Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Gž Ovr-26/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50 OIB: 02535697732, zastupane po zakonskim zastupnicima, a ovi po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak & partneri j.t.d., Splitska 2, Rijeka, OIB: 41464419609, protiv ovršenika ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Šefiki Lazarin, odvjetnici iz Rijeke, Korzo 8, radi odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-127/2021-15 od 12. studenoga 2024., 10. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditeljice Privredne banke Zagreb d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-127/2021-15 od 12. studenoga 2024.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„Usvaja se prijedlog ovršenika za odgodu predmetne ovrhe i odgađa provođenje ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka pod poslovnim brojem P-2868/2019.“
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da navodi ovršenika kako bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom, osim paušalnih navoda kako bi za ovršenika nastala teško nadoknadiva šteta. Ovršenik ne živi u nekretnini koja je predmet ovrhe, a koja se nalazi na adresi [adresa], već na adresi [adresa] na kojoj i ima prijavljeno prebivalište. Prema tome, nisu ispunjeni uvjeti o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti koju bi ovršenik trpio. Ovršenik je svojevoljno ugovorio založno pravo na predmetnoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičkim posljedicama tog raspolaganja koji su za njega poslije tog ugovaranja nastupile te se ovrha vodi po zakonom propisanom postupku. U odnosu na navode suda kojima se poziva na stav Suda Europske unije (u predmetu C-407/18) ovrhovoditeljica ističe da se radi o prethodnom pitanju u predmetu kojeg je pokrenuo slovenski nacionalni sud. Slovensko nacionalno pravo ne predviđa mogućnost odgode ovrhe u slučaju kada potrošač podnese tužbu za utvrđenje 2 .
P o s l o v n i b r o j : G ž O v
ništetnosti zbog postojanja nepoštene odredbe u ugovoru sklopljenom s trgovcem. Hrvatsko nacionalno zakonodavstvo predviđa mogućnosti predviđene odredbom čl. 65. st.1. toč. 4. Ovršnog zakona, s time da mora biti kumulativno ispunjen uvjet nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. U konkretnom slučaju radi se o potraživanju iz kredita za kojeg je provedena konverzija u valutu EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te se poziva na Zaključak Građanskog odjela Županijskog suda u Varaždinu da potrošač koji je s bankom sklopio dodatak/aneks, kojim je provedena konverzija u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nema pravo na restituciju isplatom temeljem nepoštenih (ništetnih) odredaba o načinu promjene ugovorene redovne kamatne stope i ugovorenoj valuti glavnice u CHF iz osnovnog ugovora o kreditu. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog za odgodu ovrhe.
3. Na žalbu nije podnesen odgovor.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju čl. 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/2016, 73/2017 i 131/2020, u daljnjem tekstu: OZ), a u svezi s čl. 381. ZPP, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je ocijenio da nisu počinjene navedene bitne povrede i da je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Iz spisa slijedi da je ovršenik podnio prijedlog za odgodu ovrhe dana 26. ožujka 2023. u kojem je naveo da je pokrenuo parnični postupak kod istog suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-2868/2019 radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi i radi isplate.
6.1. Iz obrazloženja pobijane odluke također slijedi, cit: „nesporno je utvrđeno da su ovršenici pokrenuli postupak pod poslovnim brojem P-2868/19 da su ništetne pojedine odredbe predmetnog ugovora a koji se tiču valutne klauzule te kamatne stope u dijelu u kojem je tužena ovlaštena jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana te radi isplate 150.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno odredbi čl 29 st. 2 ZOO-a od 10.9.2006. pa do isplate, te postupak još uvijek nije okončan“.
7. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno utvrdi postojanje nekog od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.
3 .
P o s l o v n i b r o j : G ž O v
7.1. Međutim, Sud Europske unije je u predmetu broj C-407/18 - Č c/a Addiko Bank d.d., u kojem predmetu je ovrhovoditelj (bankarska institucija) inicirao ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.
8. Dakle, sud će na prijedlog ovršenika odrediti rješenjem odgodu ovrhe ukoliko je ovršenik kao tužitelj pokrenuo posebnu parnicu u kojoj pobija ovršnu ispravu na temelju koje se vodi ovršni postupak, i to u procesnoj situaciji kada odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta.
9. Dakle, polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o hipotekarnom kreditnom odnosu između trgovca i potrošača, ovdje ovršenika, te da je ovršenik, kao tužitelj, pokrenuo parnicu radi radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi koja se vodi pod poslovnim brojem P-2868/2019, ocjena je ovog suda da je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odgodio predmetnu ovrhu.
9.1. Ovdje treba naglasiti da u ovakvoj pravnoj situaciji ne moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. OZ jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva Vijeća 93/13 EEZ. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U slučaju da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.
10. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
U Zadru, 10. ožujka 2025.
Sutkinja
Blanka Pervan
