Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-328/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB:85584865987, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sonja Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2023., poslovni broj: Povrv-6058/2019-33, 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. listopada 2023., poslovni broj: Povrv-6058/2019- 33 u toč. I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je održan snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-23786/19 od 21. lipnja 2019., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 46,02 eur1/346,71 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-23786/19 od 21. lipnja 2019., u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 288,88 eur/2.176,56 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak od 150,97 eur/1.137,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude pod toč. I. i III. izreke, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka, a podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba tuženika je neosnovana.
5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6.1. Također, pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja radi isplate 2.523,30 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime naknade za usluge odvoza komunalnog otpada u razdoblju od travnja 2015. do prosinca 2019., za nekretninu u vlasništvu tuženika na adresi [adresa], sistemski broj: [serijski broj]. Tuženik je povukao dio tužbenog zahtjeva u visini od 288,88 eur (toč. II. izreke rješenja), dok je preostao sporan dio zahtjeva od 46,02 eur.
8. Tuženik u bitnome prigovara da mu nije pružena usluga odvoda komunalnog otpada na adresi stanovanja kao i da tužitelj nije dostavio evidenciju o količini preuzetog otpada.
8.1. Tužitelj je otklonio navedene prigovore tvrdeći da je u utuženom razdoblju obračunavao naknadu usluge sukladno članku 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje: ZOGO) te da je kao kriterij obračuna odabrao volumen spremnika sukladno članku 30. stavku 9. istog zakona. Naime, visina naknade za odvoz komunalnog otpada u utuženom razdoblju je dobivena je umnoškom zaduženog volumena od 80 l, broja mjesečnih odvoza i cijene od 0,09622 kn/l. Kao dokaz da je uslugu odvoza otpada izvršavao, tužitelj je dostavio i registar matičnih podataka iz kojeg je razvidno da je odvoz vršen s adrese [adresa] dva puta tjedno-ponedjeljkom i četvrtkom ( list 29 spisa) te je saslušan i svjedok PČ.
9. Svjedok PČ je iskazao da s obzirom se kuća nalazi na uskom brdovitom, nepristupačnom terenu te u šumi, vozilo tužitelja ne može doći do nekretnine radi prikupa, pa tuženik kao i ostali stanovnici ulice, bacaju otpad na prvo dostupno mjesto, a to je mala trafo-stanica, gdje je prolazio kamion, a što je i nadalje praksa. S toga mjesta je tužitelj redovno vršio odvoz otpada dva puta tjedna (ponedjeljkom i četvrtkom).
10. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, prigovor da na utuženoj lokaciji [adresa] nitko ne živi, odnosno da tužitelj nema evidentiranih članova kućanstva, ne utječe na obvezu tuženika da podmiruje obveze, s obzirom da se isti kao vlasnik nekretnine smatra korisnikom usluge (čl. 30. st. 5. ZOGO) te je dužan nositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom (čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO).
11. Prigovore tuženika kojima on osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu mjesta odlaganja otpada, odnosno da je usluga odvoza otpada zaista pružena, ovaj sud nije razmatrao jer se radi o prigovorima pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojih se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP).
12. Nadalje, ovaj sud također nije razmatrao prigovore tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 8. ZPP-a u smislu nelogičnosti zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na provedene dokaze, prvenstveno u odnosu na iskaz svjedoka PČ, s obzirom da se radi o relativno bitnoj povredu odredaba parničnog postupka, zbog kojih nije dopušteno pobijati presudu u sporovima male vrijednosti (čl. 467. st. 1. ZPP).
13. Stoga, kako je nesporno da je tuženik korisnik nekretnine na adresi u [adresa] isti je i sukladno čl. 7. toč. 1. i 2. Odluke o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu (Službeni glasnik Grada Zagreba od 3. srpnja 2014. - u daljnjem tekstu: Odluka), dužan koristiti se uslugama koje pruža tužitelj kao davatelj usluga i plaćati mu naknadu za obavljanje usluga u skladu sa prihvaćenim Cjenikom davatelja usluga sukladno kojem su sastavljeni i utuženi računi koji uključuju dva odvoza mjesečno, ponedjeljkom I četvrtkom.
14. Zaključno se ističe da je na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 4. prosinca 2017. zauzeto je pravno shvaćanje da u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.
15. Kako tuženik kao korisnik nekretnine nije prigovorio obračunu za uslugu u odnosu na koju su mu ispostavljeni računi, te kako je cijena komunalne usluge obračunata sukladno odredbama Cjenika tužitelja, što nije u suprotnosti s odredbama ZOGO niti s odredbama Direktive2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11. 2008.), koja je implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske, to je u konkretnom slučaju nedvojbenim utvrđeno da tužitelj naplaćuje isporučene komunalne usluge u skladu s načelom "onečišćivač plaća", kako je to propisano čl. 30. st. 2. ZOGO i čl. 4. Uredbe Vlade RH o gospodarenju komunalnim otpadom od 25. svibnja 2017., koja je stupila na snagu 1. studenog 2017. ("Narodne novine", broj: 50/2017. - dalje: Uredba) te sukladno odredbi čl. 28 Odluke/2018, slijedom čega je u utuženom razdoblju bio ovlašten za pružanje predmetne javne usluge tuženiku, kao posjedniku nekretnine i evidentiranom korisniku komunalne usluge odvoza komunalnog otpada na području Grada Zagreba, ispostaviti predmetne račune.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.
17. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženik ne osporava u žalbi određeno.
U Zagrebu 10. ožujka 2025.
Sutkinja:
Darija Horvat
