Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-987/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Darije Horvat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dom zdravlja Korčula, 20260 Korčula, Ulica 57 br. 5, OIB: 32567722366, zastupanog po punomoćniku Katarini Biliš, odvjetnici u Korčuli, Hrvatske bratske zajednice 45, radi ništetnosti ugovora, odlučujući žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-13/2024-7 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pr-13/2024-7 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetna odredba članka II. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 327/24 od 31. siječnja 2024., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, temeljem kojeg se radni odnos između tužiteljice i tuženika zasniva od dana 1. veljače 2024., koja odredba glasi: "Ovaj Ugovor se sklapa pod uvjetom probnog rada u trajanju od 6 mjeseci." Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 €.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava žalbene navode u cijelosti kao neosnovane te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 327/24 sklopljenog 31. siječnja 2024. između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca, kojom je ugovoren probni rad tužiteljice u trajanju od 6 mjeseci.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti one koje žaliteljica sadržajno ističe u žalbi. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu ukazuje žaliteljica u žalbi.

7. Nadalje, tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu liječnika u ambulanti opće/obiteljske medicine u [adresa] u razdoblju od 2007. do 2019. te iz Odluke tuženika od 6. ožujka 2024. proizlazi da je u tom razdoblju napravila višestruke povrede svojih obveza pri čemu se navodi i da je bila i kazneno osuđena službene dužnosti zlouporabe položaja;

- da su stranke nakon toga 13. srpnja 2023. sklopile novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 2066/23 sa ugovorenim probnim rokom u trajanju od 6 mjeseci za radno mjesto liječnika u ambulanti opće/obiteljske medicine u [adresa];

- da je tuženik odlukom o otkazu ugovora o radu od 8. siječnja 2024. tužiteljici otkazao ugovor o radu od 13. srpnja 2023. zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a iz obrazloženja odluke proizlazi da radnica nezadovoljava na probnom roku jer postoji otežana komunikacija s radnicom i ratoborno komunicira s poslodavcem, ne izvršava naloge poslodavca ili ih izvrši tek nakon višestrukog ponavljanja, ističe neistine u komunikaciji s poslodavcem, radnica ulazi u sukobe s kolegama te veći broj kolega ima pritužbe na rad i ponašanje radnice zbog čega dolazi do poremećaja u radu i drugih službi te radnica unatoč upozorenjima ne pokazuje ni želju ni htijenje da promijeni svoje ponašanje;

- da nakon pravomoćnog otkaza ugovora o radu, tuženik je ipak prihvatio prijavu tužiteljice na natječaj te su stranke ipak suglasno nakon toga ipak ponovo sklopile novi ugovor o radu broj 327/24 od 31. siječnja 2024. na neodređeno vrijeme sa ugovorenim probnim rokom u trajanju od 6 mjeseci za poslove liječnika u ambulanti opće/obiteljske medicine u [adresa] počev od 1. veljače 2024.;

- da je tužiteljica 14. veljače 2024. poslodavcu podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika kojim zahtijeva da se iz ugovora o radu ukloni odredba koja predviđa probni rad u trajanju od 6 mjeseci;

- da je Odlukom upravnog vijeća tuženika od 6. ožujka 2024. odbijen zahtjev za zaštitu prava radnice BL jer da je radnica kod tuženika radila u dva navrata i to najprije od 2007. do 2019. i u tom razdoblju da je napravila višestruke povrede svojih obveza iz radnog odnosa i da je bila i pravomoćno kazneno osuđena za počinjenje produljenog kaznenog dijela protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti u stjecaju s produljenim kaznenim djelom krivotvorenja službene ili poslovne isprave na štetu tuženika. Isto tako, da je drugi puta bila zaposlena u razdoblju od 1. kolovoza 2023. do 20. siječnja 2024. kada nije zadovoljila na probnom radu zbog čega joj je i pravomoćno otkazan Ugovor o radu. Stoga je poslodavac uzevši u obzir navedeno, ponovo ugovorio probni rad jer svrha probnog rada je provjera stručnih, ali i osobnih i drugih kvaliteta i sposobnosti, slijedom čega je njezin zahtjev neosnovan;

