Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-220/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Miševečka 15a, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRADEL d.o.o., OIB: 40100946455, Velikogorička cesta 10a, Velika Gorica, kojeg zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-4257/2023 od 7. rujna 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 311,15 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 47,33 eura od 25. listopada 2022.,

- na iznos od 43,97 eura od 15. prosinca 2022.,

- na iznos od 43,97 eura od 30. prosinca 2022.,

- na iznos od 43,97 eura od 28. siječnja 2023.,

- na iznos od 43,97 eura od 24. veljače 2023.,

- na iznos od 43,97 eura od 24. ožujka 2023.,

- na iznos od 43,97 eura od 25. travnja 2023.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-4257/2023 od 7. rujna 2023., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.236,09 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća do isplate, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana isplati tužitelju zatezne kamate na iznos od 311,15 eura od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata određenu točkom I. izreke ove presude, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od 8 dana naknadi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 219,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 7. rujna 2023., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 298,10 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.141,39 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnom bilježniku Marku Jurlini iz [adresa], prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja, za uslugu isporuke toplinske energije za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023.

2. Javni bilježnik Marko Jurlina je 7. rujna 2023. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-4257/2023, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno uložio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-220/2023-2 od 29. ožujka 2024. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik osporava osnovu i visinu potraživanja u cijelosti te navodi da je tuženik svaki račun iz utuženog razdoblja vratio tužitelju s obzirom da sa istim nije ni u kakvom odnosu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je tuženik Ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije sklopio 17. studenoga 1997. s trgovačkim društvom Hrvatska elektroprivreda d.d., Direkcija za proizvodnju, Sektor za toplinsku djelatnost kao davateljem usluga broj 7277 za objekt na adresi [adresa], koji se vodio pod šifrom krajnjeg kupca 2767710, a kojeg je tuženik 12. studenoga 2001. raskinuo za objekt na adresi [adresa]. Dakle, tužitelj i Hrvatska elektroprivreda d.d. su dvije različite pravne osobe, te je za prijenos Ugovora o isporuci i korištenju toplinske energije od 17. studenoga 1997. bila potrebna suglasnost tuženika, a koju suglasnost tuženik nije dao. Isto tako je tuženik 12. studenoga 2001. raskinuo Ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije od 17. studenoga 1997., a sa tužiteljem nikad nije sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje naknade za isporučenu toplinsku energiju jer tuženik ne koristi nikakve usluge tužitelja te da stoga tužitelj nema osnove za obračun usluge koji mora biti prema potrošnji. Navodi da iz nalaza i mišljenja dipl. ing. SO proizlazi da je izdvajanje tuženika iz toplinskog sustava tužitelja tehnički izvedivo bez štete za ostale suvlasnika dok iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. Slavena Bitange proizlazi da je tuženik faktično izdvojen iz sustava grijanja. Slijedom svega navedenoga, tuženik zaključuje da tužitelj neosnovano dostavlja tuženiku račune za uslugu koju ne koristi te se poziva na status potrošača ukazujući da su ništetne klauzule ugovora o isporuci i općih uvjeta koje bi onemogućavale potrošaču da uslugu ne koristi i da se slobodnom voljom isključi iz sustava grijanja, a osobito da postoji obveza plaćanje usluge koja se ne koristi. Ističe prigovor zastare potraživanja.

4. U daljnjem tijeku postupka nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj se u podnesku očitovao na navode iz prigovora te istaknuo da je 7. srpnja 2015. sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 s vlasnicima samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa], S [adresa] zastupanima po ovlaštenom predstavniku suvlasnika. U odluci suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije tuženik je naveden kao krajnji kupac pod šifrom 2767710 te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju. Svi prethodno sklopljeni ugovori koji uređuju isporuku i opskrbu toplinskom energijom za navedena obračunska mjesta su stavljeni izvan snage (članak 29. Ugovora). Tužitelj ističe da je tuženik vlasnik poslovnog prostora na adresi [adresa] pa je stoga kao krajnji kupac obveznik plaćanja utuženih iznosa. Nadalje navodi da tuženik nije ispunio uvjete za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava koji su propisani odredbom članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19) te nadodaje da i u slučaju kada je izdvajanje provedeno krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava plaća sve troškove osim troškova toplinske energije za svoj poslovni prostor. Tarifne stavke za snagu i naknada za djelatnost kupca toplinske energije te naknada za opskrbu toplinskom energijom su fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije. Tužitelj osporava istaknuti prigovor zastare.

5. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga- stanje na dan 5. srpnja 2023. (list 11 spisa), Ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije broj 7277 (list 27-31 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za Hrvatsku elektroprivredu d.d. (list 32-68 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 69-83 spisa), dopis tuženika od 12. studenog 2001. – otkaz Ugovora o isporuci toplinske energije broj 7277 (list 84-85 spisa), nalaz i mišljenje vještaka -dipl. ing. stroj. BO (list 102-106 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. stroj. Slavena Bitange (list 114-121 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 od 7. srpnja 2015. (list 156-160 spisa), Odluka suvlasnika o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 161-163 spisa), popi stanara sa sastanka održanog 6. studenog 2014 (list 164 spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, zemljišno knjižni odjel [adresa], k. o. [katastarska općina], broj zk. ul. [broj ZK uloška], (list 165-171 spisa), prijepis računa (list 188-190 i 192-195 spisa), izvješće o poslovanju kupca toplinske energije u 2022. godini za zgradu/građevinu: [adresa] (list 191 spisa), iskaz zz tuženika ŠO (list 207-208 spisa).

5.1. Dokazni prijedlog za očevid na licu mjesta sud nije provodio jer su se stranke na ročištu 4. studenoga 2024. suglasile da se ne provodi.

5.2. Stranke su se suglasile da se u ovom postupku kao dokaz koristi nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. stroj. BO i nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. stroj. Slavena Bitange, izrađeni za potrebe parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu poslovni broj P-4106/2009 i Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj Povrv-1574/2018.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.547,24 eura/11.657,68 kuna na ime troškova toplinske energije za poslovni prostor na adresi [adresa].

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine na adresi [adresa], u naravi poslovni prostor. Također između stranaka nije sporno da tuženik nije proveo izdvajanje iz sustava toplinske energije na način na koji je to određeno odredbom članka 20. Ugovora o potrošnji toplinske energije, a u skladu s odredbom članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19, 118/19 - dalje: ZTTE).

9. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika. Također je sporno je li tuženik u svom poslovnom prostoru koristio uslugu tužitelja, odnosno je li mu tužitelj isporučivao toplinsku energiju, posljedično tome sporna je i visina tužbenog zahtjeva, kao i je li nastupila zastara potraživanja.

10. Uvidom u ugovor o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 od 7. srpnja 2015. (dalje: Ugovor o potrošnji toplinske energije, list 88-92 spisa) sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja kao kupca toplinske energije i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnina te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa], S [adresa] (zastupani po ovlaštenom predstavniku suvlasnika), kao krajnjih kupaca. Navedenim ugovorom utvrđuju se međusobna prava i obveze između stranaka. Odredbom članka 3. navedenog ugovora određeno je da račun za krajnje kupce sačinjava zbroj: troškova isporučene toplinske energije, naknade za obavljanje djelatnosti opskrbe toplinskom energijom i naknade za obavljanje djelatnosti kupca. Odredbom članka 20. navedenog ugovora je određeno da se krajnji kupci mogu izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje iz toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima. Dalje, odredbom stavka 2. citiranog članka je propisano da su krajnji kupci iz stavka 1. dužni plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

11. Uvidom u dopis tuženika od 12. studenog 2001. – otkaz Ugovora o isporuci toplinske energije broj 7277 (list 46 spisa) sud je utvrdio da je tuženik kao razlog za otkaz tog ugovora naveo da je tužitelj i u ljetnim mjesecima kada je toplinska stanica izvan pogona ostao kod obračuna toplinske energije, zatim da tuženiku obračunava i tereti ga za 21% ukupno isporučene toplinske energije što tuženik smatra previsokim i nerealnim, te da tužitelj naplaćuje toplinsku energiju koju ne isporučuje jer se u zimskim mjesecima prostor tuženika mora grijati iz drugih izvora, kao i da je u prostoru tuženika montirana ekspanziona posuda koja je dio toplinske podstanice zbog čega je tuženiku nastala šteta.

12. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. stroj. BO od 24. ožujka 2013. utvrđeno je da je izdvajanje poslovnog prostora tuženika iz toplinskog sustava cijelog objekta tehnički izvedivo bez štete za ostale suvlasnike dok iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dipl. ing. strojarstva Slavena Bitange od 16. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj iz poslovnog prostora demontirao sva ogrjevna tijela (radijatore) te da su cijevi na koje su bila priključena ogrjevna tijela zabrtvljene te da tuženik nakon demontiranja ogrjevnih tijela više nije u mogućnosti koristiti toplinsku energiju podstanice dok je tehnički moguće da se tuženik bez većih problema izdvoji iz toplinskog sustava cijelog objekta bez posljedica za ostale korisnike.

13. Na ročištu 3. veljače 2025. izveden je dokaza saslušanja zz tuženika, ŠO, iz kojeg proizlazi da je prije 2000. godine u poslovnom prostoru na adresi [adresa], zatvorio ventile na radijatorima i skinuo radijatore, te da se od tada u poslovnom prostoru koristi toplinska energija putem električnih grijalica i klima uređaja. Ističe da je u vrijeme kada se izdvojio iz sustava toplinske energije (prije 2000. godine) dobio suglasnost predstavnika suvlasnika, pri tome osporavajući da je tuženik potpisao Ugovor o potrošnji toplinske energije od 7. srpnja 2015., koji se na njega onda i ne može odnositi. Isto tako je istakao da se protivi plaćanju usluge koja mu nije pružena, ali da nema ništa protiv plaćanja fiksnih troškova ukoliko ih bude morao plaćati.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz zz tuženika jer je u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

15. Međutim, sud je ocijenio neosnovanim istaknute prigovore nedostatka aktivne legitimacije tužitelja i pasivne legitimacije tuženika. Naime, predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 koji je potpisan od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa], koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Predmetni je Ugovor sklopljen sukladno ZTTE-u koji člankom 11. stavak 3. propisuje da ovlašteni predstavnik suvlasnika podnosi odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem pravnoj ili fizičkoj osobi iz stavka 1. ovog članka, za obavljanje djelatnosti kupca, isključivo temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

16. Nadalje, Općim uvjetima za isporuku toplinske energije ("Narodne novine" broj 35/14, 129/15 - dalje: Opći uvjeti), člankom 4. je propisano da ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

17. U Odluci suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije upravo je tuženik naveden kao krajnji kupac pod šifrom 2767710 te je time određen i kao obveznik plaćanja računa za isporučenu toplinsku energiju.

18. Sukladno članku 29. Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 267077201401 određeno je da svi prethodno sklopljeni ugovori koji svojim odredbama uređuju isporuku odnosno opskrbu toplinskom energijom za obračunska mjerna mjesta sadržana u ovom Ugovoru, potpisom ovog Ugovora stavljaju se izvan snage.

19. Slijedom navedenoga, tuženikovo pozivanje na Ugovor o isporuci i korištenju toplinske energije broj 7277 od 17. studenoga 1997. kao i na tuženikov raskid navedenog ugovora od 12. studenoga 2001., je neosnovano.

20. Odredbom članka 2. Općih uvjeta krajnji kupac je definiran kao pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

21. Stoga istaknuti prigovor aktivne i pasivne legitimacije od strane tuženika nije osnovan obzirom da upravo iz Ugovora o potrošnji toplinske energije koji je sklopljen između stranaka, temeljem Odluke suvlasnika zgrade, proizlazi aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika.

22. Odredbom članka 12. stavak 3. Općih uvjeta propisano je da opskrbljivač toplinskom energijom u zatvorenom toplinskom sustavu formira račun za toplinsku energiju na temelju potrošnje toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu u toplinskoj podstanici, priključne snage, slobodno ugovorenih cijena i ugovorene naknade za opskrbu toplinskom energijom te ga ispostavlja kupcu toplinske energije u skladu s ugovorom o opskrbi kupca toplinske energije odnosno krajnjem kupcu u skladu s ugovorom o opskrbi toplinske energije.

23. Iz preslike utuženih računa sud je utvrdio da su isti isporučeni tuženiku od strane tužitelja te da se odnose na toplinsku energiju. Računi su ispostavljeni za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023. za obračunsko mjesto na adresi [adresa], šifra krajnjeg kupca 2767710. Obračun utroška za toplinsku energiju i naknada čine stavke specificirane na svakom pojedinom računu i to: energija za proizvodnju toplinske energije, energija za distribuciju toplinske energije, snaga za proizvodnju toplinske energije, snaga za distribuciju toplinske energije, naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije.

24. Uvjeti za izdvajanje iz toplinskog sustava krajnjeg kupca propisani su odredbom članka 45. stavak 1. ZTTE-a te je nedvojbeno da tuženik nije ispunio sve zakonom propisane uvjete za izdvajanje iz toplinskog sustava, obzirom tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije imao pisanu suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine, a koja je jedan od propisanih uvjeta za izdvajanje iz toplinskog sustava.

25. No, neovisno o tome što se tuženik nije izdvojio iz toplinskog sustava propisno odnosno za isto nije imao ispunjene sve zakonom propisane uvjete, nisu osnovani navodi tužitelja da bi se tuženiku osnovano ispostavljali računi za isporučenu toplinsku energiju.

26. Naime, kako je nesporno da se tuženik isključio iz toplinskog sustava i ne koristi toplinsku energiju, obzirom je demontirao radijatore i blindirao cijevi, istome se u njegov poslovni prostor nije mogla isporučivati toplinska energija. Dakle, prilikom raspodjele troškova za isporučenu toplinsku energiju, a koja se u konkretnom slučaju vršila preko udjela površine svakog stana u ukupnoj površini zgrade, tužitelj nije trebao uzeti u obzir poslovni prostor tuženika u koji se toplinska energija nije isporučivala.

27. Dakle, s obzirom na izdvajanje tuženika iz sustava zajedničkog centralnog grijanja, tužitelj tuženiku u utuženom razdoblju nije isporučio uslugu. Tuženikova obveza plaćanja komunalne usluge opskrbe toplinskom energijom na temelju utuženih računa bi postojala samo ukoliko je tužitelj kao isporučitelj usluge tuženiku kao korisniku te usluge u utuženom razdoblju isporučio uslugu.

28. Sud ističe kako tužitelj u tijeku postupka nije posebno ni osporio činjenicu da je tuženik demontirao ogrjevna tijela (radijatore) u svom poslovnom prostoru, nego je u tijeku postupka isticao da činjenica što je tuženik sam demontirao radijatore ne znači da se on time izdvojio iz sustava toplinske energije s obzirom da je za isto potrebno udovoljiti zakonom propisanim uvjetima.

29. Ovaj sud smatra da nametanje tuženiku obveze da bude priključen na sustav centralnog grijanja preko zajedničke kotlovnice, bez mogućnosti izdvajanja iz tog sustava (raskida ugovora) na osobni trošak, kada takvo isključenje ne šteti ostalim korisnicima pa niti tužitelju (a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka), predstavljalo bi nerazmjeran teret za tuženika i kao takvo imalo karakter nepoštenog postupanja prema tuženiku, a bilo bi i protivno načelu jednake vrijednosti davanja iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) a i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO-a.

30. Potraživanje tužitelja odnosi se, sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Ugovora o potrošnji toplinske energije, na varijabilni i fiksni dio potraživanja. Pritom se varijabilni dio potraživanja tužitelja iskazan u utuženim računima odnosi na stavke u računima: energija za proizvodnju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP), energija za distribuciju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP), dok se fiksni dio odnosi na stavke iskazane kao: snaga za proizvodnju toplinske energije i snaga za distribuciju toplinske energije kao i naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknada za djelatnost kupca toplinske energije.

31. Prema odredbi članka 45. stavak 3. ZTTE-a, tuženik koji se izdvojio iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

32. Odredbom članka 3. stavak 2. točka 32. ZTTE-a propisano je da u smislu tog Zakona toplinska energija ima značenje proizvedene energije nastale u proizvodnom postrojenju za transformaciju, sa svrhom zagrijavanja prostora i zagrijavanja potrošne tople vode ili energije korištena u tehnološke svrhe (vrela voda, topla voda ili para) ili za hlađenje prostora. Istim Zakonom u članku 3. stavak 2. točka 27. navodi se značenje pojma priključne snage kao najveće dopuštene snage koju predaje proizvodno postrojenje za transformaciju u vanjske instalacije ili distribucijsku mrežu, odnosno dopuštena snaga toplinske energije koju iz vanjskih instalacija ili distribucijske mreže može preuzeti kupac toplinske energije na mjestu razgraničenja, a propisana je termoenergetskom suglasnošću.

33. Nadalje, člankom 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj 99/14, 27/15 i 124/15 - dalje: Pravilnik) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage koja je definirana člankom

3. stavak 2. točka 27. ZTTE-a.

34. Dakle, krajnji kupci dužni su nakon izdvajanja, a sukladno odredbi članka 45. ZTTE-a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije. Konkretno, dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi s (ne)grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi s troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni (a s obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi s više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade. Primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-41/2022-2 od 19. travnja 2023., poslovni broj Rev-575/2023-2 od 4. listopada 2023.).

35. Navedeno shvaćanje je u skladu i sa shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 5. prosinca 2019. u predmetima C-708/17 i C-725/17.

36. Odluka revizijskog suda poslovni broj Rev-x 670/2011 od 10. studenoga 2011., na koju se tuženik poziva nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer je činjenična i pravna osnova spora u tom predmetu različita od one u ovoj parnici. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da se tuženik (u toj parnici korisnik plina) izdvojio iz sustava zajedničkog centralnog grijanja i uspostavio grijanje plinom čija se potrošnja očitava preko etažnog plinskog bojlera te da tuženik i nakon toga podmiruje troškove zajedničkog održavanja uređaja za centralno grijanje (…).

37. Slijedom navedenoga, nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na naplatu utuženih računa za isporuku toplinske energije odnosno stavke na utuženim računima naznačene kao energija za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije te je u tom dijelu, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i presuđeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

38. Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje ostale troškove konkretno trošak snage za proizvodnju toplinske energije i distribuciju toplinske energije te naknadu za djelatnost opskrbe toplinske energije i djelatnost kupca toplinske energije jest osnovan.

39. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud ističe kako prigovor zastare nije osnovan. U konkretnom slučaju primjenjuje se zastarni rok propisan odredbom članka 226. stavak 1. ZOO koji propisuje da tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Imajući u vidu da je postupak pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu javnom bilježniku 10. srpnja 2023., a najstarija utužena tražbina dospjela je 24. listopada 2022., to je sukladno odredbi članka 226. stavak 1. ZOO-a tuženikov prigovor zastare ocijenjen neosnovanim jer nije protekao trogodišnji zastarni rok.

40. Isto tako, pozivanje tuženika na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i isticanje prigovora ništetnosti klauzula ugovora o isporuci i tužiteljevih općih uvjeta koje onemogućavaju potrošača da se slobodnom voljom isključi iz sustava grijanja, je neosnovano jer prema Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23) i to člankom 4. je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Budući je tuženik pravna osoba, odredbe Zakona o zaštiti potrošača se na njega ne mogu primijeniti. U konačnici u ovoj pravnoj stvari nisu od utjecaja niti tuženikovi prigovori ništetnosti klauzula ugovora o isporuci i tužiteljevih općih uvjeta koje, prema njegovom shvaćanju, onemogućavaju potrošača da se slobodnom voljom isključi iz sustava grijanja jer tuženikovo pravo da se izdvoji iz sustava zajedničkog grijanja nije predmet ovog spora te nije sporno da se tuženik izdvojio.

41. Sama visina prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz utuženih računa, kao i Pravilnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju.

42. Iz utuženih računa je razvidno koliki iznos se odnosi na fiksne troškove, odnosno na snagu za proizvodnju toplinske energije i snagu za distribuciju toplinske energije kao i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije, a koji iznos na varijabilne troškove, odnosno na energiju za proizvodnju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP) i energiju za distribuciju toplinske energije (grijanje, PTV, ZP).

43. Stoga je sud jednostavnim matematičkim izračunom utvrdio da tužitelj za utuženo razdoblje osnovano potražuje iznos od 47,33 eura po računu za rujan 2022. sa zateznim kamatama od 24. listopada 2022., iznos od 43,97 eura po računu za listopad 2022. sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2022., iznos od 43,97 eura po računu za studeni 2022. sa zateznim kamatama od 29. prosinca 2022., iznos od 43,97 eura po računu za prosinac 2022. sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2023., iznos od 43,97 eura po računu za siječanj 2023. sa zateznim kamatama od 23. veljače 2023., iznos od 43,97 eura po računu za veljaču 2023. sa zateznim kamatama od 23. ožujka 2023., iznos od 43,97 eura po računu za ožujak 2023. sa zateznim kamatama od 24. travnja 2023., slijedom čega je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od osam dana isplatiti iznos od 311,15 eura s pripadajućim zateznim kamatama kako je to određeno u točki I. izreke ove presude.

44. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. U skladu s odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Stoga, na dosuđene iznose glavnice tužitelju pripadaju i zatezne kamate na pojedinačne iznose od prvog dana nakon dospijeća naznačenog u dostavljenim računima. Pritom je visinu stope zatezne kamate sud odredio na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose obzirom da cijeni kako se u konkretnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru zbog čega je u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata preko stope koja se sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a primjenjuje u ostalim odnosima, ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu (točka II. izreke ove presude).

45. U dijelu u kojem je tuženiku naloženo da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.236,09 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sud je, na temelju odredbe članka 45. stavak 3. ZTTE-a odbio tužbeni zahtjev jer prema ocjeni ovog suda, tuženik nije dužan plaćati dio računa koji se odnosi na potrošnju toplinske energije budući da je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju imao demontirana sva ogrjevna tijela (radijatore) te da su cijevi na koje su bila priključena ogrjevna tijela bile zabrtvljene. Stoga je, na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

46. Dalje, platni nalog ukinut je i u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka budući da je postupak u ovom predmetu započet prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a po prigovoru ovršenika rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave treba smatrati tužbom za izdavanje platnog naloga iz članka 446. i članka 448. ZPP-a. Stoga je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u pogledu troškova ovrhe (točka II. izreke ove presude), te je o cjelokupnim troškovima postupka odlučeno ovom presudom (točke III. i IV izreke ove presude).

47. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a.

48. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u sporu, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

49. Navedena odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a odnosi se i na troškove ovršnog postupka, s obzirom da se radi o jedinstvenom postupku, koji je započet po pravilima ovršnog postupka, a nastavljen i okončan po pravilima parničnog postupka.

50. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

51. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – dalje: Tarifa). Sud potrebnim troškom za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a cijeni trošak tužitelja i to za sastav podneska od 6. svibnja 2024. i 13. listopada 2024. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od po 100 bodova za svaki, trošak pristupa na ročište dana 4. studenoga 2024. i 3. veljače 2025. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu 100 bodova za svako, odnosno ukupno 400 bodova. Stoga je tužitelju valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 800,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 200,00 eura tj. ukupan iznos od 1.000,00 eura.

51.1. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova ovršnog postupka i to za sastav ovršnog prijedloga u iznosu od 199,00 eura i predujam naknade javnom bilježniku u iznosu od 20,00 eura, što iznosi ukupno 219,00 eura.

51.2. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi).

51.3. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu od 10. ožujka 2025. jer na isto tužitelj nije pristupio, Isto tako valjalo je i zahtjev tužitelja u iznosu od 42,40 eura temeljen na Tbr. 49. i 50. OT, odbiti iz razloga što taj trošak nije bio nužan za tužitelja. Naime, tužitelj je mogao angažirati za zastupanje odvjetnika u [adresa] te je stoga odlučeno kao u točki IV. izreke presude (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1040/2023-2 od 15. listopada 2024.).

52. U smislu odredbe članka 155. ZPP-a ovaj sud cijeni trošak tuženika i to za sastav prigovora od 15. rujna 2023. prema Tbr.11.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak sastava podneska od 25. srpnja 2024. prema Tbr. 8.1 Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak pristupa na ročište 4. studenoga 2024. i 3. veljače 2025. prema Tbr. 9.1 Tarife u iznosu 100 bodova za svako, odnosno ukupno 400 bodova. Stoga je tuženiku valjalo priznat trošak parničnog postupka prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura, u iznosu od 800,00 eura, a koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % u iznosu od 200,00 eura tj. ukupan iznos od 1.000,00 eura.

52.1. Tuženiku je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na prigovor u iznosu od 26,54 eura sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) (Tar.br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi).

53. Tužitelj je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100%), dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 20,11%. Stoga je tužitelj s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva (100% + 20,11% = 120,11% : 2 = 60,05%) uspio u omjeru od ukupno 60,05%, a tuženik u omjeru od 39,95%. Kada se uspjeh tužitelja odbije od uspjeha tuženika dobije se 20,10%, u kojem omjeru je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka.

54. Stoga je omjeru od 20,10% valjalo tužitelju priznati naknadu troškova parničnog postupka koji su bilo potrebni za njezino vođenje u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a odnosno u ukupnom iznosu od 245,01 eura, koji iznos je uvećan za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura odnosno sveukupni iznos od 298,10 eura.

55. Dakle, u preostalom dijelu do ukupno zatraženog iznosa troška parničnog postupka u iznosu od 1.194,48 eura zahtjev tužitelja nije osnovan jer mu prema odredbama Tarife ne pripada (točka IV. izreke ove presude).

Velika Gorica, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (članak 335. ZPP).