REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2995/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja MIKREZ d.o.o., OIB 00258726454, Split, Vukovarska ulica 166, kojeg zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik iz Splita, Istarska 3, protiv tuženika II, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o. iz Splita, Hrvatske mornarice 1D, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-117/2024-5 od 17. svibnja 2024., 10. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda Splitu poslovni broj Povrv-117/2024-5 od 17. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-117/2024-5 od 17. svibnja 2024. u točki III. izreke.

II. Odbija se djelomično tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-117/2024-5 od 17. svibnja 2024. u točki II. izreke u dijelu u kojem mu je naloženo da u roku od 15 dana naknadi trošak postupka tužitelju u iznosu od 1.629,26 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Preinačuje se djelomično rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-117/2024-5 od 17. svibnja 2024. u točki II. izreke i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 896,27 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-632/2020 kojeg je 27. travnja 2020. donio Ante Šuško, javni bilježnik u Splitu, u dijelu kojim je naloženo tuženiku II, vlasniku obrta [obrt], u roku od osam dana platiti tužitelju MIKREZ d.o.o. iznos od 4.042,20 EUR (30.456,62 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu kojim je naloženu naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 237,24 EUR (1.787,49 kn) s pripadajućim zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.428,10 EUR (10.760,00 kn) sa zateznim kamatama te u dijelu kojim mu je naloženo u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 113,87 EUR (857,96 kn) sa zateznim kamatama te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

1.1. Rješenjem je u točki I. izreke ukinut navedeni platni nalog za iznos od 3.904,60 EUR (29.419,24 kn) sa zateznim kamatama jer je u tom dijelu tužitelj povukao tužbeni zahtjev. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi trošak tužitelju u iznosu od 2.525,53 EUR sa zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 2.778,53 EUR sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj presudu pobija u točki II. izreke, a rješenje u točki III. izreke iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio zahtjev tužitelja da mu se isplati naknada za izvedene radove navedene u točkama 2. i 3. Troškovnika. Tužitelj je sve radove navedene u Troškovniku izveo, pa tako i one navedene u točkama 2. i 3. Utvrđenja suda da nije bilo dogovora između stranaka u pogledu tih radova su netočna, kada se uzmu u obzir svi dokazi izvedeni u ovom postupku. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinačiti presudu ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tuženik presudu pobija u točki I. izreke i rješenje u točki II. izreke iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je sud pogrešno ocijenio predmetni ugovorni odnos kao ugovor o djelu, s obzirom na to da se radi o ugovoru o građenju (izvode se pojedinačni građevinski radovi rezanja betona na gradilištu, pod kontrolom nadzornog inženjera, a sve u sklopu građevinske dozvole). Sud je neosnovano priznao tužitelju plaćanje za površinu „pilanja“ kroz stiropor i plaćanje za „pilanje drugog reza“. Neosnovano je prihvatio tužiteljev prijedlog za povrat u prijašnje stanje jer tužitelj nije imao opravdani razlog za izostanak na ročištu. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinačiti presudu ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Stranke nisu dale odgovor na žalbu suprotne strane.

4. Žalba tužitelja nije osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Presuda i rješenje ispitani su na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti oni na koje se pozivaju tužitelj i tuženik u svojim žalbama.

7. Tužitelj je ishodio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-632/2020 kojeg je 27. travnja 2020. kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 70.635,86 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Povodom prigovora tuženika rješenje je stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj je podneskom od 3. travnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev i traži da mu tuženik plati preostali dio u iznosu od 41.216,62 kn sa zateznim kamatama.

8. Dakle, predmet spora po sniženom tužbenom zahtjevu je isplata iznosa od 5.470,39 EUR (41.216,62 kn) sa zateznim kamatama po osnovi naknade za izvedene radove.

9. Nije sporno između stranaka da je tuženik bio izvođač radova za Pomgrad d.d. i da je od tužitelja tražio uslugu rezanja dijamantnom sajlom.

