Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-41/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojeg zastupa punomoćnik Alan-Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice, OIB: 68866420442, Pišćanovec, Pišćanovec 1A, kojeg zastupa punomoćnik Filip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik ĐS, odvjetnik u [adresa], radi isplate, nakon održanog ročišta za glavnu raspravu 29. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Martine Lesjak, odvjetnice u Varaždinu, punomoćnika tuženika, Filipa Pintarića, odvjetnika u Čakovcu i punomoćnika umješača, ĐS, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu presude 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice, OIB: 68866420442, Pišćanovec, Pišćanovec 1A, isplatiti tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, iznos od 1.144,12 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 31. kolovoza 2021. pa do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Jelen" Varaždinske Toplice, OIB: 68866420442, Pišćanovec, Pišćanovec 1A nadoknaditi tužitelju ALLIANZ HRVATSKA d.d., OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.024,20 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 10. ožujka 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 165,62 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 15. srpnja 2021. na cesti D24 kod Varaždinskih Toplica došlo do prometne nezgode na način da je LS upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je na cestu istrčala srneća divljač na koju je naletio prednjom stranom osobnog automobila. Divljač je od siline naleta odbačena na kolnik te se za vrijeme obavljanja očevida podigla sa kolnika i otišla u obližnje polje, gdje je uginula. Na mjesto događaja je izašao predstavnik tuženika koji je preuzeo uginulu srneću divljač. Na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj je temeljem navedene police, vlasnici oštećenog vozila [registarska oznaka], na ime imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] dana 30. kolovoza 2021. isplatio iznos od 1.441,12 eura. Tužitelj se u mirnom postupku obratio tuženiku, odnosno njegovom osiguravatelju, sa zahtjevom za isplatom naprijed navedenog iznosa, a s obzirom da je isti odgovoran za nastanak štetnog događaja, koji zahtjev je osiguratelj tuženika otklonio. Budući da tuženik gospodari okolnim lovištem i to lovištem V/124, unutar kojeg lovišta se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredbe Zakona o osiguranju, Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima, slijedom čega tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 1.144,12 eura, uvećano za zatezne kamate, kao i naknadu prouzročenih parničnih troškova, također uvećano za pripadajuće zatezne kamate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da, kako navodi, nije odgovoran za predmetni događaj, a sukladno tome niti za naknadu štete koju tužitelj ovom tužbom potražuje. Ne osporava se da se štetni događaj dogodio 15. srpnja 2021. i na način kako je to navedeno u tužbi. Poziva se na Glavu 2. Zakona o lovstvu gdje je u podtočkama I., II. i III. te glave propisno je kako se i na kojim područjima u Republici Hrvatskoj ustanovljavaju lovišta i na kojima se ne ustanovljavaju lovišta. Do navedenog štetnog događaja došlo je na državnoj cesti D- 24., a kako je do štetnog događaja došlo na području na kojem je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, to se ima primijeniti čl. 20. Zakona o lovstvu koji propisuje da na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljavanje lovišta, divljač je dužan štiti korisnik te površine. Lov divljači s površina na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta obavlja korisnik te površine ako je registriran za obavljanje lova ili može lov povjeriti registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (obrtniku). Kako je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o cestama propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, te kako je na temelju st. 6. istog članka Zakona propisano da je državnim cestama kao pravna osoba ovlašteno upravljati t.d. Hrvatske ceste d.o.o., to tuženik nije pasivno legitimiran u konkretnom slučaju. Nadalje, tuženik ukazuje i na činjenicu da je na dionici predmetne prometnice postavljen prometni znak

– opasnost od divljači na cesti, pa je vozač trebao prilagoditi brzinu i upravljati vozilom na način da je bio spreman pravovremeno reagirati na pojavu divljači na cesti, zbog čega tuženik osporava i dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i visinu štete. Isto tako, tuženik navodi kako je poduzimao sve potrebne mjere u skladu sa Zakonom o lovstvu, pa je i iz tog razloga eventualno oslobođen odgovornosti za štetu. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbi te predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti.

3. Podneskom od 29. listopada 2024. društvo EUROHERC osiguranje d.d. dalo je izjavu o stupanju u parnicu kao umješač na strani tuženika te je sud rješenjem poslovni broj P-41/2024-23 od 2. prosinca 2024. prihvati sudjelovanje istog društva kao umješača na strani tuženika.

3.1. U istom podnesku umješač na strani tuženika ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da cesta nije dio lovišta, jer je prema čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Isto tako, i prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. cesta nije lovište, već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. U vrijeme štetnog događaja, u blizini nastanka istog nije bilo nikakvog provođenja lova, pa je stoga zahtjev neosnovan i sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t. 2. Zakona o lovstvu. Navedena odredba predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi ako ovaj zakon ne propisuje drugačije. Kako Zakon o lovstvu propisuje odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač, onda i odredbe kojima je to regulirano imaju prednost pred odredbama općih propisa. S obzirom da tužitelj u ovom predmetu nije iznio činjenicu da je šteta na vozilu nastala naletom na divljač zbog provođenja lova, ne može od lovoovlaštenika potraživati naknadu predmetne štete te u ovakvoj situaciji odgovorna može biti samo pravna osoba koja gospodari cestom. Predmetni događaj dogodio se na području grada Varaždinske Toplice, a općine i gradovi izrađuju Program zaštite divljači, što je obveza općina i gradova sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu, koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi Program zaštite divljači, kojim se uređuje zaštita i lov divljači na navedenim površinama. Taj Program obuhvaća građevinsko područje (naselja), zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno odredbama Zakona o lovstvu, a što je određeno u čl. 11. Zakona o lovstvu, koji zabranjuje ustanovljenje lovišta na građevinskom pojasu, javnim cestama i drugim javnim površinama. Lovačko društvo nije korisnik odnosno lovoovlaštenik površine na kojoj se dogodio štetni događaj, s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači, kojom upravlja korisnik. Kako grad Varaždinske Toplice ima Program zaštite divljači, za predmetnu štetu ne može biti odgovorno lovačko društvo, odnosno lovoovlaštenik. Umješač ističe i da je za nezgodu odgovoran vozač vozila, LS, jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Naime, u slučaju da je vozač predmetne zgode upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom, do kontakta sa životinjom ne bi došlo, a ako bi i došlo, tada bi šteta bila zasigurno manja. Samim time je sporna i visina štete na vozilu osiguranika tužitelja. Umješač ističe i da se u službenoj bilješci PP Novi Marof od 15. srpnja 2021. navodi da LS nema vozačku dozvolu, pa stoga nije bilo niti osnove da tužitelj naknađuje štetu na vozilu ako je istim upravljala osoba bez vozačke dozvole. Umješač osporava i zatraženi tijek zateznih kamata te ističe da bi iste u slučaju osnovanosti zahtjeva tužitelja mogle teći isključivo od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i traži naknadu troškova ovog postupka.

4. Na ročištu održanom 29. siječnja 2025. tuženik je učinio nespornim dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i visinu štete, a isto je učinio i umješač na strani tuženika.

5. U tijeku postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: potvrdu Policijske postaje Novi Marof od 22. srpnja 2021. (list 3 – 4 spisa), prijavu štete KS (list 7 – 8 spisa), molbu za dostavu izjave o štetnom događaju od 10. travnja 2024. (list 9 – 10 spisa), kartu lovišta (list 11 spisa), ispis – detalji lovišta (list 12 – 13 spisa), ispis – ugovor broj 05124 (list 14 – 15 spisa), policu moj auto broj 04401096591 (list 16-17 spisa), presliku prometne dozvole (list 118 spisa), izvid štete broj:

KA10414/21/1/1 (list 119 spisa), izvršio uvid u fotoelaborat (list 120 – 123 spisa), pročitao i naloge za isplatu KA10414/21-1 (1) od 27. kolovoza 2021. (list 124 – 125 spisa), promet izvadaka po zadanim uvjetima i nalog za isplatu štete (list 126 - 127 spisa), regresni zahtjev od 12. rujan 2023. (list 128 spisa), odluku po regresnom zahtjevu (list 129 spisa), mišljenje Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. (list 195 spisa) te policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 (list 231 spisa).

5.1. Isto tako, sud je u tijeku postupka izvršio uvid i u spis Policijske postaje Novi Marof (list – 155 – 172 spisa).

5.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZS i KS, kao ni dokaz saslušanjem policijskih službenika koji su obavili očevid, a nije proveo ni dokaz prometno-tehničkog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i postojanja uzročne veze te visine štete s obzirom da je tuženik učinio nespornim dinamiku nastanka štetnog događaja kao i visinu štete. Nadalje, sud nije pribavio mišljenje Lovačkog saveza Varaždinske županije na okolnost smatra li se mjesto predmetne nezgode lovištem, a nije pribavio ni očitovanje društva Hrvatske ceste d.o.o. vezano uz Program zaštite divljači jer pribava istih nije bila potrebna za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu. Iz istih razloga sud nije proveo ni dokaz saslušanjem svjedoka IS, dokaz vještačenjem po vještaku za lov te nije pribavio očitovanje grada Varaždinskih Toplica, a to sve imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe čl. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 1.144,12 eura, kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku 30. kolovoza 2021. s osnova police osiguranja moj auto broj 04401096591, radi naknade imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 15. srpnja 2021. oko 2.15 sati na cesti D24 kod Varaždinskih Toplica kada je navedeno osobno vozilo kojim je upravljao LS udarilo srneću divljač koja je istrčala na cestu.

7. Između stranaka nije sporno da je 15. srpnja 2021. oko 2.15 sati na cesti D24 kod Varaždinskih Toplica , došlo je do prometne nezgode na način da je LS upravljao osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], kojom prilikom je na cestu istrčala srneća divljač na koju je naletio prednjom stranom osobnog automobila. Divljač je od siline naleta odbačena na kolnik, te se za vrijeme obavljanja očevida podigla sa kolnika i otišla u obližnje polje, gdje je uginula. Na mjesto događaja je izašao predstavnik tuženika koji je i preuzeo uginulu srneću divljač. Nadalje, nije sporno da je osobno vozilo reg. oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja moj auto broj 04401096591. Isto tako, nije sporna dinamika nastanka samog štetnog događaja, visina nastale štete, kao što i nije sporno da u vrijeme štetnog događaja nije provođen lov.

