Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: P-287/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Zrinki Ban, u parničnom postupku tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tužene LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave dovršene 27. siječnja 2025., u nazočnosti tužitelja i njegova punomoćnika Josipa Jankovića, odvjetnika iz Karlovca te tužene i njezinog punomoćnika Nenada Đukića, odvjetnika iz Zagreba, u zamjeni za Stjepana Babića, odvjetnika iz Zagreba, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.599,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 7.168,62 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako da je tuženoj tijekom 2018., 2019. i 2020. pozajmio ukupan iznos od 110.000,00 kn te je o navedenom tužena dana 02. prosinca 2020. potpisala izjavu i obvezala se navedeni iznos vratiti tužitelju do kraja 2021. ili kada to tužitelj zatraži od tužene, u kojem slučaju na navedeni iznos ne teče kamata. Navodi da mu tužena nije vratila pozajmljeni iznos niti nakon poziva da to učini te je očito kako tužena nema namjeru podmiriti svoje dugovanje prema tužitelju. Tužitelj potražuje od tužene isplatu iznosa od 110.000,00 kn kao i zateznu kamatu na navedeni iznos tekuću počevši od 27. svibnja 2021. (dan nakon isteka 15 dana otkada je tužena primila pisanu opomenu tužitelja za povrat novčanog iznosa) pa do isplate, kao i da sud naloži tuženoj da mu naknadi troškove ovog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor preuranjenosti tužbe s obzirom da se tuženik poziva na dokument „izjava“ kao temelj traženja isplate od tužene, a u navedenoj „izjavi“ je definirano da je rok vraćanja 2021. tj. kada to od tužene zatraži tužitelj, a nisu poštovani zakonom propisani rokovi. Stoga tužena predlaže da sud tužbu odbaci ili odbije u cijelosti. Podredno, tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužena napominje da je navedena „Izjava“ na koju se poziva tužitelj kao osnovu za plaćanje ništava i ne proizvodi pravne učinke, a to jer je tužena istu potpisala pod fizičkom i psihičkom prisilom, a u vezi čega je protiv tužitelja podnijela kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu te Policijskoj postaji Karlovac, kao i prijava zbog nametljivog ponašanja te ostalih kaznenih djela za koje tužena tereti tužitelja. Tužena napominje da je u spornoj „izjavi“ na koju se poziva tužitelj datum „2.12.2020“ napisao samoinicijativno i svojeručno tužitelj. Nadalje, tužena navodi da je spomenuta „izjava“ pisana pod pritiskom i da je tužitelj utjecao na njezinu volju, a tome u prilog govori i činjenica da se u istoj navode pozajmice koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020. godine, pa predlaže da tužitelj dokumentira i dostavi u spis u pisanom obliku dokaz o postojanju navodnih pozajmica te objasni na što bi se te navodne, pojedinačne pozajmice odnosile, na koje iznose, te da datumski odredi kada su navodno nastale. Tužena napominje da ju je tužitelj prisilio da potpisuje i razne druge dokumente, kao što je npr. izjava da istome vraća stan, a koji je istoj tužitelj navodno darovao, iako nikakav stan nikada nije tuženoj darovao. Tužena navodi da ju je tužitelj, kao i njezine roditelje, uznemiravao, odašiljajući istima SMS poruke i vršeći pritisak ne bi li tužena nastavila svoju ljubavnu vezu, a koja je prije postojala, te je tuženu svojim ponašanjem doveo u takvo stanje u kojem je pomišljala na suicid. Iz svega gore navedenog, te predloženih dokaza, tužena navodi kako je vidljivo da ona nije nikada pozajmljivala nikakve iznose od tužitelja, već da se radi o prisili tužitelja nad tuženom da potpisuje izjave koje nemaju nikakvo realno uporište u bilo kakvom obvezno- pravnom ili stvarno-pravnom odnosu, već predstavljaju pritisak da se nastavi ljubavna veza koja je postojala između stranaka, odnosno svojevrsno neshvatljivo djelovanje tužitelja prema tuženoj kada se, valjda, razočarao i zamjerio tuženoj kada nije željela sa istim nastaviti intimnu vezu. Tužena prigovara tužbi i u smislu da je ista preuranjena jer se kao rok za povrat pozajmice u navedenoj „izjavi“ navodi kraj 2021. godine, a također uz tužbu tužena nije dobila potvrdu – dostavnicu, o tome kada je istoj tužitelj dostavio „poziv“ za povratom duga. Kulminacija neprihvatljivog odnosa tužitelja prema tuženoj predstavlja i činjenica da je tužitelj neistinito prijavo tuženu policiji da je istome zapalila automobil. Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud tužbu odbaci, podredno odbije te da naloži tužitelju da tuženoj plati troškove parničnog postupka.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u opomenu i dopis (list 3 i 4 spisa), izjavu o dugu od 02. prosinca 2020. (list 5 spisa), ispise WhatsApp poruka (list 20-70 spisa), ispis poruka dobivenih osiguranjem dokaza (list 71-84 spisa), povratnicu za opomenu (list 85-86 spisa), dopisivanja između tužitelja i tužene (list 87-88 spisa), garanciju za računalo (list 89-92 spisa), račune (list 93-97 spisa), ispis poruka (list 98-106 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 107-108 spisa), prometnu dozvolu (list 109 spisa), osobnu iskaznicu (list 110 spisa), podatke sa tehničkog pregleda vozila (list 111-114 spisa), ispis poruka (list 115-123 spisa), dva DVD-a s podacima o osiguranju dokaza (list 125 spisa), rješenje o odbačaju kaznene prijave (list 127-144 spisa), spis Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broja KO- DO-305/21 (list 169-224 spisa), spis Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj Kir-DO-107/2021 i KP-DO-255/2021 (list 227-718 spisa), predmet PU karlovačke, Policijske postaje Karlovac broj 511-05-07-23-35/175-2021 (list 731-862 spisa). Tijekom ovog postupka saslušani su kao svjedoci ŽŠ (list 722 spisa), UŠ (list 723 spisa) i HŠ (list 723-725 spisa) te su kao stranke saslušani tužitelj ĐŠ (list 871-872 i 924-925 spisa) i tužena BŠ (list 873- 874 i 925-927 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužena vlastoručno napisala i potpisala izjavu (list 5 spisa) kojom izjavljuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020., u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn (sto deset tisuća kuna) te da će isti iznos vratiti do kraja 2021. ili kada to od nje zatraži tužitelj. Nadalje, nije sporno da je predmetna izjava datirana s danom 2. prosinca 2020.

