REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Pazin, Dršćevka 1

P-350/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, u pravnoj stvari tužitelja ORION d.o.o., OIB 64690301906, Fažana, Valbandon - Mala vala 38, kojeg zastupa punomoćnik Dragan Antić, odvjetnik u Puli, Marsovog polja 8, protiv tužene OPĆINE FAŽANA, OIB 47321571460, Fažana, Ulica 43. istarske divizije - Via 43. Divisione Istriana 8, koju zastupa punomoćnica Lara Tončić, odvjetnica u Puli, Dobrilina 12, radi stjecanja bez osnove, nakon održane glavne i javne rasprave 28. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.520,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 13. studenog 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 952,48 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2025. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 507,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. prosinca 2023. podnio tužbu radi stjecanja bez osnove. U tužbi navodi da mu je tuženik ispostavio račun na ime komunalne naknade za period od rujna do prosinca 2023. u iznosu od 619,14 eura. Zakonska zastupnica tužitelja je dana 13. studenog 2023. vršila plaćanje računa pa tako i tuženikova računa. Međutim, pri vršenju plaćanja umjesto iznosa od 619,14 eura uplatila je iznos od 6.139,14 eura jer je prilikom plaćanja internet bankarstvom pogreškom u tipkanju upisala brojku 3. Zbog navedenog uplata je izvršena u uvećanom iznosu od 5.520,00 eura. O navedenome je tužitelj obavijestio tuženika 16. studenog 2023., porukom poslanom putem elektroničke pošte. Isto je ponovio i 23. studenog 2023. ali se tuženik i na tu poruku elektroničke pošte oglušio. Tužitelj se obratio i poslovnoj banci koja ga je 29. studenog 2023. uputila da se obrati tuženiku.

2. S obzirom na to da tuženik tužitelju nije vratio iznos koji je tužitelj greškom uplatio u iznosu od 5.520,00 eura, tužitelj ističe da mu nije preostalo ništa drugo no da podnese predmetnu tužbu kojom zahtijeva da se tuženiku naloži da navedeni iznos plati tužitelju uz nadoknadu troškova postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj u 2023. imao dugovanje prema tuženiku u iznosu od ukupno 20.282,25 eura koje je djelomično zatvoreno predmetnom tužiteljevom uplatom, a djelomično drugim uplatama tužitelja, tako da je na dan podnošenja odgovora na tužbu dugovanje tužitelja iznosilo 7.334,97 eura na ime glavnice, ne računajući zatezne kamate. Dugovanje se odnosi na zakupninu i obveze komunalne naknade. Tuženik obrazlaže da je predmetnom tužiteljevom uplatom zatvoren dio dugovanja tužitelja koji se odnose na dospjelu komunalnu naknadu budući da je u opisu plaćanja bilo navedeno da se uplata odnosi na komunalnu naknadu.

4. Pozivajući se na odredbu članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZOO) tuženik ističe da u konkretnom slučaju postoji odluka nadležne vlasti donesena temeljem zakona o obvezi plaćanja komunalne naknade koja je bila dospjela u trenutku sporne uplate u iznosu većem od iznosa sporne uplate pa da je stoga tuženik po zaprimljenoj uplati naplatio dio svog potraživanja po osnovi dospjele komunalne naknade. Stoga, da nema pravne osnove po kojoj bi tužitelj potraživao povrat uplaćenog iznosa pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Na pripremnom ročištu održanom 16. srpnja 2024. punomoćnici stranaka ustvrdili su da nije sporno da je tužitelj 13. studenog 2023. u korist računa tuženika izvršio uplatu iznosa od 6.139,00 eura. Punomoćnik tužitelja je naveo da je tužitelj voljan podmiriti sva dugovanja koja nisu u zastari. Na istom ročištu rješenjem poslovni broj P-350/2023-12 od 16. srpnja 2024. tužitelju je bilo naloženo da dostavi očitovanje, obračun u kojemu će specificirati za koji iznos drži da nije nastupila zastara tuženikova potraživanja. Tužitelj se potom podneskom od 28. kolovoza 2024. očitovao da drži kako su sva potraživanja tuženika prema njemu nastala prije 13. studenog 2020. na dan 13. studenog 2023. bila u zastari, a sve s obzirom na to da je potraživanje tuženika na ime komunalne naknade tražbina povremenog davanja koja zastarijeva za tri godine od dospjelosti. Tužitelj se pozvao na odredbe članaka 226. i 229. ZOO-a. Po traženju tuženika iz tuženikova podneska od 9. rujna 2024., tužitelj je u spis priložio kartice komitenta i rekapitulaciju (list 109. do 113. spisa).

