Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-299/2024-3

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Radnička cesta 22, Zagreb, protiv ovršenice IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenika EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1058/2024-19 od 21. kolovoza 2024., dana 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenice IĆ i ovršenika EĆ kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1058/2024-19 od 21. kolovoza 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovršenika od 12. srpnja 2024. za ukidanjem potvrde ovršnosti na Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 585/06-1 od 3. kolovoza 2006., potvrđenom od javne bilježnice Vesne Pučar pod brojem OU-1054/06-1.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukinuti potvrdu ovršnosti od 28. veljače 2012.

3. Žalba ovršenika je neosnovana.

4. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ).

4.1. Suprotno žalbenom navodu ovršenika, nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog ovršenika za ukidanjem potvrde ovršnosti, s obrazloženjem da su bili ispunjeni svi uvjeti za izdavanje takve potvrde od strane javnog bilježnika propisani čl. 8. st. 3. Ugovora i čl. 54. st. 4. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09, dalje u tekstu: ZJB).

6. S takvim zaključkom suda prvog stupnja slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, odredbom čl. 36. st. 5. i 6. OZ-a propisano je da će sud koji vodi ovršni postupak u povodu pravnog lijeka ovršenika ispitati jesu li bili ispunjeni uvjeti za davanje javnobilježničke potvrde o ovršnosti uzimajući u obzir i izjave osoba koje su prema toj ispravi ovlaštene potvrditi nastupanje okolnosti o kojima ovisi stjecanje toga svojstva (čl. 29. st. 5. i 6. OZ-a). Ako sud utvrdi da uvjeti za davanje javnobilježničke potvrde o ovršnosti nisu bili ispunjeni, tu će potvrdu ukinuti rješenjem u ovršnom postupku.

8. Dakle, odredbama OZ-a propisana je dužnost suda prvog stupnja pribaviti očitovanje javnog bilježnika, kao osobe koja je prema predmetnoj ovršnoj ispravi ovlaštena za izdavanje potvrde ovršnosti, a ne i dužnost suda prvog stupnja dostaviti takvo očitovanje strankama postupka na odgovor. Stoga, nedostavljanjem očitovanja javnog bilježnika ovršenici nisu onemogućeni u raspravljanju, odnosno nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

9. Jednako tako, sukladno prethodno citiranim odredbama OZ-a sud prvog stupnja nije bio dužan pozivati ovršenike da izvrše uvid u priklopljeni spis javnog bilježnika, u kojem dijelu je također neosnovan žalbeni navod da bi sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Štoviše, ovršenici su kao stranke postupka imali mogućnost samoinicijativno izvršiti uvid u priloženi spis javnog bilježnika.

10. Nadalje, suprotno žalbenom navodu ovršenika, iz ovjerene punomoći na listu 94 i 95 spisa, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, proizlazi da je ŠĆ ovlašten u ime i za račun ovrhovoditelja potpisivati, sklapati i podnositi na solemnizaciju sporazume o osiguranje novčane tražbine kojima se osiguravaju potraživanja ovrhovoditelja koja proizlazi iz svih pojedinačnih i okvirnih ugovora koji su predmet bankarskog poslovanja, i na taj način da se u korist ovrhovoditelja zasnuje založno pravo na nekretnini, brodu, pokretninama, pljenidbenim popisima, imovinskim pravima te prenese pravo vlasništva na nekretninama i pokretninama te imovinskim pravima. Stoga, kako se upravo Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 585/06-1 od 3. kolovoza 2006. (dalje u tekstu: Ugovor), osigurana tražbina koja proizlazi iz tog Ugovora te svih pojedinačnih ugovora, među ostalim i zasnivanjem založnog prava na nekretnini koja je predmet ovog ovršnog postupka, to je suprotno žalbenom navodu ovršenika ŠĆ imao ovlaštenje za podnošenje predmetne ovršne isprave na solemnizaciju. Nadalje, iz dostavljene punomoći pobliže je određen ključan sadržaj sporazuma za koje je taksativno navedenim osobama dano ovlaštenja na potpisivanje, sklapanje i podnošenje istih na solemnizaciju, dok suprotno žalbenom navodu nije bilo potrebno detaljno navesti svaku odredbu budućih sporazuma. Također, kako iz priložene punomoći proizlazi da je ŠĆ ovlašten za pojedinačno zastupanje ovrhovoditelja, a koji se i pristupio solemnizaciji Ugovora i isti potpisao, nije od utjecaja što potvrđivanju nije prisustvovao te Ugovor potpisao UĆ koji je naveden u uvodnom dijelu ugovora. Naime, takav žalbeni navod ovršenika bio bi od utjecaja samo da je dana skupna punomoć za zastupanje, a što u konkretnom slučaju nije. Stoga, suprotno žalbenom navodu ovršenika nije došlo do povrede odredbe čl. 57. ZJB-a.