6. Među strankama je sporno je li predmetna izjava (list 5 spisa) potpisana i sastavljena pod prisilom te može li na temelju iste tužitelj od tužene potraživati isplatu utuženog iznosa.

7. Uvidom u opomenu i dopis (list 3 i 4 spisa) te povratnicu za opomenu (list 85- 86 spisa) sud je utvrdio kako se tužitelj dopisom od 5. svibnja 2021. nazvanim ˝OPOMENA˝ putem svog punomoćnika obratio tuženoj te ju pozvao, obzirom na izjavu koju je potpisala tužitelju da mu je dužna novčani iznos od 110.000,00 kn, da mu isti vrati u roku od 15 dana od dana primitka opomene. Iz povratnice koju je dostavio tužitelj (list 85-86 spisa) vidljivo je da je tužena navedenu opomenu primila 11. svibnja 2021. Dopisom od 18. svibnja 2021. tužena se putem svog punomoćnika obratila punomoćnicima tužitelja te izjavila kako je potraživanje tužitelja neosnovano, nepostojeće i protuzakonito te će ista biti prisiljena pokrenuti protiv tužitelja druge postupke ukoliko isti bude potraživao isplatu duga.

8. Uvidom u rješenje o odbačaju kaznene prijave (list 127-144 spisa) te spis Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broj Kir-DO-107/2021 i KP-DO-255/2021 (list 227-718 spisa) utvrđeno je da je protiv ĐŠ, ovdje tužitelja, rješenjem od 27. rujna 2021. odbačena kaznena prijava koju je podnijela žrtva HŠ, ovdje tužena, zbog kaznenih djela iz članka 140. stavka 1. i 2. KZ/11 (kazneno djelo nametljivog ponašanja) te zbog kaznenog djela iz članka 243. stavka 1. i 2. KZ/11 (kazneno djelo iznude).

9. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu broja KO-DO- 305/21 (list 169-224 spisa) utvrđeno je da je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podnijelo optužnicu broj KO-DO-305/2021 od 17. kolovoza 2021. protiv okrivljenog ĆŠ, oca tužene, a na temelju prijave ĐŠ, ovdje tužitelja, radi kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (prijetnja) te je Općinski sud u Karlovcu dana 14. rujna 2021. donio presudu u kojoj je izdao kazneni nalog i kojim je istoga proglasilo krivim te osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s time da je okrivljenom izrečena uvjetna osuda na rok od 2 (dvije) godine. Na navedeni kazneni nalog okrivljeni je uložio prigovor te je postupak nastavljen u okviru kaznenog postupka u kojemu je rješenjem od 13. prosinca 2021., broj Kov-380/2021 rješenjem Općinskog suda u Karlovcu potvrđena optužnica protiv okrivljenog ĆŠ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona.

10. Sud je izvršio uvid i u ispise WhatsApp poruka (list 20-70 spisa), ispis poruka dobivenih osiguranjem dokaza (list 71-84 spisa), dopisivanja između tužitelja i tužene (list 87-88 spisa), garanciju za računalo (list 89-92 spisa), račune (list 93-97 spisa), ispis poruka (list 98-106 spisa), ugovor o kupoprodaji (list 107-108 spisa), prometnu dozvolu (list 109 spisa), osobnu iskaznicu (list 110 spisa), podatke sa tehničkog pregleda vozila (list 111-114 spisa), ispis poruka (list 115-123 spisa) kao i u dva DVD- a s podacima o osiguranju dokaza (list 125 spisa). Konstatira se kako spisu prileži veći broj poruka u kojima se vidi međusobna komunikacija između tužitelja i tužene.

10.1. Ističe se kako je predmet ovog postupka povrat primljenog iznosa na temelju izjave o priznanju duga, a iz predmetnih poruka vidljivo je kako je tužitelj tuženoj dao veći iznos novca, a isti joj je kupio i vozilo marke Toyota koji je registriran na njezino ime. Međutim, ističe se, a što je i ključno u ovom postupku i nije sporno, da je tužena potpisala izjavu (list 5 spisa) kojom izjavljuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020., u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn (sto deset tisuća kuna).

11. Tijekom postupka, sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽŠ (list 722 spisa), UŠ (list 723 spisa) i HŠ (list 723-725 spisa).

12. Svjedok ŽŠ u svom iskazu navodi kako nema nikakva saznanja o pozajmicama tužitelja tuženoj. Zna da je bilo nekog maltretiranja, ali ne ulazi u to. Navodi da mu je majka tužene na mobitelu pokazala poslikanu izjavu tužene da je od tužitelja posudila novac, a to mu je pokazala zato što je sa ocem tužene jako dobar cijeli život, zajedno su odrasli. Navodi da ne zna čijim rukopisom je napisana ta rukom pisana izjava koju je vidio samo na mobitelu. Navodi da je odnos tužitelja prema njegovoj kćeri dok je njegova kćer radila kod tužitelja bio jako loš, dolazila je kući uplakana, navodno ju je tužitelj optuživao da je ukrala neki nescafe i čajeve. Navodi da njegova kćer nije pozajmljivala novac od tužitelja i o tome potpisivala priznanice.

12.1. Cijeneći iskaz svjedoka sud je isti prihvatio budući je svjedok iskazivao jasno i na temelju svojih neposrednih saznanja. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako je on za predmetnu izjavu saznao od majke tužene koja mu je istu pokazala poslikanu na mobitelu, dok o samom predmetu spora svjedok nema saznanja.

13. Svjedokinja UŠ u svom iskazu navodi kako ona nema nikakvih saznanja o pozajmicama tužitelja tuženoj od 2018. godine pa nadalje. Navodi da tužitelja ĐŠ poznaje iz caffe bara Leonardo gdje je radila. Navodi da tužitelj ĐŠ od nje nije tražio da mu potpiše izjavu o posuđivanju nekog novca, jedino je optužio njezinog oca. Navodi da je njezin radni odnos kod tužitelja prestao 2016. godine zbog toga što ju je tužitelj psihički i fizički maltretirao na poslu. Navodi da joj je tužitelj dao otkaz, a da je ona željela otići.

13.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi kako ona nema neposrednih saznanja u odnosu na konkretni predmet spora.

14. Svjedokinja HŠ u svom iskazu navodi da joj je teško reći, ali da mora priznati da je tužena BŠ, koja je njezina kćer bila u vezi sa tužiteljem ĐŠ koji je osoba koja je starija od njezinog oca. Navodi da je za njihov odnos i njihovu vezu saznala polovinom 2020. godine, tome se protivila, a u studenom 2020. godine je osobno razgovarala sa tužiteljem te mu je htjela objasniti da ta njihova veza nije u redu na što joj je on rekao da će njezinu kćer pustiti na miru. Navodi da je tom prilikom u studenom 2020. godine pitala ĐŠ je li njezina kći njemu nešto dužna, a on joj je rekao da nije. Nakon toga smatrala je da su njihovi odnosi razriješeni i da će njezina kćer dalje moći živjeti normalan život dvadesetogodišnje djevojke, jer u vrijeme dok je bila u vezi sa tužiteljem njezina kći je imala 23, 24 i 25 godina. Inače, njezina kći nije bila u radnom odnosu kod tužitelja. Oko tri dana nakon njezinog razgovora sa tužiteljem, kćer joj je rekla da mora još ići kod tužitelja zato što mora s njim nešto riješiti. Navodi da se ona tome protivila, no kasnije se ispostavilo da je tada nastala izjava o dugu njezine kćeri prema tužitelju. Njezina kćer je bila uvjerena od strane tužitelja da je tužitelj moćna osoba te ga se ona bojala. Navodi da je vidjela tu izjavu koju je njezina kćer potpisala, a da je tu izjavu vidjela u postupku koji je proizašao iz toga što su cijelu situaciju prijavili u ožujku 2021. godine. Kada je svjedokinji od strane suda predočena izjava na listu 5 spisa, svjedokinja je izjavila kako to je ta izjava. Navodi da je izjava pisana rukopisom njezine kćeri i da se na njoj nalazi potpis njezine kćeri ispod riječi " BŠ". Navodi da datum koji se nalazi na donjem desnom dijelu izjave nije pisan rukopisom njezine kćeri. Navodi da je o toj izjavi razgovarala sa svojoj kćeri i ona joj je rekla da nije pozajmljivala novac od tužitelja. Nadalje navodi da je njezina kćer dvije godine te njihove veze bila u radnom odnosu te je radila kao medicinska sestra na odjelu intenzivne njege u Općoj bolnici Karlovac, jer je ona po zanimanju viša medicinska sestra. Njezina plaća je u to vrijeme iznosila između 7.000,00 i 8.000,00 kuna, ovisno o tome koliko je imala noćnog rada. Navodi da nije primijetila u tom periodu da bi ona kupovala stvari koje bi bile izvan njezine kupovne moći. Navodi da je u cijeloj 2020. godini tužena bila sklona autodestruktivnom ponašanju, imala je suicidalne misli, a kasnije su saznali da je tome bio razlog što ju je tužitelj kontaktirao. Navodi da je u tom periodu tužena kupila jednu staru Toyotu, koju joj je zapravo poklonio tužitelj. Svjedokinja navodi i kako njezina kćer nije htjela otvoriti nikakvu agenciju, da su njezine troškove studiranja i stanovanja u [adresa] plaćali suprug i ona, a ne zna točno u kojem trenutku je započela veza između tužitelja i nje. Navodi da nije istina da bi neki njezin kredit bio zatvoren koji bi njezina kćer posuđivala. Navodi da njezina kćer nije vadila slezenu niti plaćala za takav medicinski zahvat. Nije joj poznato da bi njezina kćer išla na bioterapiju i ne sjeća se nikakvog Đ. Navodi da ona nije bolovala od karcinoma za vrijeme trajanja njihove veze. Navodi da je točno da njezina kćer ima određenih problema sa želucem, ali joj nije dokazana kronova bolest te nema nikakvih saznanja da bi ona za neki pregled za kronovu bolest posuđivala novac. Navodi da se ne sjeća da bi njezina kćer svojoj sestri poklonila mobitel u 2020. godini. Navodi da je mobitel tuženoj kupila ona i to Iphone, prije godinu dana koji još otplaćuje. Svjedokinja navodi da je njezina kćer završila studij 2017. ili 2018. godine, a počela je studirati odmah nakon završetka srednje škole. Navodi da su svaku godinu studija plaćali 10.000,00 kuna, na rate. Navodi da je njezina kćer podizala kredit u bankama, čim je počela raditi, pa joj zbog toga nije bilo jasno u toj njihovoj vezi tko tu koga financira, da li njezina kćer gospodina ĐŠ ili kako on tvrdi da bi on financirao nju. Navodi da nije nikada posuđivala novac od tužitelja te da nema saznanja da bi tužena imala dijagnozu multiple. Navodi da nije imala 16. studenoga 2018. zloćudnu tvorevinu na jajniku i karcinom maternice te 6 dana kasnije metastaze na žlijezdi sa desne strane dojke te kemoterapiju. Navodi da je pitala kćer zašto je potpisala izjavu ako novac nije posudila od tužitelja te joj je rekla da je ona rukama i nogama htjela izaći iz te veze sa tužiteljem te je potpisivanje te izjave doživjela kao kartu za slobodu. Kada se vratila sa tog potpisivanja njezina kći se sva tresla, bila je vidno uznemirena te joj je rekla da se ona tužitelja nikada neće riješiti i da nikada neće imati normalan život. Navodi da joj u prosincu 2018. nije bio ugrožen život kako je to tada u poruci tužena pisala tužitelju. Navodi da je tužitelj odmaknuo njezinu kćer od svih njezinih prijatelja pa je on ostao jedina osoba u njezinom životu. Svjedokinja navodi da je kupila test na drogu u apoteci te je testirala svoju kćer tim testom na droge, koji je ispao negativan, a to zato što je sumnjala i bila u strahu da ju tužitelj drogira.

14.1. Cijeneći iskaz svjedokinje, sud je isti prihvatio u dijelu koji je bitan za ovaj postupak i to u dijelu u kojem je svjedokinja izjavila kako je tužena sama sastavila i potpisala predmetnu izjavu (list 5 spisa) kojom tužena izjavljuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020. u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn (sto deset tisuća kuna) te da će isti iznos vratiti do kraja 2021. ili kada to od nje zatraži tužitelj. Nadalje, iz njezina iskaza proizlazi kako je tužena bila u vezi sa tužiteljem te da ista nije govorila istinu tužitelju o navodnim teškim bolestima koje imaju ona i tužena, a koje bolesti je i svjedokinja demantirala u svom iskazu. U odnosu na navod svjedokinje kako je tužena sastavila predmetnu izjavu samo iz razloga jer se bojala tužitelja, ističe se kako sud nije prihvatio njezin iskaz u tom dijelu obzirom je svjedokinja kao majka tužene zainteresirana za ishod ovog postupka, a i tužena tijekom ovog postupka nije dokazala navedeno, već je i ona u svom iskazu izjavila kako nikada nije pokretala nikakav postupak kojim bi pobijala predmetnu izjavu kao nešto što je potpisano pod prijetnjom i pod prisilom.

15. Tužitelj ĐŠ u svom iskazu navodi da je sa tuženom bio u vezi od 2018. do 2020. Navodi kako ga je tužena tražila novac za različite pozajmice koje u tom trenutku nisu izgledale kao gluposti, pa ga je tako tražila 4.500,00 kuna koji su joj potrebni za fakultet, rekla joj je da joj mama ima dva karcinoma, a da ona boluje od multipla skleroze te im je odlučio pomoći. Navodi da mu je tužena također navela da ima problema sa slezenom u vezi čega joj je isto pomogao. Radilo se o problemima koji su bili vezani uz zdravlje. Navodi da su nakon potpisivanja predmetne izjave bili još 7 mjeseci skupa, kada je ona dolazila kod njega i išli su zajedno u Zagreb i tada ga je tražila dodatne novce što je predmet drugog spora. Tužitelj navodi kako ga je tužena šest mjeseci nakon potpisivanja potvrde o dugu prijavila za kaznena djela nametljivog ponašanja i iznudu što je državno odvjetništvo odbacilo jer je u postupcima utvrđeno kako nema elemenata njegove kaznene odgovornosti. Navodi da je tužena dizala raznorazne kredite, misli da se radilo o iznosima od 220.000,00 do 240.000,00 kuna. Pričala mu je da će biti blokirana i dizala kredite čak i od kamatara kao npr. Feratum banke. Navodi da je bila jako rastrošna pa je tako za tri majice mogla potrošiti i do 4.500,00 kuna. Tužitelj navodi da joj je 2018. godine sam odlučio pomoći u vezi mame i nje i njihova liječenja i kupio joj je automobil Toyotu Yaris. Kasnije je saznao da joj majka nije bila bolesna i nije imala zdravstvenih problema. Navodi da su potvrdu sastavili, odnosno tužena je potpisala svojevoljno, a do toga je došlo kada je tužitelj shvatio da će prekinuti vezu jer je bio iskorišten i bankomat. Navodi da mu je sama donijela potvrdu i sama je na njoj napisala iznos. Tužitelj navodi da je iznos duga tada možda bio i veći, ali da je on odlučio to prihvatiti i prekinuti sve. Navodi da 2019. godine nije od nje htio primiti 70.000,00 kuna koje mu je ponudila jer nije znao od kuda joj novci i nije se htio "uvaliti u probleme", a kasnije je saznao da se radilo o novcu kojeg je dobila potpisivanjem kredita. Navodi da ga je prije potpisivanja izjave tražila novce za upis doktorata te mu spominjala da će dobiti dekanovu nagradu u iznosu od 50.000,00 kuna i da će njezin djed na nju prepisati kuću. Navodi da je odlučio izaći iz te veze i tražiti povrat novca te da mu je tužena obećala da će vratiti novce i smatrao je da je rok od godinu, godinu i pol, dovoljan. Navodi da nije istina da ju je nagovarao ili prisilio da potpiše izjavu o dugu jer ne bi bila s njime u vezi još sedam mjeseci i ne bi u to vrijeme tražila da joj kupi još jedan automobil. Navodi da je teško sam sebi priznati da si "budala" i da te netko iskorištava i sada smatra da je tužena klasična prevarantica i manipulatorica. Navodi da su svi ti iznosi koje traži bili predmet posudbe i nije se radilo o poklonima, a da joj je u vezi davao poklone koji nisu predmet ove tužbe. Navodi da kada ga je majka tužene pitala je li mu tužena dužna neke novce rekao je njezinoj majci da nije jer je htio postupiti džentlmenski i to riješiti sa tuženom. Navodi da je tužena sastavila izjavu i donijela mu je, a da on nema ništa sa sastavljanjem predmetne izjave. Navodi da je vodio evidenciju o svakoj posudbi, na jednom papiru sa datumima i iznosima, a što je predano i na spis kao dokaz. Navodi da tužena nije potpisivala evidenciju o svakoj posudbi zato što nije bilo potrebe za to jer se sve može vidjeti iz poruka koje su međusobno izmjenjivali. Tužitelj navodi kako se u porukama vidi kako tužena pita može li joj posuditi novac, može li joj pomoći, a u gotovo svakoj poruci se navodi i iznos. Navodi da na izjavi o dugu nije on napisao datum, jer da nije njegov rukopis i da ne zna tko je napisao datum na izjavi koju je tužena donijela. Navodi da nije istina da je tuženu prijavio policiju kao osumnjičenu da mu je zapalila auto, već da je ona bila pozvana na razgovor pred inspektora SŠ, a on je rekao da tragovi možda idu i prema njoj u vezi tih posuđenih novaca. U odnosu na navod tužene kako je ona tri godine pokušavala izaći iz njihove veze tužitelj je napomenuo kako je isto nelogično i neživotno budući da je ona za sve to vrijeme dolazila kod njega kod kuće, odlazila sa njime u Zagreb, tražila ga materijalna sredstva, a u konačnici i novi auto koji je išla sa njime gledati u Zagreb. To se događalo otprilike 6 mjeseci nakon potpisivanja predmetne izjave kojom priznaje predmetni dug. Tužitelj je naveo i kako tužena nije nakon sklapanja izjave kojom priznaje dug pobijala predmetnu izjavu kao ništetnu, pobojnu

15.1. Cijeneći iskaz tužitelja sud je isti prihvatio u cijelosti obzirom je tužitelj iskazivao jasno i detaljno, a njegov iskaz je u dijelu u kojem navodi kako mu tužena nije govorila istinu o bolestima koje imaju ona i njezina majka, a zbog čega joj je on i u tom dijelu financijski pomagao, u suglasnosti sa iskazom svjedokinje HŠ, kao i da je predmetnu izjavu kojom tužena izjavljuje da ima neosporivi dug prema tužitelju napisala i potpisala upravo tužena, dok je u preostalom dijelu iskaz tužitelja potvrđen materijalnom dokumentacijom koja prileži u spisu, a posebice ispisom dostavljenih poruka.

