K-304/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Gordanu Tonkoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Helene Škomrlj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JŠ, zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15., 61/15, 101/17, – u daljnjem tekstu KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: K-DO-1862/2018 od 30. listopada 2018., nakon javno provedene rasprave, u prisutnosti okrivljenika JŠ, branitelja okrivljenika, odvjetnika Ante Rajčića, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu FŠ i punomoćnika oštećenika, odvjetnice Ivane Hrstić Marinac, 20. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 dalje ZKP/08) kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-1031/2018 od 21. siječnja 2019. u odnosu na okrivljenog JŠ stavlja se izvan snage.

II. Okrivljeni: JŠ, zvani J OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. F i majke pok. Č rođene L, rođen **.**.1956. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa mjesečnom mirovinom od 1.700,00 kuna, sa završenom osnovnom školom, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina, odlikovan, nastanjen u [adresa], kazneno neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 26. kolovoza 2018. oko 03,00 sata u Marini na adresi [adresa], ispred prostorija turističke zajednice hoteći oštetiti kamene podne ploče na iste prolio motorno ulje u dužini od cca 5 metara na koji način je iste oštetio pričinivši štetu Općini Marina u neutvrđenom iznosu,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11,

III. Temeljem članka 235. stavak 1. KZ/11, okrivljenik JŠ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

Potom se okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

s time da se kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen, neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik Općina Marina se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu optužnicu od 30. listopada 2018., broj: K-DO-1862/2018 protiv okrivljenika JŠ zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.

2. Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. veljače 2024., broj:

Kž-300/2023 ukinuta je prvostupanjska presuda od 29. ožujka 2023. kojom je okrivljenik proglašen krivim i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U smislu članka 541. ZKP/08 sud je presudom od 21. siječnja 2019., broj: K- 1031/2018 izdao kazneni nalog protiv okrivljenika JŠ.

Okrivljeni JŠ je 12. veljače 2019. podnio prigovor protiv presude kojom je izdan kazneni nalog, slijedom čega je temeljem članka 544. stavak 1. ZKP/08 trebalo staviti izvan snage presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika JŠ.

4. Očitujući se o optužbi okrivljeni JŠ, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

5. U dokaznom postupku pročitane su i pregledane fotografije mjesta događaja (list 5 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00080018 (list 12 spisa), ponuda broj 2310/2018 od 23. listopada 2018. (list 20 spisa), račun trgovačkog društva „Libela d.o.o.“ od 23. srpnja 2019. (list 63-64), kartica dobavljača Općine Marina za društvo Libela d.o.o. sa datumom od 17. veljače 2025. (list 94). Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

6. U svojoj obrani na raspravi održanoj 17. veljače 2025. okrivljeni JŠ kazao je da je točno da je on prolio motorno ulje na kamenu ploču. Pojasnio je kako je sa načelnikom Općine Marina imao određenih sukoba. Neposredno pred ovaj događaj načelnik mu je otkinuo konope na brodu i zbog toga se njegov brod oštetio. Zbog tog čina on je uradio ovo. Motorno ulje je bilo proliveno na 31 kocki, a on je osobno otišao kupiti 50 komada tih kamenih ploča i sve to skupa ga je koštalo 193,00 kune. On da je prijavljen od strane Općine Marina isključivo zbog sukoba koji ima sa načelnikom. Priznaje svoju krivicu, ali šteta koja se navodi nije točna jer to ne vrijedi toliko. Smatra da sveukupni trošak maksimalno iznosi 300,00 kuna.

7. Cijeneći okrivljenikovu obranu nije sporno da je okrivljeni JŠ na kamene ploče prolio motorno ulje, međutim sporna je visina nastale štete na kamenim podnim pločama.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz pojedinačno tako i u svezi s ostalim dokazima, kao i obranu okrivljenika. Prosudbom navedenog, a osobito iz priznanja okrivljenika sud je našao utvrđenim činjenično stanje upravo onakvim kako je i navedeno u izreci presude, odnosno da je okrivljeni počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11.

