REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-206/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu I. tužitelja TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tužiteljice MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljica zastupana po I. tužitelju kao zakonskom zastupniku, svi zastupani po opunomoćenici ŠČ, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po LD, službenoj osobi, radi osobne invalidnine, 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se točka 2. i 3. izreke rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-08/23-01/634, URBROJ: 524-11-02/2-23-3 od 23. listopada 2023.
II. I. tužitelju TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelju ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], i III. tužiteljici MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripada pravo na mjesečne iznose osobne invalidnine, utvrđene rješenjem ..., Podružnice ..., KLASA: UP/I-551-08/22- 01/390, URBROJ: 534-120-12/05-22-2 od 2. kolovoza 2022., svakom u 1/3 dijela, za period od 25. ožujka 2022. do 23. srpnja 2022.
Nalaže se prvostupanjskom javnopravnom tijelu u roku od 30 dana posebnim rješenjem utvrditi pripadajuće iznose osobne invalidnine svakom tužitelju i odrediti njihovu isplatu svakom tužitelju.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 1.500,00 eura.
IV. Odbacuje se zahtjev tužitelja od 18. veljače 2025. za naknadu troškova upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura.
Obrazloženje
1. Rješenjem ..., Podružnice ..., KLASA: UP/I-551-08/22-01/390, URBROJ: 534-120-12/05-22-2 od **.**.2022. ŽD, prednici tužitelja, priznato je, počevši od 25. ožujka 2022., pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 350% osnovice, ukupno 1.750,00 kuna mjesečno, uz određivanje mjesečne isplate putem nadležnog centra za socijalnu skrb i obvezu korisnika da prijavi sve promjene koje utječu na korištenje prava.
2. Rješenjem ..., Podružnice ..., KLASA: UP/I-551-08/22-01/390, URBROJ: 534-120-12/05-23-3 od 5. travnja 2023. obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na osobnu invalidninu.
3. Osporenim rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II- 551-08/23-01/634, URBROJ: 524-11-02/2-23-3 od 23. listopada 2023. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ..., KLASA: UP/I- 551-08/22-01/390, URBROJ: 534-120-12/05-23-3 od 5. travnja 2023. (toč. 1. izreke), oglašeno je ništavim rješenje ..., ..., KLASA: UP/I-551-08/22-01/390, URBROJ: 534-120-12/05-22-2 od 2. kolovoza 2022. (toč. 2. izreke) i obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog smrti.
4. Tužitelji osporavaju točku 2. i 3. izreke rješenja tuženika, pri čemu u bitnome ukazuju da je pravo na osobnu invalidninu, u pogledu dospjelih iznosa osobne invalidnine, nasljedivo i stoga prenosivo na nasljednike ŽD. U takvoj situaciji, smatraju da se ne radi o strogo osobnom pravu, zbog čega nije bilo osnove za obustavu postupka. Dodatno ukazuju na to da su javnopravna tijela doprinijela tome da rješenje o priznavanju prava na osobnu invalidninu nije donesene pravovremeno, odnosno prije smrti ŽD, osobito zbog toga što su o zahtjevu odlučila nakon proteka propisanog roka. Nastavno tome, tužitelji kao nasljednici ne bi smjeli trpjeti štetu zbog pogrešnog postupanja javnopravnih tijela. Konačnim tužbenim zahtjevom, usklađenim na raspravi od 17. veljače 2025., tužitelji predlažu poništiti točku 2. i 3. izreke osporenog rješenja tuženika, utvrditi da je ŽD ostvarila pravo na osobnu invalidninu od 25. ožujka 2022. do **.**.**. i naložiti tuženiku da im na jednake dijelove isplati mjesečne iznose osobne invalidnine, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa
5. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 17. veljače 2025.
7. Sukladno članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22 i 46/22; dalje: ZSS) prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
Prema članku 7. stavku 3. ZSS-a dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.
Prema članku 132. stavku 1. ZSS-a postupak za priznavanje prava propisnih ZSS-om je žuran.
Prema članku 132. stavku 3. ZSS-a, ako je potrebno provoditi ispitni postupak, Zavod je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranki u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ZSS-om nije drukčije propisano.