16. Tužena BŠ u svom iskazu navodi da je izjavu o dugu sastavila prema riječima tužitelja, pisala ju je vlastoručno pred njim, a datum na izjavu nije stavljala. Navodi da je navedenu izjavu potpisala da izađe iz svega toga na slobodu, da ima mira. Navodi da želi pojasniti da je to potpisala jer se željela maknuti od tužitelja jer joj je on rekao da će ju on pustiti na miru ako mu potpiše tu izjavu. Navodi da ju je nakon toga tužitelj nastavio kontaktirati, da je išla psihijatru zbog suicidalnosti. Navodi da je nakon potpisivanja izjave u vezi s tužiteljem bila tri mjeseca, a nakon što je podnijela prijavu protiv tužitelja zbog nametljivog ponašanja s tužiteljem više nije bila u vezi. Navodi da nakon što je ona podnijela predmetnu prijavu, tužitelj je dva mjeseca nakon toga podnio tužbu koja je predmet ovog spora. Navodi da ju tužitelj nije upoznao s nikakvom evidencijom niti je znala da ju vodi. Navodi da je istina da nije bolovala od multipla skleroze, već da je to navela zbog toga što je željela prekinuti vezu s tužiteljem i da je mislila da nakon toga on više neće željeti biti s njome. Navodi da što se tiče novaca koji joj je davao tužitelj i stvari koje joj je kupovao tužitelj se uvijek sam nudio za pomoć. Navodi da joj je Toyotu Yaris kupio svojom voljom i da joj je auto dovezao u ulicu Marina Držića 6 i obavijestio ju da ga je kupio. Navodi da taj auto nije niti tražila niti željela. Navodi da je tužitelj njezinoj majci rekao da mu nije ništa dužna nakon što ga je ona to nekoliko puta pitala. Navodi da je i nakon toga trajalo njegovo nametljivo ponašanje prema njoj kao npr. vozio bi se stalno oko bolnice gdje je radila kako bi provjerio je li tamo. Navodi da je zbog svega toga bila u teškoj depresiji i suicidalna jer nije vidjela izlaz iz te situacije. Sastavila je i oproštajno pismo jer je bila korak do toga da počini suicid obzirom da ju tužitelj nije pustio na miru. Tužena navodi kako ju je tužitelj prvi puta tražio da mu vrati novac nakon podnošenja kaznene prijave Općinskom državnom odvjetništvu u ožujku 2021. Datum koji je stavljen kao dan potpisivanja izjave nije točan jer je izjavu sastavila i potpisala nakon 10. prosinca kada je bio njezin rođendan. Za vrijeme trajanja njihove veze tužitelj joj nije nikada izričito rekao da novac koji joj daje i stvari koje joj kupuje predstavljaju posudbu i da mu je dužna vratiti novac. Navodi da joj tužitelj nikada nije dao novac koji je predmet te izjave o posudbi. Tužena navodi da je bila u velikom strahu od tužitelja jer je od početka veze on njome manipulirao i maknuo od nje sve njezine prijatelje. Također navodi kako je nakon podnošenja tužbe, tužitelj podnosio anonimne prijave protiv nje Općoj bolnici Karlovac gdje je radila, govorio joj je da će izgubiti posao i da će njezinoj majci srediti otkaz pa se zbog svega toga bojala ići u grad obzirom da on ima nekoliko kafića u gradu te je postojala mogućnost da ga sretne. Tužena navodi da je bila pozivana na policiju u vezi požara na automobilu tužitelja i sumnje da je od njega otuđila iznos od 500,00 EUR i da su ju tamo ispitivali na okolnost ima li saznanja da je tužitelj sam sebi zapalio auto, obzirom da se radilo o nečem s osiguranjem, a da je također pozvana na policiju u vezi navoda tužitelja da je otuđila 500,00 EUR. Taj poziv na policiju se dogodio nakon podnošenja tužbe. Tužena navodi da tužitelja poznaje od svoje 14. ili 15. godine jer je on tada bio vlasnik River puba. Navodi da je bila u vezi s tužiteljem od 2018. godine. Navodi da nije upisivala fakultet 2018. jer je tada završavala fakultet, te da je fakultet plaćao njezin otac i ne sjeća se koliko je koštala školarina na fakultetu. Tužena navodi da je slala tužitelju poruke na WhatsApp u vezi posudbe novca, ali da se ne može sjetiti točno koje poruke. Navodi da i dalje ima strah od tužitelja te da i dalje ide na psihoterapije. Navodi da je 25. studenog 2019. dignula iznos od 70.000,00 kuna kako bi tužitelju vratila novac, jer joj je on rekao da će prekinuti vezu s njom ako će mu donijeti novac. Navodi da je tužitelj dobio taj novac na stol i odbio ga te napominje da joj je rekao da mu ona nije ništa dužna i da želi da nastave vezu kako su krenuli. Navodi i kako joj tužitelj nije slao nikakve mailove kojima je tražio povrat novca prije tužbe. Tužena navodi da se ne sjeća nikakve poruke u kojoj bi ga molila za posudbu novca. Navodi i da je od strane tužitelja trpjela verbalno agresivno ponašanje te zbog straha da isto ne proživljava odlazila je i dalje kod njega jer da mu je rekla da neće doći, iza toga bi nastala svađa za koju nije imala snage. Ona je bolesti izmišljala samo iz razloga kako bi imala opravdanje da se s tužiteljem ne nalazi. Tužena je u svom iskazu navela i kako je točno da je odlazila u kafiće tužitelja u to vrijeme kada ga se bojala, ali iz razloga što je on govorio zašto ona tamo ne dolazi i da mora dolaziti. Navodi i kako je točno i da se sama nudila tužitelju da dođe kod njega u to vrijeme, a to sve samo iz razloga jer da nije došla zna da bi je drugo jutro dočekale poruke od strane tužitelja i njoj onda ne bi bilo dobro, jer bi ju on onda "maltretirao". Zaključno napominje kako je ona u ožujku 2021. godine u vrijeme kada je podnosila kaznenu prijavu protiv tužitelja završila kod psihijatra zbog suicidalnih misli, a mora reći da se i danas u Irskoj liječi od PTSP-a budući da kad god vidi osobu koja samo i sliči tužitelju ona se automatski počne tresti te ima noćne more. Zbog toga je i na antidepresivima. Navodi kako ona nije vratila utuženi iznos te da nije nikada pokretala nikakav postupak kako bi pobijala predmetnu izjavu budući je ona dana i pod prijetnjom i pod prisilom. Navodi i da nije bila svjesna pravnih posljedica potpisivanja takve izjave i nije mislila da će se takva izjava ikada predati na sud.

