Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-204/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja ŽELJA d.o.o., OIB: 76234155475, Hvar, Ive Miličića 4, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Hraste, odvjetnik u Hvaru, Ive Miličića 4, protiv tuženika KONTRABAS d.o.o., OIB: 26485607578, Hvar, Ulica Dinka Novaka 5A, radi prestanka uznemiravanja, 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku KONTRABAS d.o.o. da prestane uznemiravati tužitelja ŽELJA d.o.o. u izvršavanju vlasničkih prava glede zgrade sagrađene na zk.č.br. 603, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Ul. Ive Miličića 4, na način da skine 7 (sedam) video-kamera sa zajedničkih dijelova zgrade te fasade zgrade odnosno da deinstalira i ukloni cjelokupni videonadzor kojim prati i snima kako navedenu zgradu tako i javnu površinu oko zgrade, kao i da sanira rupe odnosno bušotine od protupravno postavljenog videonadzora, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično postupanje.
II. Nalaže se tuženiku KONTRABAS d.o.o. da naknadi tužitelju ŽELJA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 253,10 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 12. travnja 2024. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj isključivi vlasnik zgrade sagrađene na zk.č.br. 603, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a da se tuženik se nalazi u neposrednom posjedu 1. Suvlasničkog dijela navedene nekretnine, koji je označen kao 1. Suvlasnički dio: 275/775 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) u naravi podrum poslovno-stambenog objekta neto površine 363,65 m2. Ističe da je tuženik na zajedničkim dijelovima navedene zgrade uspostavio sustav videonadzora, a da je u međuvremenu otpala pravna osnova tuženikovog posjeda iz razloga što je Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut po sili zakona (16. veljače 2023.) zbog neplaćanja zakupnine u roku kao bitnom sastojku ugovora. Međutim, tužitelj ističe da sve i da nije nastupio raskid ugovora o zakupu, da tuženik nikada nije imao suglasnost od tužitelja kao vlasnika zgrade na uspostavljanje sustava videonadzora zgrade, posebno ne u odnosu na zajedničke dijelove zgrade. Stoga, zaključuje da je tuženik na predmetnoj stambeno-poslovnoj zgradi neovlašteno i bez suglasnosti tužitelja kao isključivog vlasnika, uspostavio na zajedničkim dijelovima zgrade videonadzor sustav koji broji najmanje 7 video-kamera. Povrh toga, da tuženik tim istim videonadzorom snima i prati javnu površinu oko zgrade, a da je sukladno članku 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine", broj 42/2018.) za uspostavu videonadzora u stambenim odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova, dok je sukladno članku 32. istog zakona zabranjeno praćenje javnih površina putem videonadzora. Tužitelj da je, nakon što je uočio nalogoprimca tuženika kako izvodi instalacijske radove na kamerama u prosincu 2023., odmah opomenuo tuženika dopisom od 14. prosinca 2023., na registriranu elektroničku adresu tuženika prema podacima iz sudskog registra, međutim, da tuženik nije dobrovoljno postupio po zahtjevu tužitelja za uklanjanjem kamera sa zajedničkih dijelova nekretnine. Štoviše, tužitelj da je o kršenju odredbi navedenog zakona obavijestio Agenciju za zaštitu osobnih podataka, međutim, da ista nije ovlaštena narediti uklanjanje videonadzora odnosno instaliranih kamera, već da je na to ovlašten isključivo sud.
2. Tužitelj je izjavio da na naprijed opisani način tuženik uznemirava tužitelja u korištenju prava vlasništva odnosno u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu predmetne nekretnine, te se poziva na odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014.) kojima je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.
3. Sukladno naprijed navedenom tužitelj predlaže ovom sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da prestane uznemiravati tužitelja u izvršavanju vlasničkih prava glede zgrade sagrađene na zk.č.br. 603, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake Ul. Ive Miličića 4, na način da skine 7 (sedam) video-kamera sa zajedničkih dijelova zgrade te fasade zgrade odnosno da deinstalira i ukloni cjelokupni videonadzor kojim prati i snima kako navedenu zgradu tako i javnu površinu oko zgrade, kao i da sanira rupe odnosno bušotine od protupravno postavljenog videonadzora, te da mu se zabrani svako takvo ili slično postupanje, kao i da se tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.
