Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2801/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja Atlantic grupa d.d., OIB: 71149912416, Zagreb, Miramarska 23, kojeg zastupa punomoćnik Boris Šavorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene BC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2023., poslovni broj P-5873/2020-32, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. prosinca 2023., poslovni broj P-5873/2020-32.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženici da plati tužitelju 1.185,48 eur/8.932,00 kn, a u toč. II. izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 1.485,67 eur/11.193,78 kn.

2. Protiv presude žali se tužena zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1.185,48 eur/8.932,00 kn na ime stjecanja bez osnove.

5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Također, pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je stvarno nadležan, odnosno da je nadležan Trgovački sud, valja reći sljedeće.

7.1. Prema odredbi čl. 34. st. 2. ZPP općinski sudovi sude u prvom stupnju, osim sporova iz čl. 34. st. 1. ZPP, i u svim drugim sporovima iz čl. 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova. Odredbom čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

7.2. Kako je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. otpala pravna osnova temeljem koje je tužena primila 1.185,48 eur sa pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je tuženica sukladno odredbi čl. 1111. st. 3. ZOO dužna vratiti ono što je primila s obzirom na osnovu koja je kasnije otpala, spor koji je nastao povodom isplaćene cijene dionica, predstavlja zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove te ne predstavlja spor o raspolaganju o članstvu i članskim pravima u trgovačkom društvu, uslijed čega je za suđenje na temelju odredbe čl. 34.b st. 1. ZPP, stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

7.3. Osim toga, kako je u konkretnom slučaju tužitelj kao pravna osoba podnio tužbu zbog stjecanja bez osnove protiv tuženice kao fizičke osobe, to je tužitelj nedvojbeno subjekt iz čl. 34.b toč. 1. ZPP, no to svojstvo nema tuženik. Iz navedenog razloga, je u skladu s odredbom čl. 34. st. 2. ZPP za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, a ovakav stav o stvarnoj nadležnosti iznosi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Gr1 379/2021 od 28. listopada 2021. i Gr1 348/2021 od 13. listopada 2021.

8. Nadalje, u odnosu na prigovor pogrešne primjene materijalnog prava valja reći sljedeće.

9. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 – 126/21, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavak 3. navedenog članka propisuje da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9.1. Rješenjem HANFE [broj], [broj] od 14.07.2011. od dana 14. srpnja 2011. naloženo je tužitelju da u roku od 90 dana od dana primitka ovog rješenja osobama na čijim su računima vrijednosnih papira u sustavu Središnjeg klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23. prosinca 2010. bile obilježene dionice društva Kalničke vode Bionatura d.d. Križevci isplati 89,32 kn po svakoj obilježenoj dionici, pa tako i tuženici.

9.2. Navedeno rješenje HANFE je postalo ovršno, jer protiv navedenog rješenja nije dozvoljena žalba sukladno članku 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09,110/21), slijedom čega je tužitelj postupio po istome, odnosno platio tuženici ovdje utuženi iznos.

9.3. U tom smislu je neosnovan žalbeni navod da je tužitelj izvršio plaćanje imajući svijest o tome da nije u obvezi platiti tražbinu, obzirom na to da je nakon što je isplatio ovdje utuženi iznos, koristeći pravo na pravni lijek, podnio upravnu tužbu, osporavajući rješenje HANFE pred Visokim upravnim sudom RH. Dakle, činjenica da je tužitelj postupio po rješenju HANFE jer je ista ovršna sa danom donošenja ne može se tumačiti da je izvršio uplatu znajući da nije dužan platiti, pogotovo uzevši u obzir da se koristio pravnim lijekom protiv iste.

9.4. Nadalje, uvidom u Potvrdu o uplati (list 20 spisa), razvidno je da je tužitelj postupio po navedenom rješenju HANFE [broj], [broj] od 14. srpnja 2011. i tuženici isplatio utuženi iznos od 8.932,00 kn, slijedom čega su tuženičini žalbeni navodi kojima osporava da je iznos zaista isplaćen, u potpunosti neutemeljeni.

