P-2052/2021-34

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda mr.sc. Ani Nagy, u pravnoj stvari tužitelja AVANT CAR d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, OIB: 78707119336, kojeg zastupa punomoćnik Edi Suljić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Bradvica Marić Wahl Cesarec, Zagreb, Maksimirska 24, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene dana 22. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e:

I./ Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju AVANT CAR d.o.o., Savska Opatovina 36, Zagreb, OIB 78707119336 na ime naknade štete isplati iznos od 3.831,55 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos:

- od 3.540,39 EUR od dana 11.9.2019. pa do isplate,

- od 291,16 EUR od dana 18.6.2019. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 425,73 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na iznos:

- od 393,38 EUR od dana 11.9.2019. pa do isplate,

- od 32,35 EUR od dana 18.6.2019. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

III./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznose dosuđene pod točkom I. izreke ove presude, u dijelu u kojem zatražena stopa premašuje stopu zakonskih zateznih kamata dosuđenih pod točkom I. izreke.

IV./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.258,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 10. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. prosinca 2021. podnio tužbu ovom sudu, protiv tuženika, u kojoj navodi da je dana 7.2.2019., upravljajući vozilom reg. oznake. ZG6281GT, marke VW Golf (dalje u tekstu: "Vozilo"), na lokaciji autocesta A3 Bregana-Zagreb- Lipovljani, kod Lipovljana, dolaskom na 115. km + 550 m, gospođa ČT udarila u čaglja koji se nalazio na spomenutoj prometnici. Tom prilikom na vozilu je nastala značajna imovinska šteta budući da su u tom štetnom događaju oštećeni dijelovi Vozila kao što su branik, rešetka zraka, dovod zraka, nosač branika, držač spojlera te brojni drugi dijelovi. Također, bili su potrebni i limarski i lakirerski radovi na oštećenim dijelovima Vozila. Također, Tužitelju su nastali i troškovi odvoza vozila s mjesta nesreće vučnom službom budući da se takvo oštećeno Vozilo nije smjelo niti moglo kretati po autocesti.

Gospođa ČT je predmetno Vozilo koristila temeljem ugovora o najmu vozila kojeg je društvo Pricewaterhouse Cooper d.o.o., odnosno ČT kao vozač, sklopilo s Tužiteljem kao davateljem Vozila u najam, a koji je korisnik Vozila temeljem ugovora o leasingu s društvom Porsche Leasing d.o.o. Tužitelj je dana 5.3.2019., o vlastitom trošku, sanirao nastalu imovinsku štetu kod ovlaštenog servisera i mehaničara, te je ukupna šteta iznosila 29.638,96 HRK, a koji račun je podmirio ovlaštenom serviseru dana 10.9.2019. Troškovi odvoza vozila s mjesta prometne nesreće iznosili su 2.437,50 HRK te ih je tužitelj podmirio 17.6.2019.

Dana 15.7.2019. tužitelj je podnio prijavu i odštetni zahtjev Tuženiku zahtijevajući naknadu pretrpljene imovinske štete u konkretnom štetnom događaju, no istu je Tuženik dopisom od 15.7.2019. u cijelosti otklonio. Također, dana 1.10.2020. Tužitelj je ponovno podnio Tuženiku odštetni zahtjev zahtijevajući od njega naknadu pretrpljene imovinske štete, no Tuženik je istu ponovno u cijelosti otklonio.

Tuženik je trgovačko društvo koje upravlja sa autocestom A3, Bregana- Zagreb-Lipovac i kao takvo dužno je skrbiti o održavanju, opremanju i štićenju autoceste. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje u tekstu: "ZC") određeno je da se javne ceste (u što spadaju i autoceste) planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način sukladan najnovijim stručnim saznanjima iz područja projektiranja i gradnje te s ekonomskom načelima i mjerilima za procjenu opravdanosti njihove gradnje; da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Obveza pravne osobe koja upravlja sa autocestom da spriječi dolazak divljači na autocestu jasno proizlazi iz odredbama Pravilnika o održavanju cesta (Narodne novine broj: 90/14, dalje u tekstu: "Pravilnik o održavanju cesta"), u kojem je u članku 2. određeno da su upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled. Tužitelj ovim putem još jednom ističe kako je osnovna funkcija zaštitne žičane ograde da spriječi dolazak divljači na autocestu, dok je zakonska obveza pravne osobe koja upravlja autocestom da autocestu, uključujući i njezinu opremu (zaštitnu žičanu ogradu), održava na način da osigura njezinu potpunu funkcionalnost te da omogući siguran promet korisnicima autoceste, a što se u ovom slučaju nije ispunilo. Tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska divljači na kolnik autoceste što je bio dužan učiniti. Činjenica što je divljač-čagalj izašla na autocestu, ukazuje da očito postoji ili neki procjep ili prokop ili zaštitna ograda nije bila postavljena i održavana u skladu s posebnim propisima.

Stoga, tužitelj temeljem odredbe članka 50. stavak 1. Zakona o cestama predlaže Naslovnom sudu prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neosnovana tužiteljeva tvrdnja kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, te navodi da tužitelj za ovu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, odnosno da se radi samo o pretpostavci. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Tužiteljevo citiranje odredbi Zakona o cestama i Zakona o sigurnosti prometa na cestama i izvođenjem pogrešnih zaključaka iz njih bez ikakvih dokaza u potpunosti je irelevantno i svodi se na pretpostavke, osobito ako se ima u vidu činjenica da tuženik dostavlja dokaze iz kojih je razvidno da je postupio sukladno svim navedenim propisima.

Netočna je i neosnovana tvrdnja tužitelja da "Činjenica što je divljač - čagalj izašla na autocestu, ukazuje da očito postoji ili neki procjep ili prokop ili zaštitna ograda nije bila postavljena i održavana u skladu s posebnim propisima.“ Tuženik navodi kako se činjenice utvrđuju dokazima, sukladno odredbi čl.7. st.1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a ne njihovim izvođenjem iz drugih činjenica, kako to navodi tužitelj. Činjenica da se divljač našla na kolniku autoceste, kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust.

Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Navodi kako odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva dano tumačenje i primjena odredbe čl. 50. Zakona o cestama, čime su otklonjene materijalno pravne dvojbe o kriterijima po kojima se prosuđuje odgovornost odgovornih pravnih subjekata. Navodi kako iz istih proizlazi da u slučajevima štetnih događaja zbog naleta vozila na divljač na javnoj cesti pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara po načelu kulpoznosti temeljem čl. 50. Zakona o cestama, dok lovoovlaštenici i lovozakupnici odgovaraju po načelu kauzaliteta temeljem odredbi čl. 1045. st.3. i 1063-1067 Zakona o obveznim odnosima.

Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje tuženika. Slijedom navedenog ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe.

U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska divljači (čaglja) na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno ja da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde.

Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 07. veljače 2019.g.

Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom.

Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada i ophodarski dnevnik mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnog radnog lista ophodarske službe za drugu smjenu od 06/07.02.2019.g. i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo vidljivo je da je oko 04,00 sata ophodnja prošla predmetnom dionicom autoceste i to neposredno prije nesreće, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika.

Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je dana 05. prosinca 2017.g. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Kutina" u redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Nadalje, u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet osobnog vozila na čaglja, s obzirom na činjenicu da je čagalj na kolnik autoceste očito dospio neposredno prije nesreće, a ophodarska se služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu.

Ujedno se ističe da prethodno nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je divlja životinja u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom prometa putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo nikakve dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, a i slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet tužitelja na divlju životinju.

Pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je divljač - čagalj u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno, ističe se isključiva odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem u neposrednoj blizini dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je divlja životinja izašla na kolnik autoceste.

Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište i to s desne strane lovište broj: III/39 Opeke II, a s lijeve strane lovište broj: III/18 Lipovljani što je razvidno iz karti lovišta koje se dostavljaju u privitku.

Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a.

Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, tuženik ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije. Drugo tuženik je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Sličan stav proizlazi i iz presuda koje se dostavljaju u privitku.

Oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu.

Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek kamata, obzirom da popis dijelova za zamjenu naveden u izvidu štete ne odgovara poisu zamijenjenih dijelova iz računa, kao ni broj potrebnih radnih sati. Pored navedenog, za račun Auto Projekt d.o.o. o odvozu vozila nije dostavljen dokaz o plaćanju.

Neosnovan je i zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata, koje mogu teći tek od dana donošenja presude, obzirom se visina štete tek treba utvrditi tijekom postupka. Slijedom navedenog, razvidno je da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. U ovom slučaju tuženik je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno. Kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika. Navedeno proizlazi i iz činjenice da protiv tuženika kao pravne osobe i odgovorne osobe u istoj nije pokrenut prekršajni postupak, a koji postupak bi bio pokrenut kada bi postojala odgovornost tuženika.

Predlaže se da naslovni sud sukladno odredbi članka 211. Zakon o parničnom postupku o otpočetoj parnici, s pozivom na miješanje obavijesti osiguravajuće društvo HOK osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, budući je s istim tuženik imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti broj: 078700015756 od 01. rujna 2017.g.

Tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže da Naslovni sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj nastavno tijekom postupka, podneskom od 22. kolovoza 2022. u bitnome ustraje kod već ranije iznesenih navoda. Osporava tuženikove navode iz odgovora na tužbu da bi se tužbeni zahtjev temeljio na pretpostavkama, kao i da iz tužbenog zahtjeva nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Nagodi kako je tuženik dužan upravljati predmetnom autocestom na kojoj je u konkretnom slučaju došlo do naleta na divljač, te održavati istu na način da se promet na njoj može sigurno i neometano odvijati. Ponavlja da je nesporno da je u konkretnom slučaju do prometne nezgode došlo na način da je pred vozilo tužitelja izletjela divljač – čagalj, pa upravo ta činjenica, da se divljač našla na kolniku autoceste, ukazuje na to da je u zaštitnoj žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno pravilno postavljena. tužitelj ističe kako se prometna nezgoda dogodila na autocesti koja nije opremljena znakovima koji bi označavali opasnost od divljači na cesti, pa da bi uslijed toga odgovornost za štetu u konkretnom slučaju bila na lovačkom društvu kako to pogrešno tvrdi tuženik. Na autocesti se nalazi zaštitna žičana ograda koja bi trebala spriječiti ulazak divljači na autocestu, a održavanje iste je u isključivoj nadležnosti upravitelja autoceste. Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine, br. 92/2019, dalje u tekstu "Pravilnik o prometnim znakovima") izričito je propisana svrha postavljanja zaštitne žičane ograde. Člankom 78. stavkom 1. Pravilnika o prometnim znakovima, zakonodavac izričito propisuje da zaštitna žičana ograda predstavlja tehničku sigurnosnu konstrukciju sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanje prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste i ispod nadvožnjaka. Nadalje, zakonodavac istim člankom propisuje da zaštitna žičana ograda može biti čelična (pocinčana ili plastificirana) i od polimernih vlakana, te da mora biti najmanje 2 metra visine. Tužitelj ponavlja da ukoliko je žičana ograda bila pravilno postavljena i održavana, tada se nikako nije moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, a što se u konkretnom slučaju ipak dogodilo. Slijedom navedenog, evidentno je da je od strane tuženika došlo do propusta u održavanju autoceste, uslijed čega se pretpostavlja njegova krivnja za sporni događaj.

4. Tuženik podneskom od 8. rujna 2022. u bitnome ustraje kod svojih ranijih navoda iz odgovora na tužbu. Ponavlja kako tužitelj nije naveo u čemu se sastoji propust tuženika. Osporava navode tužitelja da bi tuženik nepravilno postavio žičanu ogradu te ističe kako je tuženik ophodnjom ispunio svoju zakonsku obvezu.

5. Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio isplatom utuženog iznosa, na ime troškova popravka oštećenog vozila te odvoza istog vozila s mjesta nesreće. Među strankama je sporno da li je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju utuženi iznos, obzirom na citirane prigovore tuženika.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem svih spisu priležećih isprava. Nadalje je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje ČT (list 217 spisa), te svjedoka KT (list 217-218 spisa). Također, izveden je dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću (list 252-266 spisa). Nastavno je vještak dipl. ing. Igor Jakoplić na ročištu dana 22. siječnja 2025. saslušan u odnosu na prigovore na njegov pisano sačinjen nalaz i mišljenje.

7. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svih dokaza u njihovoj ukupnosti kao i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, do kojeg je došlo dana 7.2.2019., na način da je ČT upravljajući vozilom reg. oznake. ZG6281GT, marke VW Golf, na lokaciji autocesta A3 Bregana-Zagreb-Lipovljani, kod Lipovljana, dolaskom na 115. km + 550 m, udarila u čaglja koji se nalazio na spomenutoj prometnici.

9. Iz iskaza svjedoka KT (list 217-218 spisa) proizlazi kako je on, kao ophodar zaposlen kod ovdje tuženika, pregledavao predmetnu dionicu ceste te nisu bila utvrđena oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi, a isto tako koliko se sjeća nisu bili utvrđeni niti kakvi prokopi ispod predmetne zaštitne žičane ograde. Navodi kako se kod redovite ophodnje, zaštitna žičana ograda svakodnevno pregledava vizualno, na način da se vozilom uz rotirke, koje vozilo ide manjom brzinom, pregledom iz vozila kontrolira stanje žičane ograde. Uz navedeno, jednom mjesečno, se vrši i pregled na način da radnici tuženika pješice, hodom uz zaštitnu ogradu pregledavaju stanje iste. U slučaju kada se dogodi nalet na životinju, na autocesti, djelatnici tuženika u pravilu uz policiju vrše pregled stanja žičane ograde na način da se hoda uz ogradu te traže eventualno oštećenja i to u duljini od cca 500-1000 metara u oba smjera, računajući od mjesta naleta, i to tako sa obje strane autoceste. Osim što ophodari u pravilu ovakav pregled odrade zajedno s policijom djelatnici autoceste znaju ponekad pregledati još dalje od onoga koliko je pregledala policija, a ponavlja kako je to do nekih cca 1000 metara u oba smjera, računajući od mjesta naleta. U slučaju pronalaska bilo kakvih oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi ovo se mora evidentirati, a isto tako eventualno pronađena oštećenja mora evidentirati i policija koja potom radi i prijavu. Navodi kako u je on u zapisniku o prometnoj nesreći, a koji je dostavljen u prilogu odgovora na tužbu, kojeg je dakle on sam sačinio, u rubrici ograničenje brzine koje vrijedi na mjestu nesreće naveo 100 km/h moguće zato što se radilo o zimskom periodu, dakle obzirom na zimske uvjete na cesti, a moguće i da je to ograničenje naveo upravo zbog dojave o životinji na cesti. Pojašnjava kako se u slučaju dojave o životinji na cesti ili o kakvom predmetu na cesti aktiviraju upozorenja vozačima o ograničenju brzine na pojedinim dionicama autoceste. Ponavlja kako je u konkretnom slučaju najvjerojatnije uzrok navedenog ograničenja bio zbog vremenskih prilika.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Igora Jakoplića (list 252-266 spisa) razvidno je kako se predmetna prometna nezgoda dogodila naletom vozila korištenog od tužitelja marke VOLKSWAGEN reg.ozanke Č na gotovo potpuno pravocrtnoj i horizontalnoj dionici južnog kolnika autoceste A3 na čaglja. Vozilo tužitelja VOLKSWAGEN se kretalo od zapada prema istoku, prema iskazu vozačice desnom prometnom trakom. K je prema smjeru odbačaja van lijevog ruba kolnika na razdjelni pojas, između prometnih traka, na kolnik izašao iz smjera juga, krećući se vozilu gledano s desna u lijevo. Čaglja je vozačica mogla uočiti kad se nalazila na oko 31 metar od mjesta naleta. Na temelju nastalih oštećenja na vozilu tužitelja vještak procjenjuje da je naletna brzina vozila na čaglja iznosila oko 150-160 km/h. Vozačica je za reakciju na opasnost imala na raspolaganju vremenski interval od 0,72 sekundi, pa slijedi da nije imala vremena za dovođenje vozila u kočeno stanje i da se prije nezgode kretala naletnom brzinom. Vozačica vozila tužitelja bi nalet uspjela izbjeći reakcijom forsiranim kočenjem u najranijem mogućem trenutku kad se čagalj tek pojavio u vidnom polju vozačice, pri prethodnom kretanju svim brzinama koje ne premašuju 63 km/h. Pod uvjetom da ni vozilo ni životinja ne mijenjanju smjer kretanja do mjesta naleta, čagalj bi uspio izaći van gabarita profila putanje kretanja vozila prije nailaska vozila do mjesta naleta, da se vozilo prije nezgode kretalo brzinom koja ne premašuje 139 km/h. Vještak navodi kako on nema primjedbi na utvrđen opseg štete kako to proizlazi iz računa za popravak vozila na kojem se temelji tužbeni zahtjev, iako opseg daleko nadmašuje opseg štete utvrđen pregledom nerastavljenog vozila načinjen od strane Sava osiguranja d.d., jer se svi oštećeni dijelovi nalaze u udarnoj zoni vozila i vidljivi su na radioničkim fotografijama. Uz uvažavanje cijena rezervnih dijelova važećih kod ovlaštenih radionica za VOLKSWAGEN vozila na današnji dan i ugovorne cijene radnog sata za neovlaštene radionice od 17,25 EUR-a (ili 130,00 kuna), kao i normativa radnih sati i potrošnog materijala prema specijaliziranom programu za kalkulaciju štete AUDATEX, proizlazi da trošak popravka vozila iznosi 4.244,58 EUR-a, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 5.305,73 EUR-a.

11. Vještak Jakoplić se na ročištu 22. siječnja 2025. na prigovore tužitelja na njegov pisano sačinjen nalaz i mišljenje očitovao navodeći da je u konkretnom slučaju naletnu brzinu on utvrdio na temelju nađenih oštećenja na vozilu, a ovo iz razloga jer nije bilo tragova kočenja, a niti ikakvih drugih tragova na kolniku. Isto tako u konkretnom slučaju nije poznato točno mjesto naleta niti pozicija zaustavljanja vozila nakon naleta gledano na uzdužnu os kolnika, pa niti na ovaj način nije bilo moguće izračunati naletnu brzinu. Naletnu brzinu vještak je utvrdio temeljem nađenih oštećenja iskustvenom metodom, na način da se oštećenja uspoređuju sa sličnim prometnim nezgodama i slično oštećenim vozilima iz kataloga. Pri tome je vještak uvažavao analize sličnih prometnih nezgoda u kojima je bilo tragova kočenja, iz vremena dok na cesti još nisu gotovo sva vozila bila opremljena ABS kočnicama i iz predmeta u kojima je bilo jasnih tragova o mjestu prelaska životinja preko kolnika i poziciji vozila nakon nezgode.

Na poseban upit pun. tužitelja vještak odgovara kako i pri naletnoj brzini od 130 km/h je moguć nastanak većine oštećenja kakva su nastala u konkretnom slučaju. Vještak naglašava da pri tome primarno misli na visinu štete, dok opseg štete može biti manji. Nadalje pojašnjava kako primjerice kod udarca manjim predmetom u far dolazi do oštećenja fara, a isto tako far će viti oštećen i kod udarca većeg predmeta, pri čemu će u oba slučaja biti nužno taj isti far zamijeniti pa će u tom smislu trošak popravka fara biti isti iako će oštećenje uslijed udarca većim predmetom biti veće. Visina štete ne raste proporcionalno s kinetičkom energijom kretanja vozila, zato jer su dijelovi na vozilu različitog oblika, različite krhkosti i velikog odstupanja u cijeni, a osim toga i kinetička energija ne raste proporcionalno s porastom brzine kretanja vozila već s kvadratom brzine.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako je on u konkretnom slučaju utvrdio prosječnu naletnu brzinu od 155 km/h, pri čemu on dopušta mogućnost odstupanja u pogledu utvrđene brzine od +/- 10%.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako ne postoji metoda za izračun koja brzina uzrokuje konkretni opseg štete.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako je smjer odbačaja životinje prema lijevoj bankini pokazatelj da se životinja u trenutku naleta kretala vozačici gledano s desna na lijevo.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako je mišljenja da ne postoji mogućnost da je u konkretnom slučaju životinja – čagalj se prije naleta kretao iz smjera, vozačici gledano, s lijeva na desno.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako je on udaljenost od 31 metar, na kojoj je vozačica mogla uočiti čaglja utvrdio kroz umnožak brzine kretanja vozila i vremena reakcije koje je vozačica imala na raspolaganju, pri čemu vještak napominje kako je u svom izračunu uzeo kao mjerodavan dio iskaza vozačice da se kretala desnim prometnim trakom. Ponavlja kako u konkretnom slučaju na kolniku nisu utvrđeni nikakvi tragovi.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako je on kod svojih izračuna uzeo u obzir masu životinje – čaglja, obzirom na prosječnu kilažu od 11 kg, što je uvećao za 2-3 kg, cijeneći pri tome izgled konkretne životinje temeljem fotografija koje prileže spisu, budući je iz istih vidljivo da se radi o krupnijem primjerku čaglja. Nadalje pojašnjava kako se na fotografijama vidi leš uginule životinje na travnatom pojasu između kolnika i odbojne ograde, temeljem čega je on uzeo kao mjerodavne navedene podatke.

Na daljnji upit pun. tužitelja vještak je naveo kako bi se, pod pretpostavkom da je životinja kolnikom išla ravno, bez usporavanja i skretanja, nalet na životinju izbjegao u slučaju da se vozačica kretala brzinom od 130 km/h, odnosno bilo kojom brzinom manjom od 139 km/h.

U odnosu na prigovor iz podneska tuženika od 24.05.2024., u pogledu utvrđenja ograničenja brzine kretanja u konkretnom slučaju, vještak je naveo kako je on utvrdio da je važeće ograničenje na autocestama za vozila 130 km/h, a ako je na nekoj dionici važeće ograničenje brzina na niži iznos tada obavezno mora biti postavljen prometni znak. Prometna policija nije utvrdila prisutnost ikakvog prometnog znaka ograničenja brzine niti njegovu točnu poziciju. Tuženici prilažu zapisnik o prometnoj nesreći kojeg su sami izradili i sami unijeli ograničenje od 100 km/h (list 136 spisa), i pozivaju se na dnevnik rada (list 139 spisa) gdje u 08,34 h ophodar javlja o ograničenju od 100 km/h. Konkretna dojava se odnosi na dionicu od 68 km + 300 m do 69 km + 300 m, a ovo predmetna nezgoda se dogodila na 115 km + 550 m.

12. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića, cijeneći da je isti sačinjen sukladno pravilima struke, jasno i argumentirano obrazložen, te je vještak usmenim pojašnjenjima na ročištu otklonio sve prigovore u odnosu na njegov pisano sačinjen nalaz i mišljenje.

Obzirom na navedeno, ovaj sud prihvaća iskaz svjedokinje ČT (list 217 spisa), budući je isti u bitnome u suglasju sa utvrđenjima vještaka u pogledu dinamike predmetne prometne nesreće.