9.1. Nije sporno da je tuženik zatražio od tužitelja radove navedene u narudžbenici broj 23/2019 od 13. rujna 2019. i to:

- Pilanje dijamantnom sajlom i po potrebi razdvajanje s hidrauličnim klinom uz pretpostavku kada se napravi jedan rez da će ostali spojevi popustiti. Pilanje prema m2 obračunate površine (1m2 = 1.291,40 kn);

- Priprema i rad s hidrauličnim cjepačem. Obračun po svakom mjestu upotrebe što podrazumijeva bušenje rupe promjera 45 ili 100 i rad hidrauličnog cjepača. (300,00 kn po poziciji).

9.2. Nije sporno da je tužitelj izveo ugovoreni rad i da je tuženiku ispostavio račun za izvršene usluge koji sadržava 5 stavki. Tuženik ne osporava stavke 4. i 5. u računu.

10. Sporno je između stranaka je li tuženik dužan tužitelju platiti iznos naveden u računu s obzirom na to da je osporio radove opisane u stavkama 1., 2. i 3. troškovnika, navodeći da su radovi opisani stavkom 1. izvedeni, ali ne u opsegu prikazanom u troškovniku. Izjavio je da je provjerom koju su učinili inženjeri utvrdio da je tužitelj izveo 18,46 m2 tog rada, odnosno u vrijednosti od 23.839,00 kn. Osim tog iznosa potvrdio je i dug u iznosu od 4.800,00 kn i 780,00 kn za radove u stavkama 4. i 5. troškovnika, te izjavio da je ukupan dug 29.419,00 kn, koje da je platio tužitelju prije podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi.

11. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik naručio uslugu pilanja na objektu luka Gaženica prema ponudi 63-19 od 12. rujna 2019.

- da su u narudžbenici broj 23/2019 opisani radovi koje tuženik treba izvesti i to pilanje dijamantnom sajlom i po potrebi razdvajanje hidrauličnim klinom (cjepačem)

- navedena je cijena pilanja prema metru kvadratnom površine reza po cijeni od 1.291,40 kn

- navedeni su i radovi pripreme i rada hidrauličnim cjepačem

- određeno je da će se obračun činiti po svakom mjestu upotrebe što podrazumijeva bušenje rupe fi45 i 100 i rad hidrauličnog cjepača. Određena je cijena od 300,00 kn po poziciji

- da je tužitelj nakon izvršenih radova dostavio tuženiku troškovnik

- u troškovniku u stavci 1. tužitelj je obračunao naknadu za radove: rezanja dva komada pri čemu je obračunao površinu 5,185 m2 (3,05x1,7 m) za cijenu od 13.391,81 kn, rezanja četiri komada pri čemu je obračunata površina 5,002 m2 (3,05x1,64 m) za cijenu od 25.838,33 kn, rezanja dva komada pri čemu je obračunata površina 3,772 m2 (2,3x1,64 m) za cijenu od 9.742,32kn, rezanja jednog komada pri čemu je obračunata površina 5,185 m2 (3,05x1,7m) za cijenu od 5.323,40 kn

- u troškovniku u stavci 2. tužitelj je obračunao je trošak naknadnog bušenja rupe za provlačenje sajle jer su komadi bili na tlu i to na 4 bloka dimenzija 3,05 po cijeni od 1.372,50 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 5.490,00 kn te na dva bloka dimenzija 2,30 po cijeni od 1.035,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 2.070,00 kn.

- u troškovniku u stavci 3. tužitelj je obračunao naknadu za radove pripreme za izguravanje zaostalog elementa i to bušenja tri rupe i „otpucavanja“ hidraulikom na pet elemenata po cijeni od 150,00 kn za jednu rupu, dakle, u ukupnom iznosu od 2.250,00 kn, zatim bušenja jedne rupe i otpucavanja hidraulikom na tri elementa u iznosu od 450,00 kn i radove dorade štemanjem u iznosu od 500,00 kn za pet komada

- u stavci 4 obračunata je naknada za radove izguravanja otpilanih elemenata na 8 komada 2 rupe po cijeni od 300,00 kn po komadu za rupu s izguravanjem hidraulikom, odnosno u ukupnom iznosu od 4.800,00 kn

- u stavci 5 obračunata je naknada za radove bušenja rupe za uzorak u iznosu od 780,00 kn.

