Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5019/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa] i to: prvo tužitelj ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužiteljica ŽIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Savska cesta 1, Zagreb, OIB: 03744272526, a on po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković&partneri u Zagrebu, protiv tuženice SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. srpnja 2024., poslovni broj Povrv-1651/2020-19, 10. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. srpnja 2024., poslovni broj Povrv-1651/2020-19 u toč. I. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 39259/19 od 19. prosinca 2019. u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti prvo tužitelju ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], tražbinu u iznosu od 420,35 eura uvećanu za zatezne kamate. Pod toč. II. izreke je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 39259/19 od 19. prosinca 2019., u odnosu na drugo tužiteljicu SIT te je u odnosu na nju odbijen tužbeni zahtjev. Pod toč. III. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 39259/19 od 19. prosinca 2019., u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi prvo tužitelju ŽI trošak ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama. Pod toč. IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi prvo tužitelju ŽI parnični trošak u iznosu od 698,54 eura sa zateznim kamatama.
2. Protiv presude u toč. I. i IV. izreke žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Žalba tuženice je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 420,35 eur na ime plaćanja zajedničke pričuve u razdoblju od siječnja 2018. do lipnja 2019. za stambeni prostor na adresi [adresa].
5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6.1. Također, pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Na žalbene navode da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu čl.466. ZPP-a u pogledu obveze da se u presuda u sporovima male vrijednosti objavljuje odmah nakon zaključenja glavne rasprave, valja reći da se radi o relativno bitnoj povredi zbog koje se presuda sukladno čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da su prvo tužitelj i tuženica suvlasnici nekretnine upisane u zk uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], broj čestice [katastarska čestica], s oznakom zemljišta 2 (dvije) kuće popisni broj 307 i dvorište u [adresa] i [adresa], ukupne površine 338 m2, i to prvo tužitelj u odnosu na dvosobni stan sa nusprostorijama na II katu, a tuženica u odnosu na stan na I katu koji se sastoji od tri sobe s nusprostorijama,
- da se predmetne zgrade, kako su upisane u zemljišne knjige, smatraju jednom nekretninom u pogledu koje postoji suvlasništvo prvo tužitelja i tuženice,
- da je tužitelj prinudni upravitelj, a što je razvidno iz Zaključka o određivanju prinudnog upravitelja kojim je određeno da će prinudni upravitelj utvrditi za svaku zgradu posebno godišnje troškove upravljanja, rasporediti troškove na suvlasnike prema suvlasničkim dijelovima, utvrditi mjesečnu naknadu, te osigurati naplatu redovnim odnosno ovršnim putem,
- da je visina obračunate pričuve izračunata prema umnošku pričuve po četvornome metru i koeficijenta za navedeni objekt, koji se iznos pomnoži s površinom stambenog objekta u četvornim metrima,
- da s obzirom da suvlasnici nisu sklopili Međuvlasnički ugovor, pričuva se određuje sukladno čl. 380. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZV), odnosno najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje, što bi odgovaralo 1,53 kn po kvadratnom metru mjesečno, odnosno: etalonska vrijednost po četvornom metru kn 3.400,00 * 0,54% = 18,36 / 12 mj. = 1,53 kn/m2,
- da površina stambenog prostora u odnosu na koji se potražuje zajednička pričuva iznosi 115 m2, i razvidna je iz Ugovora o visini troškova za tekuće i investiciono održavanje zajedničkih dijelova zgrada sklopljen između tadašnjeg vlasnika OI i "STANOINVESTA" Stambenog poduzeća dana 7. srpnja 1967. i Zapisnika o bodovanju stana na utuženoj adresi u [adresa], a koji stan je tuženica naslijedila od BI prema rješenju o nasljeđivanju od **.**.1986.,
- da kada se 1,53 kn/m2 pomnoži sa koeficijentom određenim za stambeni prostor 1,00 te sa površinom stambenog prostora od 115,00 m2, koji iznos odgovara površini stambenog prostora u suvlasništvu tuženice, dobije se iznos mjesečne pričuve od 175,95 kn, a koji iznos tužitelj potražuje.
9. Tijekom postupka, a u žalbenom postupku sporno je, je li tuženica samovlasnica zgrade na adresi [adresa] s obzirom su prema njezinim navodima, na istoj zemljišnoknjižnoj čestici dvije zgrade (jedna na adresi [adresa] i druga na adresi [adresa]) i posljedično je li dužna plaćati pričuvu. Također je sporno je li Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. prinudni upravitelj nekretnine.
10. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio i zaključio da postoji aktivna legitimacija tužitelja. Naime, upravitelj zgrade bilo da je imenovan međuvlasničkim ugovorom ili je imenovan prinudnim upraviteljem odlukom nadležnog tijela, ovlašten je pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate troškova pričuve protiv suvlasnika koji tu pričuvu odnosno troškove ne plaćaju. Suprotno žalbenim tvrdnjama, tužitelj je dokazao status prinudnog upravitelja Zaključkom o određivanju prinudnog upravitelja svih zgrada na području Grada Zagreba od 23. prosinca 1997., kojim je tužitelj određen upraviteljem zgrada koje nisu u zakonskom roku sklopile međuvlasnički ugovor (list 32 spisa) .
11. Nadalje, tužena ustraje u žalbi na prigovoru promašene pasivne legitimacije koji obrazlaže nedokazanom tvrdnjom da je samovlasnica zgrade u [adresa]. Prema zemljišnoknjižnom stanju je razvidno da na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina], Grad Zagreb, nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ZV, i da je na nekretnini još uvijek upisano društveno vlasništvo. Budući u zgradi [adresa], vrijednost posebnih dijelova nije utvrđena a shodno tome niti idealni suvlasnički dijelovi zajedničkih dijelova zgrade, prvostupanjski sud je odnose vlasnika etažnih cjelina na zajedničkim dijelovima zgrade, pravilno razmatrao kroz prijelazne i završne odredbe ZV koje govore o međusobnim odnosima suvlasnika do uspostave posebnih dijelova (članak 374. do 387. ZV-a).
11.1. Obzirom da je tužena vlasnica određenih prostora u zgradi u kojoj nije uspostavljeno vlasništvo posebnih dijelova sukladno odredbama glave 4. trećega dijela ZV, sve do uspostave vlasništva posebnih dijelova ili prestanka upisnog prava suvlasništva s neodređenim omjerom na nekretnini, tužena je dužna snositi troškove pričuve u visini kako je to utvrdio prvostupanjski sud.
12. Slijedom svega navedenog, s obzirom da je materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP).
13. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženica ne osporava u žalbi određeno.
14. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski nije zakonito u presudi ponovno naložio plaćanje ovršnih troškova koji su određeni rješenjem o ovrsi javnog bilježnika i predstavljaju sadržaj tog rješenja. To stoga što je prvostupanjski sud u toč. III. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika koji se odnosi upravo na ovršni trošak te je o troškovima ovršnog postupka odlučio zajedno s troškovima parničnog postupka (tako i VSRH u zaključku sa sastanka VSRH s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17).
15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. ožujka 2025.
Sutkinja:
Darija Horvat
