Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-18/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, koga zastupaju članovi uprave SU i RU, a njih punomoćnik Martin Garašić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 37/2, protiv tuženika ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-178/2024-8 od 9. prosinca 2024., 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Povrv-178/2024-8 od 9. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

"Odbija se prigovor tužitelja/pristojbenog obveznika A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, od 5. prosinca 2024. i potvrđuje ovosudno rješenje o naplati sudske pristojbe, gornji poslovni broj, od 29. studenog 2024."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući ga zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud odbio njegov prigovor protiv rješenja kojim je pozvan na plaćanje sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 13,27 eura, a prigovor na to rješenje je podnio jer nije uložio prigovor na rješenje o ovrsi, uslijed čega nije bilo osnove da ga se pozove na podmirenje pristojbe. Poziva se na odredbu čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama koji određuje tko je obveznik plaćanja pristojbe, a to je stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, dok čl. 4. istog Zakona propisuje trenutak kada nastaje obveza plaćanja pristojbe, a to je u trenutku podnošenja prigovora. Prvostupanjski sud neosnovano poistovjećuje prigovor na platni nalog i odgovor na tužbu, obzirom da se radi o dva različita podneska koje jasno razlikuje Zakon o sudskim pristojbama i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi. Obzirom da je obveznik plaćanja pristojbe na prigovor protiv platnog naloga tuženik, predlaže ukinuti pobijano rješenje i osloboditi tužitelja obveze plaćanja pristojbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je ustanovio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

- u daljnjem tekstu: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP.

5. Iz stanja spisa, u bitnom, proizlazi kako je po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tužitelja javni bilježnik Marko Jurlina iz [adresa] 23. travnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj Ovrv-1124/2024 općenito na imovini ovršenika, ovdje tuženika, koji je 2. svibnja 2024. protiv tog rješenja podnio prigovor, pa je prvostupanjski sud rješenjem posl. br. Povrv-178/2024 od 6. rujna 2024. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj je podneskom od 25. rujna 2024. povukao prijedlog za ovrhu i predložio obustavu postupak, pa je prvostupanjski sud 26. rujna 2024. pod posl. brojem Povrv-178/2024- 4 donio rješenje kojim je obustavio predmetni ovršni postupak.

6. Rješenjem posl. broj Povrv-178/2024-6 od 29. studenog 2024. tužitelju je naloženo da u roku od 8 dana plati sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 eura.

7. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio prigovor koji je pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen.

8. Odredbom čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.

9. Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u širem smislu u sebi sadrži dvije odluke – platni nalog i na tom nalogu utemeljeno uvjetno rješenje o ovrsi u užem smislu, budući je ovrha određena pod rezolutivnim uvjetom da ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi koje ima značaj platnog naloga. Ako prigovor bude podnesen, kao što je ovdje bio slučaj, time je ispunjen rezolutivni uvjet i određena ovrha se mora staviti izvan snage.

10. Iz odredbe čl. 446. st 1. i čl. 449. st 1. ZPP proizlazi da platni nalog u takvom postupku zamjenjuje tužbu.

11. Dakle, u pravnoj situaciji kada prijedlog za ovrhu u postupku predstavlja tužbu, tada prigovor protiv rješenja o ovrsi predstavlja odgovor na tužbu.

12. Odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. St. 2. istog članka propisano je da iznimno od st. 1. tog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. U konkretnom slučaju iz stanja spisa ne proizlazi da bi se radilo o okolnostima u kojima je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

13. Nadalje, točno je da je odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18. i 51/23. – u daljnjem tekstu: ZSP) određeno da je pristojbe propisane tim zakonom dužna platiti stranka na čiji se zahtjev ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, dok je odredbom čl. 4. st. 2. ZSP propisano da obveza plaćanja pristojbe, ako tim zakonom nije drukčije propisano, za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.

14. Odredbom članka 156. st. 1. ZPP propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. U konkretnom slučaju, tužitelj je inicirao pokretanje postupka, zbog kojeg je tuženik i dao odgovor na tužbu.

15. Obzirom da je u smislu odredbe članka 158. st. 1. ZPP tužitelj povukao tužbu, to je pozivom na odredbu čl. 4. st. 2. ZSP pristojbena obveza za odgovor na tužbu, razmjerno uspjehu u parnici, nastala upravo tužitelju.

16. Slijedom navedenog, žalbeni razlozi tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

17. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

Zadar, 10. ožujka 2025.

Sutkinja

Marina Tanta