Prema članku 136. stavku 1. ZSS-a prava koja se, na temelju ZSS-a, priznaju u novčanom iznosu priznaju se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako ZSS-om nije drukčije određeno.
8. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je ŽD, prednica tužitelja, podnijela 25. ožujka 2022. zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Povodom navedenog zahtjeva, zaključkom od 28. ožujka 2022. zatraženo je vještačenje te je pribavljen nalaz i mišljenje ..., Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), KLASA: 551-01/22-03/11740, URBROJ: 426-04-08/13-22-3, broj 776048 od 13. lipnja 2022. u kojem se navodi, između ostalog, da je kod ŽD prisutan tumor želuca, da je u tijeku specifično onkološko liječenje i postoji oštećenje funkcionalnih sposobnosti IV. stupnja, budući da se radi o osobi u dekompenzaciji bolesti čije liječenje nužno zahtjeva kemoterapiju te je potpuno ovisna o pomoći i njezi druge osobe. Predmetni nalaz i mišljenje zaprimljen je kod prvostupanjskog javnopravnog tijela 20. lipnja 2022., a na poziv tog tijela ŽD je 14. srpnja 2022. upoznata sa sadržajem nalaza i mišljenja te je zatražila izmjenu prvotno podnesenog zahtjeva na način da joj se prizna pravo na osobnu invalidninu. Dana 15. srpnja 2022. sastavljeno je izvješće prvostupanjskog tijela iz kojeg proizlazi da ŽD treba priznati pravo na osobnu invalidninu kao povoljnije pravo, jer ispunjava sve propisane pretpostavke. ŽD je preminula **.**.**., a rješenjem ..., Podružnice ..., KLASA: UP/I-551-08/22-01/390, URBROJ: 534- 120-12/05-22-2 od **.**.2022. ŽD priznato je, počevši od 25. ožujka 2022., pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 350% osnovice, ukupno 1.750,00 kuna mjesečno, uz određivanje mjesečne isplate putem nadležnog centra za socijalnu skrb i obvezu korisnika da prijave sve promjene koje utječu na korištenje prava. Prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika ... iz [adresa], broj O-6645/22 od 17. listopada 2022., I. do III. tužitelj su nasljednici ŽD, svaki u 1/3 dijela.
9. Suprotno stavu tuženika, sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji takva povreda zakona koja bi opravdala primjenu članka 128. stavka 1. toč. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) i oglašavanje ništavima citiranog rješenja Centra za socijalnu skrb, ..., od 2. kolovoza 2022. Navedeno iz razloga što iznosi osobne invalidnine, pripadajući za period od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti ŽD, predstavljaju neostvareno imovinske potraživanje koje prelazi na njezine nasljednike, odnosno I. do III. tužitelja.
10. Prema odredbama članka 136. stavka 1. i članka 7. stavka 3. ZSS-a pravo na osobnu invalidninu priznaje se od trenutka podnošenja zahtjeva, a dospjeli iznosi osobne invalidnine pripadaju nasljednicima. S obzirom na takvo zakonsko uređenje, sud smatra da u pogledu točno određenih mjesečnih iznosa osobne invalidnine – koji se odnose na period od podnošenja zahtjeva 25. ožujka 2022. do smrti ŽD **.**.**. – postoji zakonska podloga za njihovu prenosivost na nasljednike. S tim u vezi, posebno se napominje da odredbe ZSS-a, za razliku od ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20; dalje: ZSS/13), ne sadrže odredbu poput članka 109. ZSS/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo na temelju ZSS/13. Novi zakon (ZSS), osim što nema odredbe poput članka 109. ZSS/13, sadrži i citiranu odredbu članka 7. stavka 3. ZSS-a iz koje proizlazi prenosivost pojedinih mjesečnih iznosa osobne invalidnine. U tom novom kontekstu, sud smatra primjenjivim stajališta, izražena i u sudskoj praksi na koju se pozivaju tužitelji, da iako se radi o osobnom pravu, kada zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko pravo, postupak se može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe.
11. U odnosu na navode tuženika, sud smatra potrebnim ukazati da se u smislu članka 7. stavka 2. ZSS-a neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na osobnu invalidninu, odnosi na samo temeljno pravo kao takvo, a ne i na konkretne mjesečne iznose koje je korisnik u svakom slučaju trebao ostvariti za period od trenutka podnošenja zahtjeva do smrti. Dakle, u korist nasljednika je potrebno odrediti pripadajuće mjesečne iznose za period od podnošenja zahtjeva do smrti korisnika.
12. Naprijed navedenom treba dodati i to da se „zakašnjelo“ donošenje rješenja od 2. kolovoza 2022., što je uslijedilo nakon smrti ŽD, treba pripisati nepravilnom radu javnopravnih tijela, koja su nalaz i mišljenje pribavila znatno nakon proteka propisanog roka (članak 132. stavak 3. ZSS-a). Umjesto da je isto pribavljeno u roku od 30 dana od podnošenja zahtjeva, odnosno najkasnije do 25. travnja 2022., nalaz i mišljenje je izrađeno i potom dostavljeno prvostupanjskom javnopravnom tijelu tek 20. lipnja 2022. Osim toga, unatoč očigledno otežanom zdravstvenom stanju ŽD, opisanom u tom nalazu i mišljenju, te nastavnoj potrebi iznimno žurnog postupanja, nije iskazana adekvatna hitnost kod javnopravnih tijela, budući da je od primitka nalaza i mišljenja pa do upoznavanja ŽD s istim proteklo 24 dana. U konačnici, i nakon što se ŽD očitovala 14. srpnja 2022. da želi ostvariti pravo na osobnu invalidninu, prvostupanjsko javnopravno tijelo je već 15. srpnja 2022. moglo (a i moralo) donijeti rješenje o priznavanju prava na osobnu invalidninu, s obzirom da je prema sastavljenom izvješću od 15. srpnja 2022. bilo nesporno da ŽD ispunjava sve pretpostavke za priznavanje prava. U tom kontekstu, doista nije na tužiteljima da snose teret nepravilnog rada javnopravnih tijela, a takvo neprikladno postupanje je sud uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj stvari.
13. Uvažavajući sve naprijed navedeno, u situaciji kada je već doneseno rješenje Centra za socijalnu skrb, ..., od 2. kolovoza 2022., sud smatra da nije bilo osnove za oglašavanje tog rješenja ništavim i obustavu postupka u predmetu priznavanja prava na osobnu invalidninu za ŽD, zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke, pozivom na članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Nadalje, pozivom na članak 7. stavak 3. ZSS-a trebalo je odrediti da mjesečni iznosi osobne invalidnine u periodu od 25. ožujka do **.**.**. pripadaju nasljednicima ŽD, svakom u 1/3 dijela, zbog čega je na taj način riješena ova upravna stvar pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a (točka II. izreke presude), s time da je naloženo prvostupanjskom tijelu da posebnim rješenjem precizno utvrdi pripadajuće iznose svakom od tužitelja. Napominje se da sud nije vezan zahtjevom tužitelja u pogledu načina rješavanja upravne stvari, a isti će, u slučaju nepravodobnog plaćanja, moći u parničnom postupku zahtijevati zatezne kamate.
14. S obzirom da su tužitelji uspjeli u sporu, sud je pod točkom III. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljima troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.500,00 eura, uključujući dodatno zastupanje dvije osobe i PDV-e, sve vezano uz sastav tužbe po odvjetniku kao opunomoćeniku i sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1. al. 2., 40. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa).
15. U odnosu na zahtjev za naknadu troška pristupa na raspravu, iznesen usmeno dana 18. veljače 2025. (službena bilješka u spisu), sud smatra da je isti podnesen nepravodobno, odnosno nakon okončanja rasprave (članak 148. stavak 3. ZUS-a), zbog čega ga je valjalo odbaciti pod točkom IV. izreke.
U Zagrebu 10. ožujka 2025.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. odvjetnica ŠČ, [adresa]
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, [adresa]
3. u spis
