REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-365/2024-28

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jadranki Luketin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anele Krolo, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog UR, zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom - djelo opisano u čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: Kazneni zakon/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4 KZ/97, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva Split br. KO-DO-282/2024 od 21. ožujka 2024. na raspravi održanoj dana 10. ožujka 2025. u izočnosti okrivljenika, a u prisustvu zamjenika njegovog branitelja Roberta Bisaku, odvjetnika u Zagrebu, te u prisustvu zamjenice ODO-a Split, dana 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem čl. 544. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) presuda kojom je izdan kazneni nalog posl.br. K-365/2024 24. svibnja 2024. u postupku posl.br. K- 365/2024 protiv okrivljenog UR zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97, stavlja se VAN SNAGE.

II

OKRIVLJENI LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U, rođen **.**.1980. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa]  – [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske  i Republike  Francuske,  diplomirani  pravnika,  sa završenom visokom stručnom spremom, neoženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je dana 12. travnja 2010. u Splitu, s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi, od MR zatražio i dobio novac u iznosu od 70.000,00 eura neistinito joj prikazujući kako će joj ovaj novac vratiti u roku od tri mjeseca, u što mu je MR povjerovala i novac u tom iznosu i predala, a unaprijed odlučivši da ovako dobiveni novac nikada ne vrati MR i zadrži ga za sebe, kako je i postupio ne vrativši joj ga ni do danas, čime je oštetio MR za iznos od 70.000,00 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi,

II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv imovine - prijevarom - djelo opisano u čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: Kazneni zakon/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. istog Zakona.

III. Slijedom iznesenog, a temeljem čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona/97 okrivljeni LR se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

Nakon čega mu se temeljem čl. 67. Kaznenog zakona/97 i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni LR u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 68. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11

- dalje u tekstu: Kazneni zakon/97) okrivljenom HR se izriče i posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela isplatom dugovanog iznosa oštećenoj MR i to iznosa od 55.631,47 EUR (pedeset pet tisuća šesto trideset jedan euro i četrdeset sedam centi).

V. Temeljem čl. 69. st. 5. Kaznenog zakona/97 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljeni LR ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu u navedenom roku, odnosno u roku od 3 (tri) mjeseci po pravomoćnosti ove presude bez opravdanog razloga ne izvrši obvezu koja mu je određena i ne isplati oštećenoj MR iznos od 55.631,47 eura.

VI. Na temelju čl. 158. st. 2. u vezi s čl. 540. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) dužan je okrivljeni LR na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećene MR isplatiti istoj iznos 55.631,47 EUR (pedeset pet tisuća šesto trideset jedan euro i četrdeset sedam centi), a sve u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

VII. Temeljem članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.), dužan je okrivljeni LR nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR (tristo eura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu, pod poslovnim brojem KO-DO-282/2024 od 21. ožujka 2024. godine protiv okrivljenog UR, zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom - djelo opisano u čl. 224. st. 4. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11

- dalje u tekstu: Kazneni zakon/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4 KZ/97.

1.1. U podignutoj optužnici na temelju čl. 540. st. 1. ZKP/08 tražilo se od suda da na temelju čl. 541. istog Zakona izda kazneni nalog kojim bi se prihvatio zahtjev ODO-a Split i okrivljenika LR proglasio krivim za kazneno djelo iz čl. 224. st. 4. KZ/97.

2. Općinski sud u Splitu je dana 24. svibnja 2024. presudio na način da je prihvatio zahtjev ODO-a Split naveden u optužnici KO-DO-282/24 od 21. ožujka 2024. te je temeljem odredbe čl. 541. u svezi sa čl. 540. ZKP/08 izdan kazneni nalog kojim je okrivljeni LR proglašen krivim zbog izvršenja kaznenog djela iz čl. 224. st. 4. KZ/97 te je temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a nakon čega mu se temeljem čl. 67. KZ/97 izrekla uvjetna osuda na način da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ako isti u vremenu provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

Istom presudom na temelju čl. 68. KZ/97 okrivljenom HR se izrekla i posebna obveza da u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela isplatom dugovanog iznosa oštećenoj MR i to iznosa od 55.631,47 eura.

