Poslovni broj: UsI-1369/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Jasminke Janković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: Vitapur d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 39, OIB: 44546541376, zastupan po opunomoćeniku Hrvoju Radiću, odvjetniku iz Zagreba, Dalmatinska 10, protiv tuženika: Državni inspektorat, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi poništavanja rješenja, 10. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata, KLASA: UP/II-336-02/21-01/8, URBROJ: 443-01-17-01-21-2, od 22. ožujka 2021. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 22. ožujka 2021. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 23. prosinca 2020. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju zabranjena nepoštena, odnosno zavaravajuća poslovna praksa prilikom sklapanja ugovora na daljinu (putem interneta) s potrošačima, u pogledu informacija o pogodnostima u odnosu na redovnu cijenu i u pogledu informacija o osnovnim obilježjima proizvoda, odnosno o rezultatima njegove upotrebe - a sve vezano uz prodaju madraca Hitex. Tužitelj u tužbi iznosi nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tuženik je u odnosu na tužitelja u razdoblju od 27. studenog 2020. godine do 16. prosinca 2020. godine proveo inspekcijski nadzor te je utvrdio da je tužitelj na svojoj internetskoj stranici na dan 27. studenog 2020. godine imao oglašenu akciju Crni petak.

Tužitelj je tako u vezi madraca Hitex oglasio: „DOKAZANO bolje spavanje“, uz naznaku da je test satovima Polar dokazao da 54% ispitanika ima manje otkucaje srca spavanjem na tim madracima. Tužitelj je na traženje tuženika 07. prosinca 2020. godine dostavio očitovanje u vezi navedene tvrdnje, ali bez konkretnih dokaza o provedenom ispitivanju.

Nadalje, tuženik je utvrdio da je tužitelj za tri vrste madraca Hitex istaknuo prekriženu redovnu cijenu, a utvrđeno je da je tu redovnu cijenu tužitelj primjenjivao u prodaji samo jedan dan tokom 2020. godine (30. lipnja 2020. godine), dok je inače konstantno imao znatno nižu prodajnu cijenu. Tužitelj je 15. prosinca 2020. godine na traženje tuženika dostavio očitovanje iz kojeg ne proizlazi da je tokom 2020. godine bilo koji primjerak navedene tri vrste madraca Hitex potrošaču prodan po cijeni navedenoj kao „redovna cijena“, dok je jedna od te tri vrste madraca za vrijeme akcije Crni petak čak prodavana po višoj cijeni od prethodne cijene za isti proizvod. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2020. godine tužitelju zabranjena nepoštena, odnosno zavaravajuća poslovna praksa prilikom sklapanja ugovora na daljinu s potrošačima, u pogledu informacija o pogodnostima u odnosu na redovnu cijenu i u pogledu informacija o osnovnim obilježjima proizvoda, odnosno o rezultatima njihove upotrebe.

U obrazloženju osporavanog drugostupanjskog rješenja od 22. ožujka 2021. godine je navedeno da tužitelj nije vjerodostojnim dokumentima dokazao tvrdnje o manjim otkucajima srca nakon spavanja na madracima Hitex te da se vjerodostojnom dokumentacijom ne može smatrati navođenje imena fizioterapeuta iz [adresa] NĆ niti navođenje da je mjerenje otkucaja srca izvršeno satovima Polar.

Tužitelj u tužbi prvenstveno navodi da izreka prvostupanjskog rješenja nije jasna i određena.

Nasuprot tome, sud smatra da se radi o dovoljno jasnoj i određenoj izreci odluke. U vezi cijenâ nije bilo potrebno navoditi konkretne proizvode, jer je utvrđena zavaravajuća poslovna praksa tužitelju zabranjena u odnosnu na sve proizvode, a ne samo u odnosu na one u vezi kojih je takva poslovna praksa neposredno utvrđena. Također, sud smatra da na pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja ne utječe pogrešno navođenje u izreci da se radi o madracima „XITEX“, umjesto pravilno da se radi o madracima Hitex - kako je pravilno navedeno u obrazloženju tog rješenja. Navedena pogrešna oznaka u izreci se može ispraviti, a takav pogrešan naziv je uostalom bio naveden još i u zapisniku o inspekcijom nadzoru, koji je tužitelj bio potpisao.