12. Pravilno je prvostupanjski sud na ugovorni odnos primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na Ugovor o djelu.

12.1. Ugovor o djelu je prema čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO) ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Utvrđujući predmetno činjenično stanje kao osnovu za donošenje presude, sud prvog stupnja nije propustio zauzeti stajalište o bitnim činjenicama, relevantnim za pravilnu primjenu materijalnog prava – je li tužitelj dokazao da je ugovorene radove izvršio i u kojem obimu.

14. Sud prvog stupnja je, slijedom odredbe čl. 8. ZPP-a, prema kojoj sud ima zakonsku ovlast izvedene dokaze prosuditi prema slobodnom uvjerenju (sustav slobodne ocjene dokaza), ali i zakonsku obavezu opravdati svoju prosudbu, pa analizirajući i ocjenjujući razloge kojima je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja opravdao uvjerenje proizašlo iz izvedenih dokaza, utvrđenje je žalbenog suda kako je to učinio uvjerljivim i logičnim razlozima, jasno i argumentirano obrazloživši koje činjenice važne za odluku smatra relevantnima i na čemu donesenu odluku zasniva, dajući jasne i argumentirane razloge o svojim utvrđenjima, argumentirano obrazloživši svoje prosudbe i utvrđenja u odnosu na navode i prigovore iznesene tijekom postupka. Uz to su u osporenoj presudi navedeni materijalnopravni propisi primijenjeni u konkretnom slučaju, a kroz koje je prvostupanjski sud ispitao i prosuđivao sve okolnosti predmetnog spora.

15. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju osporene presude, a u odnosu na navode žalitelja, a sve u svezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je suda drugog stupnja da žalitelji nisu uspješno osporili prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, donio pravilnu i zakonitu odluku.

16. U odnosu na tuženikovu žalbu

16.1. Spor je među strankama nastao u odnosu na to što predstavlja površina reza kao dogovorena mjerna jedinica odrađenih radova pilanja dijamantnom sajlom, odnosno je li površina reza 18,46 m2 koliko je to smatrao tuženik ili 43,39 m2 koliko je obračunao tužitelj. Pri tome je trebalo poći od činjenica o kojima među strankama nije bilo spora, a to je činjenica da je tužitelj radove pilanja dijamantnom sajlom izvodio na osam betonskih blokova, od kojih je šest bilo dimenzija 3,05x1,7 m i dva dimenzija 2,3x1,7 m. Dakle, među strankama nije bilo spora o tome da su dimenzije blokova, pa onda i ukupne površine one koje je tužitelj naznačio na troškovniku. Međutim, tuženik je tvrdio da u tu površinu ne ulazi samo betonski dio već i dio stiropora, dakle materijala drugačijeg od betona. Zato tuženik smatra da ne treba platiti naknadu koja bi se obračunala uzimanjem u obzir cijele površine betonskog bloka koja je rezana već samo površinu betona kroz koji je dijamantna sajla prošla.

16.2. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj kod obračuna količine rada ima pravo obračunati, ne samo pilanje kroz beton, već i pilanje kroz stiropor, s obzirom na to da u narudžbenici nije naglašeno da se obračunava samo površina reza koja prolazi kroz beton. Naime, u narudžbenici je sadržana jedinica mjere površina reza. Tuženik je izjavio da je narudžbenicu sastavio prema ponudi koju je dostavio tužitelj. Dakle, prije negoli je u narudžbenici sam upisao jedinicu mjere, on je od tužitelja primio ponudu. Definirajući jedinicu mjere na način da je označi kao površinu reza pravilan je zaključak suda da ta jedinica obuhvaća cjelokupnu površinu elementa zahvaćenu rezom, neovisno o materijalu koji se reže.