U odnosu na brzinu kojom se sporne zgode kretala ČT, ocjena je ovog suda kako se ista kretala brzinom od oko 140 km/h, što je u okviru procijenjene brzine kretanja iste prema nalazu i mišljenju vještaka Jakoplića (155 km/h – 10%=139,50 km/h), a ovu brzinu kao brzinu svojeg kretanja navodi i sama svjedokinja ČT, koja iskazuje da se sporne zgode kretala brzinom od cca. 130-140 km/h.

Budući je na autocesti ograničenje brzine 130 km/h, te budući bi se prema utvrđenjima prometnog vještaka nalet na čaglja u konkretnom slučaju izbjegao da se vozačica kretala brzinom manjom od 139 km/h, to je prema ocjeni ovog suda okolnost prekoračenja brzine kretanja, obzirom na ograničenje od 130 km/h, doprinijelo nastanku predmetnog štetnog događaja u omjeru od 10%.

Ovaj je sud mišljenja kako su neosnovane tvrdnje tuženika da bi radi prekoračenja brzine kretanja u konkretnom slučaju ČT bila isključivo odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja, a ovo stoga što je prema ocjeni ovog suda do predmetne prometne nezgode došlo iz razloga što se kolnikom kretala divlja životinja – čagalj, na koju je naletjelo vozilo kojim je ČT upravljala brzinom za oko 10 km/h većom od dopuštene, pri čemu bi - ali ovo isključivo pod pretpostavkom da je životinja kolnikom išla ravno, bez usporavanja i skretanja, ona nalet na životinju uspjela izbjeći u slučaju da se kretala brzinom od 130 km/h, odnosno bilo kojom brzinom manjom od 139 km/h.

13. Zakonom o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) propisano je da su autoceste javne ceste koje su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (čl.2 st.1 t.1 i čl.3 st.1 Zakona o cestama).

Prema odredbi čl. 17. st.1 Zakona o cestama javne ceste se održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu.

Prema odredbi čl. 81. st.1 Zakona o cestama ovdje tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ovoga Zakona.

Sukladno čl. 50. st.1 Zakona o cestama, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Sukladno stavku 2. istog članka, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

Nadalje, odredbom čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" br. 75/14., 7/21.) propisano je kako se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno članku 10. ovoga Pravilnika.

14. Iako je prema ocjeni ovog suda tuženik tijekom ovog postupka dokazao da je u konkretnom slučaju provodio ophodnju predmetne dionice javne ceste, ovime tuženik nije dokazao da bi u konkretnom slučaju poduzeo sve potrebne radnje održavanja kojima bi se omogućilo sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Naime, sama činjenica da se na predmetnoj dionici autoceste, koja je ograđena žičanom ogradom, nalazio čagalj, ukazuje da je u konkretnom slučaju došlo do propusta u održavanju predmetne prometnice u stanju podobnom za sigurno prometovanje svih sudionika, a radi čega je sporne zgode (i) došlo do predmetne prometne nezgode naletom na divlju životinju – čaglja, koji se sporne zgode kretao prometnicom. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste pri čemu tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 2737/2022-2 od 12. travnja 2023.).

Neosnovano tuženik tvrdi da bi za nastanak predmetne prometne nezgode bila isključivo odgovorna vozačica ČT. Ovo stoga što prema ocjeni ovog suda okolnost što se sporne zgode vozačica kretala brzinom od oko 140 km/h, a obzirom na ograničenje od 130 km/h, te obzirom bi se pod pretpostavkom da je životinja (čagalj) kolnikom išla ravno, bez usporavanja i skretanja, nalet na životinju izbjegao u slučaju da se vozačica kretala brzinom od 130 km/h, odnosno bilo kojom brzinom manjom od 139 km/h, predstavlja doprinos u nastanku predmetnog štetnog događaja, u omjeru od 10%.

15. Neosnovana je tuženikova tvrdnja da bi za štetu od divljači bila odgovorna isključivo lovačka društva budući da je do nesreće došlo na autocesti za čiju sigurnost u skladu s odredbama članka 50. ZC-a, kojima je uređena odgovornost za štetu koja potječe od divljači koja se nalazila na autocesti (a ne odgovornost za štetu koju počini divljač u smislu članka 80. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018)), odgovara upravo tuženik. Osim toga, opisani propust osobe koja je zadužena za upravljanje i održavanje autoceste, lovoovlaštenik nije mogao ukloniti ili spriječiti, jer to nije njegova obveza već je to tuženikova zakonska obveza (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-2737/2022-2 od 12. travnja 2023.).

16. Iz nalaza i mišljenja vještaka Jakoplića razvidno je kako je u konkretnom slučaju na vozilu nastala šteta u visini od 4.244,58 EUR-a, što zajedno s uključenim PDV-om po stopi od 25 % iznosi 5.305,73 EUR-a.

Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete:

- iznosa od 29.638,96 kn, na ime troškova popravka vozila, a koji je iznos podmiren društvu Auto kuća Kovačević d.o.o. dana 10.09.2019. kako to proizlazi iz potvrde o plaćanju (list 81 spisa);

- iznosa od 2.437,50 kn, na ime troškova odvoza vozila, po računu br. 145-01- 91 (list 82 spisa) koji je dospio 16.03.2019.;

što ukupno iznosi 32.076,46 kn, odnosno 4.257,28 EUR (fiksni tečaj konverzije 7,53450).

17. Slijedom navedenog, budući je u konkretnom slučaju zbog skrivljenog postupanja tuženika u vidu propusta u održavanju autoceste došlo do predmetne prometne nezgode, u kojoj je tužitelju nastala šteta u utuženom iznosu od 4.257,28 EUR, te cijeneći kako je u nastanku iste štete vozačica predmetnog vozila doprinijela u omjeru od 10%, a ovo uslijed prekoračenja ograničenja brzine kretanja kako je to već obrazloženo, to tužitelj od tuženika temeljem odredbe čl. 50. st. 1. ZC-a i čl. 1045. st. 1. ZOO-a, osnovano potražuje naknadu štete u iznosu od 3.831,55 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.540,39 EUR/26.675,06 kn od 11.09.2019.

- 291,16 EUR/ 2.193,75 kn od 18.06.2019.

do isplate, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

18. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Slijedom navedenog tužitelj odnosvano potražuje na utužene iznose zakonske zatezne kamate, po stopi za ostale odnose, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

19. Tužiteljev zahtjev je zahtjev za naknadu štete, a ne tražbina koja proizlazi iz trgovačkog ugovora, pa je zahtjev za isplatu zateznih kamata u dijelu u kojem premašuju stopu propisanu za tražbine iz ostalih odnosa odbijen kao neosnovan.

20. Tuženik je u sporu, cijeneći njegov uspjeh kako u odnosu na osnov tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, uspio u razmjerno neznatnom dijelu slijedom čega je tužitelju dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37,22, 126/22 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

21. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife),

- sastava podnesaka od 22.08.2022. i 21.05.2024. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastava podneska od 15.02.2024., u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife),

- zastupanja na ročištima 23.08.2023, 15.01.2024. i 22.01.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), te

- zastupanja na ročištu 11.11.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), što ukupno iznosi 650 bodova, a što obzirom na vrijednost boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 1.300,00 EUR, što uvećano za pdv od 25% iznosi 1.625,00 EUR. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudskih pristojbi na tužbu u zatraženom iznosu od 41,50 EUR te sudskih pristojbi na presudu u zatraženom iznosu od 41,50 EUR, kao i trošak vještačenja u iznosu od 550,00 EUR, slijedom čega mu je ukupno dosuđen trošak u iznosu od 2.258,00 EUR.

22. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelj temeljem odredbe čl. 151. ZPP osnovano potražuje i pripadajuće zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno odredbi čl. 29. st. 2.

ZOO-a primjenjuje za ostale odnose.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkama I-IV.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

SUDAC:

mr.sc. Ana Nagy

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10 i 11 ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467 st. 1 ZPP).