9. Iz računa trgovačkog društva Libela d.o.o. proizlazi da je to društvo Općini Marina izdalo račun u iznosu od 8.956,25 kuna na ime nabave i dovoza betonskih ploča površine 10 metara kvadratnih, demontaže postojećih opločnika, ugradnje opločnika na pripremljenu i izravnatu podlogu i deponiranje zauljenih opločnika kao opasan otpad.

Okrivljeni JŠ u svojoj obrani osporava visinu nastale štete, te je tijekom postupka obrana predložila da se radi utvrđivanja točne visine štete provede vještačenje po vještaku za graditeljstvo.

Obzirom da je račun trgovačkog društva Libela d.o.o. izdan Općini Marina 23. srpnja 2019., dakle gotovo godinu dana nakon što je okrivljenik oštetio kamene ploče, to postoji mogućnost da su u tih godinu dana pojedine kamene ploče oštećene neovisno od radnji okrivljenika, zbog čega sud ne može sa sigurnošću utvrditi koja su točno oštećenja nastala isključivo radnjama okrivljenika. Zbog navedenog, sud je korigirao činjenični opis optužnog akta na način da je umjesto "pričinivši štetu Općini Marina u iznosu od 8.956,25 kuna" stavljeno "pričinivši štetu Općini Marina u neutvrđenom iznosu". Takva izmjena nije na štetu okrivljenika i na takav način nije povrijeđen objektivni i subjektivni identitet optužbe i presude. Pritom treba imati u vidu da visina štete nastala oštećenjem tuđe stvari nije bitno obilježje kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11. Stoga, visina uzrokovane štete nije odlučna činjenica i ista niti ne mora biti uključena u činjenični opis djela, već je dovoljno da se u činjeničnom opisu samo konstatira da je radnjama počinitelja došlo do oštećenja konkretno određene tuđe stvari.

Imajući u vidu prethodno navedeno sud je temeljem članka 421. stavak 1. točka 3. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog obrane za provođenje građevinskog vještačenja kao neprikladan prijedlog. Naime, građevinskim vještačenjem visina štete mogla bi se utvrditi samo s velikim poteškoćama i to prvenstveno zbog toga što je od nastanka štete proteklo gotovo 7 godina i činjenice da je šteta već otklonjena, pa vještak osim fotografija koje prileže spisu ne bi imao druge mogućnosti za utvrđivanjem točne visine nastale štete.

Zbog prethodno navedenog sud je oštećenika Općinu Marina s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu.

10. Temeljem članka 23. KZ/11 kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog.

Tijekom postupka utvrđeno je da je okrivljenik postupao s oblikom krivnje izravna namjera, a svijest o protupravnosti nije sporna, a niti je u postupku dovedena u pitanje okrivljenikova ubrojivost.

11. Obrana je tijekom postupka istakla da bi se u konkretnom predmetu moglo raditi o beznačajnosti djela.

Odredbom članka 33. KZ/11 određeno je da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.

Dakle, da bi se radilo o beznačajnom kaznenom djelu potrebno je da se sve navedene okolnosti iz članka 33. KZ/11 (stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedica ili su iste neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen) kumulativno ispune. Ukoliko nije ostvarena samo jedna od okolnosti, tada djelo nije beznačajno.

Kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članak 235. stavak 1. KZ/11 je kazneno djelo koje se može počiniti samo s namjerom, a osim toga i tijekom postupka dokazano je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Izravna namjera postoji kada je počinitelj svjestan obilježja kaznenog djela i hoće njegovo ostvarenje. Da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom utvrđeno je iz same njegove obrane. Naime, okrivljenik je kazao da je isto počinio iz revolta zbog prethodnog postupanja direktora komunalnog društva Marina. Potrebno je ukazati da je u kaznenom pravu izravna namjera najteži stupanj krivnje s kojom se može ostvariti kazneno djelo, a zbog čega u konkretnom predmetu nije ostvarena prva od okolnosti beznačajnog djela, odnosno da je stupanj počiniteljeve krivnje nizak.