9.5. Nadalje, iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, U-ZPZ-4/2014 od 9. srpnja 2019., razvidno je da je Vrhovni sud RH prihvatio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te je preinačio presudu Visokog upravnog suda broj Us-8653/2011-11 od 13.11.2013. tako da je uvažio tužbu i poništio rješenje Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, [broj], [broj] od 14.07.2011., a postupak obustavio.

10. Dakle, kako je utvrđeno da je tužitelj 17. listopada 2011. prema rješenju HANFE [broj], [broj] od 14. srpnja 2011. uplatio tuženici utuženi iznos, a koje rješenje je presudom Vrhovnog suda RH brojem U- ZPZ-4/2014 od 9. srpnja 2019. poništeno i postupak obustavljen, to je otpala pravna osnova na temelju koje je tužitelj bio dužan platiti tuženici, te je uplaćeni iznos od strane tuženice stečen temeljem osnove koja je naknadno otpala, pa je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Na navode žalbe da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je postupio suprotno odredbi čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP žalitelju valja da se isti ne može isticati u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP–a.

12. Nadalje, žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem tuženika, a niti je ocijenio sadržaj spisa HANFA-e, sadržajno predstavljaju prigovor povrede čl. 8. ZPP, odnosno relativno bitnu povredu zbog koje se presuda sukladno čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati. Osim toga, u konkretnom postupku je predmet spora stjecanje bez osnove upravo zato što je presudom Vrhovnog suda RH otpala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio utuženi iznos (rješenje HANFE) slijedom čega je za pravilnost i zakonitost presude neodlučno što nisu izvedeni gore predloženi dokazi. To isto i u odnosu na pribavu spisa HANFE, odnosno da nije ocijenio sadržaj sklopljene nagodbe, jer nagodba na koju se žalitelj poziva nije predmet ovog postupka obzirom da se u ovom sporu radi o povratu iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku temeljem rješenja HANFE koje je poništeno.

13. Glede žalbenih navoda da nisu postojale procesne pretpostavke za vođenje postupka pozivajući se pritom na odredbu čl. 446. st. 2. ZPP valja reći da sukladno st. 1. toga članka, kada se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, sud će izdati nalog tuženiku da udovolji tužbenom zahtjevu (platni nalog), dok po st. 2. u tužbi kojom se predlaže izdavanje platnog naloga tužitelj treba posebno navesti razloge zbog kojih predlaže njegovo izdavanje umjesto da predlaže određivanje ovrhe na temelju vjerodostojne isprave, te kao sud ocijeni da razlozi koje je tužitelj naveo ne opravdavaju njegov pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, odbacit će tužbu kao nedopuštenu.

14. Ovdje tužitelj nije niti podnio tužbu radi izdavanja platnog naloga, niti je potraživanje dokazivao vjerodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu, a sve u smislu odredbe čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ), slijedom čega nisu niti bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 446. st. 1. ZPP.

15. Nadalje, prvostupanjski sud je u toč. 9. obrazloženja prvostupanjske presude obrazložio razloge zbog kojih smatra da predmet koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem P-1146/22 ne predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud pa radi izbjegavanja nepotrebno ponavljanja samo upućuje na njega.

16. Zaključno se ističe da su tuženici pružena sva procesna jamstva za pošteno suđenje, a niti je prvostupanjski sud tumačio mjerodavno pravo proizvoljno a niti je tuženici povrijeđeno "pravo na jednakost oružja" pa stoga, u konkretnoj situaciji, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je kasnije otpala osnova temeljem koje je tužitelj tuženici platio utuženi iznos, onda je pravilno i primijenio materijalno pravo odlučujući kao u presudi.

17. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženica ne osporava u žalbi određeno.

18. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Darija Horvat