Iako tužitelj ističe da navod o manjim otkucajima srca nije dio osnovnih obilježja madraca, sud smatra da je navod na internetu o utjecaju na zdravlje u vidu smanjivanja otkucaja srca bitan i time u vezi s osnovnim obilježjima proizvoda. U čl. 33. st. 2. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19 - ZZP) je navedeno da se zavaravajuća poslovna praksa odnosi na okolnosti osnovnih obilježja proizvoda, kao što su rezultati koji se očekuju od njegove upotrebe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjerâ provedenih na proizvodu.

Prema tome, istaknut navod o dokazano boljem spavanju, odnosno o tome da 54% ispitanika ima manje otkucaje srca spavanjem na madracima Hitex, itekako predstavlja navod o osnovnim obilježjima proizvoda.

U vezi toga sud ne može prihvatiti navod tužitelja o tome da je dao sve potrebne informacije koje se odnose na navedena osnovna obilježja madraca Hitex, kao ni njegov navod da u tom pogledu nije bilo prijave potrošača.

Nepostojanje konkretne prijave potrošača ne znači automatski da se ne bi radilo o zavaravajućoj, a time i nepoštenoj poslovnoj praksi, imajući u vidu da tužitelj svoje tvrdnje o boljem spavanju i o rezultatima ispitivanja otkucaja srca nije dokazao vjerodostojnim (materijalnim) dokazima. U tom smislu sud napominje da je na temelju čl. 38.a ZZP-a teret dokaza o točnosti činjeničnih tvrdnji u vezi s poslovnom praksom na trgovcu.

Tužitelj u tužbi ističe da nije navedeno kako su utvrđene karakteristike prosječnog potrošača. U odnosu na to sud napominje da se radi o općem standardu koji primarno u postupku inspekcijskog nadzora utvrđuje tuženik kao javno tijelo, a potom je taj opći standard u pokrenutom upravnom sporu podvrgnut sudskoj ocjeni. Sud pak smatra da je tuženik pravilno primijenio opći standard prosječnog potrošača, a da nasuprot tome tužitelj u smislu članka 38.a ZZP-a nije dokazao vjerodostojnost istraživanja otkucaja srca.

Tužitelj smatra da mu za testiranje utjecaja na zdravlje nije trebalo ovlašteno tijelo te se poziva na čl. 35. t. 4. ZZP-a.

Međutim, upravo je u toj odredbi navedeno da se zavaravajućom poslovnom praksom smatra tvrdnja trgovca da je njegov proizvod preporučilo privatno tijelo, u slučaju kada njegov proizvod ne udovoljava zahtjevima za izdavanje te preporuke. Sud još jednom napominje da tužitelj ničim konkretnim nije dokazao način, vrijeme, mjesto, metodologiju i konkretne podatke o provođenju testiranja satovima Polar, u vezi istaknute tvrdnje o dokazano boljem spavanju, odnosno o dokazano manjim otkucajima srca spavanjem na madracima Hitex.

U pogledu istaknutih cijena, tužitelj tvrdi da sporno vremensko trajanje prodaje proizvoda po redovnoj cijeni za potrošača nije bitno.

