Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-794/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Tomislavu Aralici, u pravnoj stvari tužitelja NHČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 15, OIB: 10852199405, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2838/2021-14 od 5. srpnja 2024., dana 10. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2838/2021-14 od 5. srpnja 2024. u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju bruto iznos od 1.299,85 eur-a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to:
- za iznos od 123,02 eur od dana 15. siječnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 93,54 eur od dana 15. veljače 2016. g. do isplate;
- za iznos od 95,08 eur od dana 15. ožujka 2016. g. do isplate;
- za iznos od 99,67 eur od dana 15. travnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 94,15 eur od dana 15. svibnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 92,37 eur od dana 15. lipnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 87,77 eur od dana 15. srpnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 90,08 eur od dana 15. kolovoza 2016. g. do isplate;
- za iznos od 96,83 eur od dana 15. rujna 2016. g. do isplate;
- za iznos od 91,23 eur od dana 15. listopada 2016. g. do isplate;
- za iznos od 92,97 eur od dana 15. studenog 2016. g. do isplate;
- za iznos od 88,76 eur od dana 15. prosinca 2016. g. do isplate;
- za iznos od 95,96 eur od dana 15. siječnja 2017. g. do isplate;
- za iznos od 58,43 eur od dana 15. veljače 2017. g. do isplate;
izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima za razdoblje do 31. prosinca 2016. te u dijelu odluke o troškovima postupka.
II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2838/2021-14 od 5. srpnja 2024. u dijelu u kojem je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu za razdoblje do 31. prosinca 2016. i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto dosuđenom iznosu za razdoblje do 31. prosinca 2016.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja:
"Nalaže se tuženiku HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U ZAGREBU, Trg Republike Hrvatske 15, 10000 Zagreb, OIB: 10852199405, da tužitelju NHČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime razlike plaće utvrđeni bruto iznos od 1.299,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose i to:
- za iznos od 123,02 eur od dana 15. siječnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 93,54 eur od dana 15. veljače 2016. g. do isplate;
- za iznos od 95,08 eur od dana 15. ožujka 2016. g. do isplate;
- za iznos od 99,67 eur od dana 15. travnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 94,15 eur od dana 15. svibnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 92,37 eur od dana 15. lipnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 87,77 eur od dana 15. srpnja 2016. g. do isplate;
- za iznos od 90,08 eur od dana 15. kolovoza 2016. g. do isplate;
- za iznos od 96,83 eur od dana 15. rujna 2016. g. do isplate;
- za iznos od 91,23 eur od dana 15. listopada 2016. g. do isplate;
- za iznos od 92,97 eur od dana 15. studenog 2016. g. do isplate;
- za iznos od 88,76 eur od dana 15. prosinca 2016. g. do isplate;
- za iznos od 95,96 eur od dana 15. siječnja 2017. g. do isplate;
- za iznos od 58,43 eur od dana 15. veljače 2017. g. do isplate;
u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi od 5. srpnja 2024. pa do isplate. a sve u roku od l5 dana."
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturijeći sama sebi niti razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa je pobijana presuda sačinjena sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a.
5. Time što je sud postupao po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu, koji obzirom da u tužbi nije naveden iznos koji tužitelj potražuje kao niti jasno određeno razdoblje za koje postavlja tužbeni zahtjev, on je pravilno postupio. Time se ne može uzeti da je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev.
6. Nadalje, kako nije utvrđeno niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP, to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
7. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, u smislu čl. 458. st. 1. ZPP-a, može se pobijati samo zbog točno zakonom određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP), slijedom čega žalbeni razlozi tuženika o počinjenju relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka koja se sastoji u tome da je sud tužitelja trebao pozvati na ispravak tužbe, kako to tuženik navodi u žalbi te o pogrešno ili nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nisu posebno razmatrani.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za utuženo razdoblje.
9. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika; da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine, broj 27/01., 39/09.); da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune; da je među strankama neprijeporan matematički izračun razlike plaće za utuženo razdoblje u mjesečnim iznosima, uz primjenu osnovice plaće od 5.415,37 kuna pa da time visina tužbenog zahtjeva niti utuženi tijek zateznih kamata nisu sporni.
10. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je mjerodavno sljedeće:
- da je 23. studenoga 2006. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po šest posto u 2007., 2008. i 2009. godini,
- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim Dodatkom je osnovica privremeno "zamrznuta" na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma,
- da je odredbama članka IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno dalje postupno povećanje osnovice radi usklađivanja plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH, a pri tome su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u RH te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100,
- da je 23. studenoga 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,
- da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kune, s time da je u članku III. utvrđen način povrata osnovice, i to tako da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine,
- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, s time da te Izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna, i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. - V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,
- da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,
- da su Vlada Republike Hrvatske te Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu; da su utvrdili da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno;
- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.
11. Na temelju naprijed navedenog, osobito činjenice da je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto, te da je DZS 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., dok je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015., valja zaključiti da tužitelju pripada pravo na razliku plaće od 1. prosinca 2015. (jer je to mjesec u kojem su službeni pokazatelji DZS-a ukazali na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno).
12. Nadalje, odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine, broj 39/09., 129/09.) je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.
13. Odredbom čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju čl. 2. ovoga Zakona primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009.
14. Iz stanja spisa također proizlazi:
- da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o prestanku ugovora o radu od 13. studenog 2014. te da je istim određeno da isti prestaje 2. studenog 2017.,
- da ugovorne strane suglasno utvrđuju da službenik nema nikakvih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog navedenim Ugovorom o radu.
15. Odredbom čl. 203. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) je propisano da obveza prestaje kada vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s time suglasi, s time da sukladno odredbi čl. 206. ZOO-a opći oprost dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta. U vrijeme potpisivanja navedenog Sporazuma postojala su utužena potraživanja tužitelja jer su ista dospjela u razdoblju od 2016. do 2017. , kao što su i materijalni propisi na koje se poziva tužitelj tijekom postupka tužitelju morali biti poznati u času donošenja istih, odnosno nisu mu mogli ostati nepoznati u času njihove primjene, jer su doneseni i bili u primjeni prije sklapanja Sporazuma. Sukladno odredbi čl. 3. Sporazuma tužitelj ima pravo i tuženik ima obvezu isplate plaće ili naknade plaće u visini prema odredbi čl. iz čl. 4. Ugovora o radu. Time tužitelj tek nakon isplate ugovorene plaće, a koja plaća i naknada plaće obuhvaćaju i primjenu pripadajuće osnove osnovice bi se tužitelj mogao odreći svih ili dijela svojih potraživanja, slijedom čega a kako tuženik nije dokazao da je tužitelju u cijelosti isplatio plaću, a uzimajući pri tome u obzir i primjenu prethodno navedene pripadajuće osnovice izjava tužitelja u Sporazumu ne može se smatrati odricanjem tužitelja od takvog potraživanja.
16. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, sadržanom u zahtjevu za isplatu bruto iznosa dosudio tužitelju zatezne kamate i na iznose koji se odnose na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak za razdoblje do 31. prosinca 2016. dok kamate na iznos poreza i prireza ne teku nakon 1. siječnja 2017. jer u smislu odredbe čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20), primitak od kojeg se prema odredbama tog zakona utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće na dan dospjelosti primitak nije isplatio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi, obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obračuna radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku.
17. Naime, 1. siječnja 2017. stupio je na snagu novi Zakon o porezu na dohodak (115/16), koji u citiranom čl. 25. st. 5. propisuje da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom neisplaćenom primitku dok je ranijim zakonom prema odredbi čl. 45. st. 1., 2., 4. i 5. u vezi s čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/2004., 73/2008., 114/2011., 22/2012., 144/2012., 43/2013., 120/2013., 125/2013., 148/2013., 83/2014., 143/2014., 136/2015., 115/2016., 106/2018. istovjetno čl. 47. Zakona o porezu na dohodak /Narodne novine, broj: 115/2016., 106/2018./) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/2005., 96/2006., 68/2007., 146/2008., 2/2009., 9/2009. - Ispravak, 146/2009., 123/2010., 137/2011., 61/2012., 79/2013., 160/2013., 157/2014., 137/2015., istovjetno i pravila o utvrđivanju dohotka od nesamostalnog rada sadržana u novom Pravilniku o porezu na dohodak /Narodne novine broj: 1/2017. do 80/2019.), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, tako da tužitelj nije mogao ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje taj dio tražbine kao sastavni dio bruto plaće /naknade plaća/ nije niti dospio.
18. Slijedom navedenog, valjalo je, žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati u iznosu od 1.875,00 eur-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima za razdoblje do 31. prosinca 2016., dok je tužbeni zahtjev osnovan u preostalom dijelu, pa je u tom dijelu valjalo presudu u preinačiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na potraživanje zateznih kamata koje se odnose na zahtjev za isplatu zateznih kamata na porez i prirez porezu na dohodak za razdoblje nakon 1. siječnja 2017. prihvatiti sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
19. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kao po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a), time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.
20. Radi iznesenog, valjalo je po osnovu čl. 373.a st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 10. ožujka 2025.
Sudac:
Tomislav Aralica
