REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-849/2023-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja VH i u odsutnosti tuženika, 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji glasi:
''Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, svotu od 14.198,06 EUR/106.975,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 02.02.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana."
Obrazloženje
1. Tužitelj je 8. veljače 2023. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja HH ozlijeđen 5. kolovoza 1994. u sklopu radnog vremena na način da je na njegovo osobno vozilo naletjelo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao MH i koje je tada bilo osigurano kod tuženika. Osiguranik tužitelja dobio je naknadu štete od tuženika u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pn-6884/1994. Nadalje navodi kako je rješenjem tužitelja broj 904742 od 6. kolovoza 1996. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu kao posljedice predmetnog štetnog događaja. Za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. tužitelju je isplatio na ime invalidske mirovine ukupan iznos od 14.198,06 EUR/106.975,29 kn, a koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Navodi kako je pokušao mirnim putem naplatiti štetu, ali je tuženik to odbio, o čemu ga je obavijestio 2. veljače 2023. te od tog dana potražuje zatezne kamate. Predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.198,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. veljače 2023. do isplate.
2. U odgovor na tužbu podnesenom 20. ožujka 2023. tuženik navodi kako priznaje činjenicu nastanka prometne nezgode od 5. kolovoza 1994. koju je skrivio osiguranik tuženika, a u kojoj je osiguranik tužitelja zadobio tjelesne ozljede zbog kojih mu je rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu. Osporava osnovu i visinu zahtjeva. Poziva se na pravno shvaćanje iz odluka VSRH broj Rev-x-388/2018- 2 od 25. kolovoza 2020. i Rev-12-2022-2 od 12. siječnja 2022., prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovine. Smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku nije nastala stvarna šteta u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno ista bi se ogledala u razlici između invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojem osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je osiguranik tužitelja u mirovinu otišao po osnovi ozljede na radu. Podredno ističe da bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja obzirom da je rođen 1952., ostvario pravo na starosnu mirovinu prije isplate mirovine za dio utuženog razdoblja s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi mu bio u obvezi plaćati tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Sud je u tijeku dokaznog postupka pročitao presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-6884/1994 od 29. travnja 1996. (list 3-7), prijavu o povredi na radu (list 9-12), rješenje tužitelja broj IN-904742 od 6. kolovoza 1996. (list 13-14), nalaz i mišljenje invalidske komisije tužitelja od 12. travnja 1996. (list 15-18), odštetni zahtjev (list 19-20), obračun isplata tužitelja (list 21), obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (list 23).
4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 14.198,06 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku HH za razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. prosinca 2022.
6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja HH ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 5. kolovoza 1994. u sklopu radnog vremena, nije sporna pasivna legitimacija tuženika, kao ni odgovornost osiguranika tuženika za predmetnu prometnu nezgodu, a time i tuženika kao osiguratelja.
7. Sporna je osnovanost i visina zahtjeva za isplatu iznosa od 14.198,06 EUR s osnova isplaćene invalidske mirovine zbog ozljede na radu. Sporno je koji se zakon ima primijeniti pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja.
8. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama čl. 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – dalje: ZOMO).
8.1. Odredbom čl. 161. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.
8.2. Nadalje, prema odredbi čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09 i 75/09 – dalje: ZOOP).
9.1. Prema navedenoj odredbi društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
10. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa valja odlučiti o obvezi tuženika kao osiguratelju štetnika za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.
11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi se radilo o invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena uslijed ozljede na radu.
12. Dakle, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini cjelokupnog iznosa mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Tuženik, kao osiguravajuće društvo, nije štetnik (vozač koji je skrivio prometni nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane člankom 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to regulira ZOOP.
13. Uvidom u rješenje tužitelja broj IN-904742 od 6. kolovoza 1996. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja HH priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu. Također, uvidom u prijavu o povredi na radu utvrđeno je da je ozljeđivanje osiguranika tužitelja u predmetnoj prometnoj nezgodi prijavljeno kao ozljeda na radu jer je ozljedu osiguranik tužitelja pretrpio za vrijeme redovnog rada.
14. Stoga, kako tužitelj svom osiguraniku već isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu to, a u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, odnosno ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju posl. br. Pž-4045/2023-2 od 11. siječnja 2024.)
15. Zbog navedenog, kako tužitelj nije dokazao da trpi štetu, to nije dokazao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, uslijed čega je njegov zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
16. Iako je tuženik predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, sud nije smatrao potrebnim izvoditi navedeni dokaz iz razloga što je na temelju dokumentacije koju je dostavio tužitelj utvrđeno kako tužitelj već isplaćuje invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Gorana Žurić Juretić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