Imajući u vidu da je okrivljenik djelo počinio iz revolta zbog postupanja direktora komunalnog poduzeća Marina prilikom obavljanja svog posla, umjesto da je svoj problem s Općinom Marina pokušao riješiti pravnim putem i dokazivanjem svojeg prava na vez broda u zakonito provedenom postupku pred nadležnim tijelom, to ovaj sud smatra da postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen. Naime, iz ovakvog ponašanja okrivljenika je utvrđeno da je riječ o osobi koja ne poštuje pravila niti odluke drugih tijela, već osobno preuzima rješavanje pravnih sporova na zakonom neprihvatljiv način i to uništavanjem tuđe imovine. Upravo zbog navedenog, ovaj sud smatra kako postoji nužnost kažnjavanja okrivljenika obzirom da isti pravne probleme rješava činjenjem kaznenih djela, a zbog čega se može očekivati da bi isti mogao ponoviti djelo u slučaju slične situacije.

Sud smatra da nije prihvatljivo da okrivljenik umjesto poduzimanja pravnih radnji radi ostvarivanja svojih prava pred nadležnim tijelima, na sebe preuzima samovlast i uništava imovinu Općine Marina. Zbog navedenog, a kako bi se utjecalo na počinitelja, ali i na sve druge osobe na način da se ukaže kako se pravni problemi ne mogu rješavati uništavanjem tuđe imovine, već na zakonom predviđeni način pred nadležnim tijelima, odnosno da se ovakvim postupanjima narušava povjerenje u cjelokupni pravni sustav, to ovaj sud smatra da postoji potreba da okrivljenik bude kažnjen.

Dakle, kako je utvrđen najviši stupanj krivnje kod okrivljenika, izravna namjera, kao i da postoji potreba za kažnjavanjem okrivljenika, to se nisu ostvarili uvjeti iz članka 33. KZ/11, odnosno da bi se u konkretnoj situaciji radilo o beznačajnom djelu, a kako obrana pokušava prikazati postupanje okrivljenika.

12. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela i prijašnji počiniteljev život.

Olakotnom okolnošću sud je cijenio što okrivljenik do sada nije kazneno osuđivan, pa se predmetni događaj može cijeniti kao jedan izdvojeni događaj u životu okrivljenika, cijenio je životnu dob okrivljenika i priznanje počinjenja kaznenog djela.

Kao otegotnu okolnost sud je cijenio pobudu iz koje je okrivljenik počinio kazneno djelo, odnosno rješavanje pravnih nesuglasica na potpuno neprihvatljiv način, te je otegotnim cijenio način počinjenja kaznenog djela, odnosno činjenicu da je postupanje oštećenika u provođenju svojih odluka bio povod okrivljeniku za počinjenje kaznenog djela.

S obzirom na navedeno sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, te mu potom izrekao uvjetnu osudu u trajanju od 2 godine, na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od pravomoćnosti ove odluke ne počini neko novo kazneno djelo. Takva kazna u potpunosti može izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na počinitelja i građane da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Sud smatra da će ovakva kazna utjecati na okrivljenika i na sve ostale da ubuduće poštuju pravni sustav i ne čine kaznena djela.

13. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP/08 sud je naložio okrivljeniku da podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, koji trošak je primjeren duljini i složenosti ovog postupka.

U Splitu 20. veljače 2025.

Sudac

Gordan Tonković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

- Općinsko državno odvjetništvo Split, na broj: K-DO-1862/2018,

- Okrivljenik JŠ, [adresa],

- branitelj odvjetnik Ante Rajčić,

- punomoćnik oštećenika Ivana Hrstić Marinac,

- u spis.