Temeljem čl. 69. st. 5. KZ/97 izrečena uvjetna osuda mogla se opozvati ako okrivljeni LR ne izvrši mu izrečenu posebnu obvezu u navedenom roku, odnosno u roku od tri mjeseca po pravomoćnosti presude bez opravdanog razloga, odnosno ne isplati oštećenoj MR od 55.631,47 eura

Na temelju čl. 158. st. 2. u svezi sa čl. 540. st. 4. ZKP/08 obvezan je okrivljeni da na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva istoj isplati iznos od 55.631,47 eura i to u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

Gore navedenom presudom od 24. svibnja 2024. okrivljeni je bio obvezan i na nadoknadu troškova kaznenog postupka temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i to u paušalnom iznosu od 300,00 eura.

2.1. Odvjetnica Marijana Tomić kojoj je ispuštena punomoć za obranu okrivljenog je u zakonom propisanom roku podnijela prigovor protiv kaznenog naloga, odnosno prigovor protiv donesene presude od 24. svibnja 2024. posl.br. K-365/2024. U prigovoru navodi kako se poriče počinjenje kaznenog djela te se predlaže kazneni nalog staviti van snage i predlaže daljnje postupanje suda sukladno čl. 542. st. 2. ZKP/08.

2.2. Nakon gornjih radnji sud je morao oformiti Kov spis te je isti predan optužnom vijeću koje je optužnicu uručilo okrivljenom HR, braniteljici po punomoći Marijani Tomić, a ista je podnijela odgovor na optužnicu ODO-a Split broj KO-DO- 282/24 od 21. ožujka 2024.

2.3. Općinski sud u Splitu je na nejavnom usmenom ročištu radi odlučivanja o osnovanosti optužnice (Kov-471/24) potvrdio optužnicu na temelju odredbe čl. 354. st. 1. ZKP/08 kao osnovanu.

2.4. Braniteljica je tražila također i izdvajanje kao nezakonitih dokaza službenu bilješku PUSD o obavljenom obavijesnom razgovoru sa MR, a optužno vijeće je nakon potvrđivanja optužnice odbilo kao neosnovan prijedlog obrane za izdvajanjem tog dokaza kao nezakonitog dokaza.

2.5. Na takvu odluku optužnog vijeća ponovno je uslijedila žalba braniteljice i odvjetnice Marijane Tomić, a žalba je dostavljena Županijskom sudu u Splitu te je isti dana 8. listopada 2024. riješio na način da je odbio žalbu okrivljenog UR podnesene protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. (list 131-135)

3. Nakon toga spis je predan raspravnom sudu te je prva rasprava bila zakazana za dan 27. studenog 2024. Na istu nije pristupio okrivljeni LR iako je po stavu suda uredno obaviješten jer nije podigao pošiljku na adresi [adresa]. Navedenog datuma sud je donio odluku da se rasprava odgodi jer nisu do kraja bile ispunjenje procesne pretpostavke za održavanje iste pa je stoga rasprava bila odgođena za dan 11. prosinca 2024.

4. Dana 11. prosinca 2024. na raspravu ponovno nije pristupio okrivljeni LR, a sud nije raspolagao sa dokazima da li je isti uredno primio poziv koju mu je poslan u Zagreb kao i na adresu u [adresa].

5. Dana 11. prosinca 2024. sud je donio rješenje da se rasprava održi bez prisustva okrivljenog smatrajući da su se u cijelosti ostvarile zakonske pretpostavke iz čl. 404. st. 5. ZKP/08, odnosno mogućnosti da se rasprava održi i bez prisustva okrivljenog ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina pod uvjetom da je okrivljeni uredno pozvan, ali nije pristupio ili mu se poziv nije mogao uručiti jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili je očito da izbjegava poziv, a što mislimo da se radi u konkretnom slučaju. Držimo, a što je vidljivo iz dostavnica da okrivljeni izbjegava pozive ne podižući pošiljke. Bez obzira na sve ovo, sud je držao njegova prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi kako to propisuje čl. 404. st. 5. ZKP/08.

5.1. Tijekom cijelog postupka obrana okrivljenog problematizira primjenu čl. 404. st. 5. ZKP/08. Sud je potpuno svjestan činjenice da je u pogledu ovog pravnog pitanja praksa sudova već cijeli niz godina bila neujednačena. Obrana je stoga u spis priložila jednu odluku suda koja ide u prilog činjenice da je sud učinio procesnu grešku jer je vodio raspravu bez prisustva okrivljenog. No, ovaj sud radeći godinama također zna za situacije koje su drugačije interpretirale ovu zakonsku odredbu pa ćemo stoga citirati rješenje Općinskog suda u Splitu (od 1. ožujka 2022., Kv-671/2021, K-874/2016).