7.1. Između stranka je sporna pasivna legitimacija tuženika.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

9. Prije svega, u konkretnom slučaju relevantna je odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20, dalje u tekstu: Zakon o lovstvu) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Isto tako, relevantna je i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu, važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok je odredbom čl. 1067. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

10. Iz gore navedenog, razvidno je kako je predmetna materija uređena dvama zakonima – Zakonom o lovstvu kojeg valja smatrati lex specialis i ZOO-om kao lex generalis, odnosno općim zakonom. Pritom Zakon o lovstvu kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Naime, prema stavu ovog suda, odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, pa u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe ZOO-a. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. navodeći: "Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači."

11. Nadalje, valja istaknuti kako je ovaj sud stava da divljač na cesti jest opasna stvar s obzirom da divljač koja izleti na prometnicu predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka (primjerice Rev-1057/2014 od 5. prosinca 2017 i Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019.), dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u svezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

12. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov. Nadalje, tuženik u konačnici ne spori ni dinamiku nastanka štetnog događaja. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, pa predmetnu situaciju valja procjenjivati prema odredbama ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari koje propisuju da za štetu od opasne stvari prvenstveno dogovara njezin vlasnik.

12.1. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta i to karte lovišta, ispisa iz Središnje lovne evidencije i SLE – detalji ugovora, nedvojbeno proizlazi kako cesta na kojoj se dogodio štetni događaj prolazi lovištem kojim gospodari tuženik, pa je stoga razvidno da je štetu počinila divljač iz lovišta u nadležnosti tuženika.

12.2. Kako, dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Iako on nije vlasnik lovišta ni srneće divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju, s obzirom na tuženikove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za štetu u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO- a. Pritom je bespredmetno tuženikovom pozivanje na postojanje eventualne odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom za štetu tužitelju, a to sve imajući u vidu da i u slučaju postojanja takve suodgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika i pravne osobe koja upravlja prometnicom, tuženik kao lovoovlaštenik ipak ne bi bio oslobođen odgovornosti za štetu prema tužitelju. Naime, tuženik i pravna osoba koja upravlja prometnicom u odnosu na tužitelja bili bi solidarni obveznici (čl. 1067. st. 4. u svezi sa čl. 43. st. 1. ZOO-a) te bi ta činjenica eventualno bila od utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju.

12.3. Nadalje, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a koja isključuje odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu u slučaju više sile. Naime, u sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak srneće divljači na cestu te udar motornog vozila u istu nažalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako je definira ZOO. Budući da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta kao u konkretnom slučaju, ne može se uzeti da bi se mogla primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-3762/2022). Isto tako, s obzirom da tuženik ne spori dinamiku nastanka štetnog događaja, odnosno okolnosti pod kojima je isti štetni događaj nastao, a da ni iz stanja spisa (prvenstveno iz spis Policijske postaje Novi Marof) ne proizlazi isključiva odgovornost oštećenika (vozača oštećenog vozila) za štetni događaj, to nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a o isključenju tuženikove odgovornosti za štetu.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, za nastanak predmetne štete postoji odgovornost vlasnika opasne stvari, u konkretnom slučaju presumiranog vlasnika, odnosno lovoovlaštenika na čijem se području dogodio nalet na divljač, pa je valjalo u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

14. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate od trenutka isplate štete osiguraniku u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, s time da je iz potvrde o provedenom plaćanju vidljivo da je isplata štete osiguraniku izvršena 30. kolovoza 2021.

15. Sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o opravdanim troškovima primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

16. Kao opravdani trošak tužitelju je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak podnesaka od 31. svibnja 2024. i 30. listopada 2024. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak ročišta održanih 30. ujna 2024. i 29. siječnja 2025. u iznosu od po 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 787,50 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 984,38 eura. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 eura, kao i trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu u zatraženom iznosu od 19,91 eura. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu 1.024,20 eura, na koji iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

16.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. u zatraženom iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, već u umanjenom iznosu od 37,50 eura uvećano za PDV s obzirom da je valjalo primijeniti odredbu Tbr 8. toč. 4. Tarife (75 bodova x 0,25 = 18,75 bodova x 2,00 eura = 37,50 eura). Nadalje, tužitelju nije priznat sastav podneska od 2. prosinca 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV jer sud isti nije smatrao potrebni u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a za vođenje ovog postupka. Isto tako, tužitelju nije priznat ni trošak ročišta za objavu presude s obzirom da isti također nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a iz razloga što se ova presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda. Dakle, u tom dijelu, i to za iznos od 165,62 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

16.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

17. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 10. ožujka 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1. Tužitelju, po punomoćniku, Alan-Stjepku Soriću, odvjetniku u Zagrebu

2. Tuženiku, po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu

3. Umješača na strani tuženika, po punomoćniku ĐS, odvjetniku u [adresa]