11. Nadalje, iako je točan žalbeni navod da u ovršnoj ispravi visina tražbine i njezino dospijeće nije određeno, ista je u smislu odredbe čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) u vezi s čl. 21. st. 2. OZ-a odrediva. Naime, odredbom čl. 1.1. Ugovora propisano je da će Banka odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti Banke do ukupnog iznosa od 182.000,00 eura, dok je čl. 1.2. određeno da se tražbina banke iz stavka 1. toga članka uvećava za ugovorene kamate, kamate korisnika garancije, ugovorene kamate za zakašnjenje u plaćanju odnosno zakonske zatezne kamate ukoliko budu veće te naknade i troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode. Nadalje, odredbom čl. 2.1. Ugovora propisano je da će se za svaki pojedinačni pravni posao sklapati poseban ugovor do ukupnog iznosa iz čl. 1. toga Ugovora, dok je čl. 3.1. Ugovora određeno da tražbina Banke dospijeva u roku utvrđenom u svakom pojedinačnom ugovoru, kao i u svakom pojedinačnom odobrenom akreditivu, odnosno na dan iskupa garancije ili na dan raskida toga Ugovora, a najkasnije do 31. prosinca 2018. Stoga, ukupna tražbina ovrhovoditelja i njezino dospijeće utvrđeno je naknadno sklopljenim pojedinačnim ugovorima, i to Ugovorom o dugoročnom kreditu broj 5103095029 od 8. kolovoza 2006. i pripadajućeg Aneksa 1 od 26. svibnja 2008 te Ugovorom o dugoročnom kreditu broj 5103486301 od 23. ožujka 2007. i pripadajućeg Aneksa 1 od 26. svibnja 2009., a što proizlazi iz Zapisnika javne bilježnice Vesne Pučar na listu 108 spisa.

11.1. Jednako tako, čl. 3.2. Ugovora propisano da Banka može naknadno odrediti visinu tražbine nastale do okvirnog iznosa iz čl. 1. toga Ugovora, kao i vrijeme njezine dospjelosti te da se neopozivo prihvaća iznos koji će sukladno tome biti naveden u eventualnom ovršnom prijedlogu. Dakle, u konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 29. st. 5. OZ-a, kojom je propisano da ako je prema ovršnoj ispravi vjerovnik ovlašten odrediti opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine, vjerovnik će opseg ili vrijeme ispunjenja tražbine odrediti u prijedlogu za ovrhu.

11.2. Stoga, neosnovan je žalbeni navod ovršenika da javnobilježnički akt nije ovršna isprava jer u njoj nije utvrđena određena obveza, u smislu odredbe čl. 54. st. 1. OZ-a.

11.3. Suprotno žalbenom navodu ovršenika, ovrhovoditelj nije bio dužan dostavljati i naknadno sklopljene pojedinačne ugovore javnom bilježniku na uvid prilikom solemnizacije, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju upravo Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 585/06-1 od 3. kolovoza 2006. ovršna isprava, a ne naknadno sklopljeni pojedinačni ugovori. Naime, nekretnina koja je predmet ovrhe založena je upravo na temelju prethodno navedenog Ugovora te su stranke njome jamčili za obveze proizašle iz istog. Odredbom čl. 8. Ugovora stranke su se usuglasile da predmetni Ugovor ima snagu ovršne isprave te da ovrhovoditelj može neposredno na temelju tog Ugovora radi naplate tražbine koju ima prema dužniku provesti prisilnu ovrhu prodajom nekretnine nakon što javni bilježnik na isti stavi potvrdu ovršnosti (clausula exequendi). Upravo je na temelju navedenog Ugovora uknjiženo pravo zaloga u korist ovdje ovrhovoditelja (list 7 spisa). Također, iz čl. 8.3. Ugovora proizlazi obveza ovrhovoditelja dostaviti javnom bilježniku na uvid samo izvode iz poslovnih knjiga, a kojim se sukladno odredbi čl. 3.2. Ugovora dokazuje visina tražbine ovrhovoditelja.

11.4. U odnosu na žalbeni navod da je sastavni dio ovršne isprave i izvadak iz zemljišne knjige koji ne prileži Ugovoru, treba ukazati da se u priklopljenom spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-4259/15 nalazi izvornik ovršne isprave, čiji sastavni dio su i izvatci iz zemljišnih knjiga (list 19 i 20 spisa), a što je i utvrđeno službenom bilješkom na listu 43 spisa. Također, iz priklopljenog spisa javnog bilježnika proizlazi da je prilikom solemnizacije dostavljena cjelovita ovršna isprava, s pripadajućim izvatcima iz zemljišne knjige (list 101 i 102 spisa).

12. U odnosu na žalbeni navod ovršenika o tome da nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid ugovora, niti da je izjava o raskidu dostavljena dužniku, zbog čega nisu bile ispunjenje pretpostavka za izdavanje potvrde ovršnosti, navodi se sljedeće. Naime, čl. 4.3. Ugovora određeno je da Banka u slučaju neispunjavanja obveza iz tog Ugovora može isti raskinuti. Nadalje, u čl. 8.3. Ugovora određeno je da Izjava vjerovnika o raskidu ugovora radi neispunjenja ugovornih obveza od strane dužnika, kao i potvrda javnog bilježnika o uvidu u izvod iz poslovnih knjiga Banke, dokazuje da je ispunjen uvjet za raskid ugovora i da je protekao rok za ispunjenje ugovornih obveza od strane dužnika. Stoga, kako iz priklopljenog spisa javnog bilježnika proizlazi da je ovrhovoditelj dao Izjavu o neispunjavanju obveze u smislu prethodno citirane odredbe Ugovora (list 106-110 spisa) te da je javni bilježnik izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja sa stanjem na dan 27. veljače 2021., o čemu je sastavljena potvrda (list 109 spisa), to je suprotno žalbenom navodu ovršenika bio ispunjen uvjet za raskid Ugovora, a time i za izdavanje potvrde ovršnosti na isti.

13. Nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navod ovršenika o urednosti dostave Izjave o raskidu dužniku. Naime, čl. 13. Ugovora određeno je da se dostava smatra uredno izvršenom danom predaje preporučene pošiljke pošti. Stoga, kako je punomoćnik ovrhovoditelja uz zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti dostavio i dokaz o predaji Izjave o raskidu preporučenom pošiljkom (list 114-120 spisa), kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, to se suprotno žalbenom navodu smatra da je uredna dostava Izjave o raskidu.

14. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti predmetne ovršne isprave. Budući da iz spisa predmeta, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, proizlazi da je punomoćnik ovrhovoditelja 18. travnja 2012. zatražio od javne bilježnice Vesne Pučar izdavanje potvrde ovršnosti, uz koji je dostavio Izjavu o raskidu ugovora radi neispunjenja ugovornih obveza od strane dužnika uz dokaz o njezinom slanju preporučenom pošiljkom te izvod iz poslovnih knjige, kao preduvjet za izdavanju takve potvrde (čl. 8.3. Ugovora), to je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti.

15. Također, napominje se da žalitelji ne mogu s uspjehom protiv ovdje pobijanog rješenja ukazivati da ovršenik EĆ nije pristao da se na predmetnoj nekretnini provede ovrhe, već je isto moglo biti isticano samo protiv sada pravomoćnog rješenja o ovrsi. Također, nisu razmatrani žalbeni navodi ovršenika kojima se osporava zakonitost sada pravomoćnog rješenja o ovrsi jer isto izlazi izvan okvira odlučivanja o podnesenoj žalbi protiv pobijanog rješenja.

16. Stoga, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao što je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić