REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1426/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku VR, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po BS, službenoj osobi, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03422007976, URBROJ: 341-99-05/3-23-5413 od 24. siječnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I 141-02/22-01/03422007976, URBROJ: 341-25- 05/3-22-91700 od 8. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02/23-01/03422007976, URBROJ: 341-99-05/3-23-5413 od 24. siječnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u [adresa], KLASA: UP/I 141- 02/22-01/03422007976, URBROJ: 341-25-05/3-22-91700 od 8. rujna 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatra pogrešnim zaključke vještaka iz nalaza i mišljenja pribavljenih tijekom upravnog postupka, odnosno tvrdi da je kod nje došlo do promjena u zdravstvenom stanju, posebice u pogledu psihičkih tegoba, koje ukazuju na takvo smanjenje radne sposobnosti koje opravdava priznavanje prava na invalidsku mirovinu. Poziva se na medicinsku dokumentaciju u svezi psihičkih tegoba te na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pribavljenog u upravnom sporu broj Us I-2538/2021 u kojem su tužiteljici priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu u svezi dijagnoze F43.0 i S61.8. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 17. veljače 2025.

6. Sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21; ZMO) smanjenje radne sposobnosti prema ZMO-u postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 2. ZMO-a preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. članka 39. ZMO-a, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.

Prema članku 39. stavku 3. ZMO-a djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. članka 39. ZMO-a, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

Prema članku 39. stavku 4. ZMO-a potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Iz podataka spisa tuženika proizlazi da je za tužiteljicu 28. lipnja 2022. pokrenut postupak radi ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti. Povodom zahtjeva tužiteljice tijekom prvostupanjskog upravnog postupka pribavljen je nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), ..., broj 942266 od 30. kolovoza 2023. u kojem je zaključeno da, na osnovu dostupne i priložene medicinske dokumentacije, ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, jer je liječenje bolesnih stanja u tijeku. Stoga prvostupanjskim rješenjem tužiteljici nije priznato traženo pravo.

8. Tuženik je u drugostupanjskom postupku pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje broj 989605 od 12. prosinca 2023.

8.1. Viši vještaci u obrazloženju navode da je tužiteljica, rođena 1974., po zanimanju prodavač i da je ostvarila oko 20 godina radnog staža, na bolovanju je od 13. veljače 2020. Od prosinca 2019. u kontinuiranom je tretmanu psihijatra nakon što je doživjela oružanu pljačku, treću po redu, na radnom mjestu te joj je priznata ozljeda na radu ali po dg. F 43 (akutna reakcija na stres). Prvotno je liječena pod dg. Akutna reakcija na stres, da bi liječenje bilo nastavljeno pod dg. F43.1 (PTSP) i F43.2 (Poremećaj prilagodbe). Liječena putem dnevne bolnice od 3. veljače do 20. ožujka 2020. zbog nastavka intenzivne psihoterapije. Psihološko testiranje (26. listopada 2020.) je pokazalo da se radi o jednostavno strukturiranoj ličnosti, funkcionalno narušenih kognitivnih sposobnosti te sniženih voljno nagonskih dinamizama, a narušeno je i socijalno i radno funkcioniranje, afirmira simptome iz sve tri kategorije PTSP-a, tešku kliničku depresivnost i izrazito visoku sklonost disocijativnim stanjima. Po nalazu psihijatra od 28. siječnja 2021. psihičko stanje u pogoršanju vezano uz potres s porastom tjeskobe, sniženog raspoloženja, abulije, pojačano vegetativno pobuđena uz generaliziranu i paroksizmalnu anksioznost. Dalje je indiciran nastavak liječenja psihoterapijom 1x tjedno. Stacionarno je liječena na Psihijatriji KBC [adresa] od 26. kolovoza do 30. rujna 2022., a sada se predviđa novo liječenje u rujnu zbog pogoršanja stanja, zadnji je nalaz psihijatra od 11.08.2023. Plačljiva, ima vjerske snove u kojoj joj se javlja O. Osjeća se manje vrijednom, ima strah za supruga. Zbog bolova desnog koljena tužiteljica je obrađivana po ortopedu, dijagnostičkom obradom je verificirana cista stražnjeg križnog ligamenta desnog koljena, lezija kondila femura i manja ruptura lateralnog meniska, po ortopedu preporučeno praćenje i fizikalne terapije (studeni 2020.). Liječena procedurama amb. fizikalnih terapija zbog bolova desnog koljena te karpalnog kanala obostrano uz kompresiju n. ulnarisa u Guyonovom kanalu lijevo. U studenom 2020. pregledana po spec. ORL zbog na nalazu MR mozga opisane polipoze lijevog maksilarnog, frontalnog i etmoidnog sinusa, sa blokiranjem lijevog ostiomeatalnog kompleksa i depresijom dna lijeve orbite, ordiniran intranazalni kortikosteroidni sprej po kojem je došlo do poboljšanja, u planu je MSCT PNS (15. veljače 2021.). U veljači 2018. pri padu sa ljestava na radnom mjestu zadobila ozljedu glave, CT nalaz bio je uredan. U veljači 2013. napad na radnom mjestu, pri čemu je pala i izgubila svijest. U lipnju 2012. prometna nezgoda sa trzajnom ozljedom vratne kralježnice. U svibnju 1993. imala je saobraćajnu nesreću u kojoj je zadobila politraumu (frakturu lijeve podlaktice, lijeve pubične kosti i lijevog acetabuluma). Uz navode iz žalbe dostavlja se nalaz sudskog vještaka za potrebe tužbe na nadležni HZZO radi priznavanja ozljede na radu. Naime, priznata je ozljeda na radu kao akutna reakcija te se sada nalaze i psihičke smetnje iz kruga PTSP ali i organskog afektivnog poremećaja. Iz svih procedura psihijatrijskih intervencija je razvidno da žaliteljica za sada u potpunosti testira realitet te sadašnja moguća psihotična prezentacija još nije jasno ni definirana, a isto je i razvidno iz ordinirane psihofarmakoterapije. Vijeće viših vještaka postupajući po navodima iz žalbe potvrđuje nalaz vijeća vještaka da je za sada preuranjeno cijeniti trajno pravo jer je liječenje bolesnih stanja i nadalje u tijeku.

9. Suprotno navodima tužiteljice, sud smatra da nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka predstavlja dostatnu i argumentiranu stručnu podlogu na kojoj je tuženik utemeljio svoj zaključak o tome da kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, odnosno djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Predmetni nalaz i mišljenje izrađen je od strane kvalificiranih medicinskih stručnjaka, u sastavu propisanom Uredbom o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17, 56/18 i 16/22; dalje: Uredba). Pretpostavka je smanjenja radne sposobnosti u smislu članka 39. stavka 1. ZMO-a da je, između ostalog, došlo do trajnih promjena zdravstvenog stanja kod tužiteljice. U tom pravcu, viši vještaci su u dostatnoj mjeri obrazložili svoj zaključak o izostanku nastupa trajnih promjena u zdravstvenom stanju tužiteljice, ukazujući na to da je iz svih procedura psihijatrijskih intervencija razvidno da tužiteljica za sada u potpunosti testira realitete, da sadašnja moguća psihotična prezentacija još nije jasno ni definirana, a što je razvidno iz ordinirane psihofarmakoterapije, i da je liječenje bolesnih stanja i nadalje u tijeku. Ovakav zaključak i obrazloženje izneseno je nakon što su viši vještaci ostvarili uvid u dostupnu medicinsku i drugu dokumentaciju za tužiteljicu, uključujući nalaz i mišljenje vezano uz priznavanje ozljede na radu. Kod takvog stanja stvari, sud ne smatra da je tužiteljica pozivanjem na istu tu dokumentaciju u dostatnoj mjeri dovela u pitanje zaključke vještaka iz upravnog postupka. Ovome treba dodati da tužiteljica u prilog svojih navoda nije predlagala provođenje sudsko-medicinskog vještačanja radi utvrđenja ispunjenosti stručno-medicinskih kriterija iz članka 39. ZMO-a, dok pozivanje na sudsko-medicinsko vještačenje u svezi priznavanja ozljeda na radu nije dostatno, s obzirom da se isto tiče kriterija iz članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19; dalje: ZOZO) koji su mjerodavni za utvrđivanje ozljede na radu, a ne za postojanje trajnih promjena u zdravstvenom stanju tužiteljice i njihov utjecaj na radnu sposobnost sukladno kriterijima iz članka 39. ZMO-a.

10. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, sud je pod točkom II. izreke odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik VR, [adresa]

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa]

3. u spis