16.1. Cijeneći iskaz tužene sud isti nije prihvatio. Naime, iskaz tužene je kontradiktoran samom sebi u dijelu u kojem tužena navodi kako je slala tužitelju poruke na WhatsApp u vezi posudbe novca, ali ne sjeća se koje poruke, dok je ranije tijekom iskaza navela kako joj tužitelj nije nikada davao novac koji je predmet izjave o posudbi. Također, tužena je u iskazu navela kako ona ide na psihoterapije uzima antidepresive, da je bila u teškoj depresiji i imala suicidalne misli, međutim ona tijekom ovog postupka nikakvom medicinskom dokumentacijom nije potkrijepila svoje tvrdnje, a njezin iskaz je samo potvrdila svjedokinja HŠ, majka tužene, čiji iskaz sud nije prihvatio u tom dijelu obzirom je svjedokinja kao majka tužene zainteresirana za ishod ovog postupka. Nadalje, iz iskaza tužene, kao i svjedokinje HŠ proizlazi i kako je tužena lagala tužitelju za vrijeme njihove veze kako ona i njezina majka boluju od teških bolesti, a za liječenje kojih joj je tužitelj također davao novac. Ističe se i kako je tužena u svom iskazu navela kako joj za vrijeme trajanja veze nje i tužitelja, tužitelj nikada nije izričito rekao da novac koji joj daje i stvari koje joj kupuje predstavljaju posudbu i da mu je dužna vratiti novac, dok se primjerice iz preslike WhatsApp poruka od 11. veljače 2018. u 17:37 i 17:50 sati (DVD – list 125 spisa) vidi kako tužena moli tužitelja da joj posudi novac ˝Jel mi ti mozes posudit onaj drugi dio? Da znam, jel mogu rijesavat ovo sve do kraja ovaj tj.˝ te mu ista i odgovara: ˝Malo ce trebat dok to vratim. Ako se slazes, dok to sve ne krene svojim putem, ali da, posudba˝. Cijeneći iskaz tužene, sud isti nije prihvatio te mu nije poklonio vjeru.

17. Odredbom članka 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 128/2021. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Člankom 504. ZOO-a propisano je da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

18. Nakon ovako provedenog postupka, a imajući u vidu ključni dokaz u ovoj pravnoj stvari i to izjavu datiranu s danom 2. prosinca 2020. (list 5 spisa) sud je utvrdio da postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženoj, u iznosu iz tužbenog zahtjeva, slijedi iz sadržaja priložene izjave (list 5 spisa) kojom tužena svojim potpisom potvrđuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020. u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn (sto deset tisuća kuna) te da će isti iznos tužena vratiti do kraja 2021. ili kada to od nje zatraži tužitelj. Nadalje, iz iskaza svjedokinje HŠ, majke tužene, a što je priznala i tužena u svom iskazu, proizlazi da je tužena vlastoručno napisala i potpisala predmetnu izjavu.

19. Iako tužitelj raspolaže sa izjavom u kojoj tužena svojim potpisom potvrđuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica, ističe se kako i iz sadržaja poruka koje su razmjenjivale stranke proizlazi kako je tužena od tužitelja pozajmljivala novac, a ista je to priznala u nekoliko navrata što se vidi i iz poruka kada tužena govori tužitelju da će mu vratiti novce koje joj je on dao. Tako primjerice u poruci koju je tužena uputila tužitelju 28. siječnja 2018. u 22:20 (DVD-list 125 spisa – WhatsApp poruke) piše: ˝Sve u jednu lipu cu ti vratit, sve. Ne bi ostala duzna ni kune, da ne bi ispalo jos da je sve iz nekog interesa na kraju˝, zatim 11. veljače 2018. u 17:37

- ˝Jel mi ti mozes posudit onaj drugi dio? Da znam, jel mogu rijesavat ovo sve do kraja ovaj tj.˝, u 17:50 - ˝Malo ce trebat dok to vratim. Ako se slazes, dok to sve ne krene svojim putem, ali da, posudba˝. Dakle, u konkretnom slučaju, ovaj sud zaključuje kako je u pravu tužitelj kada navodi da je on u više navrata tuženoj pozajmljivao novac, odnosno zaključuje se kako je između stranaka postojalo više usmenih ugovora o zajmu. U svom iskazu tužena je u jednom dijelu i sama navela kako je tužitelju slala poruke u vezi posudbe novca, ali ne sjeća se koje točno poruke.

19.1. Napominje se kako pisana i potpisana izjava tužene u kojoj potvrđuje da prema tužitelju ima neosporivi dug po osnovi raznih pozajmica, datirana 2. prosinca 2020. (list 5 spisa) nije ugovor o zajmu, već je u konkretnom slučaju potvrda više usmenih ugovora o zajmu, koji su naknadno osnaženi potpisivanjem te izjave (list 5 spisa), koja isprava je ključni dokaz u ovoj pravnoj stvari.

19.2. Posebno se ističe kako izjava tužene (list 5 spisa) kojom ona preuzima obvezu vraćanja novčanog iznosa pretpostavlja da joj je taj novčani iznos i predan jer nitko iole ozbiljan ne bi potpisao izjavu o vraćanju novca koji nije dobio.

19.2.1. Nadalje, izjavu tužene da je ona predmetnu izjavu (list 5 spisa) potpisala pod prijetnjom i prisilom ovaj sud nije cijenio kao istinitu. Naime, tužena je u svom iskazu (list 926 spisa) izjavila kako ona nikada nije pokretala nikakav postupak kojim bi pobijala predmetnu izjavu da je ona dana pod prijetnjom i prisilom. Nije životno niti logično da netko, u razdoblju od četiri godina nakon potpisivanja izjave o priznanju duga i to za ovako veliki iznos, ne bi pokrenuo postupak ukoliko smatra da je izjava dana zbog prisile i prijetnje. Ukoliko je i točan navod tužene da se ista bojala tužitelja, iako ovaj sud nije prihvatio iskaz tužene u tom dijelu obzirom ona u svom iskazu sama priznaje da je i nakon potpisivanja predmetne izjave odlazila na mjesta i u kafiće koji su u vlasništvu tužitelja te sa istim komunicirala putem poruka, a isti su bili još i u ljubavnoj vezi, ista je mogla postupak pokrenuti nakon što se odselila iz grada.

19.3. Dakle, glede navoda o eventualnim manama volje zbog pritiska prilikom sklapanja navedene potvrde o dugu od strane tužitelja treba reći da je sasvim moguće tužitelj inzistirao na vraćanju duga jer je to očekivano ponašanje vjerovnika u slučaju kašnjenja dužnika, ali u ovom postupku nije utvrđeno da je tužena potvrdu potpisala pod prijetnjom ili prisilom, a što može imati za posljedicu samo pobojnost izjave u kom pravcu se prema ustaljenoj sudskoj praksi tužena ne može braniti tek isticanjem prigovora nego mora ustati (protu)tužbom kako bi se konstitutivnom sudskom odlukom takva izjava poništila, u smislu članka 279. ZOO-a, a ista to nije učinila.

20. Obzirom je nesporno utvrđeno da tužena nije vratila tužitelju utuženi iznos, a što je bila dužna vratiti obzirom tužitelj posjeduje valjanu izjavu tužene kojom ona svojim potpisom potvrđuje da ima neosporivi dug prema tužitelju po osnovi raznih pozajmica koje su nastale tijekom 2018., 2019. i 2020. u ukupnom iznosu od 110.000,00 kn (sto deset tisuća kuna), valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20.1. U odnosu na zatraženu zateznu kamatu, ističe se kako tužitelj ispravno potražuje od tužene zateznu kamatu na utuženi iznos tekuću počevši od 27. svibnja 2021. Naime, iz predmetne izjave proizlazi da je tužena dužna vratiti tužitelju iznos od 110.000,00 kn do kraja 2021. ili kada to od nje zatraži tužitelj. Obzirom je tužitelj dopisom od 5. svibnja 2021. nazvanim ˝OPOMENA˝ putem svog punomoćnika pozvao tuženu da mu vrati navedeni iznos u roku od 15 dana od dana primitka opomene, a koju opomenu je tužena primila 11. svibnja 2021. (povratnica – list 85-86 spisa) te u ostavljenom roku, odnosno do 26. svibnja 2021. nije tužitelju vratila novac, isti osnovano potražuje zateznu kamatu na utuženi iznos počevši od 27. svibnja 2021.

21. Trošak tužitelja sastoji se od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj: 138/2023. – dalje: Tarife/23), za sastav podnesaka od 5. listopada 2021. i 31. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 1., u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištima od 13. lipnja 2022., 18. listopada 2022., 26. rujna 2023., 17. prosinca 2024. i 27. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR za svako, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife/23, za zastupanje na ročištu za objavu presude od 1. prosinca 2023. u iznosu od 250,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23, za zastupanje na ročištu za objavu presude od 10. ožujka 2025. u traženom iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife/23, za zastupanje na ročištu od 4. travnja 2022. u iznosu od 125,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife/23, a ne u traženom iznosu od 500,00 EUR budući je isto bilo odgođeno prije početka raspravljanja, zatim za sastav podnesaka od 6. listopada 2021. i 9. studenog 2021. u iznosu od 125,00 EUR za svaki, sukladno Tbr. 8. t. 4., u vezi sa Tbr. 7. t. 1. Tarife/23, a ne u traženom iznosu od 500,00 EUR za svaki obzirom se ne radi o obrazloženim podnescima, za sastav žalbe od 15. prosinca 2023. u iznosu od 625,00 EUR, sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife/23, a što ukupno iznosi 5.350,00 EUR te koji trošak valja uvećati za PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.337,50 EUR. Tužitelju je nadalje priznat trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 96,22 EUR, a ne kako je to isti zatražio u iznosu od 192,45 EUR (potvrda o uplati prileži na listu 7 spisa) te trošak pristojbe na presudu i žalbu u iznosu od 192,45 EUR za svako (potvrde o uplati prileže na listu 896 i 897 spisa) pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 7.168,62 EUR, a na koji trošak je tužitelju dosuđena pripadajuća zatezna kamata koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude i to od 10. ožujka 2025. pa do isplate, slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (˝Narodne novine˝, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) odlučeno kao u točki II. izreke presude.

21.2. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak zastupanja 1 dodatnog sata na ročištu od 17. prosinca 2025. obzirom isto nije predviđeno Tarifom/23, već mu je priznat trošak zastupanja na cijelom ročištu u iznosu od 500,00 EUR.

22. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Karlovcu 10. ožujka 2025.

Sudac: Zrinka Ban

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Dostavljeno:

1. ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca

2. Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba