REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-6120/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Selska cesta 136, i 2. tuženika ALLIANZ OSIGURANJE d.d., OIB 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri, iz Zagreba, Ljudevita Gaja 53, radi isplate iznosa od 324,54 eura, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-719/2020-11 od 29. studenog 2021., 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-719/2020-11 od 29. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-719/2020-11 od 29. studenog 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od prvo i drugotuženika zahtijeva solidarnu isplatu iznosa od 324,54 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da drugotuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 199,08 eura (točka II. izreke).
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U bitnome navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Nejasan mu je stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije sukladno odredbi članka 219. Zakona o parničnom postupku, iznio činjenice i predložio dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, pa da je stoga sud o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tvrdi da je dokumentacija koju je priložio uz tužbu u skladu s činjeničnim navodima tužbe, iznesenim dokaznim prijedlozima i tužbenim zahtjevom. Pobija odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prvostupanjska presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga navedenih u žalbi, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 eura (članak 502. stavak 1. ZPP-a), a u kojim sporovima se žalba ne može izjaviti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a (članak 467. stavak. 1. ZPP-a), pa nisu razmatrani žalbeni navodi koji se odnose na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnu povredu parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. ZPP-a.
7. Predmet spora je regresna isplata iznosa od 324,54 eura s osnove naknade štete koju je tužitelj isplatio svojem osiguraniku ĆT na temelju police kasko osiguranja broj 831203760. Prema činjeničnim navodima iz tužbe proizlazi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 4. svibnja 2016. oštećeno vozilo marke KIA registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano navedenom policom kasko osiguranja. Prometnu nesreću skrivili su vozači ili HT kao vozač osobnog automobila marke „VW-Passat“ registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod prvotuženika ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima broj police [broj police] i AT kao vozač teretnog automobila marke VW – Transporter, registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vrijeme prometne nesreće bilo osigurano kod drugotuženika ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima, broj police [broj police]. Tužitelj je osiguraniku ĆT **.**.2018. po kasko polici isplatio utuženi iznos 324,54 eura na ime popravka predmetnog vozila i to na račun izvođača radova Auto Grlica.
8. U svezi s prometnom nesrećom, prvostupanjski sud je u postupku ocijenio nespornim nastanak predmetnog štetnog događaja i pasivnu legitimaciju prvo i drugotuženika. Spornim je ocijenio odgovornost prvo i drugotuženika te je li regresno potraživanje u zastari.
9. U pogledu utvrđivanja odgovornosti za predmetni štetni događaj prvostupanjski sud je uvidom u preslike fotografija (listovi 5.-29. spisa) utvrdio da se one odnose na vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Iz zapisnika o očevidu, Policijske uprave Primorsko goranske, PP Opatija (listovi 78. do 83. spisa) proizlazi da su u prometnoj nezgodi sudjelovala vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], [registarska oznaka] i [registarska oznaka]. U svezi s fotografijama koje je tužitelj priložio uz tužbu, prvostupanjski sud je zaključio da se one ne odnose na vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi i na isplatu utuženog regresnog duga. Naime, tužitelj je uz tužbu priložio dokaze koji se odnose na prometnu nesreću koja se dogodila 22. listopada 2019. u Ludbregu, dok se prometna nesreća u konkretnom slučaju dogodila u Matuljima. Što se tiče isplate naknade štete, tužitelj je u spis priložio potvrdu o izvršenoj transakciji (list 38. spisa) iz koje proizlazi da je isplata štete izvršena BT, koji nije bio sudionik prometne nesreće 4. svibnja 2016. Naime, iz prije navedenog zapisnika o očevidu sud je utvrdio da su sudionici prometne nesreće bili HT, AT, NT i JT. Također, uvidom u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska Triglav osiguranje d.d. (list 42. spisa) sud je utvrdio da se prijava štete odnosi na prometnu nezgodu koja se dogodila u Ludbregu 22. listopada 2019., dok se prometna nezgoda po kojoj tužitelj traži regresnu isplatu dogodila u Matuljima. Iz utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni kada niti kome je isplatio utuženi iznos te je primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tuženici nisu dužni platiti tužitelju utuženi iznos. Što se tiče zastare predmetne tražbine, prvostupanjski sud smatra da je prigovor zastare osnovan jer je tužitelj za štetu saznao 4. svibnja 2016. kada se dogodila prometna nesreća zato što tužitelj nije dostavio dokaz kada je izvršio plaćanje svojem osiguraniku.
10. Suprotno žalbenim navodima, zaključak prvostupanjskog suda da prvo i drugotuženik nisu solidarno dužni platiti tužitelju utuženi iznos, zato što tužitelj nije dokazao ni kada niti kome je isplatio utuženi iznos u skladu je s dokazima i ispravama koje se nalaze u spisu. Naime, iz činjenica navedenih u tužbi, tužitelj smatra da su za predmetnu prometnu nesreću odgovorni osiguranici prvo i drugotuženika. Međutim, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženici osporavaju odgovornost svojih osiguranika za predmetni štetni događaj. Dokumentacija koju je tužitelj priložio uz tužbu odnosi se na drugu prometnu nesreću koja je pobliže opisana u točki 9. ovog obrazloženja. Iz činjenica koje je prvostupanjski sud u postupku utvrdio proizlazi da tužitelj nije dokazao da je njegovom osiguraniku nastala šteta u nesreći koju navodi u tužbi, kao ni da bi novčani iznos čije je plaćanje predmet ovoga spora isplatio svojem osiguraniku. Također iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da su prometnu nesreću prouzročili osiguranici prvo i drugotuženika.
11. Kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, tužitelj je u skladu s odredbom članka 461.a stavka 2. ZPP-a u trenutku kada je podnosio tužbu trebao podastrijeti dokaze na kojima zasniva tužbeni zahtjev. Kako je to propustio učiniti, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja, propisano odredbom članka 221.a ZPP-a. Pri tome prvostupanjski sud nije trebao utvrđivati odgovornost osiguranika prvo i drugotuženika za predmetni štetni događaj iz kojeg proizlazi naknada štete, jer tužitelj nije dokazao da šteta proizlazi iz štetnog događaja koji navodi u tužbi.
12. Dokaze koje je tužitelj dostavio uz žalbu, su dokazi koje je sud uzeo u obzir prilikom donošenja prvostupanjske presude (predmet MUP-a), dok ostale dokaze (potvrda o izvršenom plaćanju od 7. ožujka 2018., fotografije prometne nesreće i zapisnik o prometnoj nesreći) drugostupanjski sud nije razmatrao, jer odredba članka 352. stavka 1. ZPP-a isključuje mogućnost iznošenja novih činjenica i novih dokaza u žalbi.
13. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan iz drugih razloga, nije bilo potrebno odlučivati o tome je li tražbina koja je predmet ovoga spora zastarjela odnosno od kada treba računati početak zastarijevanja u ovoj pravnoj stvari.
14. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka po osnovi i visini.
15. S obzirom da žalitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a njegovu žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.
Zagreb, 10. ožujka 2025.
Sudac
Lenka Ćorić