6. Tužitelj je uz navedeno očitovanje od 28. kolovoza 2024. dostavio i raznu dokumentaciju koju sud pri donošenju ove odluke, iako je istu pročitao, nije uzeo u obzir jer ista nije bila priložena uz tužbu, a niti je rješenjem od 16. srpnja 2024. tužitelju bilo odobreno i naloženo da istu dostavi.

7. Raspravnim rješenjem poslovni broj P-350/2023-20 od 28. siječnja 2025. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja za provedbom dokaza financijskim vještačenjem. Naime, tužitelj u tužbi, odnosno do zaključenja prethodnog postupka nije predložio provedbu dokaza financijskim vještačenjem. Provedbu toga dokaza predložio je tuženik koji je potom od istoga odustao. U smislu odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu - ZPP) predmetni spor je spor male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti, sukladno odredbi članka 461.a stavka 2. ZPP-a, stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tužitelj je na isto bio uredno upozoren u rješenjima poslovni broj P-350/2023-9 od 3. travnja 2024. i P-350/2023-9 od 5. lipnja 2024. Slijedom navedenog, kako je tužitelj predložio provedbu dokaza financijskim vještačenjem (tek) na ročištu za glavnu raspravu, te kako iz stanja spisa ne proizlazi da taj dokazni prijedlog nije mogao iznijeti još u tužbi, valjalo je odbiti provedu predloženog dokaza.

8. Proveden je dokazni postupak čitanjem dokumentacije priložene spisu i to ispisa transakcije, poruke administratoru i ispis elektroničke pošte (list 5. -8. spisa), kartice dužnika i kartice po dokumentu (list 13. -15. spisa), računa (list 16.-24. spisa), ugovora o zakupu nekretnine (list 25. -27. spisa), rješenja o utvrđivanju obveze komunalne naknade s povratnicama (list 28. -45. spisa), rekapitulacija sa izvadcima o stanju i prometu te detaljima transakcije, isplata (list 65. -104. spisa) te su saslušane svjedokinja RJ i prokuristice tužitelja OJ (iskazi na listu 117. i 118. spisa).

9. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 5.520,00 eura za koji drži da je ga tuženik stekao bez osnove kada je tužitelj omaškom umjesto iznosa od 619,14 eura na ime komunalne naknade uplatio iznos od 6.139,14 eura.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj 13. studenog 2023. u korist računa tuženika izvršio uplatu iznosa od 6.139,00 eura. Međutim, sporno je je li tuženik iznos od 5.520,00 eura stekao bez osnove ili je osnovano proknjižio tužiteljevu uplatu na način da je zatvorio ranije evidentirana dugovanja tužitelja prema tuženiku ma ime komunalne naknade.

12. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da iz rješenja Jedinstvenog upravnog odjela tuženika od 6. ožujka 2017. (list 28. i 29. spisa) proizlazi da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u iznosu od 866,80 kn mjesečno za poslovni prostor, hostel, dok je istoga dana izdano i rješenje (list 37. i 38. spisa) kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u iznosu od 726,99 kn za poslovni prostor, bistro. Isto tijelo je potom rješenjima od 20. ožujka 2023. (list 34., 35., 43. i 44. spisa) komunalnu naknadu utvrdilo u iznosima od 619,14 eura i 519,28 eura za plaćanje tromjesečno. Iz svih rješenja razvidno je da je tužitelju dana uputa da se prilikom plaćanja komunalne naknade pozove na broj 5770.

13. Čitanjem detaljnog prikaza transakcije (list 5. spisa) utvrđeno je da je tužitelj prilikom vršenja plaćanja 13. studenog 2023. u opisu plaćanja naveo „PL. OBVEZE 09-12/23“ te da je kao model i poziv na broj primatelja naveo HR00 5770- 64690301906-342. Tužitelj je o navedenomu obavijestio poslovnu banku od koje je upućen da se izravno obrati tuženiku (list 6.-8. spisa).

14. U odnosu na tuženikovu evidenciju tužiteljeva dugovanja utvrđeno je da je tuženik na dan 31. prosinca 2023. imao evidentirano potraživanje prema tužitelju u iznosu od 7.334,97 eura i to za pojedinačna potraživanja dospjela od 10. prosinca 2016. do 30. studenog 2023., kako proizlazi iz otvorenih stavki (list 13. spisa). Iz kartice po dokumentu (list 14.-15. spisa) proizlazi da je tuženik imao evidentirana potraživanja prema tuženiku koja su dospjela od 10. prosinca 2016. pa nadalje, odnosno da je evidentirao da tuženik nije vršio plaćanja po dokumentima dospjelim od 10. prosinca 2016. do 15. prosinca 2022. Potom su evidentirane tužiteljeve uplate od 5. siječnja, 12. srpnja, 25. srpnja, 17. kolovoza, 30. kolovoza, 17. listopada i 13. studenog 2023. Iz napomena u kartici po dokumentu (list 15. spisa) razvidno je da je tužitelj u opisu plaćanja izvršenih 17. listopada 2023. i 13. studenog 2023. Na dan 13. studenog 2023. tuženik je imao evidentiran saldo u iznosu od 12.070,60 eura.

15. Tuženik je spisu priložio račune iz 2016. i 2017. (list 16. -24. spisa) pa je usporedbom istih i sadržaja kartice dužnika - specifikacije tražbine, otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. (list 13. spisa) razvidno da po zaprimljenoj uplati od strane tužitelja tuženik nije zatvarao potraživanja na ime zakupnine (poziv na broj 7722), a koja proizlaze iz ugovora o zakupu nekretnine (list 25. spisa).

16. Međutim, usporedbom kartice dužnika - specifikacije tražbine, otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. (list 13. spisa) i kartice po dokumentu (list 14. -15. spisa) nije bilo moguće utvrditi kako je tuženik vršio knjiženje, odnosno koja je točno potraživanja na ime komunalne naknade „zatvorio“ upravo tužiteljevom uplatom od 13. studenog 2023., a sve s obzirom na to da su u 2023. vršena višekratna plaćanja od strane tužitelja (5. siječnja, 12. srpnja, 25. srpnja, 17. kolovoza, 30. kolovoza, 17. listopada i 13. studenog 2023.). Ono što je moguće zaključiti usporedbom kartice dužnika - specifikacije tražbine, otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. i kartice po dokumentu je to da u kartici dužnika - specifikacije tražbine, otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. (više) nema evidentiranih potraživanja na ime komunalne naknade koja su bila dospjela od 31. svibnja 2019. do 31. kolovoza 2020., a koja su na dan 13. studenog 2023. bila u zastari (članak 226. ZOO-a). Nadalje, iz kartica komitenta (list 11. i 112. spisa), na čiju je dostavu tuženik pozvao tužitelja u toku glavne rasprave, proizlazi da je tužitelj evidentirao uplate u korist tuženika u 2022. i 2021., a koje pak nisu evidentirane kod tuženika u kartici po dokumentu (list 14.-15. spisa).

17. Provedbom personalnih dokaza, saslušanjem svjedokinje RJ, koja kod tuženika radi na radnom mjestu pročelnika za proračun i financije, utvrđeno je da ista nije osobno provela knjiženja po tužiteljevoj uplati od 13. studenog 2023., a niti je komunicirala sa kime na strani tužitelja. Od druge tuženikove zaposlenice bila je upoznata sa time da jedna stranka zahtijeva povrat više uplaćenog. Međutim, kako je provjerom dokumentacije utvrđeno da je na dan 13. studenog 2023. dugovanje tužitelja prema tuženiku na ime komunalne naknade iznosilo 12.276,46 eura, a da su postojala i druga dugovanja, tuženik je po primljenoj uplati proveo knjiženja tako da se podmirilo dugovanje na ime komunalne naknade. Svjedokinji je bilo poznato da je tužitelj prilikom uplate naznačio da plaća obvezu za period od rujna do prosinca 2023. te da je po pozivu na broj bilo razvidno da se radi o komunalnoj naknadi. Svjedokinji nije bilo poznato je li tužitelj zahtijevao da se utvrdi da je koje od potraživanja tuženika prema tužitelju u zastari. Iskaz svjedokinje RJ prihvaćen je s obzirom na to da, kako je ranije obrazloženo, i iz dokumentacije priložene spisu proizlazi da se tužitelj prilikom vršenja plaćanja 13. studenog 2023. pozvao na to da vrši uplatu komunalne naknade za period od rujna do prosinca 2023. te da je tuženik na dan te uplate imao knjižena dugovanja tužitelja na ime komunalne naknade i zakupnine.

18. OJ, prokurist tužitelja, obrazložila je da je u želji da pomogne unuci, koja je nakon nje imenovana za direktora tužitelja, osobno vršila uplate sa računa tužitelja pa tako i uplatu od 13. studenog 2023. Potvrdila je da tužitelj ima obvezu plaćanja komunalne naknade te da se na rješenja kojim je utvrđen obveznikom plaćanje te naknade tužitelj nije žalio. Međutim, obrazlažući odnos stranaka u pogledu obveze na plaćanje komunalne naknade ustvrdila je da su nesuglasice između stranaka započele u 2010. kada je tužitelj zaprimio račune za komunalnu naknadu za period od pet godina unatrag. Tada da je tužitelj zaprimio šest računa, a od kojih je tužitelj podmirio jedan račun držeći da su preostali u zastari. Preostalih pet računa uz popratni je dopis vraćeno tuženiku uz obrazloženje da su isti u zastari. Iako je od 2010. do 2014. tužitelj podmirivao komunalnu naknadu tuženik je i dalje evidentirao potraživanje po računima vraćenim u 2010. I po tim vraćenim računima tužitelj je izvršio plaćanje u 2014. kada je u korist tuženika uplaćeno 12.000,00 kn kako bi tužitelj, kao jedini ponuđač na raspisanom natječaju za parkirna mjesta koja su mu bila od interesa za potrebe obavljanja djelatnosti restorana, mogao dobiti potvrdu da više nema dugovanja prema tuženiku. Istu potvrdu je tužitelj dobio i potom prošao na natječaju. Na natječaje za parkirna mjesta tužitelj se javljao i nadalje od 2014. sve do 2018. ili 2019. Tužitelj je nakon tog perioda ponovno prestao plaćati komunalnu naknadu, a potom je vršio plaćanja za koja je držao da nisu u zastari. Zbog toga drži da tužitelj nema dugovanja prema tuženiku. Osim navedenog, OJ ustvrdila je da je bio održan sastanak sa načelnikom tuženika, zamjenicom načelnika tuženika i pravnikom kod tuženika na kojemu se raspravljalo o tomu da će tuženik uzeti u obzir to što prometnica koja je ispred restorana godinu dana nije bila u funkciji, a sve u vezi 12.000,00 kuna koje je tužitelj platio da bi ishodio potvrdu o nepostojanu duga. Uvjerenja je da tuženik nije osnovano potraživao 12.000,00 kuna jer da se radilo o potraživanju po računima vraćenim u 2010. Inzistirala je na održavanju sastanka jer nije željela da onima kojima ostavlja društvo ujedno za sobom ostavi i neriješena pitanja. I iskaz OJ prihvaćen je u dijelu koji je sukladan dokumentaciji priloženoj spisu, dakle u dijelu koji se odnosi na vršenje uplate od 13. studenog 2023. i tomu da tužitelj nije osporavao rješenja kojim mu je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade. Svakako se kao životno i logično može zaključiti da je tužitelju bilo od interesa da ostvari uspjeh na natječaju za parkirna mjesta kojima bi se služili gosti njegova ugostiteljskog objekta pa da je iz tog razloga izvršio uplatu po računima za koje tvrdi da ih je prethodno vratio jer da su bila u zastari. Međutim, u dijelu koji se odnosi na iskaz o nesuglasju stranaka u vezi tužiteljeve obveze na plaćanje komunalne naknade u 2010., uplati 12.000,00 kuna i sastanku na kojemu bi stranke raspravljale o istoj problematici sud nije raspolagao kontrolnim činjenicama na temelju kojih bi cijenio navedeni dio iskaza i isti prihvatio.

19. Provedbom dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj obveznik plaćanja komunalne naknade tuženiku te da je u namjeri da ispuni obvezu plaćanja komunalne naknade za period od rujna do prosinca 2023., koja je iznosila 619,14 eura, omaškom izvršio plaćanje iznosa od 6.139,14 eura. Tako je na ime komunalne naknade za period o rujna do prosinca 2023. više uplaćen utuženi iznos od 5.520,00 eura. O tomu da je omaškom više uplaćen iznos na ime komunalne naknade tužitelj je obavijestio poslovnu banku i tuženika. Tuženik nije izvršio povrat više uplaćenog iznosa već je istim, iako je tužitelj pri vršenju plaćanja izričito naveo da plaća dužni iznos komunalne naknade za period o rujna do prosinca 2023., odnosno naveo „PL. OBVEZE 09-12/23“, zatvorio potraživanja na ime komunalne naknade koja je imao evidentirana prema tužitelju u svojim poslovnim knjigama. Tuženik je osim uplate od 13. studenog 2023. evidentirao i druge tužiteljeve uplate iz 2023. i to od 5. siječnja, 12. srpnja, 25. srpnja, 17. kolovoza, 30. kolovoza i 17. listopada. Utvrđeno je da na dan 31. prosinca 2023. tuženik više nije imao evidentirana potraživanja prema tuženiku na ime komunalne naknade za period od svibnja 2019. do studenog 2021.

20. Međutim, tuženik u tijeku postupka nije predložio provedbu dokaza na temelju kojih bi sud utvrdio koja je potraživanja na ime komunalne naknade zatvorio upravo uplatom od 13. studenog 2023. Usporedbom dokumentacije priložene po strankama proizlazi da ne postoji suglasje u istoj, odnosno da postoji odstupanje u pogledu knjiženja tužiteljeve obveze i uplata na ime komunalne naknade.

21. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

22. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je tuženiku u namjeri da ispuni obvezu plaćanja komunalne naknade isključivo za period od rujna do prosinca 2023., što nedvojbeno proizlazi iz opisa plaćanja, omaškom uplatio veći iznos od onoga koji je bio dužan platiti za navedeni period. Zahtjev tužitelja sud je ocijenio osnovanim s obzirom na to da tuženik unatoč tomu što je više uplaćenim iznosom zatvorio svoja potraživanja prema tužitelju na ime komunalne naknade nije dokazao koja je točno potraživanja, za koji period, zatvorio predmetnom uplatom, a sve imajući u vidu da je tužitelj u 2023. višekratno vršio uplate. Kako je ranije obrazloženo, usporedbom kartice dužnika - specifikacije tražbine, otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2023. (list 13. spisa) i kartice po dokumentu (list 14.-15. spisa) nije bilo moguće utvrditi kako je tuženik vršio knjiženje, odnosno koja je točno potraživanja na ime komunalne naknade „zatvorio“ upravo tužiteljevom uplatom od 13. studenog 2023. Iz iste dokumentacije svakako proizlazi da je tuženik kao otvorena imao potraživanja dospjela prije 13. studenog 2020., koja više na dan 31. prosinca 2023. nisu bila iskazana, sve kako tužitelj upire na to da je tuženik zatvarao i potraživanja koja su bila u zastari, a na što da je tuženik bio upozoravan. Tužitelj svakako prilikom plaćanja 13. studenog 2023. nije u opisu plaćanja naveo da podmiruje obvezu za bilo koji period izuzev perioda od rujna do prosinca 2023., a kamo li da istom uplatom podmiruje tuženikova potraživanja koja su u zastari.

23. Zbog navedenog, zaključak je suda da je tuženik u obvezi izvršiti plaćanje, povrat utuženog iznosa koji je stekao bez osnove jer je tužitelj dokazao da je pri vršenju plaćanja 13. studenog 2023. jasno izrazio volju koju tuženikovu tražbinu namiruje. Tuženik pak u tijeku postupka nije dokazao koja je točno potraživanja na ime komunalne naknade koja je imao evidentirana prema tužitelju zatvorio po primitku uplate od 5.520,00 eura, a iz dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis i dokumentacije koju je potom zahtijevao da je tužitelj dostavi jasno proizlazi da postoji odstupanje u pogledu knjiženja tužiteljeve obveze i uplata na ime komunalne naknade. Nadalje, tuženik nije dokazao da je tužitelj vršio plaćanje bezuvjetne obveze prije no što je ona dospjela (članak 112. stavak 2. ZOO-a).

24. U točki I. izreke tuženiku je naloženo da osim glavnice, stečenog bez osnove u iznosu od 5.520,00 eura, tužitelju sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a namiri i zatezne kamate koje teku od 13. studenog 2023., odnosno od dana kada je na njega prešla tužiteljeva imovina koju je nepošteno stekao znajući da je tužitelj pri vršenju plaćanja izričito opisao za koji period plaća dužni iznos komunalne naknade. Zatezne kamate dosuđene su po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO- a, koja je primjenjuje na ostale odnose.

25. Sud neovisno o donesenoj odluci upućuje stranke da iste moraju uspostaviti komunikaciju i brižljivo razmotriti odstupanja u poslovnim knjigama koja imaju u vezi knjiženja tužiteljeve obveze na ime komunalne naknade. Ukoliko stranke jedna drugoj ne podastru svu dokumentaciju i pažljivo je usporede, utvrde koja su nastala odstupanja, odnos istih u pogledu nesporno utvrđene obveze tužitelja za plaćanjem komunalne naknade još će se više produbiti i moguće polučiti druge sporove.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju članka 151., 154. stavka 1. i 155. ZPP-a. Na ime troškova parničnog postupka tužitelju je priznat iznos od 200,00 eura za sastav tužbe, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), po 200,00 eura za trošak zastupanja na sastanku za mirenje i ročištu za glavnu raspravu održanom 28. siječnja 2025., u skladu s Tbr. 9. t. 1. Odvjetničke Tarife, 100,00 eura za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 16. srpnja 2024., na kojem se nisu provodili dokazi, u skladu s Tbr. 9. t. 2. Odvjetničke Tarife, te po 50,00 eura za sastav podnesaka od 28. kolovoza 2024. i 30. rujna 2024., sukladno Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke Tarife. Osim navedenog, priznat je iznos od 50,83 eura koji je tužitelj pri podnošenju presude platio na ime sudske pristojbe na tužbu, sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018., 51/2023.) i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/2023.), i iznos od 101,65 eura na ime pristojbe na presudu. Sveukupno, priznat je trošak u iznosu od 952,48 eura pa je tuženiku u točki II. izreke naloženo da tužitelju naknadi navedeni iznos na ime troškova parničnog postupka. Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a; ''Narodne novine'' broj 155/23.). U točki III. izreke odbijen je više zatraženi trošak u iznosu od 507,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

U Pazinu 10. ožujka 2025.

SUTKINJA

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a ZPP-a).

DNA:

- Tužitelj po punomoćniku,

- Tuženica po punomoćnicima.