4. Radi dokazivanja istinitosti navoda izjavljenih u tužbi tužitelj je predložio sudu izvesti dokaze čitanjem isprava koje je dostavio u spis, i to: izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, dopisa tužitelja od 14. prosinca 2023. upućenog tuženiku, korespondenciju tužitelja i Agencije za zaštitu osobnih podataka, te su pregledane fotografije predmetne nekretnine i sustava videonadzora.
5. Tuženiku su tužba i prilozi tužbi te poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu otpremljeni na adresu navedenu u tužbi (Hvar, Ulica Ive Miličića 4), sve zajedno sa obavijesti iz članka 133. stavka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 5319/91., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022.; dalje: ZPP), budući da tuženik nije u sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Međutim kako ta dostava nije uspjela, pokušana je ponovna dostava na adresu sjedišta tuženika upisanu u sudskom registru (Hvar, Ulica Dinka Novaka 5A), a sukladno članku 133. stavku 7. ZPP-a. Međutim, kako ni dostava na adresu sjedišta tuženika upisanu u sudskom registru nije uspjela, sud je sukladno članku 133. stavku 7. ZPP-a dostavu obavio stavljanjem pismena na e-oglasnu ploču sudova. Pismena su stavljena na e-oglasnu ploču sudova 23. prosinca 2024., pa se sukladno članku 133. stavku 6. ZPP-a smatra da je dostava navedenih pismena uredno obavljena istekom osmog dana od dana stavljanja pismena na e-oglasnu ploču sudova, dakle 31. prosinca 2024.
6. U pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu tuženik je pozvan podnijeti odgovor na tužbu u roku od 30 dana te je isto tako upozoren da će se, ako ne podnese odgovor na tužbu u ostavljenom roku, donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. ZPP-a.
7. Tuženik u ostavljenom roku od 30 dana, dakle do 30. siječnja 2025., nije podnio odgovor na tužbu.
8. Člankom 331.b ZPP-a propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:
- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,
- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,
- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,
- ako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz članka 331.b ZPP-a, jer su tužba i poziv za podnošenje pisanog odgovora na tužbu uredno dostavljeni tuženiku te tuženik u određenom roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio niti s općepoznatim činjenicama te ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik bio opravdano spriječen podnijeti odgovor na tužbu te nije riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Upravo stoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.
10. Ovdje je za navesti kako je tuženik 7. veljače 2025., dakle po proteku određenog roka od 30 dana za podnošenje odgovora na tužbu, u spis dostavio podnesak kojim odgovora na tužbu. Međutim, prema stajalištu ovog suda, činjenica što je odgovor na tužbu ipak u konačnici podnesen, ne sprječava sud u donošenju presude zbog ogluhe u okolnostima u kojima je isti podnesen izvan roka, a sve s obzirom na to da u konkretnom slučaju nisu postojale općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika opravdani razlozi spriječili da pravovremeno podnese odgovor na tužbu. Štoviše, tuženik se u podnesku od 7. veljače 2025. na takve okolnosti niti ne poziva.
11. Ovakvo stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Gž-26/2018 od 12. prosinca 2018., u kojoj je kao drugostupanjski sud odlučivao o žalbi protiv presude zbog ogluhe Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1/2018 od 8. svibnja 2018.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 151., 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP-a.
13. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 2 spisa), tužitelju je, kao potreban za svrhovito vođenje parnice, priznat trošak po osnovi odvjetničkog zastupanja, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 i Tbr. 50 Tarife).
14. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018., 51/2023.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.), priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u visini plaćenog iznosa od 26,55 eura, te trošak sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 eura.
15. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka u ukupnom iznosu od 253,10 eura, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Zrinka Ćosić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- tužitelju po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu zbog ogluhe
- tuženiku po pun.
- u spis