"S druge strane u konkretnom slučaju prema stajalištu ovog vijeća postoji mogućnost održavanje rasprave bez prisutnosti okrivljenika u skladu sa čl. 404. st. 5. ZKP/08 jer se radi o postupku zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina, poziv joj se ne može uručiti jer je promijenila adresu, a tome nije obavijestila sud, prije toga je bila ispitana pred policijskim istražiteljem te je evidentno da njezina prisutnost nije nužna, tim više što je za nju kao sankcija u optužnici predložena uvjetna osuda te ona ima branitelja koji skrbi za zaštitu njenih procesnih prava."

5.2. Na odluku vanraspravnog vijeća ovog suda uslijedila je žalba, ali je Županijski sud u Splitu potvrdio odluku vanraspravnog vijeća ovog suda.

5.3. U svakom slučaju radi se o procesno pravnom pitanju pa držimo da o tome treba odlučiti isključivo sud drugoga stupnja u konkretnom slučaju.

6. Nakon donošenja odluke da bi se rasprava održala sukladno čl. 404. st. 5. ZKP/08 uslijedio je zahtjev za izuzeće predmetne sutkinje, a nakon toga su uslijedili brojni zahtjevi za izuzećem i drugih osoba kako predsjednika Općinskog suda u Splitu tako i Županijskog suda u Splitu te je rasprava morala biti odgođena da se o svim tim zahtjevima očituje predsjednik Visokog kaznenog suda, predsjednik Županijskog suda u Splitu, a također i predsjednik Općinskog suda u Splitu Dražen Maravić. Kao što je vidljivo iz spisa, svi zahtjevi obrane optuženog UR su bili odbijeni kao neosnovani.

7. Sud je nakon toga 10. ožujka 2025. zakazao raspravu, a iz raspravnog zapisnika (list 170-174) je vidljivo da je ponovno obrana krenula sa brojnim zahtjevima i to sa zahtjevom za izuzeće uredujuće sutkinje, a pored nje i zamjenice ODO-a Split, tražilo se nadalje izuzeće i ODO-a Splitu SR, zamjenice ŽDO-a Split PR, a pored svega tražila se također i odgoda rasprave zbog raspravne nesposobnosti okrivljenog, a da bi se dokazala po obrani raspravna nesposobnost priložena je bila i u spisu sada stoji, priložena medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da isti ima problema sa lumbosakralnom kralježnicom. Kao što je vidljivo iz posebnog rješenja koje je sud donio, svi zahtjevi obrane podneseni ne samo usmeno nego i pismenim podnescima na raspravi od 10. ožujka 2025. su riješeni temeljem čl. 11. st. 4. ZKP/08 pri čemu se okrivljenom HR uskratilo pravo na podnošenje brojnih zahtjeva držeći, a što je obrazloženo posebnim rješenjem, da se isto radilo isključivo da se odugovlači kazneni postupak i ne završi sama rasprava.

8. Iznoseći svoju obranu okrivljenik LR negira počinjenje djela i navodi kako se radi o građansko-pravnom odnosu o kojem MR ne zna pravo stanje. Njegov otac bio je kum suprugu MR, KR. Njihova firma je bila dužna PDV državi i KR je pristao ponuditi novac da se riješi PDV, a novac da će se vratiti kada firma bude stabilnija. Dogovor je bio da se vraća u ratama. Platio je na račun Jelene Jerković 225.000,00 kuna, a iznos duga koji je trebao vratiti se povećavao i popeo se na 52.000,00 eura. Obavijestio je KR da nije u mogućnosti plaćati, a KR mu je prijetio, maltretirao ga, prijetio mu je ubojstvom njega i njegove obitelji. Cijelo vrijeme je u kontaktu sa KR, a ne sa MR. KR platio je za popravak auta u auto salonu iznos od 20.105,90 kuna, ali on mu to nije uračunao kao povrat duga već kao kamatu. KR da treba vratiti još 18.000,00 eura. Obavijestio je KR da više ne može plaćati, da potražuje 4 milijuna kuna koliko su njemu dužne druge firme. U 2020. godini pristao je potpisati ugovor sa MR. Dobio je opomenu od odvjetnika Gulišije koji zastupa MR, te ga je zamolio da ga KR ne zove jer će ga prijaviti. Pisao je **.**.2022. MR da mu pošalje svoj IBAN jer ona traži da njoj vrati novce jer je razvedena i ima dvoje djece. Rekao joj je da će joj plaćati u ratama, ali nikada mu nije poslala svoj IBAN. KR ga je zvao da plati sve ili će završiti u bolnici, ne želi na rate već sve dvostruko. U listopadu 2021. godine je ušao s njegovim izvođačem u radove i dogovaraju kompenzaciju kroz materijal. Dug ne odgovara stvarnom stanju i ako ga KR ne ostavi na miru da će ga prijaviti za prijetnju.

9. Na raspravi od 10. ožujka 2025. u dokaznom postupku raspravno je saslušana svjedokinja-oštećena MR, a u nastavku dokaznog postupka pročitani su i pregledani: opomena pred kaznenu prijavu od 12. studenog 2021.(list 3-5), ugovor o zajmu između UR i MR od 3. siječnja 2020.(list 6-9), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UR sa snimkom u Policijskoj upravi zagrebačkoj, I .Policijskoj postaji Zagreb broj klasa:214-19/22-05/687 ur.broj:511-19- 11-22-1 od 28. srpnja 2022.(list 15-16 i 18), ugovor o kratkoročnoj pozajmici između UR i MR od 12. travnja 2010. (list 19), ugovor o zajmu između UR i MR od 11. siječnja 2013.(list 20), ugovor o zajmu između UR i MR od 31. prosinca 2015.(list 21), ugovor o zajmu između UR i MR od 28. prosinca 2016.(list 22), ugovor o zajmu između UR i MR od 19. prosinca 2017.(list 23), ugovor o zajmu između UR i MR od 5. siječnja 2018.(list 24), opomena odvjetnice Duške Mileta za UR (list 35), e-mail UR (list 26), rukom pisana potvrda (list 27), ponuda broj 67 od 17. travnja 2014. Autoservisa Berović (list 28-29), trideset pet potvrdnica o uplatama UR na račun MR (list 30-64), presuda kojom je izdan kazneni nalog posl.br. K- 365/2024 od 24. svibnja 2024. (list 102-106)

9.1. Nazočne stranke nisu imale primjedbi pročitanu dokumentaciju.

10. Zastupnica optužbe nije imala daljnjih dokaznih prijedloga. Branitelj je predložio da se od materijalne dokumentacije u dokaznom postupku pregleda te u tom smislu u spis je i priložio potvrdu FINE od 6. ožujka 2025. o blokadi računa i novčanih sredstava UR iz koje bi bilo vidljivo od kada je isti u blokadi.

10.1. Sud je donio rješenje kojim je prihvatio prijedlog obrane te je u dokaznom postupku pregledana potvrda FINE od 6. ožujka 2025. o blokadi računa i novčanih sredstava UR iz koje bi bilo vidljivo od kada je isti u blokadi.

10.2. Branitelj je nadalje predložio da se u nastavku dokaznog postupka ispita bivšeg supruga oštećene MR, KR, ispita svjedokinja i sestra okrivljenika URD, nadalje obrana je predložila provesti suočenje između okrivljenog i oštećene, provesti financijsko vještačenje kako bi se utvrdilo točno stanje duga, zatim da se pribavi od banke oštećene podatak o tome kada je u 2010. sa svoga računa podigla iznos od 70.000.00 eura kako je to navela u svom iskazu, te da se pribavi ispis prometa po računu oštećene kako bi se utvrdilo kada je i u kolikim iznosima primala uplate od okrivljenika. Također predlaže raspravno ispitivanje okrivljenika.

10.3 Sud je donio rješenje kojim je temeljem čl. 421 st. 1. toč. 2., 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) odbio sve prijedlogei obrane jer je sud držao da bi se izvođenjem predloženih dokaza utvrdile činjenice koje nisu važne za odlučivanje u konkretnom slučaju te se smatralo da je predloženo izvođenje dokaza isključivo usmjereno na odugovlačenje postupka (prijedlozi koji odugovlače postupak)

11. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije (list 67 i 88) kao i izvadak iz prekršajne evidencije (list 68-69).

11.1. Na kraju dokaznog postupka pregledan je zapisnik o ispitivanju osumnjičenika UR sa snimkom u Policijskoj upravi zagrebačkoj, I .Policijskoj postaji Zagreb broj klasa:214-19/22-05/687 ur.broj:511-19-11-22-1 od 28. srpnja 2022. (list 15-16 i 18).

12. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra utvrđenim da je okrivljeni LR počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97 upravo onako kako ga se tereti optužnicom.

13. Kao što je vidljivo iz kvalifikacije samog djela i kada se pogleda čl. 224. st. 4. i 1. KZ/97 vidljivo je da je u vrijeme učina za ovo kazneno djelo bila predviđena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Izmjenom kaznenog zakonodavstva sada bi se radilo o kaznenom djelu prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora od jedne do osam godina. Drugim riječima, trebalo je suditi po zakonu koji je blaži za počinitelja jer je u vrijeme učina bila predviđena sankcija do pet godina, a sada je do osam godina.

14. Naime, čl. 3. KZ/11 govori o načelu primjene blažeg zakona i govori se da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi kada je djelo bio počinjeno, a ako se zakon nakon počinjena djela, a prije pravomoćnosti presude, izmijeni jednom ili više puta primijeniti će se zakon koji je blaži za počinitelja. U konkretnom slučaju, postoji pravni kontinuitet između ova dva citirana članka, a nužno je bilo primijeniti kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme učina jer je blaži za počinitelja.

15. Okrivljenik u svojoj obrani negira počinjenje djela navodeći u bitnom kako se radi o građanskopravnom odnosu o kojem MR ne zna pravo stanje stvari. Međutim, sud drži da ovakva njegova obrana u kojoj u stvari negira postojanje prijevarne namjere se ukazuje neosnovanom, a što proizlazi iz dokaza izvedenih u postupku i to prvenstveno iz iskaza oštećene MR te dokaza u pisanoj formi koji kada se dovedu u korelaciju ukazuju na to koliko je ustvari oštećena imala strpljenja i čekala i koliko je šansi dala okrivljeniku koji je u trenutku zaključenja predmetnog ugovora nesporno imao prijevarnu namjeru.

Činjenica da je okrivljenik od 2012. godine u blokadi ne znači da a priori u trenutku zaključenja predmetnog ugovora nije imao prijevarnu namjeru. Naime, kada se uzme u obzir trenutak zaključenja ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 12. travnja 2010., zatim da je u tom periodu dakle od skoro punih 15 godina do danas vraćen samo iznos od 13.935,89 eura i to u 35 navrata na način da je te iznose plaćala okrivljenikova sestra te se postavlja pitanje bi li uopće do ikakvih uplata i došlo da nisu dodatno prolongirani rokovi vraćanja. Zatim, imajući u vidu da je zadnja uplata bila u veljači 2019. a to je sada punih 6 godina, to nesporno proizlazi da je okrivljenik prilikom uzimanja pozajmice od oštećene imao prijevarnu namjeru dobiveni novac ne vratiti jer da je htio u ovom intervalu koji sud spominje, mogao je to učiniti, ako ne isplatom u novcu, onda kompenzacijom ili na bilo koji drugi način, a što se nije dogodilo.

16. Oštećenica MR iskazivala je u dva navrata. Po prvi put svoj iskaz je dala pred ODO Split dana 18. rujna 2023. (list 72-74), ali naknadno došavši na samu raspravu također je iskazivala o samom događaju te je taj iskaz značajan jer je u tom iskazu neke stvari potvrdila, dodatno obrazložila te navela neke nove činjenice koje su se u međuvremenu događale koje ne idu u prilog okrivljenom HR.

16.1. Tako Ispitana kao svjedok pred ODO Split oštećena MR navodi kako je LR upoznala preko svog sada bivšeg supruga KR s kojim je bila u braku od 2008. do 2017. godine, i u kojem braku je rođeno dvoje djece. Obitelj UR i obitelj njenog bivšeg supruga su povezane kumstvima pa je tako LR krsni kum njenoj starijoj kćerki. LR oduvijek živi u [adresa] pa tako i sada. Njezin bivši suprug i ona žive i živjeli su u Splitu. 2010. godine LR obratio joj se u Splitu te je pitao bi li mu mogla pozajmiti iznos od 70.000,00 EUR-a koji novac bi on njoj vratio za tri mjeseca. Njezin bivši suprug i ona vjenčali su se 2008. godine i uplatili su bili kaparu za stan u kojem su htjeli živjeti te im je još ostalo 70.000,00 EUR-a. Upravo tih 70.000,00 EUR-a ona je podigla sa svog bankovnog računa u Splitu, ne sjeća se točno koja banka je bila u pitanju te je tako predignutih 70.000,00 EUR-a u Splitu na parkingu na Splitu 3, bez prisutnosti svjedoka predala na ruke IR. Ona stvarno nije imala razloga sumnjati da bi bilo što s ovom pozajmicom novca moglo krenuti po zlu i to stoga jer su Tomislavovi roditelji i roditelji njenog bivšeg supruga bili obiteljski povezani i isprepleteni kumstvima. Budući da nije bilo svjedoka predaje novca ona je tražila od HR da odu kod javnog bilježnika u Splitu tako da ostane trag da je ovaj novac pozajmljen. Kada joj se predočava Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 12. travnja 2010. na listu 19 spisa, izjavljuje da je to taj ugovor koji je zaključen i ovjeren kod javnog bilježnika nakon što je ona IR u [adresa] na ruke dala ovaj novac. Kada joj se predočava Ugovor o zajmu od 11. siječnja 2013. na listu 20 spisa, Ugovor o zajmu od 31. prosinca 2015. na listu 21 spisa, Ugovor o zajmu od 28. prosinca 2016. na listu 22 spisa, Ugovor o zajmu od 19. prosinca 2017. na listu 23 spisa, Ugovor o zajmu od 5. siječnja 2018. na listu 24 spisa, izjavljuje kako je ona ove Ugovore zaključila po pravnim savjetima svojih tadašnjih odvjetnika, a kao što se vidi kroz te ugovore, jedan dio pozajmice je vraćen te sada ostaje za vratiti još 55.631,47 EUR-a. Na ovaj iznos ona je s IR zaključila novi Ugovor o zajmu i to 3. siječnja 2020., a kada joj se predočava Ugovor na listu 6-9 spisa izjavljuje kako je to taj ugovor. Nakon što je ovaj novac pozajmila IR uslijedio je jedan težak period u njenom životu, krenula je na umjetnu oplodnju pa je zamolila svekrvu da joj pomogne i stvarno svekrva joj je pozajmila novac da kupe ovaj stan koji su kaparirali, svekrva se upisala kao vlasnik stana, a ona i danas vraća svekrvi novac. Naknadno, svekrva je ovaj stan prepisala na svjedokinjinu kćerku koja je sada vlasnik. Njen bivši suprug KR i ona, budući da im LR nikako nije vraćao novac i stalno je obećavao da će ga vratiti ali ništa nije poduzimao, odlučili su kontaktirati njegove roditelje kao i njegovu sestru LRD. Mora istaknuti da LR dolazi iz imućne obitelji te da stvarno ne zna zbog čega je nastao problem i zbog čega on njoj ne želi vratiti ovaj novac. Nakon ostvarenog kontakta s Tomislavovom obitelji, njegova sestra LRD počela je njoj sa svoga bankovnog računa na njezin bankovni račun svaki mjesec isplaćivati 3.000,00 kuna na ime povrata ove pozajmice koju je dala HR u iznosu od 70.000,00 EUR-a. Ne sjeća se točno u kojem periodu i koliko novaca je njoj LRD uplatila, ali njezin suprug i ona sjeli su jedan dan za stol i od ovog iznosa od 70.000,00 EUR-a odbili su sve ono što im je LRD uplatila tako da ispada da ostaje za platiti, odnosno joj još iznos 55.631,47 EUR-a. Zbog ovakvog vraćanja novca zaključeni su naprijed spomenuti Ugovori o zajmu u kojima je snižavan iznos glavnice. Prvotni dogovor između UR i nje bio je da joj je dužan vratiti novac u iznosu od 3 mjeseca, međutim on od 2010., kada mu je novac pozajmljen pa do danas, ništa nije poduzeo da joj taj novac vrati, a ono što je vraćeno, vratila joj je njegova sestra. LR pristao je sa njom zaključiti ugovor od zajmu od 3. siječnja 2020. godine, koji su zaključili u Zagrebu i koji je solemniziran i koji vrijedi kao pravomoćna ovršna presuda. Međutim, nakon zaključenja tog ugovora ona je shvatila da neće biti ništa od povrata novca jer joj je te prilike HR rekao da sam se bezveze "istramakavala" dolaskom u Zagreb, da ništa od imovine nije na njemu i da od njega ne može dobiti ništa. Te prilike HR je na ruci imao ručni sat Rolex i došao je u skupom osobnom automobilu "Mercedes" pa mu je ona rekla da eto, da proda taj sat ili automobil, da bi joj mogao vratiti dug, a on mi je na to rekao da je baš smiješna i još ju je potapšao po ramenu. HR je rekla prošlo ljeto 2022. godine kako pristaje na bilo koji način i drugačijeg podmirenja duga u smislu kompenzacije s obzirom da on ima građevinsku firmu, a kada je trebalo sjesti za stol i o tome se dogovoriti on se uopće nije pojavio na dogovoru. Po njenom sjećanju ona je LR zadnji put vidjela u Zagrebu kada su zaključili ovaj Ugovor o zajmu od 3. siječnja 2020. godine. Prema podacima kojima ona raspolaže LR je sada u blokadi, a ima biti da je bio i 2010. godine kada je od nje pozajmio ovaj novac s obrazloženjem da mu treba za neku njegovu novu firmu. Zainteresirana je za kazneni progon protiv UR jer je sa svoje strane poduzela sve pravne postupke da joj on ovaj novac vrati, a on je ignorira i odbija to učiniti. Postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu 55.631,47 EUR- a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema datumu dospijeća navedenim u članku 2. Ugovora o zajmu od dana 3. siječnja 2020. godine.

Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici razvidno je da su ga zaključili dana **.**.2010. MR kao davatelj pozajmice i LR kao primatelj pozajmice, davatelj pozajmice se obvezuje primatelju pozajmice isplatiti iznos od 70.000,00 eura, a primatelj pozajmice dužan je vratiti pozajmicu do 12. srpnja 2010. godine. Iz trideset pet potvrdnica o uplatama IR na račun MR proizlazi da joj je imenovani uplatio u trideset pet navrata svaki put po iznos od 3.000,00 kuna i to u 2011., 2014., 2015., 2016., 2017., 2018. i 2018. godini, što predstavlja ukupan iznos od tadašnjih 105.000,00 kuna odnosno sada 13.935,89 eura s tim da je zadnja uplata bila 20. veljače 2019. Kada se uzme u obzir da je od počinjenja djela proteklo punih četrnaest godina unutar kojeg roka je okrivljenik oštećenoj vratio samo 13.935,89 eura i to na način da je ovaj novac oštećenoj, prema kazivanju oštećene, plaćala okrivljenikova sestra, zatim da je zadnja uplata bila u veljači 2019., dakle prije punih pet godina, te da vraćeni iznos novca predstavlja samo petinu pozajmljenog iznosa, to nesporno proizlazi da je okrivljenik prilikom uzimanja pozajmice od oštećene njoj neistinito prikazao da će joj dobiveni novac vratiti a imao je unaprijed stvorenu namjeru da to ne učini što je i razvidno iz naprijed iznijetog.

16.2. Dana 10. ožujka 2025. svjedokinja-oštećena MR dala je svoj iskaz na raspravi. Oštećena je iskazivala isto kao u iskazu datom pred ODO Split od 18. rujna 2024. (list 72-74), ali je neke činjenice i nadopunila.

16.3. Tako je ponovila da je točno da je početan dug iznosio 70.000,00 eura te da ta svota nikada u cijelosti nije vraćena. Ponovila je i činjenicu kako su u više navrata sklapali nove ugovore o zajmu i redefinirali same dugovane iznose, ali sve to što se sklapalo naknadno nije realizirano. Postavila je na raspravi imovinskopravni zahtjev u iznos od 55.631,47 EUR. Iznos da je nešto manji isključivo s razlogom što je sestra okrivljenika isplatila određene svote novca pa su ona i bivši suprug oduzeli te isplaćene iznose od glavnog duga koji je iznosio 70.000,00 eura. Navela je da radi u zdravstvenom sustavu kao voditeljica klinike te da ima dosta medicinskog znanja temeljem školovanja. Time se htjela osvrnuti na u spisu priloženu medicinsku dokumentaciju temeljem koje je okrivljeni tražio odgodu same rasprave. Ona također drži da temeljem priložene medicinske dokumentacije i njenog znanja gdje je istakla da nije sudski vještak, ali misli da je medicinska dokumentacija sumnjivo rađena u državnim i privatnim institucijama. Drži da sve što je pročitano u dijagnostičkom smislu ne predstavlja zapreku za dolazak na raspravu i jedino sam operativni zahvat, a do čega nije došlo, može spriječiti osobu da se kreće.

17. Na raspravi iz zapisnika je vidljivo da je branitelj postavio cijeli niz pitanja oštećenoj na koja pitanja je oštećena davala precizne i korektne odgovore, a što se može iščitati iz samog zapisnika. Međutim, u cijelom nizu pitanja i odgovora sud nalazi važnim istaknuti jedan upit branitelja pa i suda oštećenoj, a to je pitanje da kaže sudu koji je to bio presudan moment u ovoj dugogodišnjoj priči gdje je ona konačno shvatila da bi se radilo o osobi koja je prevarant, odnosno o osobi koja je stvorila namjeru da zaista ne vrati iznos duga te zašto je tako dugo čekala i što je to na kraju zaista "presudilo" da krene u kazneni progon, svjedokinja je odgovorila: "Ne znam, ovaj zadnji ugovor koji je potpisao je presudio jer je rekao nakon potpisivanja kada smo izašli van, ja sam ga pitala možemo li se dogovoriti a on me potapšao i rekao "ja ti ionako nemam namjeru vratiti novce, bezveze si dolazila."

Također na upit suda da li je nešto drugo rekao, ispričao se i sl., svjedokinja- oštećena je odgovorila da nije.

18. Temeljem svega navedenog, za zaključiti je da je okrivljeni LR svojim postupanjem u cijelosti ostvario obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 1. i 4. KZ/97, a kažnjivog po čl. 224. st. 4. KZ/97.

19. Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema počinjenom kaznenom djelu, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati kako je okrivljeni LR postupao s izravnom namjerom, tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje.

20. Vezano za ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje.

21. Nakon što je utvrđeno da je okrivljeni LR počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenja ove odluke.

22. Tako je sud od olakotnih sud uzeo u obzir dosadašnju neosuđivanost okrivljenog dok je otegotnom uzeta činjenica dugotrajnosti ovog odnosa između UR i oštećenice pri čemu je isti evidentno iskoristio i poznanstvo obitelji, odnosno njezinog bivšeg supruge i obitelji UR. Nekih drugih otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije pronašao.

23. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, ali isto tako i potrebu da se ovakvi učini sankcioniraju, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude, te da se i izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi ponajprije specijalne prevencije.

24. Sud ga je potom proglasio krivim zbog kaznenog djela te ga je zbog samog učina, a temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, nakon čega mu se temeljem čl. 67. Kaznenog zakona/97 izrekla uvjetna osuda na način da mu se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni LR u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

24.1. Na temelju čl. 68. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – Odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11

- dalje u tekstu: Kazneni zakon/97) okrivljenom HR se izrečena je i posebna obveza da u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude popravi štetu nastalu počinjenjem kaznenog djela isplatom dugovanog iznosa oštećenoj MR i to iznosa od 55.631,47 EUR (pedeset pet tisuća šesto trideset jedan euro i četrdeset sedam centi). Temeljem čl. 69. st. 5. Kaznenog zakona/97 izrečena uvjetna osuda može se opozvati ako okrivljeni LR ne izvrši izrečenu mu posebnu obvezu u navedenom roku, odnosno u roku od 3 (tri) mjeseci po pravomoćnosti ove presude bez opravdanog razloga ne izvrši obvezu koja mu je određena i ne isplati oštećenoj MR iznos od 55.631,47 eura.

24.2. Na temelju čl. 158. st. 2. u vezi s čl. 540. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.) dužan je okrivljeni LR na ime postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećene MR isplatiti istoj iznos 55.631,47 EUR (pedeset pet tisuća šesto trideset jedan euro i četrdeset sedam centi), a sve u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

25. Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecaja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

26. Temeljem članka 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24. – dalje: ZKP/08.), dužan je okrivljeni LR nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 EUR (tristo eura).

27. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja

Split, 10. ožujka 2025.

SUTKINJA

JADRANKA LUKETIN

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. okrivljenom HR

2. braniteljici okrivljenog (Marijana Tomić, odvjetnica u Zagrebu)

3. ODO-u Split

4. Oštećenoj MR

5. Punomoćniku oštećene (Vinko Gulišija, odvjetnik u Splitu)

6. u spis