- da su stranke novim ugovorom o radu od 31. siječnja 2024. ugovorile probni rad u trajanju od 6 mjeseci, da je ugovoreni probni rok istekao i da je tužiteljica i nadalje u radnom odnosu kod tuženika.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je obrazložio da je svrha probnog rada ne samo provjeravanje stručnog znanja zaposlenika za obavljanje određenog posla, već se probni rad ugovara i radi provjeravanja i drugih radnih i osobnih kvaliteta zaposlenika odnosno da je smisao ugovaranja probnog rada zaštita kako poslodavca tako i radnika. Stoga, u konkretnom slučaju, kako je tužiteljici pretposljednji ugovor o radu (sklopljen 13. srpnja 2023.) otkazan upravo zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, u takvoj situaciji bilo bi ispravno i očekivano postupanje tuženika da sa tužiteljicom ponovno ne zasniva radni odnos novim ugovorom o radu, međutim, kako je tuženik zdravstvena ustanova koja pruža zdravstvenu zaštitu stanovništvu, a općepoznato je da nedostaje liječnika pogotovo u manjim sredinama, tuženik je prihvatio ponovo prijavu tužiteljice i sklopio sa tužiteljicom novi ugovor o radu za obavljanje istih poslova uz probni rad u trajanju od 6 mjeseci. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju, ponovno ugovoren probni rad novim ugovorom od 31. siječnja 2024., ne predstavlja zlouporabu prava, tako da ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, sporna ugovorna odredba o probnom radu nije u protivnosti s odredbama Zakona o radu, već ju treba tumačiti u širem smislu pa nije niti ništetna sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO).

10. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da pored toga, tužiteljica nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe s obzirom da je proteklo vrijeme probnog rada i radni odnos je nastavljen tako da bi tek u slučaju da je tuženik tužiteljici otkazao zadnji ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, tužiteljica imala pravni interes za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe, a kako tijekom trajanja probnog rada tuženik nije otkazao ugovor o radu, sporna ugovorna odredba više nema nikakav stvarni i pravni učinak, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, odredbom čl. 53. st. 7. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014, 127/2017, 98/2019 i 151/2022 - dalje: ZR) propisano je da nakon prestanka sklopljenog ugovora o radu u kojem je bio ugovoren probni rad, radnik i poslodavac pri sklapanju novog ugovora o radu za obavljanje istih poslova ne mogu ponovno ugovoriti probni rad. Isto tako, u st. 8. istog članka ZR propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja.

13. Navedenu zakonsku odredbu treba tumačiti na način da poslodavac ne može odrediti odnosno ugovoriti probni rad radniku koji je kod njega već bio zaposlen na istim poslovima, a kojem radniku je došlo do prestanka ugovora o radu bez njegove krivnje jer svako suprotno tumačenje ne bi ostvarivalo svrhu navedene odredbe. Nasuprot tome, u situaciji kao u konkretnom slučaju kad je radniku protekao prethodni ugovor o radu baš zbog nezadovoljavanja u probnom roku - poslodavac tad mora imati mogućnost ugovoriti probni rad kako bi se uvjerio je li radnik u međuvremenu stekao sposobnost obavljati poslove radnog mjesta ili on i dalje nije u mogućnosti takve poslove uredno obavljati. Dakle, suprotno žalbenim navodima ovdje nije riječ o šikanoznom postupanju poslodavca, što je vidljivo upravo i iz činjenice da je poslodavac istoj radnici koja nije zadovoljila na probnom roku i nakon što joj je pravomoćno otkazan ugovor o radu, ipak želio nju ponovo zaposliti i dati joj novu priliku za rad.

14. Stoga, suprotno žalbenim navodima pri davanju nove šanse radniku za obavljanje poslova konkretnog radnog mjesta, poslodavac mora imati mogućnost provjere radnika u smislu može li on uredno izvršavati svoje ugovorom o radu preuzete obveze. Dakle, riječ je o bitno različitoj situaciji od one u kojoj radnik nije odgovoran za prestanak ugovora o radu npr. zbog poslovno uvjetovanog otkaza ili zbog isteka ugovora o radu na određeno vrijeme. Tada radi zaštite radnika je logično da se ne može ponovo ugovoriti probni rad za obavljanje istih poslova. Slijedom toga, u situaciji kad je radnik odgovoran za prestanak prvog ugovora o radu jer nije zadovoljio na probnom radu i kada mu je pravomoćno otkazano upravo zbog toga, tada poslodavac mora imati mogućnost upravo radi provjere sposobnosti, kada već daje novu priliku radniku da se dokaže da može uredno obavljati preuzete obveze iz ugovora o radu, da ugovori i probni rad.

15. Prema tome, suprotno žalbenim navodima, u takvoj situaciji konkretnog slučaja kada radnik nije zadovoljio na probnom radu i kada mu je pravomoćno otkazan ugovor o radu upravo jer nije zadovoljio na probnom roku, tada kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, razumno je i logično očekivati da poslodavac ne zapošljava ponovo takvog radnika. Ali u situaciji kada mu je dao novu priliku tada ponovno ugovoren probni rad novim ugovorom od 31. siječnja 2024., ne predstavlja zlouporabu prava, a niti se radi o ništetnoj odredbi u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. Stoga je, prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijane odluke kad je odbio tužbeni zahtjev te je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke te je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

17. I odluka o parničnim troškovima koju tužiteljica posebno niti ne osporava je pravilna u osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a i visini (čl. 151. st. 1. i 2. u vezi sa 155. st. 2. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023./).

18. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić