Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1788/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja ČISTOĆA, usluge održavanja čistoće d.o.o., OIB: 84923155727, Ulica Stjepana Radića 33, Zagreb, zastupano po punomoćnici Kristini Baričević, odvjetnici iz Sesveta, Ninska 9a, protiv tuženika UIG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. prosinca 2023., poslovni broj Povrv-406/2021-39, 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. prosinca 2023., poslovni broj Povrv-406/2021-39 u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anite Škurjanec iz Zagreba posl. br. Ovrv-685/2020 od 27. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženom naloženo namiriti tužitelju novčanu tražbinu od 38,25 EUR[1] /288,18 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog Anite Škurjanec iz Zagreba posl. br. Ovrv-685/2020 od 27. studenog 2022. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka od 20,70 EUR/156,00 kuna i predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 9,95 eur sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 148,31 EUR/1.117,50 kuna. Pod toč. IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka od 20,70 EUR/156,00 kuna s pripadajućim kamatama kao neosnovan.

2. Protiv presude u toč. I. i III. izreke žali se tuženik ne navodeći žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) bez prijedloga o odluci suda drugog stupnja.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 38,25 eur na ime plaćanja usluga odvoza otpada u razdoblju od srpnja 2019. do prosinca 2019.

5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka nesporno je da je tuženik vlasnik nekretnine te visina obračunate naknade, a sporno je je li tuženik dužan uopće plaćati usluge odvoza otpada s obzirom da je po njegovim navodima, nekretnina neuseljiva i ne koristi se.

8. Odredba Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019, 84/2021, dalje: ZOGO) u čl. 30. st. 1. određuje da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, u st. 4 istog Zakona određuje da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), a st. 5. istog članka određuje da korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

9. Nadalje, odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO-a).

10. U predmetima broj: U-II-2492/2017 i U-II-5076/2017 Ustavni sud RH-e broj: U-III- 6143/2016 od 22. ožujka 2017. Ustavni sud je potvrdio je stajalište Visokog upravnog suda prema kojem ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena. U tim odlukama Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu u dijelu u kojem je presudom Visokog upravnog suda ukinut čl. 24. Odluke lokalne jedinice, koja je bila predmet ocjene, a koji se članak odnosio na to da su vlasnici neuseljenih stambenih i poslovnih prostora dužni davatelju usluge plaćati naknadu za prijevoz miješanog komunalnog otpada po posebnoj cijeni određenoj cjenikom davatelja usluga, te je u tom kontekstu prihvatio stajalište Visokog upravnog suda da ZOGO ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena, kada se radi o vlasnicima (korisnicima javne usluge) neuseljenih stambenih i poslovnih prostora i njihovoj obvezi plaćanja određene cijene (a u stambenim i poslovnim prostorima ne nastaje niti može nastati miješani komunalni otpad.), a jednak stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-101/2023-2 od 14. veljače 2023

11. U konkretnom postupku, tuženik tvrdi da je nekretnina neuseljena, međutim isti navedeno nije dokazao, a slike stanja nekretnine dostavlja tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP). Osim toga, prigovor da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da se u ovom predmetu ne radi o neuseljenom stambenom prostoru, sadržajno upućuje na to da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, a budući da je u ovom predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti, predmetna presuda se sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a, ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Zaključno, valja reći da tuženik sukladno čl. 39. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra (list 73 spisa) nije dužan platiti cijenu minimalne javne usluge, ako trajno ne koristi nekretninu, ali je obavezan obavijestiti tužitelja kao davatelja usluge u roku 8 dana o prestanku korištenja nekretnine. Stoga, ukoliko tuženik smatra da nije dužan plaćati minimalnu naknadu radi nekorištenja nekretnine, dužan je podnijeti zahtjev tužitelju sukladno propisima, a što isti nije učinio u konkretnom slučaju.

13. Slijedom svega navedenog, s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije bila sporna, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP).

14. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženik ne osporava u žalbi određeno.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Darija Horvat