REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-3865/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mirni Jakovac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Opća bolnica Varaždin iz Varaždina, Ulica Ivana Meštrovića 1, OIB: 59638828302, protiv ovršenika Deloitte d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 80, OIB: 11686457780, zastupanog po punomoćniku Valeriji Cerovski, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kobsa, Zornada i Partneri d.o.o. u Zagrebu, Radnička cesta 80, radi ovrhe, dana 10. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenika Deloitte d.o.o. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju bjanko zadužnice potvrđene 25. srpnja 2018. od javnog bilježnika Kristiana Hukelja pod poslovnim brojem OV-6923/18, kao nedopušten.

II. Odbija se prijedlog ovršenika Deloitte d.o.o. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju bjanko zadužnice potvrđene 25. srpnja 2018. od javnog bilježnika Kristiana Hukelja pod poslovnim brojem OV-6923/18, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U ovom postupku, protiv ovršenika je pokrenut postupak izravne naplate na temelju osnove – bjanko zadužnice potvrđene 25. srpnja 2018. od javnog bilježnika Kristiana Hukelja pod poslovnim brojem OV-6923/18, a sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18, 46/20 i 47/20).

2. Rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovr-3173/2023-4 od 19. prosinca 2023. odbačen je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te je odbijen prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz razloga što je tražbina namirena, o čemu je Financijska agencija obavijestila sud podneskom od 1. prosinca 2023.

3. U odnosu na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je u bitnom zauzeo stav da su ispunjene pretpostavke iz članka 358. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP), u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a, a budući ovršenik više nema pravni interes za podnošenje navedenog prijedloga jer se pljenidba i prijenos više ne provode, već ovršenik, ako smatra da su u postupku izravne naplate novčana sredstva neosnovano prenesena ovrhovoditelju, može povrat tih sredstava ishoditi u za to predviđenom parničnom postupku kojeg može pokrenuti iz bilo kojeg razloga, a ne samo iz razloga propisanih člankom 52. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 50. stavak 1. OZ-a.

4. U odnosu na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, sud je u bitnom zauzeo stav da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu prijenosa jer je osnovna pretpostavka odgode prijenosa da postoje zaplijenjena novčana sredstva koja treba prenijeti, a što više nije slučaj u ovom postupku budući su zaplijenjena novčana sredstva već prenesena.

5. Povodom žalbe ovršenika, Županijski sud u Rijeci je rješenjem poslovnog broja Gž Ovr-175/24-2 od 23. listopada 2024. ukinuo rješenje ovog suda poslovnog broja Ovr-3173/2023-4 od 19. prosinca 2023., uz obrazloženje da se u ovom postupku ne može primijeniti odredba članka 358. stavak 1. ZPP-a jer se u ovom postupku odlučuje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a ne o žalbi protiv rješenja o ovrsi, te da je ovaj sud pogrešno zaključio da ovršenik nema pravni interes za podnošenje navedenog prijedloga jer je tražbina namirena budući ovršenik u slučaju prihvaćanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može tražiti od suda da naloži ovrhovoditelju povrat novčanih sredstava koja su mu u postupku izravne naplate prenesena.

6. Ovaj sud i dalje smatra da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten u smislu članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

7. U odnosu na navedeno, ovaj sud i dalje ostaje kod svih navoda iznesenih u rješenju poslovnog broja Ovr-3173/2023-4 od 19. prosinca 2023., a u nastavku ovog rješenja će se očitovati na navode Županijskog suda u Rijeci iznesene u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-175/24-2 od 23. listopada 2024.

U odnosu na primjenu članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a

8. Člankom 210. stavak 2. OZ-a je propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Člankom 21. stavak 1. OZ-a je propisano da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a ako odredbama OZ-a ili drugog zakona nije drukčije određeno.

10. Slijedom navedenog, primjenom članka 21. stavak 1. OZ-a, u ovršnom postupku se podredno primjenjuju i odredbe ZPP-a o žalbi.

11. Stoga, obzirom se odluka o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donosi primjenom svih odredaba na temelju kojih se donosi odluka o žalbi protiv rješenja o ovrsi, a odluka o žalbi protiv rješenja o ovrsi se donosi i primjenom članka 358. ZPP-a, o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim se odlučuje i primjenom odredbe članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a.

12. Takav pravni stav zauzeli su Županijski sud u Karlovcu u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-169/2022-2 od 12. kolovoza 2022. i Županijski sud u Puli u rješenju poslovnog broja Gž Ovr-221/2022-2 od 26. svibnja 2022., a u postupku u kojima se odlučivalo o dopuštenosti prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u sličnoj procesno pravnoj situaciji.

13. Naime, iako se u navedenim postupcima nije odlučivalo o identičnoj procesno pravnoj situaciji, nego o sličnoj procesno pravnoj situaciji, drugostupanjski sudovi su zauzeli stav da se o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odlučuje i primjenom odredaba članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a.

U odnosu na pravni interes ovršenika

14. Drugostupanjski sud smatra da ovršenik ima pravni interes neovisno o tome što su zaplijenjena novčana sredstva već prenesena i postupak izravne naplate se više ne vodi jer ovršenik u slučaju prihvaćanja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može tražiti od suda da naloži ovrhovoditelju povrat novčanih sredstava koja su mu u postupku izravne naplate prenesena.

15. U odnosu na navedeno, ovaj sud ističe da se u postupku odlučivanja o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odlučuje samo o dopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.

16. Navedeno znači da se, ako prijedlog i bude prihvaćen, donosi samo deklaratorna odluka kojom se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenima, ali ne i kondemnatorna odluka kojom se nalaže ovrhovoditelju isplatiti ovršeniku novčana sredstva koja su ovršeniku zaplijenjena i prenesena u postupku izravne naplate.

17. Slijedom navedenog, u ovom postupku ovršeniku neće biti vraćena novčana sredstva niti će biti naloženo ovrhovoditelju da isplati ovršeniku novčana sredstva čak i ako pljenidba i prijenos budu proglašeni nedopuštenima.

18. Stoga, jedini način da ovršenik ishodi povrat novčanih sredstava ako smatra da su ista doista neosnovano zaplijenjena i prenesena ovrhovoditelju jest da pokrene parnični postupak radi stjecanja bez osnove ili da pokrene postupak protuovrhe (članak 62. stavak 8. OZ-a).

19. Međutim, za pokretanje postupka radi stjecanja bez osnove nije potrebno prethodno donošenje rješenja ili presude kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenima, već se ta parnica može pokrenuti neovisno o tome je li prethodno donesena navedena odluka.

20. U odnosu na mogućnost pokretanja protuovrhe, prema stavu ovog suda, proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim je po svom pravnom učinku istovjetno ukidanju rješenja o ovrsi u sudskoj ovrsi, zbog čega se navedeno može smatrati razlogom iz članka 62. stavak 1. točka 3. OZ-a, a prijenos posljednjeg iznosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate je istovjetno donošenju rješenja o dovršetku ovrhe.

21. Međutim, protuovrha se može pokrenuti samo ako nisu protekli rokovi iz članka 62. stavak 5. OZ-a.

22. Slijedom navedenog, sud primarno ističe da je u ovom postupku protekao (objektivni) rok iz članka 62. stavak 5. OZ-a, u vezi s člankom 62. stavak 8. OZ-a, a budući su zaplijenjena novčana sredstva prenesena 20. studenog 2023., dakle prije više od godine dana.

23. Međutim, sud smatra da postojanje prava na pokretanje protuovrhe "samo po sebi" ne podrazumijeva postojanje pravnog interesa (nakon što je tražbina namirena), a samim time niti ne isključuje primjenu članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.

24. Naime, a obzirom na odredbu članka 62. stavak 8. OZ-a, pravni interes ovršenika postoji samo dok ne proteknu rokovi iz članka 62. stavak 8. OZ-a budući nakon proteka tih rokova ovršenik više ne može pokrenuti protuovrhu.

25. Međutim, budući je uvjet za protuovrhu (ne i za parnicu radi stjecanja bez osnove) donošenje odluke kojom se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, sud smatra da, nakon namirenja tražbine, pravni interes postoji samo ako su ispunjene pretpostavke da sud donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, a ne i u slučajevima iz članka 52. stavak 3. OZ-a u kojima se ovršenika upućuje u parnicu budući je izvjesno da u tom slučaju presuda u parničnom postupku neće postati pravomoćna prije proteka roka iz članka 62. stavak 8. OZ-a.

26. Sud napominje da ovršeniku time nije onemogućeno ili otežano ostvaranje prava na povrat neosnovano zaplijenjenih i prenesenih iznosa budući u tom slučaju ovršenik ima pravo pokrenuti parnični postupak radi stjecanja bez osnove.

27. U tom smislu, sud ističe da, u odnosu na kvalitetu pravne zaštite, ovršenik jednako kvalitetno može ostvariti svoje pravo na povrat neosnovano zaplijenjenih novčanih sredstava i u postupku protuovrhe i u parničnom postupku radi stjecanja bez osnove.

28. U odnosu na učinkovitost odnosno brzinu ostvarenja pravne zaštite, ovršenik će brže ostvariti pravnu zaštitu ako odmah pokrene parnicu radi stjecanja bez osnove, nego ako prvo ishodi presudu kojom se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim (koja mu nije potrebna za pokretanje parnice radi stjecanja bez osnove, ali se može koristiti kao dokaz) pa onda tek pokrene parnični postupak radi stjecanja bez osnove.

29. U konačnici, prema stavu ovog suda, nema opravdanog razloga da se pravna stvar koja može biti u potpunosti riješena u jednom sudskom postupku (parnica radi stjecanja bez osnove), rješava u dva sudska postupka (parnica radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i parnica radi stjecanja bez osnove) te se time nepotrebno angažira pravosudni aparat i stvaraju nepotrebni troškovi za stranke.

30. Stoga, nakon što su novčana sredstva prenesena ovrhovoditelju, ovršenik nema pravni interes za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim osim ako su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja prije isteka roka iz članka 62. stavak 8. OZ-a budući u svim drugim slučajevima ovršenik može ishoditi povrat neosnovano prenesenih novčanih sredstava samo pokretanjem parnice radi stjecanja bez osnove, a pokretanje ili uspjeh u toj parnici ni na koji način ne ovisi o prethodnom donošenju presude ili rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenima.

31. Međutim, budući su ovršeniku u ovom postupku protekli rokovi za protuovrhu propisani člankom 62. stavak 5. OZ-a, ovršenik više ne može pokrenuti protuovrhu u smislu članka 62. stavak 8. OZ-a.

32. Slijedom svega navedenog, budući ovršenik u ovom postupku ne može ishoditi povrat prenesenih novčanih sredstava čak i kada bi sud, povodom njegovog prijedloga iz članka 210. stavak 1. OZ-a, donio rješenje kojim pljenidbu i prijenos proglašava nedopuštenima, a ne može niti pokrenuti protuovrhu, ovršenik nema pravni interes za odlučivanje o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, već može samo pokrenuti parnicu radi stjecanja bez osnove za pokretanje koje niti za uspjeh u kojoj nije potrebna prethodna odluka o prijedlogu iz članka 210. stavak 1. OZ- a.

33. Stoga, zbog svih razloga navedenih u ovom rješenju kao i svih razloga navedenih u rješenju ovog suda poslovnog broja Ovr-3173/2023-4 od 19. prosinca 2023., sud smatra da ovršenik više nema pravni interes za podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, slijedom čega je, na temelju članka 358. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 358. stavak 3. ZPP-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

34. Prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava nije osnovan.

35. Člankom 210. stavak 1. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izravne naplate predloži donošenje rješenja kojim će se odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava, a o kojom prijedlogu se odlučuje odgovarajućom primjenom članka 65. stavak 1. OZ-a (članak 210. stavak 2. OZ-a).

36. Međutim, osnovna pretpostavka primjene instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava jest da postupak izravne naplate još uvijek traje.

37. Naime, navedeni institut ima točno određeni smisao, a to je odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenika ako postoji vjerojatnost da ovrhovoditelj, ako naknadno bude utvrđeno da ipak nije imao pravo na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom, neće biti u mogućnosti vratiti ovršeniku novčana sredstva koja su u postupku izravne naplate zaplijenjena i prenesena ovrhovoditelju.

38. Slijedom navedenog, odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava se štiti imovina ovršenika odnosno pruža se zaštita ovršeniku od mogućeg neosnovanog umanjenja njegove imovine (zbog vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete) i to na način da se sadržajno određuje da će se novčana sredstva i dalje plijeniti, ali se neće prenositi na račun ovrhovoditelja.

39. Međutim, nakon dovršetka postupka izravne naplate, primjena instituta odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava više ne može ostvariti svoj smisao jer se novčana sredstva ovršenika više niti ne plijene niti ne prenose.

40. Drugim riječima, niti pravno niti stvarno nije moguće odgoditi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava ako ta novčana sredstva više ne postoje, a neće ih biti niti ubuduće jer se pljenidba novčanih sredstava više neće provoditi.

41. Stoga, obzirom se postupak izravne naplate više ne provodi niti se ovršeniku plijene novčana sredstva u svrhu namirenja ovrhovoditeljeve tražbine, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu 10. ožujka 2025.

Sudac:

Mirna Jakovac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku po punomoćniku