Upravo suprotno tome, za potrošača je ključna visina popusta na cijeni određenog proizvoda, a ta visina popusta direktno i neposredno ovisi o redovnoj prodajnoj cijeni u odnosu na koju je izračunat popust. U tom smislu je bitno radi li se zaista o realnoj redovnoj cijeni ili pak o fiktivnoj redovnoj cijeni, istaknutoj samo zato da bi se potrošaču prikazao navodno primijenjen popust na cijeni proizvoda. Tužitelj ističe da je 2020. godine izbila epidemija bolesti COVID-19 te mu je zbog toga pala prodaja, čemu se morao prilagoditi odgovarajućim cijenama. Međutim, sud ne može prihvatiti niti tu tvrdnju tužitelja, s obzirom na to da su u inspekcijskom nadzoru analizirane cijene madraca Hitex još od kraja 2019. godine, dakle nekoliko mjeseci prije izbijanja epidemije, te je iz prikaza tih cijena vidljivo da epidemija nije utjecala na konstantno tužiteljevo nuđenje popusta potrošačima u visini od 40% do 50%, što znači da je istaknuta redovna cijena utvrđena u inspekcijskom nadzoru bila fiktivna i kao takva zavaravajuća, jer se uopće nije primjenjivala tokom 2020. godine (osim jednog dana, a ni tada ni jedan proizvod po toj cijeni nije bio prodan).

U tom smislu se ne može prihvatiti paušalna tužiteljeva tvrdnja da trgovci slobodno određuju redovne i akcijske cijene i njegovo trajanje.

Sud ponavlja da se u konkretnom slučaju radi o potpuno fiktivnoj redovnoj cijeni, koja realno uopće nije bila u primjeni, a u odnosu na koju je tužitelj onda izračunao i potrošačima prikazao popust na prodaju madraca Hitex, što predstavlja postupanje suprotno dobroj poslovnoj praksi i profesionalnoj pažnji prema potrošačima, te kao takvo zavaravajuću poslovnu praksu u smislu izračuna cijene proizvoda i postojanja pogodnosti u odnosu na cijenu, u smislu čl. 33. st. 2. t. 4. ZZP- a.

Svrha akcijske prodaje ne može biti spuštanje previsoke cijene proizvoda koja ne može uopće privući potrošače (i prikazivanje toga kao popusta). U tom slučaju trgovac može ocijeniti da je potrebno spustiti redovnu cijenu proizvoda (primjerice, uz umanjenje svoje marže), dok akcijska cijena po prirodi stvari ima svrhu u kratkom vremenskom razdoblju dodatno i posebno animirati potrošače na kupnju većih količina određenog proizvoda, odnosno kratkoročno i brzo povećati promet tog proizvoda.

Iz svega navedenog sud zaključuje da je u rješenjima iz upravnog postupka pravilno i zakonito utvrđeno da se u konkretnom slučaju u smislu čl. 33. st. 2. t. 2. i 4. ZZP-a radi o tužiteljevoj zavaravajućoj poslovnoj praksi. Takva poslovna praksa se na temelju čl. 32. st. 4. ZZP-a smatra nepoštenoj poslovnom praksom, a na temelju čl. 31. ZZP-a nepoštena poslovna praksa je zabranjena.

Stoga je nadležni tržišni inspektor imao pravnu osnovu da na temelju čl. 137. st. 2. ZZP-a tužitelju kao trgovcu prvostupanjskim rješenjem od 23. prosinca 2020. godine zabrani obavljanje nepoštene poslovne prakse. To nadalje znači da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2021. godine tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja pravilno i zakonito odbijena.

Zbog toga je na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen.

Sud je na raspravnom ročištu odbio tužiteljev nejasan dokazni prijedlog za saslušanjem „stranaka“ (tužitelj je pravna osoba, a tuženik je javno, odnosno državno tijelo), kao i dokazni prijedlog za saslušanjem fizioterapeuta iz [adresa] NĆ, jer je ocijenjeno da se tim saslušanjem ne bi moglo sanirati tužiteljevo propuštanje dokazivanja materijalnim dokazima vjerodostojnosti ispitivanja utjecaja spavanja na madracima Hitex na zdravlje potrošača.

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Hrvoje Radić

2. Državni inspektorat, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb,

Šubićeva 29