svoje imovine u Bosni i Hercegovini stekla novčana sredstva u iznosu od 20.000,00eur, koja da je, uz svoju zaradu koja zajedno sa zaradom prvotužitelja i svjedoka TH dosiže 200.000,00- 3000.000,00 kuna, uložila u kupnju zemljišta i u gradnju temelja kuće tuženika i izradu potrebne građevinske dokumentacije. Također, proizlazi i da je sudjelovala u plaćanju režijskih troškova stanovanja u kući tuženika i otplati kredita koje je tuženik podigao u svrhu gradnje kuće, i to zajedno s prvotužiteljem i svjedokom TH.

20.Drugotužiteljica, pozvana od strane suda da se u smislu čl. 89. st. 1. ZPP- a osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici, je na očevidu održanom 21. ožujka 2024. izjavila da je vršila ulaganja u kupnju zemljišta i sudjelovala u troškovima plaćanja priključaka struje, vode i izrade projektne dokumentacije, kad je prekinuta od strane svoga punomoćnika koji se dalje sam izjašnjavao o ulaganjima drugotužiteljice.

21.Iz iskaza prvotužitelja proizlazi da je zemljište za gradnju kuće tuženika kupljeno iz novčanih sredstava drugotužiteljice koja da je, također, sudjelovala u otplati dijela kredita koje je dizao tuženik, kao i u plaćanju dijela režijskih troškova stanovanja u kući tuženika, a suglasno sporazumu stranaka i svjedoka TH.

22.Iz iskaza tuženika, pak, proizlazi da je kupnju zemljišta i gradnju kuće financirao iz vlastitih novčanih sredstava i sredstava kredita koje je digao za tu namjenu te da mu u otplati tih kredita nije nitko pomagao. Također, proizlazi i da drugotužiteljica nije sudjelovala u plaćanju komunalnih priključaka i režijskih troškova stanovanja te da između stranaka nije postojao nikakav sporazum o podjeli sporne imovine.

22a.Takav iskaz tuženika u cijelosti potvrđuju i svjedoci FHZ i EHZ, dok iskazivanje svjedoka TH potvrđuje u bitnom navode tuženika i ne dokazuje istinitost nijednog važnog navoda drugotužiteljice.

23.Iz nalaza i mišljenja građevinskoga vještaka KH od 21. lipnja 2024. proizlazi da vrijednost izvršenih ulaganja prema kazivanju drugotužiteljice iznosi 76.534,50eur, što da odgovara suvlasničkom omjeru od 2352/10000 dijela predmetne nekretnine tuženika.

24.Sud je u cijelosti prihvatio zaključke provedene građevinske ekspertize, jer su logični i stručno obrazloženi, a na iste stranke nisu imale primjedaba. Međutim, zaključci ekspertize o vrsti, opsegu i konačnoj visini ulaganja sami za sebe ne dokazuju osnovanost i visinu traženja drugotužiteljice, jer je vještačenje provedeno po kazivanju drugotužiteljice koja je sve svoje tvrdnje o takvim ulaganjima u stvar tuženika trebala nesumnjivo dokazati.

25.Naime, niti jedan materijalni, niti personalni dokaz proveden na glavnoj raspravi (osim iskaza tužitelja) ne potvrđuje na jasan, objektivan i svima razumljiv način postojanje sporazuma o podjeli sporne imovine na način da bi tužiteljima imalo pripasti u vlasništvo prizemlje kuće na jednake dijelove, a tuženiku samo vlasništvo kata kuće, kao i da je drugotužiteljica svoja novčana sredstva namaknuta prodajom svoje imovine i zaradom uložila u kupnju zemljišta na kojem je sagrađena kuća i gradnju kuće, te da je usto sudjelovala i u plaćanju zajedničkih troškova režija i otplati kredita tuženika, dok upravo suprotno proizlazi, osim iz provedenih materijalnih dokaza koje je predložio tuženik i iskaza tuženika, iz iskaza svjedoka MHZ, EHZ i TH koji tako izrijekom negiraju takve tvrdnje drugotužiteljice, a čije je iskaze ovaj sud, za razliku od iskaza tužitelja, prihvatio kao istinite i vrlo uvjerljive, jer su u skladu i s materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi koji se odnose na namicanje novčanih sredstava potrebnih za kupnju zemljišta i za gradnju kuće, dok drugotužiteljica ničime ne dokazuje drukčije. Pri tomu treba reći da je upravo svjedok SH, koji je u rodu sa strankama i nema interesa iskazivati u korist bilo koje od stranaka, opovrgnuo svojim iskazom dani iskaz drugotužiteljice, a radi se o osobi koja je upravo prema iskazu samih tužitelja bila sudionik sporazuma i neposredno opažala sve bitne okolnosti koje se tiču kupnje zemljišta i financiranja gradnje kuće.

26.Nadalje, osobno iznijete tvrdnje drugotužiteljice da je u stjecanje sporne imovine, što uključuje kupnju dva zemljišta od kojih je s jednim naknadno obdarena od tuženika, uložila svotu od 20.000,00eur i zaradu koja zajedno sa zaradom prvotužitelja i svjedoka TH iznosi 200.000,00-300.000,00 kuna, nisu u skladu sa zaključcima vještva o utvrđenoj visini ulaganja drugotužiteljice od 76.534,50eur, što je jednostavno objasniti ako se ima u vidu da je punomoćnik drugotužiteljice na očevidu ustvrdio da je drugotužiteljica sudjelovala sa 25% cijene izvedenih radova, a što ne odgovara onomu što je već sama drugotužiteljica iskazivala dajući svoju stranačku izjavu, i to kako po vrsti i opsegu ulaganja, tako i po visini ulaganja.

27.Konačno, tvrdnje drugotužiteljice da je novčana sredstva namaknula i iz svoje zarade, te sudjelovala u plaćanju režijskih troškova stanovanja u kući tuženika, nisu ovom sudu uvjerljive kraj prethodno već citiranih podataka o visini njezinih prihoda iz mirovine, dok visinu drugih prihoda iz zarade drugotužiteljica ne dokazuje, a upravo suprotno njezinim tvrdnjama, a u skladu s tvrdnjama tuženika da je novčano pomagao drugotužiteljicu, proizlazi iz prethodno već citiranih materijalnih dokaza provedenih na glavnoj raspravi koje je predložio tuženik koji dokazuju da je tuženik novčano pomagao drugotužiteljicu i novčanim uplatama konsolidirao njezino financijsko stanje i zatvarao njezine kreditne novčane obveze.

28.Prema tome, paušalne su, proizvoljne i ničim dokazane iznesene tvrdnje drugotužiteljice o stjecanju prava suvlasništva nekretnine građenjem u smislu čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), te shodno tome o pravu na posjed i korištenje stvari tuženika, odnosno o vraćanju stečenog bez osnove u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

29.Po stavu ovoga suda, obveznopravni zahtjev drugotužiteljice je i u zastari jer je protekao opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a koji se primjenjuje i u odnosu na institut stjecanja bez osnove, i to računajući od časa izvršenih ulaganja, pa do časa podnošenja predmetne tužbe (30. listopada 2021.). Drugotužiteljica je naime u svojoj stranačkoj izjavi i na očevidu izjavila da je ulaganja u gradnju kuće tuženika, i to u vidu kupnje zemljišta, plaćanja priključaka struje, vode, ishođenja potrebne dokumentacije, kao i financiranja radova na temeljima kuće vršila sve do časa kada je tuženik namaknuo novčana sredstva iz kredita za gradnju kuće, dakle, do 23. svibnja 2005. kada je tuženik sklopio Ugovor o namjenskom kreditu za izgradnju kuće (list 123- 127), što znači da je od izvršenih ulaganja do časa utuženja nedvojbeno protekao opći petogodišnji zastarni rok.

30.Smatrajući zato da drugotužiteljica nema pravo na onakvu pravnu zaštitu kakvu je u svojoj tužbi zatražila, jer kod ovog suda nije stvorila doista nikakvo uvjerenje koje bi isključivalo svaku razumnu i opravdanu sumnju u istinitost i točnost onoga što tvrdi, odlučeno je, uz primjenu odredaba čl. 7. st. 1., čl. 8., čl. 10., st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221a. ZPP-a, kao u točkama 1. i 2. izreke presude.

31.Odluka o troškovima postupka u odnosu na prvotužitelja temelji se na odredbama čl. 155. st. 2. i čl. 158. st. 1. ZPP-a, kao i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT), imajući u vidu da je prvotužitelj povukao tužbu, mada tuženik nije udovoljio njegovom tužbenom zahtjevu.

32.Odluka o troškovima postupka u odnosu na drugotužiteljicu temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 2. ZPP-a, kao i na odredbama OT-a.

33.Budući da je drugotužiteljica u cijelosti izgubila ovu parnicu, nema pravo na nadoknadu troškova postupka u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki 3. izreke presude.

34.Tuženiku su u odnosu na prvotužitelja priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi koje je tražio (čl. 2. ZPP-a) i koji su mu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe koji čini zbroj vrijednosti prvoistaknutoga i eventualno kumuliranoga tužbenog zahtjeva:

-trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 186,56eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),

-trošak sastava podneska od 15. studenog 2023. u iznosu od 46,63eur (Tbr. 8. 4. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 9. veljače 2020. u iznosu od 186,56eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 22. studenog 2021. u iznosu od 186,56eur

(Tbr. 9.1. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 31. srpnja 2023. u iznosu od 186,56eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

što ukupno iznosi 792,87eur, kao točki 2. izreke rješenja.

35.Tuženiku su, pak, u odnosu na drugotužiteljicu priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi koje je tražio (čl. 2. ZPP-a) i koji su mu bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), i to prema vrijednosti predmeta spora iz tužbe, odnosno iz podneska od 4. veljače 2025. koji čini zbroj vrijednosti prvoistaknutoga i eventualno kumuliranoga tužbenog zahtjeva:

-trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 625,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),

-trošak sastava podneska od 5. studenog 2024. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 4. travnja 2022. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 25. srpnja 2022. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 31. srpnja 2023. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

-trošak zastupanja na očevidu 21. ožujka 2024. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT),

-trošak zastupanja na ročištu 10. veljače 2025. u iznosu od 625,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

što ukupno iznosi 4.375,00eur, kao u točki 4. izreke presude.

36.Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zaprešiću 10. ožujka 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu za drugotužiteljicu u iznosu od 179,17eur,

2. Tuženiku, po pun.,