REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Pn-3327/2022-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 30, protiv tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zagrebu, Marulićev trg 2, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 22. siječnja 2025. u prisutnosti z.punomoćnika stranaka Josipa Savića i Matee Bogdanović, odvjetnika u Zagrebu, 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 isplatiti tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.975,78 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2020. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 2.529,58 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 678,68 Eur s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Odbija se zahtjev tuženika HOK – osiguranje d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176 za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 15. prosinca 2020. navodi da je 28. prosinca 2017. zadobio ozljede kao vozač vozila [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi koju je prouzrokovala osiguranica tuženika upravljajući vozilom [registarska oznaka], pa kako je tuženik njegov odštetni zahtjev primio 1. listopada 2020. i isplatio mu iznos od 6.187,50 kn / 821,22 Eur koji ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu, to smatra da mu pripada pravo na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 20.000,00 kn / 2.654,46 Eur sa zateznom kamatom od prvog idućeg dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 2. listopada 2020. do isplate.

1.1. U tijeku postupka tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev i predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 2.098,68 Eur s pripadajućom zateznom kamatom od 2. listopada 2020. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom prethodnog postupka priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ističe prigovor namirenja s obzirom na isplatu iznosa od 6.187,50 kn / 821,22 Eur i stoga osporava visinu zahtjeva, kao i tijek zatezne kamate te predlaže pribaviti zdravstveni karton.

2.1. Tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe u vidu umanjenja zahtjeva slijedom čega nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu čl.193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP) te je sud nastavio raspravljati prema tužbenom zahtjevu istaknutom u tužbi - iznos od 2.654,46 Eur.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju, obavijest o primitku odštetnog zahtjeva, proveo vještačenje po vještaku dr. EPG te saslušao tužitelja i vještaka.

5.1. Na okolnosti koje među strankama nisu sporne sud nije provodio i cijenio posebne dokaze.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U nalazu i mišljenju vještaka liječnika dr. EPG od 28. prosinca 2021. pobliže se opisuju zadobivene ozljede i tijek liječenja tužitelja, a iz istog je razvidno da je tužitelj zadobio trzajnu povredu vratne i slabinske kralježnice te natučenje desnog prsišta, lijevog koljena i desne strane trbuha te da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice u visini 4-5% uslijed redukcije kretnji vratne kralježnice uz bolnost pvm i manje pogoršanje LS kralježnice s verificiranim od prije degenerativnim promjenama.

7.1. Fizičke boli jakog intenziteta tužitelj je trpio 1 dan, srednjeg 5 dana i slabijeg intenziteta 45 dana.

7.2. Primarni strah je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, nakon čega se nastavlja sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dan, srednjeg 5 dana i kasni strah u trajanju 40 sana.

7.3. Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna u trajanju 2 sata dnevno kroz 45 dana.

7.4. Očitujući se na primjedbe vještak navodi da se kod tužitelja, s obzirom na dob, mogu očekivati degenerativne promjene te da je vrednovanje tuđe pomoći objektivno s obzirom na bolnu komponentu, a nakon kliničkog pregleda tužitelja učinjenog 27. ožujka 2023. napominje da su istim verificirane kretnje vratne kralješnice u opsegu pobliže navedenom u pisanom očitovanju od 29. ožujka 2023., da se tegobe s lijevim koljenom ne mogu povezati s štetnim događajem te da je njegov nalaz nepromijenjen. Također ističe da FSVK nije pokazao instabilitet pa smanjenje životne aktivnosti ne može biti 5% i više jer bi bilo objektivizirano ligamentarno oštećenje, a u konkretnom slučaju se radi o redukciji kretnji vratne kralješnice opisanoj u kliničkom pregledu, da je evidentno kako degenerativne promjene zahvaćaju druge segmente od onog na kojem je opisan instabilitet, koji predstavlja ligamentarnu ozljedu nastalu uslijed istezanja te je u konkretnom slučaju to trauma, a ne degenerativne promjene, da je provođena fizikalna terapija uslijed izraženijih tegoba vratne kralješnice, da je opisana promjena objektivizirana s FSVK te da su opisane promjene loša podloga za ozljede iz predmetnog štetnog događaja tako da ne predstavljaju mogućnost ukupne manje nematerijalne štete, već samo veće.

7.5. Vještak iskazuje da je u nalazu i mišljenju odnosno pisanom očitovanju odgovorio na postavljeno pitanje da jesu li FSVK uredne, pa je tako naveo da ne postoji instabilitet, a stoga ni osnova za trajne posljedice po FSVK nalazu, da je moguće postojanje instabiliteta bez degenerativnih promjena i obrnuto, da degenerativne promjene nastaju na zglobnoj površini, kao i na koštanom dijelu kosti, dok instabilitet nastaje uslijed oštećenje ligamentarnog aparata koji je suspenzoran kralješnici, tj. podržava kralješnicu, da degenerativna promjena ne može nastati samo na jednom kralješku ako za to ne postoji uzrok, tj. ako nema kakve traume, već nastaje na cijeloj kralješnici u različitome stupnju ovisno o opterećenju, gdje se radi o statici kralješnice, dok ligamentarne promjene nastaju na mjestu traume kada nastaje oštećenje ligamenata koji dozvoljavaju patološku mobilnost među kralješcima, da je moguće da se poklapaju mjesta degenerativne promjene i ligamentarnog oštećenja, da instabilitet može nastati na dosta načina, međutim, u predmetnom su štetnom događaju ta patološka stanja isključena i stoga nema potrebe elaborirati iste, da nije imao na uvid zdravstveni karton i stoga ne može odgovoriti na pitanje je li tužitelj prije predmetnog događaja išao na fizikalnu terapiju, dok za razdoblje nakon štetnog događaja upućuje na nalaz i mišljenje, da u istom nalazu decidirano piše da su trajne posljedice po oštećenju vratne i slabinske kralješnice gdje trajne posljedice za vratnu kralješnicu iznose 1-2%, a za slabinsku 3-4% te je objedinjena ocjena 4-5% trajnih posljedica te da cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja na istaknute prigovore.

7.6. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika s pisanim i usmenim očitovanjem jer je izrađen temeljem priložene medicinske dokumentacije, pregleda tužitelja te u skladu s pravilima struke, pa kako je nalaz i mišljenje jasan i potpun, pri čemu je vještak dao opširne i argumentirane razloge kojima s rukovodio prilikom izrade istog, to nije prihvaćen prijedlog za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem, kao niti prijedlog da se pribavi medicinski karton tužitelja, posebice imajući u vidu potvrdu tužiteljeva liječnika na l.82. spisa (iz iste proizlazi da tužitelj nema evidentiranih sličnih ozljeda i/ili muskuloskeletne bolove) i čl.25. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne Novine" 169/04).

8. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno uvjerljiv i iskren, proizlazi da je imao bolove u vratu nakon nezgode, nosio je ovratnik i mirovao oko 2-3 mjeseca te s mu pomagali ukućani, da bolove u vratu osjeća i danas, koče mu se ramena te povremeno plaća fizikalne terapije tipa magneti, masaže i sl., da je predmetna nezgoda prva koju je doživio, ranije nije imao ozljeđivanja tog tipa, a isto tako nije niti pao na leđa odnosno nije imao problema sa vratom i slabinskom kralježnicom te da često ima glavobolje.

9. Slijedom navedenog u postupku je utvrđeno da je tužitelj povrede opisane u nalazu i mišljenju vještaka liječnika s usmenim očitovanjem zadobio upravo u štetnom događaju u obimu kako je to vještak utvrdio te da je stoga povrijeđeno njegovo pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta u smislu čl.19.st.2. u vezi s čl.1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje:ZOO).

10. Sud nalazi da bi utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl.1100.st.2. ZOO-a, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha te trajnih posljedica.

10.1. Pri tome svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, a radi pravilne ocjene visine iste u konkretnom slučaju valja procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalan osnov za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

10.2. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih boli, mjesto povrede i karakter iste te način liječenja sud nalazi da bi tužitelju, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti obzirom na pretrpljene fizičke boli, pripadao iznos od 1.000,00 Eur, a cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha te dužinu trajanja istog sud nalazi da bi tužitelju, s naslova pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti imajući u vidu pretrpljeni strah, pripadao iznos od 600,00 Eur.

10.3. S obzirom na ukupan opseg trajnog oštećenja zdravlja, način manifestiranja zaostalih trajnih posljedica te dob i preostali očekivani životni vijek sud nalazi da primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti s obzirom na duševne boli kod tužitelja iznosila 900,00 Eur.

10.4. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka i iskaza tužitelja, iz kojih proizlazi da je tuđa pomoć i njega pružana od strane ukućana, sud je, imajući u vidu načelo ekonomičnosti postupka i smanjenja troškova, a temeljem odredbe čl.223. ZPP-a, uzeo kao posve primjeren iznos od 3,30 Eur za jedan sat tuđe pomoći, pa bi tužitelju temeljem čl.1089.st.2. i čl.1095. ZOO-a pripadala novčana naknada u iznosu 297,00 Eur (90 sati x 3,30 Eur).

10.5. Slijedom navedenog sud nalazi da bi za neimovinsku odnosno nenovčanu imovinsku štetu tužitelju osnovano pripadala novčana naknada u iznosu 2.797,00 Eur, pa kako je tuženik već isplatio 821,22 Eur to je tužitelju dosuđena razlika i to iznos od 1.975,78 Eur, dok je u preostalom dijelu, s obzirom da je predmet raspravljanja iznos od 2.654,46 Eur (jer se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe), tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude.

11. Prema čl.29.st.1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

11.1. Prema čl.1086.ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, dok prema čl.1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

11.2. S obzirom da među strankama nije sporno da je tuženik 1. listopada 2020. odgovorio na odštetni zahtjev, to zatezna kamata na dosuđeni iznose teče od 2. listopada 2020. do isplate, temeljem čl.29.st.1. i 2., čl.1103. i čl.1085.st.3. ZOO-a u vezi s čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine"151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23).

12. Tužitelj je imao troškove postupka koji se sastoje od troškova zastupanja odmjerenih u skladu s vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odštetnog zahtjeva, tužbe i podnesaka od 24.5.2021., 30.9.2022. i 3.4.2024. te pristup na ročišta 2.6.2021., 13.1.2022. i 22.1.2025. po 200,00 Eur, za pristup na ročište 11.4.2024. iznos od 50,00 Eur, za sastav podnesaka od 17.12.2020., 9.11.2021., 23.11.2021. i 21.4.2023. po 25,00 Eur, uz pdv u iznosu 437,50 Eur, trošak vještačenja u iznosu 269,08 Eur te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 36,50 Eur pristojbu i presudu u iznosu 36,50 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 2.529,58 Eur.

12.1. S obzirom na iznose pobliže navedene u toč. 10.5. obrazloženja presude koje sud smatra primjerenom naknadom, iznos koji je po osnovi naknade predmetne štete tuženik isplatio, kao i činjenicu da se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe koje je uslijedilo nakon nalaza i mišljenja vještaka, to je tužitelju temeljem čl.154.st.5. ZPP-a, u cijelosti dosuđen trošak postupka u iznosu 2.529,58 Eur, uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

12.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 2.6.2021. u privitku kojeg dostavlja medicinsku dokumentaciju jer je ista, s obzirom na datum nastanka, mogla biti dostavljena uz tužbu, podneska od 4.8.2021. uz koji dostavlja dokaz o plaćanju predujma za vještačenje jer sud ima evidenciju uplata istih i podneska od 17.1.2022. u privitku kojeg dostavlja potvrdu liječnika jer je na dostavu iste pozvan na ročištu 2.6.2021. te je imao mogućnost tu potvrdu dostaviti u privitku ranijih podnesaka za koje je trošak odmjeren, slijedom čega ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice (čl.155.st.1. ZPP-a).

12.3. Tužitelju nije priznat niti trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a, dakle, okolnost što je propisano pravo na nagradu za određenu radnju ne znači ujedno da je trošak iste i potreban za vođenje postupka.

12.4. Tuženiku, temeljem čl.154.st.5. ZPP-a, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, uz napomenu da je procesnom dispozicijom protivljenja djelomičnom povlačenju tužbe prouzrokovao troškove po pitanju tih istih.

U Zagrebu, 10. ožujka 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika