Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-878/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 76078721148, protiv tuženika SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Velimir Jalšević, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2023., poslovni broj Povrv-1785/2022-10, ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-1785/2022-15 od 6. prosinca 2023., 10. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 17. studenog 2023., poslovni broj Povrv-1785/2022-10, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-1785/2022-15 od 6. prosinca 2023. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke održan je snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Dabelić iz Zagreba, posl.br. Ovrv-655/22 dana 27. svibnja 2022. (dalje: rješenje o ovrsi), u dijelu u kojemu se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 381,75 eur/2.876,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u preostalom dijelu. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka od 38,16 eur/287,52 kn.

2. Protiv presude žali se tuženik u toč. I. i III. izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP) uz prijedlog da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu, odnosno preinači u smislu žalbenim navoda uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu 1381,75 eur/2.876,27 eur na ime naknade za korištenje bez pravne osnove stana na adresi u [adresa], površine 59,07 m2, u razdoblju od srpnja 2019. do prosinca 2020.

5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6.1. Također, pobijana presuda u svemu sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti na koje se upire, pa prvostupanjski sud nije počinio apsolutno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan izgrađena na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj je u katastarskom operatu upisan kao njezin posjednik,

– da kč. br. [katastarska čestica] odgovara zemljišnoknjižnoj čestici broj 2498/6 koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo fizičke osobe OU (list 42 spisa),

- da je Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo (upravitelj zgrade) 1997. obavijestio tuženika da nije u mogućnosti otkupiti stan u [adresa] jer je isti uknjižen kao privatno vlasništvo,

- da je društvo GSKG d.o.o., kao upravitelj stambene zgrade u [adresa], podnijelo prijedlog radi povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa prava vlasništva na posebnim dijelovima predmetne nekretnine u korist Grada

Zagreba, odnosno tužitelja (list 79 spisa),

- da je predmetni prijedlog odbijen rješenjem naslovnog suda posl.br. Z-19321/17 od 31.10.2018. protiv kojeg su predlagatelj i tužitelj kao zainteresirana strana podnijeli prigovore koji su uvaženi, te je rješenje posl. br. Z-19321/17 ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je ugovor o najmu predmetnog stana sklopljen između Grada Zagreba kao najmodavca te JU kao najmoprimca dana 27.03.1998. (list 104 spisa) u kojem se u toč. II. navodi da će najmoprimac stan koristiti sa slijedećim članovima obiteljskog domaćinstva, ali da u tablici nije bilo navedeno ime tuženika,

- da je u ugovoru o najmu navedeno da će se cijena najamnine obračunavati sukladno čl. 10. Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđenje zaštićene najamnine (Narodne novine br. 40/97 ),

- da je tužitelj dopisom od 1. lipnja 2015. obavijestio tuženika da nema zakonske osnove da mu se utvrdi položaj zaštićenog najmoprimca, da stan koristi bez valjane pravne osnove te traži njegovo iseljenje iz predmetnog stana (list 106 spisa).

8. Tuženik u žalbi između ostalog osporava da tužitelj nije aktivno legitimiran potraživati naknadu za korištenje nekretnine jer je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik neka druga osoba. Međutim, pravilan je zaključak suda da je upravo Grad Zagreb ovlašten potraživati od tuženika utuženi iznos.

9. Naime, odredbom čl. 1. Zakona o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb (Narodne novine br. 47/90, 33/92), je propisano da sve nekretnine na području te zajednice od 01.01.1991. postaju nekretnine, sredstva, prava i obveze Grada Zagreba. Nadalje, odredbom čl. 5. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZN) je određeno da se odredbe tog zakona odnose na imovinu koju su općine, gradovi ili županije preuzeli na temelju Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine br. 90/02, 94/93 i 117/93, dalje: ZLSU), a prenesena je u društveno vlasništvo na temelju propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3 tog zakona.

9.1. Odredbama čl. 67. u svezi čl. 87. ZLSU propisano je da sve pokretne i nepokretne stvari kojima upravlja Grad Zagreb čine njegovu imovinu, a isto je određeno čl. 33. Zakona o Gradu Zagrebu (Narodne novine br. 76/93, 69/05, 14/97 i 36/98).

9.2. Nadalje, odredbom čl. 362. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu ZVDSP) određeno je da se vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu smatra osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

9.3. Stoga, neovisno što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine upisana fizička osoba, navedeni stan, sve dok se ne utvrdi njegov vlasnik sukladno odredbama Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90, Narodne novine br. 53/91, 91/96) te ZVDSP, je imovina tužitelja.

10. U tom smislu, a suprotno žalbenim navodima, s obzirom da tuženik ne tvrdi niti dokazuje da tužitelj, odnosno Grad Zagreb nije upravljao predmetnim stanom, a uzevši u obzir da je ugovor najmu sklopio s njegovim ocem upravo tužitelj te da je isti u katastru zaveden kao posjednik, to je tužitelj kao (prethodni) nositelj prava upravljanja aktivno legitimiran potraživati od tuženika utuženu naknadu.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, s time da je primijenio odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. - dalje: ZOO), a trebao je primijeniti odredbu članka 165. stavak 1. ZVDSP prema kojoj nepošteni posjednik tuđe stvari mora vlasniku naknaditi korist koju je imao za vrijeme posjedovanja.

11.1. Međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti, a sve sukladno stavu zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO-a (vezano za opće pravilo iz čl. 1111. ZOO-a) te pitanje primjene i tumačenja odredaba čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a).

12. Nadalje, iako je u pravu tuženik da prvostupanjski sud nije obrazložio je li osnovan ili ne prigovor zastare, navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost presude.

12.1. To stoga što je sukladno odredbi članka 225. ZOO-a u vezi članka 1111. ZOO- a, tuženik stekao korist u visini najamnine koju bi plaćao za predmetni stan i na takvo potraživanje primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina. Kako je najstarije potraživanje 16. kolovoza 2019., a tužba je podnijeta 26. travnja 2022., tada je ista podnijeta unutar roka od 5 godina.

13. Nadalje, tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 219. ZPP-a jer nisu provedeni predloženi dokazi, a ujedno osporava zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na dostavljenu dokumentaciju (Izvadak iz poslovnih knjiga, uplatnice). Također ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu čl. 354. st. 2. t.4. ZPP, odnosno da je protivno odredbama utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka.

14. Žalbenim navodima tuženik sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbama članaka 8. ZPP, koje ovaj sud u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP, ne uzima u razmatranje. Također, prvostupanjski sud nije utemeljio presudu na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, a niti tuženik konkretizira što smatra nedopuštenim raspolaganjima stranaka, slijedom čega nije počinjena niti povreda čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP.

15. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženik ne osporava u žalbi određeno.

16. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sutkinja:

Darija Horvat