REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-470/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ružmarinke Cindrić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽV zbog kaznenog djela iz čl. 118.st.1. Kaznenog zakona i dr. ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem braniteljice Ive Baice Skert, odvjetnice iz Šibenika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-69/2020 od 4.lipnja 2024., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika ŽV kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 4.lipnja 2024. Općinski sud u Šibeniku je okrivljenika ŽV proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela-teške tjelesne ozljede iz čl. 118.st.1. KZ/11 i dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139.st. 2. KZ/11, te ma za kazneno djelo iz čl.118.st.1 KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kaznena djelo iz čl. 139.st.2. KZ/11 utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci, pa ga uz primjenu odredbi čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1.Temeljem odredbe čl. 148. st. 6. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženik se djelomično oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, na način da je na ime provedenog vještačenja dužan platiti iznos od 200,00 eura, te na ime paušala iznos od 50,00 eura, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem braniteljice Ive Baice Skert, odvjetnice iz Šibenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i isti oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Na žalbu okrivljenika odgovor je podnijelo ODO u Šibeniku, se predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Na temelju odredbe čl. 475. st. 1., 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika, okrivljenika i braniteljice okrivljenika.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira o kojoj bitnoj povredi bi se radilo niti obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja

7.1. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka.Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7.2. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi počinio predmetna kaznena djela za koja je proglašen krivim.

7.3. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika NV i KV, te iskaze saslušanih svjedoka CV, EV i ĐV.

7.4. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice NV, koja je detaljno i okolnosno opisala kako ju je okrivljenik kad je došao ispred trgovine jako nervozan i razjaren, verbalno napao da što ona ima dolaziti na njegovu zemlju , te urlao, vikao i mahao rukama te kazao da oni nisu ljudi, da nisu normalni misleći na njenu familiju i da ih sve treba poubijati, nakon čega da je iznenada osjetila snažnu bol u desnoj strani lica i bol i da je pala na pod te da ne zna kako ju je udario i očigledno da ju je on udario da tu uz njih da nitko nije bio osim njenog sina BV i GV djelatnice trgovine, a da kad se digla sa poda da isti nije prestao s napadima te da je digao kamen s poda veličine šake, te vičući prema njoj da će ih ubiti, te da se sva ustrašila.

7.5. Iskaz oštećenice potvrđuje u cijelosti svjedok BV, ali i svjedoci VV, IV i LV, kako to obrazlaže prvostupanjski sud pod toč. 30. obrazloženja presude, te sadržaj medicinske dokumentacije i provedeno vještačenja po sudskomedicinskom vještaku dr. Kristijanu Bečiću i vještaku radiologu dr. SV, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razlog pod toč. 31. obrazloženja presude, koje prihvaća i ovaj sud i na njih upućuje žalitelja.

7.6. Prema tome, iz svih izvedenih dokaza, sud je utvrdio i zaključio da je upravo okrivljenik udario oštećenu NV, što i sam priznaje da ju je udario sa ali sa otvorenim dlanom ruke, što je vještak demantirao da otvorenom šakom za nastanak ovakve tjelesne ozljede da je mala vjerojatnost, a da to može samo zatvorenom šakom, a to potvrđuje oštećena NV, svjedoci BV, GV, EV, DV i LV, kao i medicinska dokumentacija, sudskomedicinski vještak dr. Kristijan Bečić o načinu nastanka ozljede koji odgovara okolnostima fizičkog sukoba kako to proizlazi iz spisa, slijedom čega su u opisanim radnjama okrivljenika ostvarena sva obilježja kaznenog djela protiv života i tijela - teške tjelesne ozljede iz čl. 118 .st. 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim.

7.7. Također je prvostupanjski sud na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik kritične prigode prijetio oštećenicima NV i ĆV, kako to obrazlaže na str. 20 i 21. obrazloženja presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Pri tome je pravilno obranu okrivljenika u kojoj negira da bi uputio prijeteće riječi imenovanim oštećenicima, valjalo dražiti neosnovanom, te usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti u ovom postupku. Nasuprot tome prvostupanjski sud osnovano prihvaća kao istinite iskaze oba oštećenika, jer nije našao razloga ne ukazati im vjeru, a njihovi iskazi su potkrijepljeni i iskazima saslušanih svjedoka, kako to obrazlaže prvostupanjski sud pod toč. 20. i 21. obrazloženja presude.

7.8. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenicima NV i ĆV, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oboje oštećenika, ovo tim više što je oštećenici NV nanio teške tjelesne ozljede. One su, a usmjerene na usmrćenje oboje oštećenika, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja dva kaznena djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.

7.9. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnih kaznenih djela prijetnje za koje je proglašen krivim.

8. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

9. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik žali i zbog odluke o kazni, međutim žalba u tom dijelu također nije osnovana.

10. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, dok mu je kao otegotno cijenio upornost u činjenju kaznenih djela, uzimajući u obzir i težinu te narav djela, kao i stupanj krivnje.

11. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne otegotne i olakotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci s rokom kušnje od 2 (dvije) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 22. prvostupanjske presude.

12. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 10. ožujka 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Ružmarinka Cindrić

Hrvoje Visković