16.3. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud usvojio dio tužbenog zahtjeva u odnosu na jednu rupu iz razloga što je potreba za istim došla po uputi nadzornog inženjera; te u odnosu na drugu rupu iz razloga što svjedoci nisu rekli da je potreba za dodatnom rupom nastala kao posljedica kakvog tužiteljevog propusta.

16.4. Naime, stranke su u narudžbenici ostavile mogućnost za to da se jednim rezom neće postići traženi rezultat, odnosno odvajanje betonskog elementa od kalupa. Određeno je da je jedinična cijena rezanja postavljena za jedno rezanje jer je sadržana pretpostavka da će već nakon jednog rezanja ostali slojevi popustiti. Dakle, ostavljena je mogućnost i za to da se jednim rezanjem neće postići rezultat rezanja. Nadalje, iz sadržaja elaborata u kojem su prikazane okolnosti zbog kojih je došlo do ponovnog rezanja na jednom od blokova, proizlazi da je do potrebe da se učini ponovni rez na jednom od blokova došlo zbog okolnosti izvan tužiteljeva načina obavljanja rada, odnosno da je nepravilan rez posljedica promjene pozicije rupe kroz koju je sajlu trebalo provući, a koju je zahtijevao nadzorni inženjer, zbog sprječavanja oštećenja betonskog bloka. Promjena te pozicije dovela je do promjene pravca spoja uratka i kalupa i rezultirala nepravilnim rezom koji nije dao traženi rezultat, odnosno nije bilo moguće odvojiti blok od kalupa, radi čega je nastala potreba za drugim rezom. Stoga je tužitelj opravdano obračunao tuženiku i drugi rez koji je učinio na jednom bloku radi odvajanja bloka od kalupa.

17. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužitelj u cijelosti točno obračunao naknadu za radove pilanja dijamantnom sajlom, obračunate u stavci 1. troškovnika u ukupnom iznosu od 54.295,86 kn.

18. Nadalje, tuženik u žalbi pogrešno navodi da mu nije dopuštena posebna žalba u odnosu na rješenje kojim je sud dopustio povrat, pa da zato u ovoj žalbi iznosi protivljenje toj odluci.

18.1. Sukladno čl. 122. ZPP-a, protiv rješenja kojim se prihvaća prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena žalba, osim ako je prijedlog prihvaćen protivno čl. 117. st. 2. i čl. 119. ovog Zakona ili prijedlog koji je nepravovremeno podnesen. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o navedenim izuzecima, žalba nije dopuštena (a ne da nije dopuštena posebna žalba).

19. U odnosu na žalbu tužitelja

19.1. Tužitelj se u žalbi poziva na nalaz i mišljenje vještaka za građevinarstvo Ivana Mijanovića koji je u svom vještačenju zaključno naveo kako su svi radovi prema troškovniku definitivno i izvedeni, da su bili nužni, pa da bi se tužitelju trebao priznati cjelokupan iznos sukladno troškovniku.

19.2. Činjenica da su svi radovi navedeni u troškovniku izvedeni ne znače istovremeno i da ih je tuženik dužan platiti u cijelosti.

19.3. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za dio radova iz troškovnika pod 2., iako su izvedeni, tužitelj nema osnove iste obračunati iz razloga što ti radovi bez obzira na to što je tijekom izvođenja radova nastala potreba za izvođenjem tih radova, trebali su biti predmet dodatnog ugovaranja stranaka, a što nisu bili.

19.4. Što se tiče radova iz stavka 3. troškovnika pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljeva obveza bila izvršiti i pripremne radove koji prethode radu hidrauličnim cjepačem. Ukoliko je tuženik i kazao da će mu pomoći izvesti te pripremne radove svojim bagerom, dakle, pomoći izvršiti radove koje je tužitelj trebao učiniti, pa nije, to ne daje osnovu tužitelju naknadu za te radove posebno obračunati i tražiti od tuženika.

20. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužitelj osnovano obračunao naknadu za radove iz stavka 1. troškovnika u iznosu od 54.295,86 kn i da tužitelj nema osnove tražiti plaćanje naknade za radove opisane u stavcima 2. i 3. troškovnika u iznosu od 7.560,00 kn i 3.200,00 kn. Tuženik je tužitelju platio dio naknade u iznosu od 29.419,24 kn. Stoga je preostala još i obveza tuženika platiti tužitelju 30.456,62 kn (4.042,29 EUR).

21. U odnosu na trošak postupka

21.1. Osnovan je žalbeni navod tuženika da je sud pogrešno obračunao troškove postupka.

21.2. Tužitelj je podneskom od 3. travnja 2023. smanjio iznos potraživanja iz tužbenog zahtjeva sa 70.635,86 kn (9.374,99 EUR) na iznos od 41.216,62 kn (5.470,39 EUR), čime je djelomično povukao tužbu za iznos od 29.419,24 kn (3.904,60 EUR).

21.3. Prema čl. 158. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku podmiriti razmjeran dio troška koji je nastao do djelomičnog povlačenja. Kod obračuna razmjernog dijela troška primjenjuju se pravila iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.

21.4. Kako je tužitelj povukao tužbeni zahtjev za 29.419,24 kn (3.904,60 EUR), a ostao je kod zahtjeva za isplatu iznosa od 5.470,39 EUR (41.216,62 kn), tuženik je do povlačenja uspio u razmjeru od 42%, a tužitelj sa 58%. Kada se ti razmjeri međusobno prebiju, ostaje da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak postupka koji je nastao do povlačenja tužbenog zahtjeva u razmjeru od 16%.

21.5. Tužitelju su do povlačenja tužbe priznati slijedeći troškovi:

zastupanje na ročištu 26. studenoga 2021. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 4. veljače 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), sastava podneska od 17. listopada 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), sastava podneska od 6. prosinca 2022. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife), zastupanja na ročištu 14. veljače 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 31. ožujka 2023. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9.5. Tarife), sastava podneska od 3. travnja 2023. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife), zastupanja na ročištu od 2. lipnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), zastupanja na ročištu 26. rujna 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife). ukupno 1.937,50 EUR, a 16% iznosi 310,00 EUR.

21.6. U nastavku postupka tužitelj je zahtijevao da mu tuženik isplati iznos od 5.470,39 EUR, a uspio je s iznosom od 4.042,29 EUR, što znači da je nakon povlačenja tužbe, tužitelj uspio u sporu sa 74%, a tuženik sa 26%. Kada se ti razmjeri prebiju ostalo je da je tuženik dužan podmiriti troškove postupka tužitelju koji su nastali nakon povlačenja tužbe u omjeru od 48%.

21.7. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja nakon povlačenja tužbe za ročište 9. listopada 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 27. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife). Ukupno 500,00 EUR, a 48% iznosi 240,00 EUR.

21.8. Pored navedenih, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 929,06 EUR te, sukladno Tarifi br. 2. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 140,20 EUR.

21.9. Dakle, tuženi je dužan tužitelju naknaditi trošak u ukupnom iznosu od 1.629,26 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Za preostali dio u iznosu od 896,27 EUR, tužitelja je valjalo odbiti.

22. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja u odnosu na trošak ovršnog postupka jer je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 121/20. i 114/22.; dalje: OZ) te čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11., 112/12., 114/12. i 131/20.; dalje: Pravilnik), kao i Tbr. 11. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 118/14. i 107/15.; dalje: Tarifa) te čl. 154. st. 2. ZPP-a.

22.1. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja u odnosu na naknadu troškova sastava podneska od 21. srpnja 2023., trošak sastava žalbe od 29. prosinca 2023. iz razloga što je sud pravilno te radnje odbio primjenom čl. 155. ZPP-a kao nepotrebne.

22.2. Dakle, sud je pravilno odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.778,53 EUR sa zateznim kamatama.

23. S obzirom na sve navedeno valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuditi kao u izreci ove presude i temeljem čl. 380. t. 2. i 3. ZPP-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2025.

Sudac

Kamelija Parać